PLES OKAMENJENIH (o izgubljenom pjesniku)
Grbavim & košćatim prstima
držao je pero,
umakao ga u tintu
& cijedio crne kaplje
na bijeli papir.
I tako dugo u noć,
crnu poput njegovog srca,
koje je nedjeljivo.
Ostao je sam,
uvijek je i bio sam,
još samo što ga i svijeća
na kraju svog gorenja
nije napustila.
Crnim noktima
grebao je zidove svoje sobe,
bojao se Sunca
& lijepih, tek opranih
lica mladih djevojaka.
Zaljubljen...
jedino sad u crninu noći
još je dugo
kapljice crne tinte
razrjeđivao svojim suzama.
Post je objavljen 19.09.2005. u 14:04 sati.