smile with the rising sun
01.09.2005., četvrtak
VJERA
|
VJEROVATI Pogledaj u polupano ogledalo... sad si u komadićima. Tvoje lice – tvoja duša se razlomila u tisuće komadića. Tko si sad? Možeš li pokazati svoj istinski osmijeh? Bila si jedina, glavni motiv mojim pjesmama, glavni glumac u ovom kraljevstvu gdje sad pušu sivi vjetrovi & zmije leže u strunulim skulpturama, čuvaju put mog srca, znaj da nitko nije savršen, ni ti...ni ja... nismo stvoreni za ljubav & poljupce. Mi smo zauvijek prognanini jadnici, vučemo svoje prljave halje po blatu, mrzeći se na putu do istine. Kome smo se zamijerili svojim buntovnim riječima? Bili smo mladi revolucionari, bez razmišljanja smo gazili nečije dodire, čije? Kome smo dušu ukrali? Ti si moju gazila, ja tvoju ljubila, al' gle nisi me slomila!! Tu sam, još uvijek pjevam o sreći koja me čeka negdje daleko, znam da me čeka, znaš li kako znam, djevo moja PROKLETA? Jer vjerujem, sve mi možeš uzeti al' vjeru ne! To ću uvijek imati, uvijek ću vjerovati u Sunce, u Mjesec, u iskreni osmijeh i u ljubav. |