smile with the rising sun
11.09.2005., nedjelja
|
FLORES PARA MUERTOS Svojoj sjenom, on je...in vitro. Glumi osvojive poglede, no vjetar ga izdaje. On, miriši, nekako poznato...poput krvi ! Specijalizirao je sumnjiva ubojstva. Ne vidi on sunčeve zrake, crnilo...zamutilo mu oči. Sanja o djevojci crnih očiju & sivih misli, baš poput njega, baš poput nas. Nada se da razumjeti će ljubav, no ne može, jer...previše je crn & brutalan, kao izdani pjesnik. Umjesto da voli, on ubija, satire svaki zagrljaj & guši grla puna riječi kao što su: „volim te“ & „nedostaješ mi“. On želi da vrištiš & vičeš : „Jebi me ! Rasturi me, crni glasniče ! Uzmi me, demonski pastuše“ !! Takvom ljubavlju on se hrani. Nitko mu ne može izmaknuti, jer ne možeš ga prepoznati, zauvijek je skriven u tvojim snovima, a u stvarnom svijetu hoda tvojom ulicom & čeka najviši vrhunac tvoje bolesti da omota tvoje krhko&čisto srce zauvijek u crninu svojih očiju. |