Sa sombrerom na glavi, sa haribo bombonima u lijevom i sa bocom pelina u desnom džepu, više sam ličio na kakvog tex-mex odmetnika nego na hrvatskog vojnika, a ipak...ribsova košulja, šahovnica i rambo keksi u stražnjem džepu odavali su me kao takvoga. U gradiću u kome je četresprve sve započelo, stavljali smo točku na i u jednoj epopeji.
Kao da smo upravo iskočili iz Odisejevog konjića, razmiljeni smo orgijali po mjestu radnje. Opijeni revanšizmom i pobjedom pripisivali smo si prava. Razna.
Mobilizirani poštari, učitelji, dimnjačari...nebitno...bez razlike u statusnom, društvenom ili klasnom korijenu-niti jedan nije ostao suzdržan. Opojni zov nekažnjive pljačke hipnotizirao nas je kao štakore u bajci o sviraču magične frule.
Proučavao sam sobu jednog svog vršnjaka koji je netom pobjegao iz nje. Obožavao je Toma Waitsa.
Frank's wild years, ploču koju sam pospremio u ranac i krenuo dalje da vidim gdje je Bob. Našao sam ga u primaćoj gdje se kitio ordenjem nekog čiče ustanika i prvoborca iz Srba.
Pogledali smo kroz prozor i ugledali apokaliptične prizore:
opće poglupljenje-utrka na frezama i izvjesni pijani rezervista razbija izlog "Borova".
-Neće meni Borovo!!!
-Budalo, Borovo je hrvatska firma!
Dovikuje mu pijani pajdo.
Ispod stabla na trgiću opažam 2 hrvatska policajca u uniformama!? Kasnije sam doznao da je UNPROFOR protestirao kod hrvatske vlade glede našeg derneka u Srbu. Naravno. Hrvatska se vlada ažurno obvezala to riješiti. Tako što je, brojkom, dvojicu redarstvenika uputila u Srb ne bi li stavili u red 300-tinjak vojnika iz 3 različite vojne formacije. Drotovi su oportunistički stali pod stablo i impresionirano promatrali taj pljačkaški cirkus.
Bob je, ugledavši njih dvojicu, napokon dočekao svojih 5 minuta iskupljenja za sve one silne batine u Via Romi. U hipu je smotao džoint, opasao se redenicima metaka i tromblonima, na leđa je objesio šarac i poput se kakvog Banderasa spustio na trg. Prišavši dvojici policajaca sa džointom u ustima, reče:
-Dečki imate vatre?
Naravno da su mu pripalili. Tad i nikad više. Jer bio je to dan kada su se ujedinili i policija i lopovi, političari i narod, seljačine i intelektualci, pjesnici i nogometaši. Bio je to dan kojega se čekalo već četvrtu godinu. Dan ponosa.