Slučajno ili...?
Skidajući lampice i kuglice s bora shvatila sam kako me više uopće ne opterećuju stvari koje su me prije znale izluđivati. , No hajde, ipak malo karikiram, ali prijašnjih godina pri spremanju točno sam znala koje kuglice idu u koju kutiju, svakoj sam znala njeno mjesto, sve je moralo biti upravo isto onako kao i prethodne godine i baš bi me nerviralo kad moji dečki iz prve ne bi pogodili pravu kutiju.
Ove godine nije bilo tako. Sasvim zbunjena pokušala sam one veće kuglice staviti u kutiju manjih, a one male sam stavljala na mjesta većih te su imale odveć mjesta oko sebe. Pojma nemam što se to dešava.
Starim li? Možda se samo pokušavam ponašati normalno?
Zašto kažem normalno - pa zato jer onako u povjerenju ponekad mi se čini da imam onaj poremećaj...e sad se ne mogu sjetiti kako se zove...kompulzivni, tako nekako...mislim na ono kad moram 2- 3 puta provjeriti jesam li zaključala stan i onda na putu za posao razmišljam jesam li zaključala ili nisam.
Isto tako nikada nisam baš 100% sigurna jesam li iskopčala peglu, mada je od peglanja i izlaska iz kuće prošao i sat te bih vjerojatno vrzmajući se oko pegle osjetila kako isijava toplinu pa bih je ugasila...ali ne, onaj prokleti crv sumnje onako počne dubiti, rovati i zavlačiti se u sve moje moždane vijuge (kojih i nema previše) da su mi odjednom sve misli zaokupljene time jesam li izvukla utičnicu ili nisam. A onda, radeći, u zao čas odjednom čujem sirenu...i normalno vatrogasci...i normalno skreću prema naselju gdje i ja živim...i normalno već mislim da sam izazvala požar i da nam je izgorjelo pola stana.
Uh! Koliko sam puta pretrnula! A jedan dio mozga mi govori kako sam sve učinila u redu, a onaj neki sumnjičavi uvijek uspije pokolebati većinu pa se u pojedinim situacijama ne mogu posve opustiti jer mislim na gluposti.
Evo tako mi ove godine uopće nije bilo važno to za kuglice i uopće mi nekako višu nisu važne neke stvari kojima sam prije davala velikooo značenje.
Baš me zanima što li će biti dogodine, možda je ovo danas samo slučajno, jer takva je južina da se niti meni ne da opterićivati glupostima.
|
