blebeta

Južina

Na mene baš i ne utječu puno oni smajlići ili plačci koji se žute s meteoroloških karata, ali danas su došli na svoje. Bome su me uvukli u svoj tužni đir i tako mi se ništa ne radi da me jednostavno sram. U glavi mi totalni košmar, pucaju me sve neka crne misli k'o da nikad neće doći Sunce...Sve sivo, tamnosivo...Bljak.

Tračak sreće donijelo mi je pregledavanje starih slika. Uz svaku je vezana neka priča, a kako za fotićem obično posežemo u veselim prilikama, prisjećajući se trenutaka kad je to snimano, vratio mi se osmijeh. Uspjela su me nasmijati poznata, vesela lica i boje su odmah postale tople i vesele.

Evo kako je malo potrebno da se osjećem bolje...