| < | prosinac, 2020 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
|
Ljudi su moji domovi. I kad odu, odnesu dio mog uređenog stana, ostave mrlje od prstiju na bijelim zidovima soba, napukle pločice na podu hodnika. Ljudi su moji domovi. I kad odu, ostave jeku odslušane glazbe, zaboravljene čarape u prašnim ormarima, zavrnute uglove najdražih knjiga. Ljudi su moji domovi. I kad odu, ostave talog kave na dnu prljavih šalica, zamagljeno ogledalo u kupaonici, uvelo lišće na sobnim biljkama. Ljudi su moji domovi. I kad odu, ostave smežurana srca, stisnuta grla, otpale vlasi, izgrižene nokte, ostave prazne prostorije po kojima tumaram dok brojim sijede i brojim bore u hladnoj panici da ne postanem beskućnik. |