Znam ljude koji se skrivaju u kupaonici, ima nešto utješno u vlažnoj toplini mraka na hladnim pločicama. Ima onih koji se prekrivaju preko glave u krevetu, onih koji hodaju, onih koji meditiraju. Ja svoje sjebane misli rješavam na balkonu. Zato sad otvaram vrata, rastvaram prozore. Uzimam pepeljaru, cigarete, crveni upaljač. Spuštam se na prljavi pod i naslanjam na zid, okružena svime što mi ne stane u neki zapećak u stanu. Istrošena metla, stalak sa suhim vešom koji već dva dana čeka da ga pokupim i ubacim nepopeglanog u neuredne ormare, napukle teglice od cvijeća, prazne kutije od cipela.
Boli me trbuh od previše razmišljanja i u čelu mi bubnja glavobolja, koža mi je naježena od napetih živaca, ramena zgrčena. Glazba je na maksimumu, vjerojatno se čuje van skroz do parkinga. Gledam kako se nebo polagano mrači. Sve je tako sjebano ovih dana. Posve. A ja sam tako prazna. Iscijedili su me, svu energiju, sve dobre misli. Osušena sam iznutra poput pustinje. I užarena poput nje. Grebe me uskovitlani, vrući pijesak u plućima i penje u grlo.
Dok me hrapavi zid žulja na leđima, palim prvu cigaretu. Drugu palim čim dovršim ovu. Naslonim bradu na koljena i gledam u krajičak svemira koji vidim preko ruba ograde. Možda bi mi bilo lakše kad bih vjerovala da me odozgo gleda netko i brine kako sam. Ovako vidim samo tamnu prazninu. Isuse, kako dramim. Osim što sam iziritirana svime općenito, sad sam iziritirana i sama sobom. Počinjem se nesvjesno grebati noktima po ruci, ali stanem prije nego raskrvarim kožu.
Treća cigareta. Četvrta. Pijesak. Nokti. Mrak. U ovom trenutku osjećam samo čistu, crnu mržnju. Prema svemu. Prema postojanju. Mržnju crnu poput mraka u zatvorenoj kupaonici bez prozora, pokvarenu poput trulog voća, razlivenu poput crne tinte. Crnu, crnu, crnu. Uživam u tome, ljuljuškam se u njezinoj mekoj nježnosti.
Prenem se kad začujem nešto i onda shvatim da sam počela ridati naglas. O, baš si dajem oduška večeras. Najs. Treba ponekad, rekli su mi. Ispružim se na podu, noge ispod stalka, glava pored kutija, kosa u prašini. Želim… Želim… Želim… Šapućem svemiru. Svemiru s velikim početnim S, zapravo. Rekli su mi i da Svemir ponekad ispunjava želje. Osim što mu ne znam precizirati što da ispuni. Samo želim.
Zatvorim oči i mentalno se iz pustinje u sebi prebacujem u svoju snježnu šumu. To je moje sigurno mjesto. Našla sam jednom fotku te šume negdje na sjeveru Švedske, mislim; kućica na osami okružena visokim zelenim stablima. Kad mi je svega dosta, odlazim tamo. Na fotografiji je sve ledeno, plavo, tamnozeleno i bijelo i to me smiruje. Nisam ja za ljeto i ove temperature, možda sam u prošlom životu bila polarni medvjed ili arktička lisica. Narval. U mislima hodam po tom smrznutom, suhom snijegu koji mi oštro krcka pod stopalima, osjećam kako mi jaki vjetar hladi vrat dok mi raspršuje kosu i povija grane gustih krošnji, čujem ga kako glasno šušti. Na slici se ne vidi, ali sigurna sam da tamo mora biti i rječica žuborave ledene vode. Dođem do nje, uronim dlanove u nju, i odmah osjetim kako trnu od hladnoće. Ne želim je poremetiti, ali puštam svoju crnu tintu od mržnje kroz prste da iscuri i da je odnese čista voda. Koprca se poput sulude jegulje, ali odlazi gotovo cijela. Znam da je ne mogu posve isprati iz sebe, možda se njezini ostaci uguše u pustinji koju unatoč hladnoći i dalje osjećam u prsima, skučena je tamo negdje pored srca. Ipak, sad sam nekako mirnija.
Budim se u gluho doba noći, još uvijek u istom položaju, već se i glazba sama zaustavila, ali tišina je preglasna i nemam pojma koliko je sati. Glavobolja se razbuktala do kraja. Zurim nakratko u te dvije-tri zvijezde koje se probijaju kroz svjetlosno onečišćenje, ali u gradu ih nikad ne mogu vidjeti dovoljno da prebrojim i pronađem onih nekoliko konstelacija koje znam. Najradije bih ostala ovako do jutra da vidim izlazak Sunca, ali toliko sam ukočena od ležanja na tvrdom podu da se prisilim na ustajanje. Odteturam mamurno natrag u sobu, oddramila sam svoje i odpatetizirala za danas, pa se samo prebacim na jednako tvrdi kauč i odmah ponovno zaspim.
Svemiru, sad si ti na redu.
|
