Bijeli.šum

< ožujak, 2020 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Veljača 2023 (1)
Prosinac 2022 (1)
Studeni 2022 (1)
Rujan 2022 (1)
Prosinac 2021 (1)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (2)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Srpanj 2020 (2)
Svibanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (3)
Siječanj 2020 (5)
Prosinac 2019 (26)

Što je bijeli šum?
Bijeli šum je zvuk koji sadrži mješavinu svih, jednako raspoređenih, zvučnih frekvencija. One stvaraju neobičan šum koji služi za neutraliziranje neželjenih pozadinskih zvukova stapajući ih sa svojim zvukom te tako zaglađuje i čisti naš zvučni okoliš. Naziv je dobio po analogiji na bijelo svjetlo koje u sebi sadrži sve boje, a možemo ih vidjeti samo ako svjetlo propustimo kroz staklenu prizmu. Vizualni prikaz bijelog šuma je "snijeg" koji se vidi na ekranu upaljenog televizora kada se ne emitira program. Osim bijelog, postoje sve nijanse tog šuma, ima ih koliko ima i boja, a, u principu, potpuna mu je suprotnost crni zvuk koji je zapravo tišina.

Ovo je moja stranica za pisanje i mentalno raskrčivanje. Da malo potaknem kreativnost. I samo bez panike, nikako ne vjerujte apsolutno ničemu što napišem. zubo

Možete me naći i na...
Facebooku
Instagramu

08.03.2020., nedjelja

Dogovor

- Kako ćemo to izvesti?
- Kako? Pa pojebat ćemo se.
- Ok, kretenu, nisam to mislila.
- Dvoumiš se?
- Moraš priznati da nije baš najpametnija ideja.
- Ideja je genijalna, što ti je?
- Što ako, znaš... ne uspije?
- Pojebat ćemo se opet, to je najmanji problem.
- Što ako se predomisliš?
- Neću.
- Ali…
- Ma daj, prestani. Idemo!
- Kamo?
- A što misliš?
- Ček, ne znam ni jesu li mi plo…
- Ajde! - uhvati me za ruku, povuče s kauča i krene prema spavaćoj sobi. - Ovo će biti probni pokušaj - namigne mi.

Nije da se bunim, halo, daj ga vidi. Krupan, izbrijane glave, guste brade. Ovo će biti zabavno, opet je razigran. Trnci uzbuđenja prostruje kroz mene, nasmijem se, a njemu oči zločesto zasvjetlucaju. Nije najzgodniji muškarac na svijetu, ali pogled mu je topao i ima tu nestašnu energiju oko sebe i ne mogu mu odoljeti koliko god da je sve ovo luđački nepromišljeno.

Odgurne me na krevet i doslovno skoči na mene, sve zaškripi i već napola očekujem da propadnemo zajedno s klimavim okvirom, ali nas izdrži. Zagleda se u mene, poljubim ga i odjednom odjeća počne letjeti posvuda, pomaknemo se na sredinu da imamo više mjesta, ne obaziremo se ni na podignute rolete ni na to što moj pas zbunjeno stoji na vratima sobe nakon što je došla istražiti tresak koji je čula.

Ugrize me za bradavicu, oblizne pirs koji je na njoj, ugrize još jednom. O, daaaa, zabavno…

- Kondom? - sjetim se.
- Čemu? Pa radimo bebu.
Odustanem od pokušaja da budem odgovorna i racionalna, jedan od rijetkih trenutaka u životu da sam spontana i nepromišljena. I vrijedi svake sekunde.

Sad već znam da se ne voli pretjerano grliti ni pomaziti poslije seksa pa ležimo jedan kraj drugoga i ne govorimo ništa. Odgovara mi to. Okrene glavu prema meni, čini mi se da mu je nos možda bio slomljen u nekom trenutku, i pogleda me iskosa.

- I? Što misliš, jesi trudna već?
- Koliko si ti imao iz biologije?
- Što ja znam, možda vi žene to osjetite nekako.
- Čekaj, da provjerim… Mislim da osjećam… nešto… Da, da, evo ga: stvarno jesi idiot!
- O, smisao za humor!
- Jel piješ ti kavu?
- Da, ali ti ne bi smjela, nije dobro za bebu.

Ne mogu si pomoći i nasmijem se na to.
- Ajde, diži se, džezva je u ormariću iznad sudopera, kava je u ormariću iznad štednjaka, budi koristan, ja dođem odmah.

Zbilja me posluša i ustane, navuče hlače i krene prema vratima, ali zastane i vrati se, zagleda se u mene, nekako ozbiljno.
- Što?
- Bez panike.

Poljubi me i namigne mi kad se uspravi i ode kuhati kavu. Ja započnem paničariti istog trena čim on izađe iz sobe. Nismo normalni. Što ako zbilja ostanem trudna? Što ću reći djetetu jednog dana kad pita kako smo se tata i ja upoznali? Znaš, postoji ti jedna aplikacija na mobitelu i svajpnuli smo udesno i bilo nam je jako dobro dok se ševimo pa smo, nakon što smo se tako zabavljali tjedan dana, odlučili da imamo tebe jer nas jebe biološki sat?

Obučem se i odem u dnevnu sobu. Leži na kauču, moj izdajnički pas je sklupčan kraj njega, čak ni ne podigne glavu kad uđem.

- Ti znaš da ovo nije baš posve normalno?
- Znam.
- Kako će to uopće funkcionirati?
- Prvo ćemo popiti kavu. Onda ćemo se pojebati opet. Dobro nam ide pa ćemo spojiti ugodno s korisnim. Bit će sve super.
- Pričam o logistici. Gdje ćemo živjeti? Hoćemo li živjeti uopće zajedno? Jer ne mogu ovo sama. Što ako ispadne da se ne podnosimo? Koliko ćeš sudjelovati u životu bebe? I kako…
- Isuse, već te pucaju trudnički hormoni!

Na to popizdim, odem natrag u spavaću i zatvorim vrata za sobom. Nažalost, nemaju ključ pa uđe za mnom.

- Gle, kužim da možda radimo najveću moguću glupost, da se ne poznajemo, da je tu toliko faktora koje nisam… nismo uzeli u obzir. I što sad? Riješit ćemo ih s vremenom. Naše dijete nikad neće biti problem. Brinut ćemo oboje za njega, bez obzira bili mi zajedno ili ne. Tko zna, možda ispadne i da se ne ne podnosimo i da smo si zapravo napravili najveću uslugu kad smo svajpnuli jedno drugo.

Opa, nisam ga još čula da priča tako dugo. Makar, bili smo zaokupljeni nekim drugim stvarima.

- Obećaješ da beba neće nikad ispaštati jer smo mi glupi i kreteni? I da će njegova ili njezina dobrobit biti na prvom mjestu?
- Obećajem.
- Časna riječ?
- Časna riječ.
- Pionirska?
- Pionirska.
- Izviđačka?
- Izviđačka.
- Glupi Tinder. Glupi biološki sat. Glupi porivi.

Naceri se mom dramatiziranju pa me prilješti na krevetu tako da se ne mogu pomaknuti.
- Jel onda dogovoreno? Beba? - upita me.
- Beba.
- Pokušaj broj dva?
- Kreni!
- 23:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>