Ljudi su moji domovi.
I kad odu, odnesu dio mog uređenog stana,
ostave mrlje od prstiju na bijelim zidovima soba,
napukle pločice na podu hodnika.
Ljudi su moji domovi.
I kad odu, ostave jeku odslušane glazbe,
zaboravljene čarape u prašnim ormarima,
zavrnute uglove najdražih knjiga.
Ljudi su moji domovi.
I kad odu, ostave talog kave na dnu prljavih šalica,
zamagljeno ogledalo u kupaonici,
uvelo lišće na sobnim biljkama.
Ljudi su moji domovi.
I kad odu, ostave smežurana srca,
stisnuta grla, otpale vlasi, izgrižene nokte,
ostave prazne prostorije po kojima tumaram
dok brojim sijede i brojim bore
u hladnoj panici da ne postanem beskućnik.
Post je objavljen 11.12.2020. u 22:28 sati.