Bijeli šum

	prosinac, 2019					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Veljača 2023 (1)
Prosinac 2022 (1)
Studeni 2022 (1)
Rujan 2022 (1)
Prosinac 2021 (1)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (2)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Srpanj 2020 (2)
Svibanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (3)
Siječanj 2020 (5)
Prosinac 2019 (26)

Što je bijeli šum?

Bijeli šum je zvuk koji sadrži mješavinu svih, jednako raspoređenih, zvučnih frekvencija. One stvaraju neobičan šum koji služi za neutraliziranje neželjenih pozadinskih zvukova stapajući ih sa svojim zvukom te tako zaglađuje i čisti naš zvučni okoliš. Naziv je dobio po analogiji na bijelo svjetlo koje u sebi sadrži sve boje, a možemo ih vidjeti samo ako svjetlo propustimo kroz staklenu prizmu. Vizualni prikaz bijelog šuma je "snijeg" koji se vidi na ekranu upaljenog televizora kada se ne emitira program. Osim bijelog, postoje sve nijanse tog šuma, ima ih koliko ima i boja, a, u principu, potpuna mu je suprotnost crni zvuk koji je zapravo tišina.

Ovo je moja stranica za pisanje i mentalno raskrčivanje. Da malo potaknem kreativnost. I samo bez panike, nikako ne vjerujte apsolutno ničemu što napišem. zubo

Možete me naći i na...

Facebooku
Instagramu

29.12.2019., nedjelja

Voljela bih da znam mrziti kako treba. Kopam i grebem i ne mogu naći tu mržnju u sebi. Osjećam jedino kako mi s dna grla kaplje neka naporna tuga. Lokvica koja će mi se zgrušati na dnu srca usidrena u strahu. Ugrušci koji će se polijepiti iznutra po meni.

Samo se pusti, rekao je.

Suze mi se skupljaju u kutevima očiju, ali to je od razmazane šminke, ne plačem, časna riječ. Iako… Što ako ne znam ni voljeti kako treba? Mislila sam da sam barem u tome dovoljno dobra. No, zato sam u tuzi odlična.

Nemoj razmišljati.

Kako kad sam tako meka, jedva vježbam tough love na sebi, kamoli na drugima. Treba mi zvuk kiše, hitno. Bijeli šum koji će poništiti svaki zagrljaj i svaki poljubac u čelo.

Nemoj analizirati.

Udahnem duboko, dimom zasićeni zrak me bode u plućima. Možda poput insekticida poubija kukce koji mi se šuljaju mislima. Mentalne, masne pijavice koje su posisale osmijehe iz mojih navika.

Nisam nikada vidio zvijezdu padalicu.

Kako se takvim ljudima ispunjavaju želje? Bez zvijezda padalica i četverolisnih djetelina? Svrbe me ožiljci, izgledaju poput opeklina od kisele kiše, kao da sam iznutra stablo, a ne osoba. Omotani su oko mene kao bodljikava žica koja me drži na okupu.

Volim i ja tebe.

E, sad je dosta, kažem naglas, i zakoračim preko ruba balkona.

Laži stvarno ne podnosim.

- 16:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>