Daj mi da te vidim

	prosinac, 2019					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Veljača 2023 (1)
Prosinac 2022 (1)
Studeni 2022 (1)
Rujan 2022 (1)
Prosinac 2021 (1)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (2)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Srpanj 2020 (2)
Svibanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (3)
Siječanj 2020 (5)
Prosinac 2019 (26)

Što je bijeli šum?

Bijeli šum je zvuk koji sadrži mješavinu svih, jednako raspoređenih, zvučnih frekvencija. One stvaraju neobičan šum koji služi za neutraliziranje neželjenih pozadinskih zvukova stapajući ih sa svojim zvukom te tako zaglađuje i čisti naš zvučni okoliš. Naziv je dobio po analogiji na bijelo svjetlo koje u sebi sadrži sve boje, a možemo ih vidjeti samo ako svjetlo propustimo kroz staklenu prizmu. Vizualni prikaz bijelog šuma je "snijeg" koji se vidi na ekranu upaljenog televizora kada se ne emitira program. Osim bijelog, postoje sve nijanse tog šuma, ima ih koliko ima i boja, a, u principu, potpuna mu je suprotnost crni zvuk koji je zapravo tišina.

Ovo je moja stranica za pisanje i mentalno raskrčivanje. Da malo potaknem kreativnost. I samo bez panike, nikako ne vjerujte apsolutno ničemu što napišem. zubo

Možete me naći i na...

Facebooku
Instagramu

29.12.2019., nedjelja

Daj mi da te vidim, kaže. Daj da te vidim.

Promatram ga širom otvorenih očiju i vjerojatno preplašena izraza jer mi dotiče obraz. Nježno mi gladi kosu odmičući je od lica i stavljajući mi pramenove iza ušiju.

Prvo mi utisne meki poljubac u kut usana.

Donosi zdjelu s vodom i ručnik. Namače kraj frotirnog ručnika u toplu vodu i pažljivo mi pere lice, počevši od ruba kose, smočivši pritom pramen koji mi se spustio na čelo. Lagano mi trlja očne kapke, pokušava skinuti brižljivo nanesene slojeve sjenila i maskare. Zatim prelazi na obraze. Vrlo pažljivo i nježno. Rumenilo s obraza, puder s nosa i čela, čisti usput mrtve stanice mog lica.

Voda je topla i sapunasta, nježna poput njegova dodira i odjednom imam osjećaj da dišem i sretan je zbog toga (prepoznajem to svjetlucanje zapleteno u trepavice).

Ponovno me ljubi, novu mene, još mokre obraze i potočiće vode koji mi se spuštaju niz vrat. Zaplela sam prste u njegovu kosu.

Vjeruješ mi?
Ne.

Njegova ruka na mom obrazu lagano trzne.

Ljubi mi usne, ovaj put dugim poljupcem i jezikom oblizujući njihove rubove. Gleda me kroz spuštene trepavice, još ne posve zadovoljan.

Ostani ovdje.

A ja zbilja ostajem sjediti iako bih mogla pobjeći.

Odjednom čujem glazbu i ne shvaćam kako je nisam čula dosad. To disanje mrtvih glasova.

Gotovo se trgnem kad ga primjetim ponovno ispred sebe, čini se da sam odlutala na trenutak. Sjeda ispred mene i podiže ruku. Donio je ogledalo.

Vidiš? To si ti. Takva si ti. Savršena.

Moj odraz s rastočenim mrljama šminke razmazanima po cijelom licu.

Počinjem se smiješiti, uzimam ogledalo iz njegovih ruku i odlažem ga, a zatim privlačim k sebi to njegovo predivno lice, njegove prelijepe oči, posve blizu mojih, pa protrljam svoje obraze o njegove, protrljam svoj nos o njegov, udijelim mu jedan pravi, sočni poljubac svojim usnama prekrivenim razmazanim ružem.

Podignem ogledalo i postavim ga pred njega.

Eto. Sad smo isti.

- 16:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>