template by cromma.com

U slici i stihovima


§§§

§§§

§§§

§§§



Posjetite:
Online izložbu

Pisma za dušu:
"Vilo moja"-klapa Crikvenica

Skoro saki put
kad se mi pogjedamo
ti i ne odzdraviš
ko da se ne poznamo
A da mi te k sebi zvat
kad ćeš zaspat
prvo sna da ti rečen
da volin te još.

Vilo moja
ti si moj san, ti si moj san,
al lagje bilo bi
da si tuja mi
da te ne poznan
da te ne znan.



DOSAD "OBJAVLJENO" u Bračnim vezama:

O braku:
Kakav naslov da dam ovom tekstu?
Roditelj
Zavjet
Crtica iz dnevnika
Dar
Kako se rješiti sexa?
I sama pomisao je grijeh?
Dušo poševi me, odmah sad!
Fundamenti bračnog suživota
Mnogo zajebana radijacija
Mama, kako se prave djeca?
Bračne veze I.
Bračne veze II.
Bračne veze III.
Bračne veze IV. (Moje ja)
Bračne veze V. (potomstvo)
Druga strana bračnih odnosa
Suživot sa ženom ili gdje žive predmeti
Kako se rješavaju bračni problemi
To cheat or not to cheat
Samo jednom se ljubi
Neke stvari o partneru ipak je potrebno znati prije braka
Madr in lou
Kako sam ga skužila
Kaj ne kužiš?
§§§

Međuljudski odonosi
Gay meets pedofile
Zašto više ne pišeš, BigMamma?
Što svaka žena treba posjedovati...
HOT! Stara cura
Restoran
Što je previše, previše je
Tata
Teoretska pitanja
Kućna pravila
Quo vadis dr. Buković?
Snjeguljica viđena u Hvaru
Mentalno silovanje
Kakvima nas oni vide?
Sve smo mi Bridget?
Izaberi mene
La vita e bella
U raljama velegrada I.
Quo vadis, Croatia?
Two down, how many to go?
Zašto me niste naučili?
Ingordeca
Ne možeš bit' prorok u svom' selu
Za bloga miloga...slavimo sexualnost
Sudaranje ličnosti ili - o čitanju
Strahovi
Bajka
Svaka žena može imati svakog muškarca
PTS ili jednostavno: ZLOSTAVLJAČ
Umeđumrežite se!
Ljubav je naga
And the answer to the big question is: 42!
La vita e bella


§§§

Up close and personal...
Sine moj
Goodbye 40
Razbijeno čelo ili kako sam se ponovo razočarala u ljudski rod
Uputstva za smrt
Ave Trpimire! Kosa je spašena.
Odluka je pala: Prelazim u kritičare. Za početak same sebe
Ja sam mama!
Prva polovica krize
Sjećanje
Narkoman
Volim te
Moj maji muškajac
Dan kad sam skunula ružičaste naočale
Obale moje sunčane
Kako sam se podvojila
Ti nisi samo jedan u nizu, ti si onaj koji ostaje
Savršenstvo s manom
A rekla je ne!
Fališ mi mama
Pape moj
Oda meni
Riznice sjećanja
Ustaj radni narode Crne gore, podne je
Obitelj (sa prekidima iz Portugala)
15 godina života manje
Ja sam naivna...
Mom voljenom
Dan kad je pala nevinost
Snaga je u meni
Onom kojeg volim najviše
Vikend na selu
Kameni osmijeh
Svima onima kojih više nema
Nostalgija ili povratak u budućnost
Dio mene
Zapravo ono što želim može se formulirati i ovako
Na što trebate obratiti pažnju kad ste kod mene u gostima
§§§


Bračne veze

30.07.2004., petak

Piši, briši, piši, briši...
Strašno san tila napisat nešto pametno al mi nikako ne ide.
Izgleda da me napušta moja intelektualno-mislilačka faza. (a bilo je i vrime da se «vratin doma»)
Zamislila san se malo nad nazivom mog bloga.
Bračne veze...
Iman filing da najmanje o svemu u ovoj mojoj oazi spominjem brak i subračnika.
A u biti ne znan šta bi rekla.
Volin ga i on mene voli, živciran ga i on mene živcira, grize me, grizen ga...i tako.
Pomalo ulazimo u fazu brata i sestre.
To van je ona faza čiste platonske, iskrene ljubavi, pomalog iritiranja, kako koje svađice, bez strasti afkors.
To je faza opetovanih otkrivanja istih mana + digod koje nove.
Tako san ja danas skužila kako ja ovog mog mamlaza digot triban puknut nogon u guzicu da se «makne» i napravi nešto.
Rekla san mu nase tri miseca kako nan je riknula linija jerbo mi cedeji non-stop priskaču.
Uredno je on to primija znanju.
Pa san mu nase dva miseca rekla kako mi makina za robu pušta vodu kroz pokriv, dok pere.
I to je primija znanju.
Lipo.
Samo neka on to zna.
Ma ništa meni drugo u životu ne triba, bitno da on zna za probleme koji mene muče.
Mislite da je zva meštra?
Je kaco...
Kad bi tovari zapovidali.
Svejedno, neću ga kudit, meni je bitno da on to ZNA.
Hehehe, kad rikne lipo će kupit novu...

Uvik su mi judi govorili kako san mlada i naivna i kako je sve to lipo i krasno u početku, kako cili svit izgleda rozo i toplo a kako me u biti čeka svašta samo mi oni (jerbo su fini i pristojni) to neće reć.
I ja san se uvik, tirana dalmatinskim dišpetom, branila nekim svojim principima, grizla, grebala i čupala...jerbo, koji kurac vi svi meni solite pamet, vi ste se svi ženili iz koristi i radi štumka i sve to tako.
I dan danas se ja borin i grizen za svoje principe, ne odustajen samo tako...al mi se sve više čini da u biti proničen u bit onoga šta mi judi oće reć.
Brak je na početku predivan, ka šta je uostalom početak svega lipog divan.
Onda polako umru leptirići, ugasi se oganj i strast, shvatiš polako kako jedan drugome idete na kurac i niste si dovoljni, pa ti fali neko samo tvoje društvo, pa ti fali koji god pogled sa strane koji će ti dokazat kako si još uvik «živ» (mlad i poželjan:), pa ti se nagomilaju problemi, pa te iste ne znaš kako rješit...pa se onda događa svojevrstan bjeg, kako od njega, tako i od sebe.
Kako u ciloj toj priči ostat svoj a pritom i njegov (njen)?
Kako održavat žeravicu toplom?
Koji je to tajni recept kvalitetnog i trajnog braka?
Mora li svaki brak podleć iskušenjima otkrivanja novog?
Mora li većina brakova prošetat tuđom postejom?
Zašto mi se čini da je i brak svojevrstan tabu?
Na ove mi odgovore nikad niko nije da zadovoljavajuć odgovor.
Čini mi se da ćemo to jednostavno morat sami otkrit, bez puno boli, bez puno iznenađenja i nikako po štetu onog drugog.
Ja samo znan, da ono šta je u meni, a to je ljubav (jer ne znan kako to drukčije opisat), raste iz dana u dan, sve ljepše i bujnije.
I ma koliko god svađa da se desi, ma koliko god besmislenih riči da izađe iz naših gubica, jedino na šta ja u tom momentu mislin je kako ga zagrlit i kako se pomirit.
I nekako san sigurna da, dok razmišljan na taj način, moj brak ima veliku, bilu, čistu perspektivu.

Kako ono neko reče?
Bitni su fundamenti.



- 02:08 - Prokomentiraj (32) - Zagrebi - #

Sudaranje ličnosti ili-o čitanju

29.07.2004., četvrtak

Ne volim tipizirane i uniformirane poglede na život.
Isto tako ne volim kad se nekome u nekoj fazi života priljepi neka etiketa ili epitet te ga nekim nepisanim pravilom, vuče kroz život.
Nekad se volim «prodavati» pod glupavu, nakinđurenu, modno osvješćenu plavušu, dok mi već u drugom trenu taj image nikako ne paše, nego si na nos nabijem svoje naočale sa dioptrijom i prebacim se u svijet intelekta gdje razum vodi igru.
Tako sam, kroz te moje faze (nazovimo ih) odrastanja, primjetila da kao sjenica ili najžešći kolekcionar brižno skupljam materijale koji su maltene neobični, ako ne i kontradiktori.
Posebice primjećujem razlike zadnjih par mjeseci (valjda rastem-u visinu, iskreno se nadam).
Očito sam dala svojoj intelektualnoj strani oduška pa sam u kratkom vremenu nakupovala hrpetinu knjiga modernih hrvatskih i inih stranih pisaca.
Želim se ovim putem pohvaliti kako te knjige ne služe samo zavaravanju protivnika i skupljanju prašine, već ih s guštom upijam, memoriram i divim im se, kako među ostalim, dok ukrašavaju regal tamno-zagasito-smeđe boje, krase i moj unutarnji, imaginarni svijet.

S druge strane, u onim momentima kad prevladava moja druga ja, odnosno trendseterska plavuša(iako mi financijske prilike nikako ne dozvoljavaju ovaj epitet), kao sumanuta, oko 25-og u mjesecu trčim na kiosk ne bi li se slučajno desilo da propustim novi broj Cosma.
Mada se u svakom broju mogu naći skoro pa isti tekstovi, obrnuti na ovu ili onu stranu, ja taj časopis volim i imam ih skoro sve.
Lijepe boje, sve šareno i divno, skoro nikad novčaniku prihvatljivo, svi sretni i našminkani...ma milina.
(ma lažem, to ja samo zbog Jergovića;)

U ovom broju, među ostalim (Penisovi monolozi i Svako tijelo ima svoju priču-hvala vam što ste razgolitile predivna, pupasta ženska tijela) ne propustite test naziva: «Za kakav ste uspijeh rođeni?».
Moram priznati da je ovo prvi test koji mi je nakon dugo vremena «pogodio» sve od prve i šokirala me upravo istinitost i potencijal odgovora. (tip B, bajdvej)

A za onu drugu mene, a i one druge vas, preporučam Jergovićev «Sarajevski Marlboro», Matanovićkinu «Bilješku o piscu» sva djela Mire Gavrana, D.H Lawrenceovog «Ljubavnika Lady Chatterley», G.G. Marquezovu "Ljubav u doba kolere" i "Sto godina samoće", Hesseovog "Stepskog vuka", nezaobilaznog Hemingwaya (sami birajte djelo), a komodno možete dodat i (meni) novootkrivenog Antu Tomića (jedva čekam knjigu svih njegovih kolumni)...
Ugodno čitanje (pod borom, po mogućnosti)


- 00:06 - Prokomentiraj (23) - Zagrebi - #

Za bloga miloga...Slavimo sexualnost

28.07.2004., srijeda

Počeli su mi se priviđat blogeri...
Vozan se ja tako tramvajem na dejt sa mojom Cyber, kad najednom u to prometalo uđe simpatičam mladić, roba nekih 20-25, 6, 7 godina (ovakav vid proricanja nikad mi nije išo), kose plave do ispod uha, šlampavo obučen (današnja mladež to naziva hip-hop stilom) sa slušalicama u ušima iz kojih trešti muzika da se tramvaj zanosio po cesti.
Gledam ja tako njega priko oka, smješkan se sebi u brk i mislin se:- pa zaboga!, to je Sadistico shy...
Ma je garant...
Mislim, ne znam na temelju čega san ja to zaključila, al on mi je odma pa napamet.
Onda san se ja zagledala u krajobraz van prozora prometala, a on se zagledo u mene i počeo se smješkat.
Ma falilo mi je evo ovoliko (-) da se ne okrenem i pitam ga: «ej majstore, šta ima?»

Kad malo bolje promislim, meni se non stop ukazuju blogeri, tj. ne da mi se ukazuju nego ih na temelju neke moje vlastite projekcije, odnosno imaginacije njihovih likova u mojoj glavi, zamišljam.
Tako sam u tom svom imaginarnom, veselom svijetu već sigurno vidila i Hal-a, i Annie, i Ane, i Pticu, i Bushmana, i Mezzomarinera, i Mršavicu i Linadoru i...
Kako god okreneš, svi ste mi u prednosti za razliku od mene.
Jerbo, mene ste svi već vidili, makar tu na blogu (ako ne i u snovima...beeeelj :)))

Eh da, live again!
BigMamma, Cyber, Pasivka...
Asocijacija?
Šoping, naravno.
No, ovog puta nismo zadovoljavali svoje gurmansko-estetske apetite nego one malo drukčije:), neko ih smatra tabuima.
Mi ne.
Mi smo emancipirane, udane, mlade žene, svjesne svoje sexualnosti koje su bez imalo srama i predrasuda poharale sexy shopove u centru metropole.
Za svaku je pohvalu (!?!) činjenica kako je ovo bio moj prvi posjet trgovini takvog tipa, u Zagrebu, mada doma imam mini arsenal oružja za intimnu upotrebu (blažen internet;)
No, nije me toliko fascinirala činjenica da sam ja kao već iskusna korisnica istih bez problema savjetovala moje drage prijateljice koji, koliki i kakvi bi im (po mojoj slobodnoj procjeni baziranoj na dva-tri pogleda) pasali, koliko činjenica da je moja draga novopečena prijateljica te iste «instrumente» kupovala i birala ko da se s nekom kumicom na pazaru dogovara i probire oko krastavaca.
Kasnije sam shvatila kako je to samo oružje u borbi protiv vlastitih (nametnutih) svjetonazora i da jednom kad u tu prostoriju uđeš, nema više povratka.
No Cyber, ljudi nas iznenađuju svakodnevno, ne mi zamirit slučajno.
Ja tebe volim, znaš ti to, samo sam se malo iznenadila. Ugodno dakako.
No, da sumiramo.
Cyber si je parazila par sitnica, Pasivka isto tako, a ja sam se (svjesna činjenice da većinu toga imam doma) zadovoljila simboličnim brojem od tri prstena za produživanje erekcije i nadraživanje nekih područja na ženskom spolnom organu.
Duboko sam razočarana činjenicom da sam ja očito jedina pripitomljena zagrepčanka koja se ovo ljeto neće igrati s leptirićem jer su isti rasprodani netom prije godišnjih odmora (galebi moji, čini mi se da ćete ostat na suho ovo lito:;).
No, ohrabrujuća je vijest upoznavanje jednog simpatičnog čovječuljka koji mi je dobronamjerno gurnuo svoju vizitku u torbu upoznavajući me s ponudom svog sexy shopa koji među ostalim nudi i muško-ili-ženski striptiz po vrlo povoljnoj cijeni.
Reče mi čovječuljak, među ostalim da će se taj isti striper za mene skinuti do kraja bez problema.
No metter what they say, shvatila sam to kao kompliment a podsjetnicu čuvam, nek se nađe.
(cure, ja još uvijek mogu proslavit rođendan u ZGB-u;)
Da se ne bi slučajno desilo da uštedim koju kunu, počastila sam se parfemom i dezodoransom (nepoznate marke, za utjehu).
Ovim putem želim mojim prijateljicama puno uživancije i velikih O., a svima vama koji se još uvijek libite govoriti o vlastitoj sexualnosti kao nečem normalnom, da konačno izađete iz sjene tabua i radujete se s nama.
Živili!


P.S. Ispričavam se što navedena imena nisam linkala, jednostavno mi se nije dalo:)

- 02:12 - Prokomentiraj (29) - Zagrebi - #

Riznice sjećanja

27.07.2004., utorak

I u horoskopskim karakteristikama mi, među ostalim, piše da sam sentimentalac, da živim u prošlosti i od sjećanja.
Istina, kao i uostalom velika većina ostalih crtica koje opisuju moj horoskopski znak.
Oduvijek sam življela u prošlosti, reproducirala filmove i slike koje sam proživjela, nebrojeno puta dnevno, svaki dan.
I danas to radim.
Ne smeta mi, dapače, upravo to me čini ovako dobrom kakva jesam.

U Zagrebu sam skoro pa pune 3 godine a većina mojih mladenačkih uspomena, robe i memoara još je u roditeljskom domu.
To, vidite, uopće nije paradoksalno, naprotiv, imam osjećaj da bi preseljenjem tih uspomena na neki način preselila čitav svoj život u ovaj grad koji po svemu sudeći nikad neće niti moj.
A roditeljski dom postao bi postaja u koju bi svratila s vremena na vrijeme po okrepu, malo ribe i pokoji osmjeh.
To ne želim.

I ovaj put sam odvojila sat vremena za sjećanja...zaključala sam se u malu sobicu pretrpanu raznim pizdarijama, bocama, jogijima, papirima i inim sranjima koje nikome ne trebaju a redovito se čuvaju.
Jedna polica je samo moja...na joj su brižno, majčinom rukom, složene vrećice sa starom robom koju više nitko neće nosit, moje školske torbe, knjige i spomenari...

U jednom sam našla ovo:
(izvlačim poneke rečenice iz teksta koji traje 7 stranica)
1.11.97.
Ti si sad u Foru i jebe se tebi ( a barž se i oćeš...)
A meni je guzica ka pikado od tih silnih inekcija...
Jeben ti ja ljubovanje na skalama Dalme...
11. božja zapovijed-zaljubi se u Hvaranina da možeš bit bliže M. da je možeš lakše kontrolirat.
Voli te tvoja F.


Ne jednoj strani uokvireno:
IVAN
Na drugoj strani uokvireno:
DRAŽEN
Na trećoj:
DRAGO
Na četvrtoj:
TONČI
I tako dalje...

Dnevnik, Anno Domini 1998.
21.06.
Pisano na Engleskom, valjda da stara ne skuži...
(slobodan prijevod)
...učinila sam to...nema više te prepreke.
Večeras sam izgubila nevinost.
T.-u opće nije bilo jasno što se dešava.
Nakon trećeg pokušaja vrisnuo je: "pa ti si nevina?!?"
Blaženim osmijehom odgovorila sam mu: "nisam više".
Nisam opisivala detalje, ali patetika i proza kojom je bio nakićen ovaj tekst (i to zamislite, na ENGLESKOM!!!), izazivaju mi ovoga trena preveliku mučninu u želucu pa taj dio jednostavno preskačem...

Na kraju dnevnika, fino je napisana lista, u biti tabela...
Na početku su oni koje sam voljela, u sredini oni s kojima sam brijala, a na kraju oni s kojima sam se sexala.
Đizus...upišala sam se od smijeha..pa nekih se ljudi više ni ne sjećam..(e da je tad bilo imat digitalac).
Čitam, čitam i sve me sram...sram stila pisanja, pizdarija koje su mi tad značile sve na svijetu, problema radi kojih sam se htjela ubit, al ono, doslovno.

Predivno je imat memorirane uspomene, zar ne?
Tko zna, možda jednom, kad (još više) odrastem, ovaj blog u meni također izazove osjećaj pražnjenja želuca?
Bilo kako bilo, meni u ovom trenu znači puno. ( i još više)


- 00:33 - Prokomentiraj (16) - Zagrebi - #

Kameni osmijeh

26.07.2004., ponedjeljak

24.08.2001.-petak
Kroz poluzatvorene rolete sunce se probija lagano u sobu, milujući mi snene oči svojim zrakama.
Otvaram oči, a kraj mene leži ljubav.
Danas je dan D.
Selidba, moving, akcija.
Izlazim na balkon, upijam vruće ljetno sunce...na obzoru jedrilice paraju tišinu svojim jedrima.
Nešto me steže u srcu..neki nemir mi se uvlači u svaki atom moga bića.
Zašto?
Odlazim.
Možda zauvijek.
Napuštam svoj rodni kraj, svoje najdraže, svoje i ne tako drage, svoje kale, svoje more, svoj dom.
U kutu sobe nemarno leže spakirane torbe, mole me da ostanem, traže da ih raspakiram.
Ne mogu, ne želim, odlučila sam.
Slijedim svoju ljubav.
Srce bi ostalo na Hvaru jer je vezano za njega, jer je iskonski isprepleten sa svakom sikom i zelenim čempresom, ali Ljubav me zove.
I ja idem.
Još jednom da mi je prošetat rivom, još jednom da mi je pomilovat more, još jednom da mi je zaspat na plaži toneći u pjesmu cvrčaka i valova.
Zašto tako boli?
Zašto je čežnja tolika a još nisam ni zatvorila vrata roditeljskog doma, one poznate sigurnosti i topline?
Zadnji obiteljski ručak.-miris pečene ribe i vina.
Miris doma.
Miris ljubavi.
Spakirane torbe sada leže na zadnjem sjedalu užarenog auta.
Kraj njega stoji otac, mater, brat-obitelj.
Zadnji zagrljaj, majčinski poljubac...zabrinut očev pogled.
Primjetila sam mu suzu u oku, znate, nije mu lako.
Iako se vječno zajebavao kako će me prodat, poklonit, kako će me se rješit, vidim da mu se srce steže, vidim mu po titraju očnih mišića kako se ljetna nevera sprema, kako suze same sebi krče put ka suncu.
Teško je.
Otići od ljudi čija su djela i riječi uvjetovale svaku moju radnju, svaki moj otkucaj srca i udisaj zraka.
Nije patetično, iako se na prvi pogled možda i čini tako.
Krećemo.
Auto se vuče užarenim asfaltom, mamina ruka u daljini...sve je manja...nestaje...
Srce se stislo u grudima, čini mi se da će iskočit.
Nikad mi nije bilo teže predat kartu na brodu, nikad mi teže nije bilo ući u brod i pogledat more.
Oj vapore....
Izlazim na provu, želim sačuvat moj otok u najljepšem sjećanju, okupan ljetnim suncem, opjevan pjesmom turista, opijen nemarnom ljubavi dvoje mladih.
Jedna suza otkotrljala se iz oka.
A iza nje čitav slap.
Slomila sam se...od ljubavi, od čežnje, od tuge.
I dok sam se grcala u suzama, jedna ruka spustila se na moje rame.
Ruka moje ljubavi.
Odjednom je otok poprimio nebesko plavu boju, nasmijao mi se velikim kamenim zubima, rumenim licem i kosom boje sunca.
Nasmijala sam se i ja njemu.
Jer znam da ću se vratit, svakom prilikom, svakim praznikom, kad god budem mogla, a do tad ću ga grlit svojom ljubavi i svojim sjećanjem.
Odlazim.
Podižem pogled s tastature, a sa zida mi se smiješi velika slika moga otoka, moga doma.


I tako je svaki put kad te ostavim, otoče moj...
Srce se rasteže do boli, koža puca od nostalgije.
Zašto sam tako ujebana da mi nigdi nije lipo ka doma?
A kad san doma, najrađe bi utekla :(((
K vragu i sve, kupit ću si taj jebeni helikopter i naučit ga vozit...pa da vidite izleta onda:)


- 02:20 - Prokomentiraj (12) - Zagrebi - #

Sprovod, razlike, masno prase

24.07.2004., subota

Bia je danas sprovod.
Još jedan događaj koji pokazuje razlike u mentalitetu, običajima, tradiciji.
Ja se još uvik ne mogu pomirit s činjenicom da se ljudi u ovom kraju pokapaju u golu zemlju.
Stajala san tako nad tom rupetinom i tek su mi tad potekle suze, u potocima.
Plakala san od tuge jer je nema a i zato jer će je bacit u tu blatnjavu, izgnječenu rupetinu, krcatu vode (a ni kiša baš tome, danas nije išla u prilog), jer će se za par miseci sve skupa unutra raspast, sagnjit i ka uspomena na tu divnu, veliku ženu ostat će samo pokoja kost i komad vešte.

Kod nas se na moru ljudi pokapaju u betonirane grobove koji imaju police u grobu a na vrhu kamen (brački, ili votever).
Meni je to nekako dostojanstvenije, ne tresnu te u onu rupetinu nego te lipo polegnu na kamen i to je to.
Kraj.

Tu se onaj veliki buket koji se drži na karsilu (lijesu) ukapa zajedno s pokojnikom, kod nas se taj buket stavi na vrh vijenaca ka najlipši.
Kod nas se misa održava prije pokopa, tu nakon.

Različiti smo u tri pičke materine.
Ka da nismo u istoj zemji, pod istim suncem.

Brat od pokojne je pročita nekrolog.
Je da je iša do stoljeća sedmog i do bitke na Neretvi, al bit je pogođena, rasplaka je sve koji do tad nisu plakali.
Usput je spomenua da ju je njena bolest dovela do vječne smrti.
Tipfeler ili samo feler, nije bitno.
Pop je očito osjetio veliku potrebu lamentirat na propovidi (na misi) upravo o toj rečenici.
Citiram:
"Čuli smo na ispraćaju kako je rečeno da je A. sad došla do vječne smrti.
Osjećam potrebu ispraviti taj navod i reći kako katolička crkva ne zagovara vječnu smrt, već zagovara i vjeruje u vječni život.
A to što vi kažete su vas 45 godina učili oni koji nikad nisu vjerovali u boga i crkvu."
(bilo je toga još, al matere ti, nisan ga već ni slušala, u mislima san vidila svoju i muževu nonu kako GORE igraju na karte i smiju nam se ka blesave)

Šta reć na ovo?
Sva srića da dotični, koji je isti tekst i napisa, nije bia u crkvi jer bi tu bilo svega.

Na kraju mise, iza onoga "idite u miru" "V E L E Č A S N I" (pročitajte s totalno posprdim izgledom face, molim) je ispalio slijedeće.
Citiram:
"Bez uvrede, ništa osobno, ali imam potrebu skrenuti pozornost nekim nazočnim članovima da pripaze na svoje oblačenje jer ovo ipak nije plaža."
Tu se referirao na mene jer sam bila u majici na špaline (šta mogu kad nema nijednu crnu majicu kratkih rukava).
Ne moram ni reć kako sam dok sam umirala od srama, bespomoćno pogledom tražila supatnika, žrtvu kojoj se možda vidi kolino ili joj je ne-daj-bože izvirila sisa.
Nikog sličnog nisam vidila, a moju jezičinu, (koja je sama iskakala iz usta tako žarko želeći spustit to debelo, nažderano, masno, oznojeno prase na zemlju) jedva sam nekako zadržala unutar usne šupljine.
Tiho sam, pri kraju mise, šapnula mužu neka me zapamti kako pobožno klečim u prvom redu, jerbo je to zasigurno zadnji put da me vidi u toj pozi, u tom redu, u toj instituciji.

Više o mojoj vjeri i mom mišljenju o crkvi čut ćete kad smirim strasti i kad se sama sa sobom, u miru, oprostim od drage, pokojne stare bake.

Želim iskoristit ovaj virtualni prostor i zahvalit se mojoj Cybergirl za čuvanje sina danas.
Spasila si me, hvala ti od srca.


- 22:50 - Prokomentiraj (13) - Zagrebi - #

Posljednji pozdrav

22.07.2004., četvrtak






...jednoj od meni najdražih osoba na svijetu, muževoj baki.
Da bi novo biće došlo na Svijet, jedna duša mora se ugasiti.
Nek ti je laka zemlja i ugodan let.


- 10:02 - Prokomentiraj (6) - Zagrebi - #

E, tako je to

21.07.2004., srijeda



















Kad po cili dan ništa ne radite...
Curim, ne plivam, pa se igram na kompu...
A još samo 2 dana pa smo u Zagrebu.
NE ZNAN BI SE SMIJALA ILI PLAKALA...
Ma...
Plakat ću kad se vratin.
I sve je super i sve je za 5.
Jel znte kako je lako žensku zadovoljit?
Ne?
Šta ću van ja, naučite!








- 12:12 - Prokomentiraj (10) - Zagrebi - #

Revival

19.07.2004., ponedjeljak

Osjećam se...
Sretno.
Zadovoljno.
Ispunjeno.
Živo.
Voljeno.
Željeno.
Lijepo.
Napuhano (procurit ću:)
Razigrano.
Ženstveno.
Sretna sam.
Jeste li vi sretni?


- 10:23 - Prokomentiraj (12) - Zagrebi - #

Di mi je utekla mladost?

16.07.2004., petak

Meni se čini da je moja 16-a bila prije sto godina.
Ili 17-a, nije bitno.
O osamnaestoj neću ni govorit.
Čini mi se ka da sam zaboravila guštat, ka da sam se sva nekako ukočila i savila u nekakvu svilenu, sramežljivu maramu.
I opće ne guštam u tome.
Sinoć dok smo sjedili u kafiću, do nas je doslovce doletila moja F.
F. bi sad mogla diplomirat da oće, ostala su joj dva isita ali ona će to rastezat dok može, jer kaže, želi se još vodit ka studentica, želi se zabavljat, guštat, opijat, brijat...jer ona je još mlada.
Ček, ček, stani malo...ona je starija od mene skoro godinu dana.
Sinoć je išla u disco.
Ja sam zaboravila kako disco izgleda.
Šta je to disco, jel se to jede?
Ekipa?
Šta je to ekipa, jel se i to jede?
Zabava?
Zar to nije ono kad ti se dite nasmije i zagrli te, zar to nije ono kad sjediš sa mladim mamicama na kavi i razmjenjuješ majčinska iskustva i uspoređuješ vibratore?
Kad sam ja, kraljica disca, party animal i žena koja je imala sve erotske finte u malom prstu, zaboravila guštat?
Kad mi je postalo neugodno ić u disco i prepustit se muzici?
I zašto mi se to desilo?
Jel to normalno ili je to još jedna nova enigma u mojoj glavi?
Šta se to desilo sa mnom i kako ću se vratit doma?
Da mi je samo jednu večer zaružit s ekipom, uz litru vina na nekoj plaži, uz gitaru eventualno.
Ma kako mi se čini, i pivat sam zaboravila...
Meni stvarno triba malo akcije.
Jel se neko dobrovoljno javlja za spas ove duše?

Jučer me stara ubila u pojam rekavši kako se ona i stari sexaju svaki dan.
Aaaaaa???????!!!!!!!!???????
Jel se to stvarno može?

Ma, popravit ću ja sve to, ne zvala se ja BigMamma, samo me gledajte! :)


- 13:01 - Prokomentiraj (12) - Zagrebi - #

A bio bi red reć dvi, tri, jel da?

15.07.2004., četvrtak

Eto ti ga na.
Odmor.
Koja opičena rič.
Prvo san u Zagreb skinula bokun desne pete pa san jedva hodala...
Pa san drugi dan ODMORA zaboravila presvuć kostim i prihladila gospojicu. (ništa od sexa)
Pa mi je na plaži u desno oko upalo nešto (nije NEKO jer san dobro provjerila)...evo već 3 dana škiljin na jedno oko i pokušavan gledat.
Pa san pri dva dana svon forcon ugazila na ježa...
E sad, reka bi neko, neš ti ježa, to opće ne boli, izvadiš bodlje i mirna bosna.
Ali ne, ja san posebna biljka, mene i muhin ugriz boli ka da me je sto vampira muzlo cilu noć.
Iskasapila san ja taj svoj DESNI (!!!) taban, iščupala te bodlje i mislin se, mirna san.
Je, kad bi tovari zapovidali.
Evo već dva dana ne mogu stat na nogu, ispod prstiju mi se upalile bodlje od ježa, na drugoj strani fali bokun pete.
Rekla mi je teta u apoteci da mažen sa nekakvom kremicom jer se to sve upalilo kako je jež na kojeg san stala bio krepan.
Ma mislin, ono, stvarno.
Izgledan ka KVAZIMODO, koji šepa ka HER FLIK.
A crnjaka, gospe moja.
Neću van ni govorit da san jučer skoro slomila DESNU (!!!) ruku.
Najboje meni ovu moju desnu bandu vratit u Zagreb i tako mi samo probleme stvara.
Eto to van je tako.
Probudimo se oko 11 ujutro, zajebajemo se po kući, gledamo crtiće, pa idemo na ručak, pa na plažu, pa se doma presvuć, pa na večeru pa u šetnju.
Odmor iz snova, samo da nema tih bodlji o ježa i da se konačno posexat kako bog zapovida.
A vi ste mislili da je vama u Zagrebu loše? :))))


- 11:46 - Prokomentiraj (9) - Zagrebi - #

Suton

"Jer ja sam skitnica, ne drži me mjesto...
Ja sam skitnica, bježi mi se često..."


- 11:27 - Prokomentiraj (0) - Zagrebi - #

Trenutak

14.07.2004., srijeda

Zauvik si tu u mojim mislima i grudima
Dok kroz plač i smij
Lipotu poklanjas svim ljudima




- 13:10 - Prokomentiraj (2) - Zagrebi - #

Galešnik

12.07.2004., ponedjeljak

***I bez zlata i bez luši, sva su blaga ti u duši, kad ogrije te jubav.
Puno sunca i tepline, pa se srce nebu vine, u ditinjstvu bez suza***


- 19:24 - Prokomentiraj (5) - Zagrebi - #

Tebi, prijatelju moj

09.07.2004., petak

Toni...
Prije točno dvije godine, bilo je dvije godine kako se nismo vidjeli.
Tu večer, iako trudna imala sam neodoljivu potrebu poslušali nekoliko dobrih starih i novih Gibinih.
Očito si i ti mislio isto.
Venjeranda je bila prepuna ljudi, ali ja sam svejedno u masi vidila tebe i Josipa.
On mi je prišo, izljubio me, pomazio trbuh i reko kako jedva čeka da me vidiš, tako okruglu i sretnu.
Ti me nisi vidio.
Tek ti je kasnije Josip reko da sam tu, a ti si mu reko da me jedva čekaš vidit na rivi kad ovo završi.
Nisi me dočekao, Toni moj.
Niti sam ja tebe dočekala.
Što te natjeralo da sjedneš u taj prokleti auto i odeš bez da me pozdraviš, izljubiš, pomaziš moje buduće dijete?
Što te natjeralo da ba štu večer, taj sat odlučiš kako ti to mjesto na kojem si bio nije bilo dovoljno.
Zašto, Toni moj?
Zašto si baš ti, od petero ljudi u autu morao ispasti?
Zašto je baš tebe prignječilo to jebeno kolo i izmuzlo iz tebe zadnji dah tvog mladoh, tek procvalog života?
Zašto je, Toni moj, i nakon ovoliko vremena tuga ovako velika?
Zašto nam bog nije dao priliku da se pozdravimo prije tvog finalnog puta?
Toni moj...nadam se da je tvoj odlazak imao smisla, jer ako nije, ne znam čemu sve, ne znam čemu život, ne znam čemu trud...
Od onda, Toni, više ne slavim rođendane.
Nek ti je i danas laka zemlja, prijatelju moj!




- 22:52 - Prokomentiraj (17) - Zagrebi - #

Javljanje s prve crte...

08.07.2004., četvrtak

I šta sad reć?
Eto mene u internet-ma ni ni caffe, ni ni neki posebna prostorija, nego neka rupica (da ne rečen rupetina)...sin i muž se šetaju, satrali smo za večeru po dvi fete tune od 6 kili, siti smo do pucanja ajoš bi vajalo i sladoled polizat...
Danas smo se slavodobitno, ka pravi purgeri na odmoru, prvi put utočali u more...
I to van je izgledalo ka da smo pravi penzioneri...prvo livu nogu, pa desnu nogu, pa livu ruku, pa ispod pazuha i tako da ne nabrajan...
Čak su me (nećete virovat) natantali da obučen dvodjelni kostim...a kako san ga obukla i namistila nisan ni disala da ne bi koji bokun tripe ispa vanka...
Vraćan se ja lipo jednodjelnom, a oni neka pušu na maretu...nije mi lipo i gotovo.
I neću sad puno pisat, a ne stignen ni sliku stavit jerbo san u sajber rupi pa ću samo iskoristit ovu priliku da vas svih skupa pozdravin i da van bez imalo prepotencije i prenemaganja rečen da mi stvarno falite i da je to stvarno za popizdit.
Nastojat ću se još javit pri rođendana da van rečen kako teku pripreme za eventualnu feštu koja se meni opće ne odrađuje jer će i tako najmlađa osoba, sem mog sina bit JA!
A mater mi je posrala iznenađenje i rekla da ću za rođendan dobit lancune...:)
Stojte mi dobro i nemojte me zaboravit:(


- 23:22 - Prokomentiraj (13) - Zagrebi - #

A sad adio....

06.07.2004., utorak

Tri sam ti zime šaptala ime, sliku ljubila...


Ne znan koji me je kurac pukla ova pisma...cili dan mi se mota po tikvi.
Biće da je to sve od ovega vrućina:)

Ja pišen blog na slijedeći način:
-spremin dicu u posteju, ugasin svitla, smanjin televiziju, otvorin škure i navučen koltrine da mi komarci ne ulaze, zavalin se na katridu, zapalin cigaretu, otvorin blog editor, otkopčan se sa neta i počmen pisat.
Na slijedeći način:
-prva misao koja mi padne na pamet se pretvori u riječ...nakon toga, ostale riječi slijede same od sebe.
Post je najčešće gotov za manje od 10 minuta, onda copy-paste-an to u word (kad se tri puta opečete na mliko, pušete i na jogurt:)))-si vidila Cyber;), onda se spojin na net, onda nađen neku sliku (a to zna trajaaaaaaaaaaat:), zalipin sliku, boldan tekst, izmislin naslov i eto bloga.
Onda otvorin svoj blog, pogledan koje san pizdarije naškrabala i ako mi se da, ispravin greške.
Onda se narednih uru vrimena divin svom blogu pa iden opet čitat ostale.


Eto, sad kad san van to rekla, mirna san za popizdit, pala mi je stina sa srca i mogu mirne duše ić dalje-u nove pobjede.
Popodne san bila sa sajber na kavici.
Bile smo na kolodvoru (ma gospe, moramo nać novo misto, već će ljudi posumnjat da idemo radit tamo:))) i prominile smo štaciju tri puta.
Samo smo jednom slučajno skrenule u deem, di je sajber kupila pastu za zube (po koju je i došla) a ja (koja san je samo pratila i nisan tribala ništa kupit) san kupila 3 dude za boce, hanzaplast i nekakvu strugalicu za pete jer se sajber skoro afanala nasrid deema kad san izula šlapu i pokazala joj krhotine moje pete:)))

E, a najluđe od svega je bila kava kraj Zrinjevca...Sidimo mi tako i pričamo o sexu, rječniku, internetu, popularnosti, homosexualizmu, mom prostačenju (hehehe, a neš ti šporkih riči u mene, jeba te:) i tako...o svemu o čemu dvi pametne, mlade ženske mogu pričat.
Kadli (jel se ovo, kako se ovo piše?) pri odlasku, zaustavi mene tip koji je sidia do nas rječima: ja vas PRISLUŠKUJEM!!! cijelo vrijeme preko lijevog uha (jel, a pitan se di ti je bilo desno!!!) i imam jednu ponudu za vas...
Khm...
Za mene?
Ako ste zainteresirani, javite nam se na ovaj mail (gura mi podsjetnicu u ruke) u devetom mjesecu, volili bi s vama ostvarit suradnju.
Radi se o otvorenoj računalnoj radionici protiv droge i mi bi volili surađivat s vama.
Imala san ovu radnju: A????????????????????
Čekaj, šta da napišen na taj mail u devetom misecu?
Ovako nešto?
"Poštovani, ja sam ona sisata plavuša koju ste prisluškivali u birtiji kraj Zrinjevca, dana gospodnjeg 5.07.2004., a koja je pričala o svemu samo ne o drogi. Izrazili ste želju za surađivanjem pa Vam se, eto javljam.
Bilježim se sa štovanjem, M.M."
Ma ne treba, samo se vi javite, bilo bi nam drago...i pila li, pila...
Koji lik čoviče, jedva san se makla...
A tek mi je kasnije palo na pamet kako san mu zaboravila opizdit jednu škopulu (šamar) za prisluškivanje.

E...sad san doma i čitan malo blogove i nemate pojma kako mi je drago da je OVAJ ČOVIK opet sa nama:)))

Mi van sutra navečer krećemo put mora našeg plavog pa koristin ovu priliku za se izbeljit svima vama koji ostajete u ovom zagušljivom gradu, čestitat svima vama koji ćete točat noge u moru i sidit u hladu pod boron....
Želin vas svih pozdravit i reć van da ćete mi falit za ispalit, želin poslat OVOG ČOVIKA u rodni kraj jer mi nije tia dat mail da mu se javin kad dođen u Split, a ja san mu tila napisat ode broj mobitela al me uvatila paranoja :)))
I tako...
Put će nan sigurno bit sritan jer idemo po noći kad neće bit vruće, konačno ću, za 4 dana, proslavit rođendan PRVI PUT zajedno sa mužem, konačno ću napunit te jebene 22 godine ( i ulazin u 23.-juhuuuuuuuuuuuuuuu:)))))))), od muža san mobitel već dobila, od matere i oca ću probat užicat novi namještaj za dnevni boravak al nešto mi govori da mi to baš i neće upalit:)))
Novu garderobu za lito iman, dva-tri kostima u koje san uspila ugurat cilu tripu će mi valjda poslužit, ako bude sriće i ako ima boga, možda se i posexam koji put pod kapom nebeskom, hvarskom:))), satrat ću jednog jubina u čast svima vama koji ste ostali tu, razglednice će dobit oni koji mi ostave adresu na mailu, izgorit ću iz solidarnosti, opet prema vama koji tu ostajete...i tako.
Ostajte mi lipi, zdravi, veseli i nasmijani.

Voli vas vaša,
BigMamma!!!



Post skriptum...
zaboravila san van reć najbitnije...hehehe..pljavuša :))
Probat ću se nekako ugurat na internet kad me niko ne vidi i napisat van koju pamtnu, al ću van u biti najviše stavljat slikice sa mora (mene u kupaćem, nećete, a, ne-ne, nema šanse-vidit:)...


- 01:24 - Prokomentiraj (21) - Zagrebi - #

Otok...

05.07.2004., ponedjeljak



Da ne biste mislili da nikad nisam ništa poetično napisala:)
Pjesmica je nastala na kraju osmog razreda kao oda mom gradu, povodm svečane dodjele svjedodžbi...:)






Moj for
Kupe od švorih, forski saliž, modrina mora...
Koluri naše bandire.
Jerolim, Galešnik, Planikovac, Goica
Kako krunica bižnone Domine.
Još pri temu ric forska kako jogla u mriži, kako udica na parangol...
Fundamenti roda našega.
Eto ti misto di će ti duša pocinit, di ćeš odmorit tilo...
Eto ti raja na zemji ciloj!



Za one koji ne razumiju evo prijevod nekih riječi:
-kupe=crijep
-švore=časne sestre
-saliž=kamen (kojima su popločane ulice)
-kolure=boje
-bandira=zastava
-bižnona=prabaka
-ric=riječ
-jogla=igla
-fundamenat=temelj
-pocinit=počinit, počinut (tako nekako :)))


- 01:11 - Prokomentiraj (12) - Zagrebi - #

Kako se rješavaju bračni problemi...

04.07.2004., nedjelja

Uf...gospe moja...jesan se uspuhala dok san dotrčala dovde...
Pročitala san obavijest da će Blog "past" na određeno pa san rekla sama sebi: "trči BigMamma, trči jeba te koliko te noge nose da napišeš još nešto prije pada"...
I tako, sad me skužajte...neka napravin žmul cukra (Natreena, ja ne koristin cukar) i vode da dođen sebi.
Tako...
O gospe moja, sva san se zaškarpunila u faci....
Jeste me ispizdili, a malopri san se oprala, sad san opet sva znojna...

E, jel vidite vi koliko dugo mene drži malinkonija, a?
Dan, dva, eventualno tri (al to je već alarmantno)...i eto me jače i bolje nego ikad.
Danas san se počastila poludnevnim odmorom.
U 9 san se digla jer me probudila jedna krasna pisma a kasno san skužila da je to u biti zvono mobitela (kupija mi dragi novu mašinu, pa dok se naučin...)
Pa san sela na telefon (ma sela san kraj telefona, nemojte mislit da tiraniziran kućanske aparate) sa materon i lajale smo do 10 i po.
Jel znate vi kako to izgleda kad dvi otočanke laju priko telefona?
Ne znate?
I boje van je da ne znate. :)
Onda san se istuširala i išla san nakon toga ostrugat pete sa žileton pa san usput doslovno ogulila komad pete...puka mi je žilet i osta po sredini pete dok sam ja vrišteći gledala u litru krvi koja se izlila po mom novom tapetiću za pod za 20 kuna.

E, onda san to zamotala, obukla se, namazala, pokupila "dicu", strpala ih u auto, jednome dala dudu a drugome ključe i lipo smo išli na pazar kupit cigarete i mojoj materi boršu.
Je, je...teška srca san je kupila nekom drugom, al tako je to.
Pa san u deemu kupila materi neku kremu za kurac tojest za zatezanje kože i sebi neku kremu protiv celulita (a ni bog me ne more spasit te pošice)...
E, onda smo išli u Kemoboju kupit dvi spužve ka jogije za moga staroga da ga ne jebe puno kičma kad bude spava na kauču ovo lito jer će nama dat svoju posteju...
E, onda smo te spužve utrpali u auto i skoro se slupali jer od spužvi nismo vidili ništa, a moja plava tikva kroz ponistru nije znala pretvorit livo u desno i tako...
Pa su me moja dica odbacili do kolodvora i ja san ka slučajno uletila (UŠEPALA!!!) u Importane...
Aha, sad me se čuvajte...iman 300 kuna i svih ću ih potrošit.
Ubrala san jedne lipe crne japanke (već sad, nekoliko sati nakon, one već nisu japanke nego san ih pretvorila u šlape, dodala još par trakica i baš san ponosna)...i kad je prodavačica vidila onako krvavi zavoj oko pete skoro mi ih je dala besplatno jer je mislila da su me to postole nažuljale.
Pošto san ja jedna jako iskrena i poštena ženska (falite me usta moja) rekla san joj u čemu je stvar pa je ona odlučila ne da samo večeras neće strugat pete, nego da nikad više u životu neće strugat pete!!!
Ženske, jeste čule?
Manite se žileta rano ujutro. :)
E, onda san našla jednu predivnu, ali stvarno predivnu bilu suknju, onako iskusetanu sa donje strane, čak san i stala u nju a broj je 4 i nešto malo, ajde...još malo :)...i stvarno mi divno stoji, al ono, stvarno divno...samo šta mi se, jebi ga, ne nazire, nego iskače celulit iz nje...
A to baš i nije neki zavodljivi prizor pa san teška srca vratila tih 140 kuna nazad u takujin.
Al san onda skontala da je deem odma tu blizu pa san za utjehu kupila lak za nokte protiv gljivica, turpiju, 3 laka za nokte za frenč manikuru, jedno lipo rumenilo od mejbelina a na poklon san dobila mejbelinovo ogledalce u obliku srca.
Ja san sretna žena.
Ma jesan, majke mi.
Onda san se našla sa S. na kavi pa smo dobro istračale naše mamlaze...
Pošto smo bile na trgu vidile smo puno čunki i faca jer je subotom to misto ono, totalno in.
(sva srića da san imala rumenilo sa sobon)...
E, onda smo se preselile u drugi, bokun mirniji kafić i tamo smo se srele sa 5-6 ženskih i nešto dice pa smo bančili do 5 popodne.
Kad su ove druge išle ća ostale smo nas 3, a kako smo ogladnile, nekako nas je logičan slijed odveo u mekdonalds.
Tamo smo se natukle ka nikad i onako napuhane smo se uputile na trajvan.
Onda san ja došla doma, a usput san kupila kokakolu za muža, kinder pingvi za sina i Ledolete za ispeć kad nas uvati glad navečer.
Onda san došla doma, uvalila se u kadu, pročitala novi nekerman, sredila japanke, lipo se zavalila misleći: "sad ću lipo pomalo napisat blog i sredit misli"...i onda me dopadne ovakva vijest i sva se uspušen.
Iden se ohladit na balkonu.
Ajde, živili vi meni....

P.S. jel vidite kako šoping i "kokoše" rješe sve probleme u dvi-tri ure? :)


- 00:35 - Prokomentiraj (16) - Zagrebi - #

Moja, samo moja...

03.07.2004., subota

And I am beautiful, no metter what they say...


Bila je jesen 98'e...
Ja i F. smo sjedili u zadnjoj klupi kad se ispred nas ukazalo krakato, visoko, plavo stvorenje.
Sjela je ispred nas glasno komentirajući: "drago mi je, ja sam R."
Whatewer...ko da smo te pitali...
Kad joj se guzica dobro smistila na stolici iz zelenih rebatinka je izvirila bila čipka od mudanti...
Ajme gospe-bilo je jedino šta smo ja i F. mogle izustit.
Ja san taj dan imala crne rebe, crni rupičasti đemper od konca, ispod njega crni pušap i crne marte koje san ukrasila markerima raznih boja.
F. je ka i uvik imala tutu (trenerku) na sebi...ako se ne varam, ni taj dan nije nosila ređipet kako bi me šta lakše mogla usred sat opizdit sisom po glavi kad zaspen od dosade...
R. je sa Brača, to smo skužili u tri i po minute otkako je s nama.
Na kavi nakon škole bilo nas je 5.
M.
F.
R.
K.
i A.
R. nam je usred razgovora najednom postavila slijedeće pitanje: " a jeste vi nevine ili se sexate?"
A?-to je bila reakcija ove 3 mace, a ja san se u tom momentu zaljubila u nju.
Da, ona je moj idol, ja ću je volit cili život.
Ona je bila moja Carrie, moja Miranda, moja Charlotte (sorry, ja ipak polažem pravo na lik Samanthe;)...
Ona je žena na koju san se najviše ljutila, koja me najmanje puta godišnje zove, ona je žena koja me uvela u svijet sexa (nismo lezbače, iš iš šporke misli), u svijet zabave i tuluma, u svijet ŽENA!
Ona je žena koja će mi uvik pružit ruku, koja će mi uvik bit rame za plakanje, utjeha i podrška...
Ona je osoba koja je prva (uz mog mamlaza) saznala za vijest o mom drugom, o mom blaženom stanju.
Ona je moja NAJBOLJA PRIJATELJICA.
Za cijeli život...pa i duže.
A ja sam to isto njoj.

Imate li vi svoju R.?
Čuvate li ju?


Malo sam melankonična zadnjih par dana.
Ugušena sam, čini mi se.
Mali ljudi u ojoj glavi nikako da umuknu, nikako da se prestanu natezat.
Imam osjećaj da mi je glava velika ko more jadransko...
Želim se ljubit...želim letit visoko...želim neke osjećaje ponovo...želim novu torbu...želim novi trbuh...želim jednu malu oazu samo za mene...želim...

Ma sutra ću...oću sigurno.
Bit bolje...i veselije...ne mogu ni ja uvik vuć taj jebeni osmjeh sa sobom...:)

And I am beautiful, no metter what they say...


- 01:50 - Prokomentiraj (13) - Zagrebi - #

And I still got the blues for me

02.07.2004., petak

Ako ti ikada bude teško, ako te ikad duša zaboli, sjeti se da na svijetu postoji netko tko te još uvijek voli. Tvoja R.


Teško mi je, duša me boli, sjećam se tebe, draga moja R...
Fali mi toj smijeh, tvoja pojava, tvoj osmijeh, tvoje riječi.
Fali mi naša mladost, fali mi naš bezrazložan smijeh, fale mi neprospavane noći...

Fali mi....
Tužna sam.
Stislo me.
Ja mrzim kad ne mogu promijenit monotoniju, kad te ne mogu natjerat da me samo voliš...divlje i neograničeno, strastveno i ludo...
O kad bi barem ugasio misli na jedan dan, kad bi me vidio onakvu kakva doista jesam: mlada, luda i željna života...
O kad bi mi barem prošao rukom kroz kosu kao nekad, dok se mjesec spaja s morem, dok vali miluju obalu, dok cvrčci pjevaju samo za nas...
O kad bi se barem moglo vratiti vrijeme, kad bi se barem cosmos mogao zaustavit samo na sat-dva...kad bi barem ponovno trčali goli po plaži, bez briga, bez srama, bez misli...
O kad bi barem...

O kad bi barem...
...prošo ovaj blues...


- 00:45 - Prokomentiraj (11) - Zagrebi - #

Oglasi ili šta možete radit kad ništa ne radite...

01.07.2004., četvrtak

KupiJo sam si oglasnik u nadi da ću nać neki povoljan kauč i fotelje...a do fotelje i kauča nisam ni došla...
Prve stranice oglasa su oni koji nude i traže posao.
Pa mi je palo na pamet kako bi bilo lipo da zagrijem telefon i krenem u projekt:
OPLEMENJIVANJE KUĆNOG BUĐETA (ili tu ide "dž"?)

A naišla sam na slijedeće turbo interesantne oglase...

-ADMINISTRATIVU TAJNICU SA ZNANJEM PC-A, ODGOVORNU TRAŽIM HITNO!!!!-e, tu ću se javit..administrator već jesam, doduše na forumu, tajnica mogu bit jer tajne čuvam samo tako, PC poznajem, vidila sam ga i znala bi ga prepoznat kod nekog drugog...odgovorna sam do jaja...

-BERAČA TREŠANJA SPOSOBNOG TRAŽIMO-ignoriramo li činjenicu da oni traže BERAČA, a ne BERAČICU, jebo me pas ako ja ne bi dobro brala trešnje....Mislim kako neko može dobro ili loše brat trešnje?!?

-DJELATNICE ZA RAD NA ZABAVNOJ LINIJI TRAŽIM-moja bujna mašta tu bi konačno došla do izražaja, a pritom mi komodno može kosa bit masna i noge mi mogu smrdit do mile volje. Posao iz snova:)

-DJELATNICE VRH.(pretpostavljam VRHUNSKOG) IZGLEDA, ZNANJE NIJE BITNO,ZA RAD U KAFIĆU, PODRUČJE DUBRAVE HITNO TRAŽIM!-ovo samo izdvajam ko jedan simpatičan, izrazito pismen oglas:)))

-DJELATNIKE ZA ANIMACIJU ČLANOVA POGREBNE PRIPOMOĆI TRAŽIMO-ko boga vas molim, prevedite mi koga se tu animira!!!

-DJEVOJKU KOJA BI PRODAVALA KRUH TRAŽIM-ok, mogu se još uvik prodat pod djevojku...a ni kruh nije neka velika filozofija prodavat, zar ne?

-DJEVOJKE VEDRE NARAVI ZA RAD TRAŽIM-za rad na čemu? U polju? Da budem vedra ko sunce za zvizdana? Da pjevušim usput i češkam gazdi jajca? Jel ko opće provjerava ove oglase?

-DJEVOJKU POLU-ATRAKTIVNU ZA PLESNU PARTIJU, ZA PLESNE IZLASKE TRAŽI ATRAKTIVAN SPORTAŠ. 50 KN/H-mili moj, gdje li si se dosad skrivao?:) Ovo ka da si mene opisivao, samo malo me odbija ovo partija...i ovo atraktian sportaš....Daj si ju nađi u bircu preko puta, please...:)

-DJEVOJKU KOJA BI RADILA NA POSLOVIMA ČIŠĆENJA U ISTOČNOM DJELU GRADA TRAŽIM-a šta bi čistila? Ulice? Cipele? Krumpire???

-GOSPODIN HITNO TRAŽI GRUPU ZA GLAZURE-majke mi, ne preuveličavam, prenosim riječi iz novina....on traži grupu za glazure, i da, jako je bitno da je naveo ono gospodin...inače mu se, pretpostavljam niko ne bi javio?

-LIČIOCE ZA PRIVREMENE POSLOVE TRAŽIM-ako sam dobro shvatila i ličioc je pitur, onda je to zasigurno posao mojih snova. Samo, kako da se prodam pod ličiOCA?

-OSOBE MLADE ZA PRODAJU SLIKA U PREDJELU ŠPANJOLSKE I PORTUGALA TRAŽIM-ja moram priznat da nikad nisam skužila zašto španjolci neće prodavat slike nego ih mi moramo tamo ić prodavat al eto...Da sam ovaj oglas vidila prije "ISPADANJA" možda bi se i javila, ovako to mjesto velikodušno prepuštam nekom drugom.

A sad oni koji TRAŽE posao:

-ČISTILA BIH STUBIŠTA-sorry teta, ali to tako P-A-T-E-T-I-Č-N-O zvuči...u stilu: "Molim vas, ko boga vas molim, dopustite mi da očistim vaše stubište...ja bi tako rado očistila vaše stubište, jel mogu, jel mogu?"

-AMBICIOZAN, POŠTEN, SPRETAN I VITALAN MOMAK TRAŽI POSAO U JUTARNJOJ SMJENI-njemu očito nije bitan posao nego zaposlenje...majko moja:)))))

-BILO KAKAV POSAO HITNO TRAŽIM-e jadni li smo, majke mi...

-BRAČNI PAR TRAŽI POSAO NA FARMI ILI U MORU-iskreno se nadam da su pogriješili u pridjevu (jel pridjev? Nikad mi nije išo hrvatski...)

-ČUVALA BIH DJECU U VAŠEM STANU-isto ko i ova što bi čistila stubište uz dodatak: pojela bih vam ručak i zamazala tapet.

-GOSPOĐA BI GLAČALA RUBLJE U SVOJEM STANU-aaaa...tico...ne moreš se ti prošetat, a? Ti bi da ti donesu robu doma, još si tituliraš i govoriš u trećem licu...Lipo, lipo, ja te sigurno neću zaposlit...

-TAJNICA BI RADILA U PERSPEKTIVNOJ FIRMI-ne do bog da je zapadne neka neperspektivna...ne bi imala kad nokte mazat::)))

I sad tek vidin, da ovin tempom neću nikad doć do kauča, još ako iden s vama podilit sve ove bisere stari će mi opet spavat na podu za Božić.
Jeste našli nešto za sebe?
Ako ste se prepoznali u nekom od ovih oglasa, nemojte mi zamirit....NAUČITE SE IZRAŽAVAT I NE BUDITE TAKO PATETIČNI!!!:)))

Ajde, adio van.


- 03:27 - Prokomentiraj (8) - Zagrebi - #

< srpanj, 2004 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Moje rukotvorine
Prvu sam ogrlicu napravila još u školi, rastavivši noninu krunicu. Povezala sam je žicom od umjetnog cvijeća, a kopču sam napravila od stare naušnice. Tada se rodila ljubav između mene i žice, staklenih perli, umjetnog cvijeća, gline i plastelina. Nedavno je završena 100-ta ogrlica, a neke od meni najljepših su tu:
Fotografija: T.M. i M.M.















At Free games @ GameNest you will find tons of free online games thet you can play right in your browser: action games, arcade games, sports games, flash games, puzzles and more! No matter what kind of online games you like to play, we have them all! Disclaimer: Free games @ GameNest site was created for only one reason - to bring web surfers the best and newest free online games . By no means do we claim that any free online games on this web site to be our creation, or take credit for making that games. All the games on this web site are sole property of their creators and designers, we are only helping them sstrongad their excellent work. We also take no responsibility for any content published in any game made available on this web site. Thank you very much for playing free games on Free games @ GameNest!

2004, 2005, 2006 © BigMamma - sva prava pridržana
www.mama-mami.com | www.eglasnik.com | www.cromma.com