I u horoskopskim karakteristikama mi, među ostalim, piše da sam sentimentalac, da živim u prošlosti i od sjećanja.
Istina, kao i uostalom velika većina ostalih crtica koje opisuju moj horoskopski znak.
Oduvijek sam življela u prošlosti, reproducirala filmove i slike koje sam proživjela, nebrojeno puta dnevno, svaki dan.
I danas to radim.
Ne smeta mi, dapače, upravo to me čini ovako dobrom kakva jesam.
U Zagrebu sam skoro pa pune 3 godine a većina mojih mladenačkih uspomena, robe i memoara još je u roditeljskom domu.
To, vidite, uopće nije paradoksalno, naprotiv, imam osjećaj da bi preseljenjem tih uspomena na neki način preselila čitav svoj život u ovaj grad koji po svemu sudeći nikad neće niti moj.
A roditeljski dom postao bi postaja u koju bi svratila s vremena na vrijeme po okrepu, malo ribe i pokoji osmjeh.
To ne želim.
I ovaj put sam odvojila sat vremena za sjećanja...zaključala sam se u malu sobicu pretrpanu raznim pizdarijama, bocama, jogijima, papirima i inim sranjima koje nikome ne trebaju a redovito se čuvaju.
Jedna polica je samo moja...na joj su brižno, majčinom rukom, složene vrećice sa starom robom koju više nitko neće nosit, moje školske torbe, knjige i spomenari...
U jednom sam našla ovo:
(izvlačim poneke rečenice iz teksta koji traje 7 stranica)
Ti si sad u Foru i jebe se tebi ( a barž se i oćeš...)
A meni je guzica ka pikado od tih silnih inekcija...
Jeben ti ja ljubovanje na skalama Dalme...
11. božja zapovijed-zaljubi se u Hvaranina da možeš bit bliže M. da je možeš lakše kontrolirat.
Voli te tvoja F.
Ne jednoj strani uokvireno:
IVAN
Na drugoj strani uokvireno:
DRAŽEN
Na trećoj:
DRAGO
Na četvrtoj:
TONČI
I tako dalje...
Dnevnik, Anno Domini 1998.
21.06.
Pisano na Engleskom, valjda da stara ne skuži...
(slobodan prijevod)
...učinila sam to...nema više te prepreke.
Večeras sam izgubila nevinost.
T.-u opće nije bilo jasno što se dešava.
Nakon trećeg pokušaja vrisnuo je: "pa ti si nevina?!?"
Blaženim osmijehom odgovorila sam mu: "nisam više".
Nisam opisivala detalje, ali patetika i proza kojom je bio nakićen ovaj tekst (i to zamislite, na ENGLESKOM!!!), izazivaju mi ovoga trena preveliku mučninu u želucu pa taj dio jednostavno preskačem...
Na kraju dnevnika, fino je napisana lista, u biti tabela...
Na početku su oni koje sam voljela, u sredini oni s kojima sam brijala, a na kraju oni s kojima sam se sexala.
Đizus...upišala sam se od smijeha..pa nekih se ljudi više ni ne sjećam..(e da je tad bilo imat digitalac).
Čitam, čitam i sve me sram...sram stila pisanja, pizdarija koje su mi tad značile sve na svijetu, problema radi kojih sam se htjela ubit, al ono, doslovno.
Predivno je imat memorirane uspomene, zar ne?
Tko zna, možda jednom, kad (još više) odrastem, ovaj blog u meni također izazove osjećaj pražnjenja želuca?
Bilo kako bilo, meni u ovom trenu znači puno. ( i još više)
Post je objavljen 27.07.2004. u 00:33 sati.