Bila je jesen 98'e...
Ja i F. smo sjedili u zadnjoj klupi kad se ispred nas ukazalo krakato, visoko, plavo stvorenje.
Sjela je ispred nas glasno komentirajući: "drago mi je, ja sam R."
Whatewer...ko da smo te pitali...
Kad joj se guzica dobro smistila na stolici iz zelenih rebatinka je izvirila bila čipka od mudanti...
Ajme gospe-bilo je jedino šta smo ja i F. mogle izustit.
Ja san taj dan imala crne rebe, crni rupičasti đemper od konca, ispod njega crni pušap i crne marte koje san ukrasila markerima raznih boja.
F. je ka i uvik imala tutu (trenerku) na sebi...ako se ne varam, ni taj dan nije nosila ređipet kako bi me šta lakše mogla usred sat opizdit sisom po glavi kad zaspen od dosade...
R. je sa Brača, to smo skužili u tri i po minute otkako je s nama.
Na kavi nakon škole bilo nas je 5.
M.
F.
R.
K.
i A.
R. nam je usred razgovora najednom postavila slijedeće pitanje: " a jeste vi nevine ili se sexate?"
A?-to je bila reakcija ove 3 mace, a ja san se u tom momentu zaljubila u nju.
Da, ona je moj idol, ja ću je volit cili život.
Ona je bila moja Carrie, moja Miranda, moja Charlotte (sorry, ja ipak polažem pravo na lik Samanthe;)...
Ona je žena na koju san se najviše ljutila, koja me najmanje puta godišnje zove, ona je žena koja me uvela u svijet sexa (nismo lezbače, iš iš šporke misli), u svijet zabave i tuluma, u svijet ŽENA!
Ona je žena koja će mi uvik pružit ruku, koja će mi uvik bit rame za plakanje, utjeha i podrška...
Ona je osoba koja je prva (uz mog mamlaza) saznala za vijest o mom drugom, o mom blaženom stanju.
Ona je moja NAJBOLJA PRIJATELJICA.
Za cijeli život...pa i duže.
A ja sam to isto njoj.
Imate li vi svoju R.?
Čuvate li ju?
Malo sam melankonična zadnjih par dana.
Ugušena sam, čini mi se.
Mali ljudi u ojoj glavi nikako da umuknu, nikako da se prestanu natezat.
Imam osjećaj da mi je glava velika ko more jadransko...
Želim se ljubit...želim letit visoko...želim neke osjećaje ponovo...želim novu torbu...želim novi trbuh...želim jednu malu oazu samo za mene...želim...
Ma sutra ću...oću sigurno.
Bit bolje...i veselije...ne mogu ni ja uvik vuć taj jebeni osmjeh sa sobom...:)
Post je objavljen 03.07.2004. u 01:50 sati.