20 do asa
26.02.2016., petak
Malo o sustavu
|
Kak je u zadnje vrijeme dosta toga aktualno u vezi politike,političara ( a kad nije), da se malo i ja oglasim. Dakle, sustav. Davno sam se uvjerio da sustav ne funkcionira, čak se i ne sjećam da je ikada funkcionirao. Dalje, ne možemo samo kriviti sustav, a ne gledati i sebe same. Sustav proizvodi puno toga, i lopove, i lažljivce i svašta nešto. Prepisivanje diplomskog,lažiranje škole, rad preko veze,mito policiji, lova te rješava sudske kazne..... Jel treba dalje? Da se vratim u svoju srednju školu. Buraz je tri godine stariiji od mene. On je svoj maturalni rad od nekog "posudio" i predao. Nakon tri godine trebao je meni, pa sam ga ja "uzeo" i predao. Igrom slučaja moj profesor si je ostavio taj rad u školi za primjer učenicima kako sam dobro to napravio! Lagao sam, on to nije znao. Ne zna još uvijek valjda. Tko je od mene napravio lažova? Pa nisam se rodio kao takav. Vidio sam da to prolazi, da to drugi rade i činilo se kao normalno. Da se još osvrnem malo na školu,jer tek sad shvaćam da mi je profesor koji mi je dao jedinicu za neznanje zapravo htio dobro u životu. Jer ono iz čega sam imao jedan, morao sam naučit i dan danas pamtim. Ono gdje sam nekome od profesora nosio rakiju od doma ( da, bilo je i toga) za dvojku, ne sjećam se ništa od gradiva i sad imama rupe u znanju. Isto tako, krivio sam policajca koji nije htio mito, a sad shvaćam da mi je htio dobro u životu. Ti neki ljudi koji ti žele dobro, često ispadaju čudaci u sustavu, jer kao nisu normalni. I onda se pitamo kakva je država, kakvi su političari i sve to, a nebi se zapitali da smo većinom zapravo svi takvi. Ima izuzetaka, neki su od malena tako odgojeni da sve rade skroz pošteno, ali i oni se nakon nekog vremena pitaju : čemu to!! Upravo je opasno pitanje "čemu to". Netko ima dva faksa pošteno zarađena, a onda jedva radi kao vulkanizer za siću, a zna da je netko negdje kupio diplomu,imao vezu i dobio dobar posao. Sustav!!!!!! Osim onoga što roditelj može napraviti za dobro svoje djece, tu je zbilja taj sustav. I zato mi nećemo postati bolji samo od zraka, treba raditi, treba kažnjavati, jer drugačije ne ide. Nažalost, ali ne ide. Mora nam biti neugodno baciti škarnicl na cestu, a ne da ga zafitiljimo i pri tome nas naše dijete gleda. Što time radimo? Odgajamo još jednog bacača smeća na ulicu, još jednog koji će zmuljati maturalni rad, još jednoga koji će pokušati podmititi. Što preostaje? Ne znam točno. Ili čekati još sto godina, ili šutiti i trpiti, ili početi mijenjati sebe da bi utjecali na druge. ili otići negdje gdje je već sve sređeno i uklopiti se. Ko zna zna, ko ne zna- 2 ! |
- 11:59 - Komentari (5) - Isprintaj - #
19.02.2016., petak
Uhvatili smo lopužu !
|
Odjednom su počele nestajati one moje čačkalice po stanu. Znam da je bila jedna na klupici od prozora. Jednu sam imao na stolu. Nema ni one koju ostavljam na elementu u kuhinji. Opet mi je pobacala sve čačkalice! - pomislio sam. Ženo, opet si mi pobacala sve čačkalice? - pitam je. A ona će začuđeno : nisam, odustala sam od toga, jer već ti trubim godinama da ih ne ostavljaš svugdje ! A onda vidim da nije nestala ona iz tuš kabine. Nije nestala ni ona u spavaćoj sobi. Hm?! Sad sam već poprilično siguran da žena nije imala svoje prste u tome. Uglavnom, određene čačkalice na određenim mjestima nestale su! Jednog dana tak neke surfam na laptopu, pustim ovog kmečavca da malo bude izvan kaveza, jer puštamo ga svaki dan, i po nekoliko puta. I tak sam imal čačkalicu u ustima,i dođe on na rame ko i obično i odma mi zdipi čačkalicu iz usta. Uzmem mu, i on opet. Onda mi je sinulo. To je kradljivac čačkalica!! Ulovljen je. Sad ne možeš pred njim imat čačkalicu, jer to mu je omiljena igračka.  A žena ima jednu brigu manje, ne mora više skupljat za mnom čačkalice po stanu :) |
- 11:31 - Komentari (10) - Isprintaj - #
16.02.2016., utorak
Šalter B
|
ovak............. Puno puta sam bio nešto u životu. Ali neću o tome. Bio sam i nitko najmanje toliko puta. Ali neću ni o tome. Znala me pucat energija da je to ludnica. Ali neću o tome. Znao sam biti kao biljka, kad ti se ništa neda i kad je sve kao srušeno. Ali neću ni o tome. Znao sam živjeti sa financijama i novcima. Neću o tome. Znao sam živjeti i bez prebijene kinte u džepu. Neću ni o tome. Znao sam...ma nije važno....... Šalter B. Bila je gužva. Tamo u Petrinjskoj na šalteru B vade se užurbane putovnice. Bio sam danas, bilo je ljudi. Sutra je putovnica spremna. Spreman sam. Još cca. dva tjedna i kreće taj korak. Mali za čovječanstvo, veliki za mene. |
- 16:20 - Komentari (18) - Isprintaj - #
13.02.2016., subota
Paketi s neba
|
Ne znam jesam li o tome već pisao? Vjerojatno vi bolje pamtite od mene, jer sam u navalama emocija pisao o svemu i svačemu. Znam da naslov nikada nije bio točno taj. Pod ovim naslovom bi trebalo biti riječi o svakakvim paketima koji padaju s neba. I onih koje te razvesele kad ih odmotaš i oni koji te ražaloste. Pitao me kum u zadnjih nekoliko dana, zašto ne pišem? Ne znam rekao sam.On čita moj blog,drugih poveznica nema s blogom. I ono kad mu ja pričam o nekima od vas. Ne mogu sad izdvojit temu neku ali pitat ću vas samo, da li sam pisao već o : -ponovnom rođenju -o poslovima koje sam do sada radio -o tome da mi je teta skočila s Domovinskog mosta -o tome da sam lebdio zrakom kad sam dobio dijete -o tome kako je brat postao mladi udovac -o djedu koji nas je škakljao svojoj bradom -o načinu na koji se planski uništava tvornica i krade brend -o nenadanom paketu novaca s neba -o slučajnostima koja ne postoje -o dobrim ljudima koji se od nekud stvore -o tome kako sam na poslu ostao bez tri zuba -o tome kako sam svugdje skoro kenjao -o psu koji se objesio ..i o još mnogo toga. Tu negdje leži odgovor blokade ne pisanja, kako pisati kad ni ne znaš o čemu bi. Znam da sam već dosta pisao o sebi, o dobrim i sretnim trenucima i o onim lošim. I da toga svega treba biti, jer kako znati da je nešto dobro, ako ne postoji i loše. Sve su to paketi,paketi života. Samo ću još dodati jednu od svog "prijatelja" Sokrata, dok odlučujem o čemi bih pisao : "Kada bi se sve svjetske nedaće posložile na jednu gomilu i podijelile na jednake dijelove od kojih svako mora uzeti po jedan, većina ljudi bi radije uzela svoj trenutni udio i otišla. " A možda vi imate neku želju, ideju, o čemu, jer meni je svejedno. Jednako pišem, s jednakom emocijom i o sretnim trenucima i o onim nesretnim. Sve prihvaćam. A paketi padaju, i dok padaju, živi smo... |
- 11:51 - Komentari (11) - Isprintaj - #
12.02.2016., petak
Čuda se događaju
|
Događaju se svakodnevno. Trenutno niti šečem, a kaj je najgore i dok ipak malo idem nekam, ne nosim fotić!! Čak sam jednom bio u Maksimiru i to bez fotića. Nedopustivo! I čudno, čudo jedno. Tak da, to je još jedan dokaz da se čuda događaju. Nekad bolja, nekad lošija. Čudo je i to što se s Fichom nisam već danima poigrao, sve manje se grlimo, kao da me gubi. I ja njega. To ne bih volio,nikako. Tu si, ali nisi.  |
- 13:59 - Komentari (8) - Isprintaj - #
11.02.2016., četvrtak
Hrvatska-zemlja otkupa
|
Dobar dan dragi zemljani. Mislim i na vas, žitelje ove naše države, ali i na sve žitelje na kugli zemaljskoj. Pokušat ću na brzinu opisati svima kako je tekao život ovdje,u jednoj regiji, pardon, državi ili domovini. Moja zemlja zove se Hrvatska. Od uvijek su žitelji ove zemlje težili nečemu, željeli su nešto svoje, samostalnost, svoj identitet, priznanje. Slobodu, mogli bi reći. Rođen sam u razdoblju kada se država u kojoj sam živio zvala Jugoslavija. Hrvati su dosanjali svoj san,počeli se odvajat, ne bi li imali svoju državu konačno. Izbio je rat. Njega neću opisivati, jer svi znate sve o tome. Ili se ništa ne zna, još uvijek. Hrvatska je postala samostalna i nezavisna država.Hrvati imaju svoju državu. Uglavnom, ova moja država postala je zemlja otkupa. Nakon rata, trebalo je oporaviti sve. Sad ću, da budem brži stavljati kronološke natuknice,simbolički i nekim redosljedom, jer se žurim sa jedne narudžbe na drugu ,za neki drugi pregled kod doktora. Ovako nekako: -privatizacija -tenis -Orešar -red ustaša, četnika, partizana -Todorić -burza -red ustaša,četnika,partizana -rastu cijene benzina -plaće ostaju iste -red ustaša,četnika,partizana -upoznajemo novu riječ : akcija -rastu cijene benzina -rastu i cijene proizvoda -plaće ostaju iste -upoznajemo riječ otkup -otkup ambalaže -red ustaša,četnika,partizana -otvaranje radnji za otkup zlata -benzin poskupljuje -režije poskupljuju -plaća ostaje ista -red ustaša,četnika,partizana -otvaranje agencija za zapošljavanje u inozemstvu -otkup ljudi - inozemstvo otkupljuje školovane ljude iz Hrvatske -benzin poskupljuje,cijene isto -plaće ostaju iste ili ih nema uopće -red ustaša,četnika,partizana -antidepresivi -odlasci iz države -otkup hrvata iz dijaspore -benzin pojeftinjuje, cijene se ne spuštaju -shvaćaš da netko od tebe radi budalu sustavno Na brzinu, ovo je kratka kronologija. Za svaku crticu bio bi potreban jedan post dugačkih razmjera. Gdje sam ja trenutno? Evo tu, u državi, na pauzi između dva naručivanja za preglede. Što mi je? Ne znam, ali sve mi je. Kronični umor. Depresija? Stres? Ganjam mogući odlazak.To mi je trenutno najveće želja.Prije toga pokušavam i samo pregledati što više svojih organa, da li rade kako trebaju, jer puno toga se nakupljalo kroz ovu kronologiju moje zemlje.Loše se osjećam. Jesam li možda hipersenzibilan i sve uzimam k srcu? Možda jesam. A možda je i to da mi je pun kurac ovakvog života. Ne želim se pomiriti s ovom situacijom osjećanja ko govno. Laži i obmane, manipulacije, krađa,uvjeravanja. Više me boli kurac i za ustaše i za četnike i partizane. Mislim da je to jasno. Kako god zvučao ovaj post, on je moj, kao što je i moja najveća želja otići. Odlučeno je. Zadnjiih dana samo to ganjam.I jučer sam išao na razgovor preko granice, ali opet je neka zavrzlama, opet neki kurčev zakon, bit će da je od 1.1 opet neka komplikacija, vize, radna dozvola i to. Ne znam ni jezike, osim osnovnog, pa ne mogu direktno. Jedan razgovor je također propao, isto preko granice,gdje putujem sa posuđenim novcima. Jučer nakon prevaljenih 100 km, direktorice nije bilo na jednom drugom razgovoru.Ostavio sam barem papire. Ali ne odustajem, idem dalje. Jebe mi se za granice država, za nacije i te sve izmišljotine. Mi smo žitelji Zemlje, planeta. Ne puca me ni domoljublje,ni zastava. Puca me samo moja obitelj, za koju se borim. Da ne bi bilo zabune, zahvalan sam braniteljima na oslobađanju Hrvatske, na danom životu, nozi, ruci ili bilo čemu. Al pun mi kurac i toga, sa oproštenjem, ko je gdje bio i što radio.Ko je crn, ko je bijel,žuti ili plavi, crveni. Nije kraj svemu kad stvoriš državu, tek se onda trebaš boriti za nju.Za obitelj i njene žitelje. A ne dozvoliti onim Orešarima,Todorićima, Sanaderima i inima da nam kroje život. Branitelji, vi koji ste još tu, niste ni vi smjeli gledati kako pate vaši susjedi ostajajući bez egzistencije, kako se raspadaju obitelji zbog pljačke. Ako ste je svorili, državu, trebali ste je i dalje braniti, ali i mi isto, svi drugi. Kao što i kad se rodi dijete, nije tu kraj posla, to dijete treba i hraniti, treba sisu, ak nema u sisi mlijeka, treba kupit hranu,treba to dijete štitit i postavit ga na noge. Jebiga, svi smo gledali sebe, kako to već ide s nama samima. Zakazali smo. Žao mi je. Idem se sad naručit za neki pregled još. PS...e da, izgleda da je pola nacije na antidepresivima.Veli moj doktor meni neki dan, evo, napisat ću ti tablete . Pitam ja kaj je to? Veli to je da te malo digne. Tak se valjda liječi danas. Al do sad sam bio svoj psihijatar, i mislim da je moja dijagnoza: hrvatistan, i da je jedina sada tableta mogući odlazak. A vi, kak ste mi vi blogeri? Oznake: Hrvatska, europa, svijet, zemlja, svemir |
