20 do asa
11.02.2016., četvrtak
Hrvatska-zemlja otkupa
|
Dobar dan dragi zemljani. Mislim i na vas, žitelje ove naše države, ali i na sve žitelje na kugli zemaljskoj. Pokušat ću na brzinu opisati svima kako je tekao život ovdje,u jednoj regiji, pardon, državi ili domovini. Moja zemlja zove se Hrvatska. Od uvijek su žitelji ove zemlje težili nečemu, željeli su nešto svoje, samostalnost, svoj identitet, priznanje. Slobodu, mogli bi reći. Rođen sam u razdoblju kada se država u kojoj sam živio zvala Jugoslavija. Hrvati su dosanjali svoj san,počeli se odvajat, ne bi li imali svoju državu konačno. Izbio je rat. Njega neću opisivati, jer svi znate sve o tome. Ili se ništa ne zna, još uvijek. Hrvatska je postala samostalna i nezavisna država.Hrvati imaju svoju državu. Uglavnom, ova moja država postala je zemlja otkupa. Nakon rata, trebalo je oporaviti sve. Sad ću, da budem brži stavljati kronološke natuknice,simbolički i nekim redosljedom, jer se žurim sa jedne narudžbe na drugu ,za neki drugi pregled kod doktora. Ovako nekako: -privatizacija -tenis -Orešar -red ustaša, četnika, partizana -Todorić -burza -red ustaša,četnika,partizana -rastu cijene benzina -plaće ostaju iste -red ustaša,četnika,partizana -upoznajemo novu riječ : akcija -rastu cijene benzina -rastu i cijene proizvoda -plaće ostaju iste -upoznajemo riječ otkup -otkup ambalaže -red ustaša,četnika,partizana -otvaranje radnji za otkup zlata -benzin poskupljuje -režije poskupljuju -plaća ostaje ista -red ustaša,četnika,partizana -otvaranje agencija za zapošljavanje u inozemstvu -otkup ljudi - inozemstvo otkupljuje školovane ljude iz Hrvatske -benzin poskupljuje,cijene isto -plaće ostaju iste ili ih nema uopće -red ustaša,četnika,partizana -antidepresivi -odlasci iz države -otkup hrvata iz dijaspore -benzin pojeftinjuje, cijene se ne spuštaju -shvaćaš da netko od tebe radi budalu sustavno Na brzinu, ovo je kratka kronologija. Za svaku crticu bio bi potreban jedan post dugačkih razmjera. Gdje sam ja trenutno? Evo tu, u državi, na pauzi između dva naručivanja za preglede. Što mi je? Ne znam, ali sve mi je. Kronični umor. Depresija? Stres? Ganjam mogući odlazak.To mi je trenutno najveće želja.Prije toga pokušavam i samo pregledati što više svojih organa, da li rade kako trebaju, jer puno toga se nakupljalo kroz ovu kronologiju moje zemlje.Loše se osjećam. Jesam li možda hipersenzibilan i sve uzimam k srcu? Možda jesam. A možda je i to da mi je pun kurac ovakvog života. Ne želim se pomiriti s ovom situacijom osjećanja ko govno. Laži i obmane, manipulacije, krađa,uvjeravanja. Više me boli kurac i za ustaše i za četnike i partizane. Mislim da je to jasno. Kako god zvučao ovaj post, on je moj, kao što je i moja najveća želja otići. Odlučeno je. Zadnjiih dana samo to ganjam.I jučer sam išao na razgovor preko granice, ali opet je neka zavrzlama, opet neki kurčev zakon, bit će da je od 1.1 opet neka komplikacija, vize, radna dozvola i to. Ne znam ni jezike, osim osnovnog, pa ne mogu direktno. Jedan razgovor je također propao, isto preko granice,gdje putujem sa posuđenim novcima. Jučer nakon prevaljenih 100 km, direktorice nije bilo na jednom drugom razgovoru.Ostavio sam barem papire. Ali ne odustajem, idem dalje. Jebe mi se za granice država, za nacije i te sve izmišljotine. Mi smo žitelji Zemlje, planeta. Ne puca me ni domoljublje,ni zastava. Puca me samo moja obitelj, za koju se borim. Da ne bi bilo zabune, zahvalan sam braniteljima na oslobađanju Hrvatske, na danom životu, nozi, ruci ili bilo čemu. Al pun mi kurac i toga, sa oproštenjem, ko je gdje bio i što radio.Ko je crn, ko je bijel,žuti ili plavi, crveni. Nije kraj svemu kad stvoriš državu, tek se onda trebaš boriti za nju.Za obitelj i njene žitelje. A ne dozvoliti onim Orešarima,Todorićima, Sanaderima i inima da nam kroje život. Branitelji, vi koji ste još tu, niste ni vi smjeli gledati kako pate vaši susjedi ostajajući bez egzistencije, kako se raspadaju obitelji zbog pljačke. Ako ste je svorili, državu, trebali ste je i dalje braniti, ali i mi isto, svi drugi. Kao što i kad se rodi dijete, nije tu kraj posla, to dijete treba i hraniti, treba sisu, ak nema u sisi mlijeka, treba kupit hranu,treba to dijete štitit i postavit ga na noge. Jebiga, svi smo gledali sebe, kako to već ide s nama samima. Zakazali smo. Žao mi je. Idem se sad naručit za neki pregled još. PS...e da, izgleda da je pola nacije na antidepresivima.Veli moj doktor meni neki dan, evo, napisat ću ti tablete . Pitam ja kaj je to? Veli to je da te malo digne. Tak se valjda liječi danas. Al do sad sam bio svoj psihijatar, i mislim da je moja dijagnoza: hrvatistan, i da je jedina sada tableta mogući odlazak. A vi, kak ste mi vi blogeri? Oznake: Hrvatska, europa, svijet, zemlja, svemir |
