ma meni se piše,i ne piše....teško za objasniti...lakše je kad se piše,a gadno je kad ne pišeš....stanje pomutnje,bezvoljnosti i tak...nije problem stavit rečenicu ili pjesmu samo da bi bio tu....blog je više od toga i pristupam mu s poštovanjem...od njega dobivamo nešto,nije blog kriv za ništa,on stalno čeka i prima te uvijek kako god se ponašali prema njemu
13.02.2016. (14:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne sjećam se kako si lebdio kad si dobio dijete,a ni kako si tri zuba izgubio. Uf. Ovo o djetetu mi možeš u kratkim crtama napisati, ako hoćeš, kako si to lebdio? :)) Shvaćam zašto si lebdio :))
13.02.2016. (15:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mene je mnogo puta u životu pratio taj osjećaj, da jako želim pisati, a ne znam o čemu. Ponekad bi uspio ovakav recept: počeo bih pisati o bilo čemu, čak i bez uživanja, onako skroz na suho, samo da se stvori neka struja misli, i onda bi malo-pomalo inspiracija nadolazila, nešto bi me povuklo, bio bih bačen u bujicu, u uspjenjenu i blistavu rijeku... Nego, palo mi je na pamet da ti, umjesto teme za pisanje, predložim "temu" za čitanje: Norvešku šumu Harukija Murakamija. Možda si je već čitao, i ne znam zašto mi je baš ta knjiga došla u glavu, ali eto. Neslučajna slučajnost ili paket s neba? ;-)) Pozdrav!
13.02.2016. (15:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
A ja ću ti reći, mladi moj krasni čovječe (jer tako te zovem od prvog tenutka, ovdje, na blogu) da pišeš, dapače izazvat ću te, da pišeš, pa makar te ne čitao nitko (nemoguće:)), pa makar te ne shvatio nitko (nemoguće:)), izbaci to iz sebe.....volim te i cijenim jer si jedna od onih rijetkih duša koje se spoznaju i prepoznaju, uz to još- muška:* ljubac za to, prekrasni mladi čovječe:)
13.02.2016. (16:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne treba ništa forsirati ni pisanje, sve se događa s razlogom.Jedan dan mi kaže poznanik koji je također bloger, nije ovdje, ali mi kaže:"Mi smo drugačiji, senzibilniji, toliko toga osjećamo da moramo s tim van." Pišem gotovo svakodnevno, to mi je lijek od kad znam za sebe. Da sve objavljujem, forsirala bih i ne bi me blog ispunjavao. Polako, živi smo i dalje.
13.02.2016. (21:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke....lebdio sam isto kao i onda nekad kad sam bio zaljubljen, u stvari lebdio sam još i više:)) sve sam mogao, energija je bila skroz jaka, da postoji stalno ta mi bi svi bili toliko jaki duhovno kao da smo cijeli život jačali i proučavali unutarnju snagu,umjesto uplovili u materijalni svijet.....čudo jedno, i čuda bi radili....sad to ne kužimo, ali znamo da je moguće :D
Mariano...mene muči da ne znam o čemu točno, kad ti se milijun misli mota po glavi....više kao blokada zbog nakupljenih stvari, čime krenuti...lakše je kad konstantno piskaraš, nemre ti se nakupit :)) za preporuk knjige hvala, mislim da vrijedi čim je ti preporučuješ, ali već godinama nisam ništa čitao, nisam ni učlanjen u knjižnicu...ako je suđeno, ta knjiga će slučajno ionako završiti kod mene :))
White....hvala ti....tvoje riječi pogađaju u srce, često i uvijek, onako pozitivno i dobro...nikada ti neću priznati da sam jednom imao ideju, predložio jednoj blogerici da nešto pokrenemo, a ticalo se i tebe:))
O-da životu.....sve ide s razlogom i svojoim tokom, točno....nisam nikad forsirao s pisanjem....i ja mislim ko tvoj prijatelj bloger, jesmo drugačiji malo od drugih, ili osjećajniji ili nešto drugo :)
14.02.2016. (11:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ne opterećuj se sitnicama i nevažnim stvarima... napisati ćeš nešto kada budeš htio, mogao, imao ideju...
svoj blog sam otvorila prije više od 3 godine, napisala 41 post... sigurno sam osoba s najmanje postova u tolikom vremenu, ali boli me briga...(i o ovome sam htjela napisati post, tada nisam stigla, kasnije mi nije bilo napeto:-)) kakve to veze ima s bilo čime? napišem kad imam nešto za reći (mada se često dogodi da bih nešto rekla, ali nema vremena), kad me pukne inspirejšn :-)
hodaš li?
14.02.2016. (22:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mislim da si mi jednom poslala link za učenje jezika, bio je dobar čini mi se...jedino ak nisam pobrkal pa mi je netko drugi jedno poslao link u komentaru?...pokušavao sam naći na netu nešto slično, ali same gluposti nađem....da iskoristim još ovo vrijeme dok sam tu malo za učenje....
15.02.2016. (19:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lion queen
Pa kad ti se ne piše, napišeš jednu rečenicu: Ne piše mi se :) Tako je Freš napisao, pa svi znamo što je :)
Ili napišeš dvije rečenice.. Ili staviš neku pjesmu..
Ne opterećuj se temama. Nekad dođe vrijeme da imaš nešto napisati, a nekad da nemaš. Tako nam je svima.
Poz..
13.02.2016. (13:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
20 do asa
ma meni se piše,i ne piše....teško za objasniti...lakše je kad se piše,a gadno je kad ne pišeš....stanje pomutnje,bezvoljnosti i tak...nije problem stavit rečenicu ili pjesmu samo da bi bio tu....blog je više od toga i pristupam mu s poštovanjem...od njega dobivamo nešto,nije blog kriv za ništa,on stalno čeka i prima te uvijek kako god se ponašali prema njemu
13.02.2016. (14:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
Ne sjećam se kako si lebdio kad si dobio dijete,a ni kako si tri zuba izgubio. Uf.
Ovo o djetetu mi možeš u kratkim crtama napisati, ako hoćeš, kako si to lebdio?
:))
Shvaćam zašto si lebdio :))
13.02.2016. (15:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
Mene je mnogo puta u životu pratio taj osjećaj, da jako želim pisati, a ne znam o čemu. Ponekad bi uspio ovakav recept: počeo bih pisati o bilo čemu, čak i bez uživanja, onako skroz na suho, samo da se stvori neka struja misli, i onda bi malo-pomalo inspiracija nadolazila, nešto bi me povuklo, bio bih bačen u bujicu, u uspjenjenu i blistavu rijeku... Nego, palo mi je na pamet da ti, umjesto teme za pisanje, predložim "temu" za čitanje: Norvešku šumu Harukija Murakamija. Možda si je već čitao, i ne znam zašto mi je baš ta knjiga došla u glavu, ali eto. Neslučajna slučajnost ili paket s neba? ;-)) Pozdrav!
13.02.2016. (15:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
White Lilith
A ja ću ti reći, mladi moj krasni čovječe (jer tako te zovem od prvog tenutka, ovdje, na blogu) da pišeš, dapače izazvat ću te, da pišeš, pa makar te ne čitao nitko (nemoguće:)), pa makar te ne shvatio nitko (nemoguće:)), izbaci to iz sebe.....volim te i cijenim jer si jedna od onih rijetkih duša koje se spoznaju i prepoznaju, uz to još- muška:*
ljubac za to, prekrasni mladi čovječe:)
13.02.2016. (16:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
O-da životu!
Ne treba ništa forsirati ni pisanje, sve se događa s razlogom.Jedan dan mi kaže poznanik koji je također bloger, nije ovdje, ali mi kaže:"Mi smo drugačiji, senzibilniji,
toliko toga osjećamo da moramo s tim van." Pišem gotovo svakodnevno, to mi je lijek od kad znam za sebe. Da sve objavljujem, forsirala bih i ne bi me blog ispunjavao. Polako, živi smo i dalje.
13.02.2016. (21:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
20 do asa
Lilianke....lebdio sam isto kao i onda nekad kad sam bio zaljubljen, u stvari lebdio sam još i više:)) sve sam mogao, energija je bila skroz jaka, da postoji stalno ta mi bi svi bili toliko jaki duhovno kao da smo cijeli život jačali i proučavali unutarnju snagu,umjesto uplovili u materijalni svijet.....čudo jedno, i čuda bi radili....sad to ne kužimo, ali znamo da je moguće :D
Mariano...mene muči da ne znam o čemu točno, kad ti se milijun misli mota po glavi....više kao blokada zbog nakupljenih stvari, čime krenuti...lakše je kad konstantno piskaraš, nemre ti se nakupit :)) za preporuk knjige hvala, mislim da vrijedi čim je ti preporučuješ, ali već godinama nisam ništa čitao, nisam ni učlanjen u knjižnicu...ako je suđeno, ta knjiga će slučajno ionako završiti kod mene :))
White....hvala ti....tvoje riječi pogađaju u srce, često i uvijek, onako pozitivno i dobro...nikada ti neću priznati da sam jednom imao ideju, predložio jednoj blogerici da nešto pokrenemo, a ticalo se i tebe:))
O-da životu.....sve ide s razlogom i svojoim tokom, točno....nisam nikad forsirao s pisanjem....i ja mislim ko tvoj prijatelj bloger, jesmo drugačiji malo od drugih, ili osjećajniji ili nešto drugo :)
14.02.2016. (11:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
double-trouble
ne opterećuj se sitnicama i nevažnim stvarima... napisati ćeš nešto kada budeš htio, mogao, imao ideju...
svoj blog sam otvorila prije više od 3 godine, napisala 41 post... sigurno sam osoba s najmanje postova u tolikom vremenu, ali boli me briga...(i o ovome sam htjela napisati post, tada nisam stigla, kasnije mi nije bilo napeto:-)) kakve to veze ima s bilo čime?
napišem kad imam nešto za reći (mada se često dogodi da bih nešto rekla, ali nema vremena), kad me pukne inspirejšn :-)
hodaš li?
14.02.2016. (22:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
20 do asa
ne hodam,disem samo
procitaj zadnja dva posta,bit ce ti jasno:) i ak imas jos onaj link pošalji mi. kak si ti? di si?
14.02.2016. (23:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
double-trouble
budem pročitala kad ulovim vremena, malo mi zagužvalo
koji link?
ja super, još sam ovdje
15.02.2016. (15:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
20 do asa
mislim da si mi jednom poslala link za učenje jezika, bio je dobar čini mi se...jedino ak nisam pobrkal pa mi je netko drugi jedno poslao link u komentaru?...pokušavao sam naći na netu nešto slično, ali same gluposti nađem....da iskoristim još ovo vrijeme dok sam tu malo za učenje....
15.02.2016. (19:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...