bdsm_blog

Spacelab 2

zadnji post pred vikend je spacelabin nastavak... Uživajte svi u vikendu, vi koji imate nekoga, poslužite se ovim pričama kao inspiracijom za što ugodniji vikend :) i uživajte u priči:

Princesin 2. dio

mala zbunjena subica - prvi dodir

Za kraj današnjeg dana - evo vam jedno istinito iskustvo koje je mala zbunjena odlučila podijeliti s nama. ovim putem se ispričavam i njoj i xxx što sam obećala prvi spanking kao priču od xxx. Sorry cure. i hvala na ovome mala:)

majina domaća zadaća

Kao prvo - lijevo možete primjetiti da sam stavila novu anketu - pa neka vam ne bude žao odvojiti pola minute za nju :)
Ovaj dolje tekst je Majin. Dobila je naredbu od svog dragog da mora napisati neku maštariju. Sada, što je on točno, i kako tražio - ne znam, ali posljedica je ovo dolje:

Spacelabina priča

Danas je krasno jutro, mada sam neispavana, ali baš me brige - spavat ću kad umrem.
A sada vam evo priča od Spacelab. Dobila sam nekoliko stvari na mail, ali mi je jednostavno glupo svih ih odmah staviti jer onda se ne bi mogli posvetiti onoj jednoj. Tako da- strpljenja..I uživajte:

Eto mene

xxx, pa ja sam se zekao. Sve u redu i stvarno mi se nemaš potrebe ispričavati.
Dobro, do sada se to nije događalo ali da postavimo stvari na svoje mjesto, to kaj sam ja Dom i pokretač ovog bloga ne znači da sam bolji, vredniji od bilo koga ili da se sa mnom treba razgovarati s nekim "poštovanjem". Znam da bi se po nekim pravilima sub osobe trebale s tim štovanjem :)) razgovarati sa dominantnima ali ovdje to nije slučaj a znate i sami da ja prezirem pravila. Ovdje smo svi isti, svi jednako važni, nije bitno ko je sub, ko Dom, ko je probao, ko nije i sl. Bitno da se lijepo dopisujemo, razmjenjujemo iskustva i razgovaramo. Uostalom, poštovanje se treba izgraditi, stvoriti, zavrijediti a ne dobiti automatizmom toga što je netko Dom. No meni to niti ne treba, a kad se toga i zaželim, pokušavam ga steći uživo, a ne on-line :)).
Drago mi je kaj si sad ponovo u vezi i što imaš Doma kojeg ne bi mijenjala za niti jednog drugog. Poznat mi je taj osjećaj. Ja svoju dragu-subicu ne bi mijenjao niti za 100 drugih.

Majo, tko traži taj i nađe, tko čeka taj i dočeka a ljude treba podržati i uputiti im koju toplu i ohrabrujuću riječ. To je normalno, to je naprosto tako. Nije žurba za opis tvojeg iskustva. Kad ćeš imati volje i vremena. A do tad, želim ti da uživaš u ovom novom svijetu koji ti se otkrio, a drago mi je da sam dao barem neki mali obol svemu tome.

Galebe, kućo stara. Nisi izvršio naredbu da nekaj napišeš :)). Da si subica sad bi bome bio kažnjen :)) a ovako ti sam mogu reći da su nas bome subice prešišale u kvaliteti i kvantiteti postova. Da li ćemo si to dozvoliti? Dali ćemo im pokazati ko je gazda u bdsm kući :)))

Mala_zbunjena_subica-pozdrav te pusa i tebi. Ti si prva probila led i poslala svoju priču i bilo bi lijepo kad bi nastavila.

Spacelab, samo ti budi ne skromna. Nemam ništa protiv toga kad ljudi imaju razloga takvi biti, a glede tebe to tek moramo doznati ;)

A sad se bacam na čitanje ostatka bloga. Bome se danas ima kaj za čitati. No vjerovatno više ništa neću komentirati. Idem se spremiti i po dragu pa idemo uživati jedan u drugome.
I dajte malo usporite dinamiku postanja, barem do petka. Sutra navečer ne idem nikud i dat ću si truda da sve lijepo iskomentiram i napišem nešto svoje. Da mogu s posla bilo bi super, ali kad kasno dođem doma i navečer se nalazim s dragom, naprosto ne stignem sve pročitati, iskomentirati i dati komentare na komentare :)) pa imajte razumijevanja.

crnjak

Danas sam vam i sama mislila pisat neke stvari, podijeliti težinu ovog dana s vama, ali izgubila sam se u vremenu i prostoru. Hefe se je podobrio, nije čak ni puno špota ljude... ali šteta što ga nema previše na blogu, što ne piše, ne ostavlja seanse sa svojom dragom.
Dosta cura je u zadnja dva mjeseca prošlo svoja prva iskustva i sa zadovoljstvom možemo reći da su sva ta iskustva bila pozitivna (i više nego pozitivna – skoro pa da sam ljubomorna malo na taj osjećaj prvog puta) i jedan dio vas se odlučio to podijeliti sa nama i zbog toga vam veliko hvala. Neke od tih priča su teške nekima, neke drugima, nekima je težak onaj psihički dio, a drugima fizički. Ali bitno je da svi uživaju.
Princess, Spacelab... iman jedan prijedlog – ajmo osnovat klub fanova Angelice :))))
Kad je već toliko utjecala na nas :))
Sjećam se kad me je moj prvi Dom pitao kako i kada sam shvatila da želim nešto više i jače, i kad sam kao prvu stvar spomenula Angelicu... ubi se je od smiha, ali kako mu obajsnit da ta knjiga ima u sebi elegantnu i sposobnu ženu koja prolazi sve zbog ljubavi, kako da mu objasnimo onaj osjećaj kad je bičuje njen Zlatni drugi muž, kad je žigošu francuski panduri, kad je prodaju ko roblje na mediteranu ili kad je Colin nosi kroz pustinju dok bježe iz harema... Gi... mogla bi je opet malo pročitat....
Imala sam koncept u glavi kako bi ovaj moj današnji post trebao izgledati, mislila sam možda čak ništa ni ne pisat jer imam spremne neke tehničke postove. Mislila sam i danas stavit pričicu o prvom spankingu od xxx, ali to ću sutra... jedna priča je za danas dosta. Ono o čemu ću danas zapravo pisat je zapravo malko bolno za mene, ali je potrebno reći, možda još jednom u budućnosti budem dala znanstveni predložak na tu temu, ali ovo sad će bit samo moje.

Princess

Princess se potrudila napisati svoje prvo iskustvo i podijeliti ga s nama:

Za Maju, xxx, galeba...

Problem je u tome što ja volim pisati a tu potrebu gotovo da i nemam gdje upražnjavati osim na ovom blogu. Stoga... eto mene natrag. Budući me nisu željeli uzeti za novinara u jednoj redakciji :)), šta mi preostaje? Preostaje mi da me šefica opominje kako pišem pre dugačka izvješća i mailove, da to nisu "Markovi konaci te Ilijada i Odiseja" (da mi je još samo znati koji je to Marko i kakvi konaci) već službeni dokument koji treba biti formalna i kratak. Hehe. Pih, kad ja jednog dana tamo postanem šef, izvješća i dopisi svake vrste će malo drugačije izgledati.

Idemo po redu:
Majo, baš mi je drago što si pronašla Doma koji ti toliko odgovara, koji je strpljiv i pažljiv i kaj si doživjela naj savršeniji vikend u svom životu.
A bilo bi lijepo od tebe da nam jednom prilikom malo detaljnije opišeš sve to skupa. Cijeli doživljaj od početka. Od upoznavanja, otkrivanja, dogovora za viđenje, seanse, i onoga što slijedi nakon nje. Ako nije pre intimno. Budući nas se ovdje skupilo svakojakih profila, super bi došlo viđenje cijele stvar od strane cure koja je to prvi put probala i jako uživala.

Galebe, šuti i piši :p jel ti netko rekao da smiješ govoriti hehe. :)
I dosta filozofije. Red, radi i disciplina. Ako neko smije filozofirati na ovom blogu to sam onda ja haha. Znate da se šalim, filozofirajte ljudi koliko vas je volja i o čemu got vam padne na pamet.

xxx, veli se "čitam Vaš blog" :)), jer ipak sam ja začetnik ovog bloga a i valjda sam i ja dao koji kvalitetan post :). Nemoj to shvatiti osobno, jer premda Dom, ja sam bome i šaljivđija i smatram, doduše za razliku od mnogih, da se o bdsm-u može pisati i šaljivo a da tema nimalo ne izgubi na svojoj ozbiljnosti, i da u bdsm-u treba biti više smijeha.
Znam da tebi nije do smijeha i da si sad negdje misliš da kaj baljezgam, no to ne govorim konkretno tebi, već svim čitateljima, a poduže o tome sam razglabao u onom postu o mojem doživljaju bdsm zajednice u Hrvata.
Tebi želim samo da se što prije scooliraš i naučiš živjeti bez njega, i Leptirica je dobro rekla, nemoj osjećati nikakvu krivnju. Mnoge stvari se naprosto događaju, bez našeg utjecaja ili smo jednostavno ne moćni da u danoj situaciji bilo što promijenimo a vrlo često uz najbolju volju i maximalni trud veza se ne može održati. To je naprosto tako. I da, belive it or not, i Domovi mogu patiti i biti povrijeđeni. I mi smo ljudi od krvi i mesa :), premda nekad djelujemo kao hladni i nedodirljivi autoriteti te mašine, nešto poput Terminatora :)). Dom koji nema emocija, koji nikada nije zaplakao (naravno ne pred subicom), nije osjetio gorčinu, ili po naški bio ubediran :)) i onako nije dobar materijal za Doma. To je psihopat i/ili autistični sadist.

Vjerujem da, poglavito robinje, Domove ne doživljavaju na takav način, i da možda sad misliš da sam i ja neki, kak sama veliš "samozvani domičić" ali nekim ogromnim i nedodirljivim autoritetima, hladnim i smrtno ozbiljnim, smrknutim Domovima se predstavljaju osobe koje su bazično nesigurne, i uplašene, te nisu cjelovite ličnosti pa svoje komplekse i strahove, skrivaju iza takvih maski a još uz put isfuravaju bolesne filmove kako bi svi Domovi trebali biti takvi što je smiješno i samo odraz njihove frustracije i nesposobnosti da pokažu i svoju ljudsku, toplu, možda čak i ranjivu stranu a time nimalo ne izgube na vjerodostojnosti sebe kao Doma. No dobro. Takvi nisu česti, zapravo… Takvi su neiskusni Domovi koji to sve skupa još jako plošno doživljavaju, ne vide svu potrebnu dubinu i međuzavisnost raznih elemenata bdsm odnosa te ne mogu/ ne znaju/ ne žele izbalasirati sve finese koje čine uspješnu D/s vezu, ili pak psihopati, sadisti i narcisoidne ličnosti a takvih se valja kloniti.

No sad sam otišao u težu digresiju. Još ovo. Super pjesma. Imaš dara. Nadam se još mnogim tvojim uradcima. A znaš kaj je rekla Leptirica kad sam joj predložio da krene pisati na blogu? "Pa ja ti nisam dobra u tome, nisam vična pisanju…" bla, bla, bla… A vidi ju sad! Leptirice svaka čast. Bolje pišeš od mene. Ustvari... ne možda bolje hehe, koliko naprosto drugačije jer daješ ženski i sub uvid u bdsm.

I da, vrlo mi je drago da ovaj blog postaje onakav kakav je i zamišljen od samog početka. Mjesto interakcije i blog na kojem će svatko imati šansu da nešto napiše.
Da svoj obol. Da sebe. Jer bdsm i je mjesto gdje se treba znati dati, znati i biti sposoban i primiti, a i domovi se također daju. Na jednom mjestu sam napisao, pa odmah bio napadnut, kako baš u Master-slave odnosima robinja naravno pripada svom Gospodaru, ali na određeni način i Gospodar pripada svojoj robinji. Ta povezanost i pripadnost mora biti uzajamna, i zato sam pobornik samo i isključivo 1 na 1 veza, pa makar to bila vanilla, Dom-sub ili Master-slave. Opet digresija. No dobro. To ću pojasniti nekom drugom prigodom.

ANĐELIKA

Poslala mi Princess sada poruku da ćemo uskoro dobiti njenu priču, i usput me podsjetila vremena kad mi je bilo 13 i kad sam čitala čuvenu Angelicu...izgleda da su moji i Princessini korjeni u bdsm-u isti. Evo vam jedan izvadak iz te knjige koji mi je ona poslala:

Poezija i D/s prekidi

Jedna djevojka mi je poslala pismo podrške (koje ću tu objavit većim dijelom) i jednu pjesmu. Neki od vas će mi zamjeriti na tome što stavljam poeziju, ali ovo što je ona napisala je prebolno i prejako i prelijepo da bi ostalo zapisano negdje na nekom njenom papiru.

Bdsm_bloger is back, bar na kratko :))

Pokušavam nekaj čitati kadli me zabole oči :))
Leptirice, skidam kapu na trudu ali bi čitatelji ovog bloga voljeli zadržati svoj vid :)), barem još neko vrijeme.
Ono… stvarno je naporno gledati i čitati. Nisam protiv promjene dizajna bloga ali naprosto nije dobro ispalo, no nek te to ne obeshrabruje za nastavak igranja sa dizajnom bloga.
A glede mene… ja vam sad dođem kao nadzorni organ hehe. Ne da mi se više pisati i ne znam kad će me opet uhvatiti želja za tim, ali i dalje vas pogledam, barem svakih 5-6 dana. Baš mi dobro dođe odmor od blogiranja i za sad se ne nazire kraj mojem odsustvu. U svakom slučaju je pohvalno što se ponovo komentira i raspravlja tim putem, no… proći će još vremena prije nego bilo šta od mene pročitate, a dotle…
Uživajte ljudi.
No još par komentara.
Drago mi je da su se i ostali uključili, te pohvale maloj_zbunjenoj_subici (gdje je nastavak priče ili je to to :(( ), te Galebu no…

Galebe, al ga filozofiraš, a da znaš da me je tvoje priča razočarala… Očekivao sam nekaj iz tvoje vlastite prakse, i neki tvoj doživljaj a ne toliku razinu fikcije, a i… kao Domu mi je jasno da i nisi nekaj puno ušao u psihološku stranu Dom osobe prilikom te, ili bilo koje druge, seanse. Možeš tu subicama nekaj valjati : p, i prodavati šprehe oko psihologije Domova :)) ali Dom Doma teško može prevariti ;) Predmnjevam da možeš i bolje pisati, no ipak ti je prvi put i svakako bi volio da nastaviš sa napisima.
Uostalom, ti si sad jedini Dom na ovom blogu i imaš moju punu podršku i pazi da se subice na raspomame :))

A sad mi ostajte zdravo, čilo te orno. Adios

VIKEND

Dragi moji bdsm-oljupci,
dolazi vikend, a na meni se to vidi već danas, fjakava san, pospana, i ne da mi se ništa pametno pisat... ali podosta ste dobili prošlih dana, a i ona duga seansa je iscrpila moje mogućnosti pisanja na par dana (3 lista u wordu). Sljedeći tjedan idemo u nove pobjede - prvo moran napravit nešto malo bolje sa izgledom bloga, a onda ćemo nabacit i još pokoji člančić.... možda nam Princes bude pisala o japanskim kuglicama... i krasnom jutarnjem buđenju :) držimo ti podršku da ti i vikend bude tako sladak. A možda nas i Galeb počasti sa nekom od svojih prijašnjih seansi....A možda, možda nam se čak pojavi i Bobo i da neko mišljenje na ovu moju seansu doli.
Ukratko, znam da je nekima od vas ta seansa bila prejaki materijal, znam da je isto tako nekima bio i presoft...Ali BDSM i jeste i lagan i težak, i bolan i intezivan i sladak i mazan i..... Ne mogu svaki put pisat o laganim spenkinzima, o vosku, o zagrljajima ili psihičkom predavanju jer bdsm nije samo to. Svakome od nas ima drugo značenje: nekima je ljubav, nekima je ovisnost, nekima je pročišćavanje i svako od nas se u njemu snalazi na drugi način. Jedino što vam mogu svima reći je da se nadam da ste svi našli ili da ćete naći svoj način, onaj koji vama najviše odgovara...
Uživajte mi ljudi.... zajebajite se maksimalno jer je život kratak....
Svima želin ugodan vikend sa ponekom seansom ili barem malo žešćim seksom
Do čitanja
leptirica

Konačno nešto i od Galeba

Prije svega lijep pozdrav… Veći dio dana sam jučer razmišljao o čemu bi mogao pisati za Blog… Bilo je tu par tema o kojima sam mislio da bi mogao nešto pametno reći ali sam se na kraju odlučio za nešto sasvim drukčije… Leptirica Vam je jučer dala opis jedne veoma intenzivne seanse u kojoj Vam je opisala stvari koje su se događale te večeri… Stvar koja se meni posebno svidjela je dio koji govori o njezinim razmišljanjima – tj. o psihološkoj domeni cijele stvari… Pošto me psihološka komponenta ponekad puno više pali od samog tjelesnog kontakta u Ds vezama ja ću pokušati dati svoj pogled na cijelu stvar tj. razmišljanje Dom osobe (moje razmišljanje – ne tvrdim da svi Domovi razmišljaju tako…). Dakle recimo da sam ja u ulozi te Dom osobe pa sve napisano dole je fikcija u svrhu pokušaja opisivanja druge strane medalje – šibeJ. Bilo koja dodana činjenica je nešto što bih ja bio napravio da sam bio na mjestu dotičnog Doma… Stoga pozorno pratite pričuJ. I uzmite u obzir da je ovo moj prvijenac i stoga Be gentle!...
Budim se ujutro i krećem na posao… Još jedan radni dan počinje a meni se ne da niti mozak staviti u Stand By a kamoli aktivno raditi cijeli dan… Što se može – raditi se mora… Dolazim na autobusnu stanicu i čekam bus… Hrpa penzionera je već tu i čekaju svoju dnevnu vožnju… Na neki način mi ih je žao ali s druge strane me jako živciraju – pogotovo one bakice koje ne sjede već na stolcima drže svoje prepune vrećice… Sama pomisao na tu sliku u glavi me već dovoljno živcirala… Bus dolazi a živčani vozač gradskog prijevoza je izgleda živčaniji od mene… Naravno da sam zakasnio na posao i naravno da je u autobusu i tramvaju poslije njega bilo bakica koje umjesto da sjede stoje - žale se kako je prije puno bolje bilo… Već ludim a još nisam počeo ništa raditi… Sjednem u stolicu, upalim komp, zapalim cigaretu i pokušavam očistiti mozak od svih sranja koje su se nakupljale proteklih 10ak dana… Ne ide mi – štoviše shvatim koliko se puno gluposti nakupilo u mojoj glavi… Sjetih se tada… Pa da – već dugo nisam vidio Leptiricu u stanu… Mogao bih je pitati jeli slobodna večeras… Dobra seansa bi dobro došla meni a mislim i njoj… Prije toga smo imali par seansi ali činjenica je da sam je na neki način štedio jer je bila pomalo zelena u svemu tome. Nisam previše navaljivao ali činjenica je da sam primijetio da je bila veoma tvrdoglava… Osobno mi je to bilo ok jer mi je draže slomiti takvu osobu – tj. veći mi je izazovJ, no pitanje je bilo da li je toliko tvrdoglava da sebi priušti dobre batine… Pošto sam bio u inkvizicijskom raspoloženju na brzaka sam u glavi složio scenarij za tu večer u slučaju potvrdnog odgovora… Poslao sam poruku i dobio potvrdan odgovor… Lovely pomislim… Vidjet ćemo kako će se večeras ponašati kada započnem s njom… Zanimalo me je da li ću je uspjeti slomiti ili ne… Ostatak dana na poslu je prošao OK jer mi se većinu vremena kroz glavu vrtio film o tome na koji način da započnem večer… Došao sam kući, istuširao se, upalio peć da ugrijem stan i zavalio se u kauč gledati TV… Kroz glavu mi je prolazilo 1000 ideja na sat i razmišljao sam i dalje kako bi je mogao slomiti… Znao sam da je jaki psihološki igrač pa sam odlučio da joj slamam psihu od samog starta… Bez kontakta očiju, bez razgovora i sa unaprijed zacrtanim pravilima… Poslao sam joj poruku sa uputama i nastavio gledati TV… Negdje navečer mi je zazvonilo zvonce na vratima, ustao sam se i otišao do vrata i provirio na rupicu da vidim tko je… Ispred vrata je stajala mala Leptirica i gledala je u pod… Sve prema pravilima pomislim… Polako se provukla pored mene i samo sam začuo taj mali klik u svojoj glavi… Stvarni svijet je nestao u trenutku kada sam zaključao vrata… Otišla je u sobu a ja sam otišao u dnevnu gledati TV… Nisam joj htio davati pažnju jer sam znao da je njezin mozak ujedno njezin najveći saveznik ali ujedno i najveći neprijatelj… Pustiš ženski mozak da radi protiv nje same a kasnije je puno lakše… Pretpostavio sam da se sada pita gdje sam i što više čekam… Možda joj je kroz glavu prolazilo zašto već nisam došao… Za nekih 10ak minuta ustao sam i otišao u sobu… Polako sam je počeo vezivati i pazio sam da to napravim veoma dobro… Nisam joj htio dati milimetar slobodnog prostora za mrdanje… Divno je kada znaš kako vezivanje djeluje na sub psihu… Igra s konopcima je potrajala relativno dugo a zatim sam joj stavio ogrlicu… Stegnuo sam je jako ali opet ne toliko jako – vidio sam da može disati ali ono što me je obradovalo su bili znaci panike… Pokušala se oteti ali joj to nije išlo baš dobroJ. Kada je bila svezanih ruku i nogu odlučio sam je staviti u hogtie tako da joj noge zatežu ogrlicu te joj stavio povez preko usta… Pošto je to opasno za život ostao sam u sobi i gledao moje remek djelo… Zapalio sam cigaretu i šetao sam okolo kreveta… Rekao sam joj kako izgleda i sjetio sam se da bi je mogao dobrano preplašiti… Rekao sam joj da ću joj ugasiti cigaretu na guzi kada dođe do kraja (što naravno nikada ne bih jer ne ulazi u domenu SSC-a)… Počela se otimati i vidio sam da je bila užasno prepadnuta… Svako minutu sam joj govorio dokle je cigareta došla… Otišao sam do kuhinje i nalio čašu vode… Vratio sam se natrag i rekao da je cigareta izgorjela do pred kraj i da je došlo vrijeme da je ugasim… U njezinim očima sam vidio ogroman strah… Navukao sam joj povez na oči, ispljuskao guzicu s dobrih 20ak udaraca i rekao da je vrijeme došlo… Približio sam se tiho do njezinog uha s čašom vode i ubacio cigaretu unutra… Začulo se šuštanje vode i rekao da bi to tako zvučalo da sam joj zaista ugasio cigaretu na guzi… Adrenalin mi je u krvi skočio na 110%, osjetio sam kako mi srce pulsira u grudima a vjerujem da joj je pao kamen sa srca, no već je dovoljno bila preplašena da bi mogao manipulirati njenom psihom... Ali ne još… Htio sam se još malo igrati s njenim mozgom… Počeo sam skidati remen i rekao joj što je čeka… Duboko sam udahnuo tako da sam in control sa stvarima koje ću joj raditi… Najvažnija od svega u hard core spankingu je hladna glava… Počeo sam nemilosrdno udarati i nastavio pratiti što se događa, zatim sam izvukao šibu iz ormara i fijuknuo par puta pored njezinog uha… Srce mi je divljalo i lupalo je još jače nego maloprije pogotovo kad sam vidio da to sve stoički trpi… Nastavio sam kombinirati malo s jednim malo s drugim… Vidio sam da se malo sredila u glavi i njena tvrdoglavost je bila isplivala na površinu… Još bolje pomislio sam… Moj mozak je počeo razmišljati na još opakiji način i brojne su mi se kinky ideje počele rojiti munjevitom brzinom… Prestao sam s udaranjem i pustio je da tako stoji preda mnom sva crvena i otečena… Otišao sam u dnevnu sobu na 15 minuta i ponovno se vratio… U međuvremenu sam razmišljao kako i što dalje… Kad sam se vratio malo sam je zafrkavao i govorio da nije još ništa okusila naspram onoga što je čeka… Trzala se a ja sam nastavio s torturom… Iskreno možda sam malo pretjerivao ali njena tvrdoglavost je bila u igri… Mogla je potegnuti safeword ali nije – dakle njezin izbor… Meni je bilo tada svejedno što misli o meni i o tome što radim… Nastavio sam i nakon nekog vremena opet zastao… Otišao sam na novu cigaretu u dnevnu sobu i pitao se koliko je potrebno još muke da bi pukla… Vratio sam se natrag i začepio joj uši s cd playerom na kojoj je bila mjuza iz Gospodara prstenova… Otišao sam u kuhinju i izvadio ljute papričice… Donio sam jednu i polako prešao par mjesta koje su došle do krvi… Počela je plakati a ja sam odmah iza toga preko tih mjesta prešao ledom… Skinuo sam joj povez preko usta i šaljivim tonom joj rekao da joj nitko ne brani da potegne safeword… Nije reagirala pa sam pretpostavio da je otplivala u neki svoj svijet… Zastao sam i shvatio da udarci kod nje baš i ne pomažu… Vratio sam povez na usta i nastavio razmišljati. A ništa idemo dalje pomislio sam… Okrenuo sam je na bok i izričito joj naredio da ne mrda iz tog položaja… Uzeo sam male štipaljke za bradavice i stavio ih na mjesto… Sigurno je boljelo kao vrag jer je plakala i trzala tijelom… It's her choice… It's her choice išlo mi je kroz glavu non stop a mozak je uživao… Taj osjećaj koji vam struji tijelom je jednostavno neopisiv… Kao da ste svršili 100 puta i bolje od toga… Osjećaj dominacije je jednostavno za mene neopisivo dobar… Dao sam joj turu remenom preko stomaka i sisa te zastao… Pošto ju je sigurno sve boljelo taj tren i zato jer je bila zaista izdržljiva odlučio sam da joj priuštim i malo užitka… Primio sam se njezinog klitorisa i razmišljao 100 na sat što joj ide kroz glavu u tom trenu… Znao sam da joj je moje umijeće predigre dobro došlo i da je sigurno mislila da popuštam… Ubrzano sam radio na njoj i usput je počeo prstima ševiti u njezinu vlažnu rupicu… Osjećao sam kako se duboko u njoj priprema orgazam ali slijedeće što sam učinio sigurno joj je došao kao hladan tuš… Široko sam joj raširio noge, stavio jedan štap između i fiksirao ih konopcem tako da ih ne može skupiti… Mislila je sigurno da ću nastaviti u istom tonu ali ja sam imao drugačije ideje… Stavio sam malu štipaljku na male usnice pazeći da ne stisne i klitoris… Uzeo sam natrag remen i počeo bjesomučno udarati po sisama i pičkici na kojima su se nalazile štipaljke od malo prije… Znao sam da je boli ali sam očekivao njenu reakciju… Do sada nije izustila niti jednu riječ ali sam znao da će se to promijeniti… Počela je nekontrolirano vikati na mene kroz povez koji je imala preko usta… Bingo! – zaslužila je kaznu… Rekao sam joj da je prekršila pravila i da je očekuje kazna… U tim situacijama iskreno je i mene strah što će moj mozak izbaciti za kaznu… Presudni moment je došao i… Odvezao sam je i ostavio samo vezane ruke iza leđa… Naredio sam joj strogim glasom da klekne na pod, skinuo sam povez preko očiju i usta te joj još rekao da gleda u strop što znači da je imala zabačenu glavu unatrag… Rekao sam joj da će sada brojati ali na slijedeći način… Morala je u svakom trenutku znati koliko je primila udaraca u slijedeće dijelove tijela: grudi, stomak, leđa… Počeo sam i pri svakom udarcu je morala reći koji je dio dobio koliko komada… Prva dva puta je falila nakon 10ak udaraca i krenuli smo naravno iz početka… Nije se još dala čime je bacila rukavicu izazova u moje lice… Napokon je odbrojila kako je trebala… Stao sam i gledao što dalje… Počeo sam se igrati sa štipaljkama i naglo ih otrgnuo sa bradavica i pičkice… Počela se tresti od boli. Naslonio sam joj gornji dio tijela na krevet i naglo joj zabio svoj penis u guzu… To skupa s prije iskušanom boli je bila kap koja je prelila čašu… Vrištala je a ja sam je primio rukama za usta i nabijao se u nju… Njene suze su mi prelazile preko prstiju ali nisam stajao jer je mogla reći safeword a nije… It's her choice prolazilo mi je kroz glavu… Pred sami kraj izvadio sam ga iz nje i počupao je za kosu… Pitao sam je da li je spremna pokoriti se… Samo je plakala i gledala me u oči… Zabio sam joj ga u usta do samih jaja i mislio sam da će puknuti ali nije se još dala… Izvadio sam ga van, pljunuo joj na lice, udario šamar i razmazao pljuvačku po njenom licu… Vratio sam penis u njena usta i nastavio… Izvadio sam ga van i rekao joj da je vrijeme da prizna tko je gazda… Svršio sam joj po licu i razmazao joj spermu po cijelom licu… Bacio sam je na krevet i odvezao ruke… Počela je plakati nekontrolirano i tresti se… Sklupčala se u fetusni položaj a ja sam se primaknuo njoj… Govorila je svašta… Da me mrzi, da sam gad ali je isto tako rekla da sam joj Gospodar… Napokon je popustila i ja sam dočekao napokon svoj moment olakšanja… Glava je najednom bila bistra i ništa me više nije živciralo… Ni odlazak na posao, ni babe u tramvaju i X drugih problema koji su me živcirali u zadnje vrijeme… Brisao sam joj suze i čvrsto je grlio… Odnio sam je u kupaonu i fino je okupao… Digao sam je u naručje i odnio u krevet … Zaspala je odmah a ja sam u glavi sumirao cijelu večer… You finally did it išlo mi je kroz glavu… Napokon zadovoljan sam je zagrlio i zaspao pored nje… Ujutro sam se probudio i imao sam energije promijeniti svijet, a pored mene je ležalo najljepše stvorenje u ovom ružnom svijetu, mali leptirić koji se napokon izvukao iz svoje kukuljice…

STRPLJENJE

Odlučih se malo redizajnirat
pa strpljenje dok shvatim neke stvari - molim i pomoć i savjete i sugestije

Obećanje ispunjeno

Zanimljivo je kako mi ljudi pamtimo stvari u životu... najčešće nam u sjećanju ostanu urezane one najgore, a one najljepše, one u kojima uživamo, one koje traju, njih zaboravljamo. Isto je tako zanimljivo kako u određenim događajima, intezivnim događajima, zapamtimo neku sitnicu, a ne pamtimo ostatak. Sjećamo se mirisa neke osobe u određenom momentu, sjećamo se jednog dijela odjeće, ali ostatka ne, sjećamo se nekih riječi, ali druge zaboravimo. Neki dan sam s malin pričala o tome kako smo se upoznali, i ja sam znala datum i sat i dan kad smo se upoznali, znala sam što smo pili u kafiću, a naš razgovor, kako je on izgledao, što je imao na sebi – to sve mi je bilo kao u magli, a on, on se sjećao kako sam bila obučena, i što smo pričali, ali datum, sat, dan....kao da ne postoje... Jedan dan je bio neki flim na tv-u o kojem sam mu prethodni tjedan pričala, i on je slučajno pročitao da je na tv-u i sjetio se da sam mu pričala o filmu i nazvao me da mi kaže da je na tv-u i da ga pogledam kad mi je već drag, ali zato mu svaki put kad se trebamo nać barem 3x moram poslat poruke od kad do kad mi paše...
Sad se vi pitate čemu ovakav uvod, o čemu ja zapravo ovdje pišem. Ono o čemu vam danas želim pisati je jedna od najžešćih (mjereno na ljestvici boli) seansi koje sam doživila, a razlog uvoda je taj, što se te seanse ne sjećam detaljno, sjećam se samo ponekih detalja jer je jednostavno bila prejaka...
Odakle da krenem, hm... Ovako...Bio je to dan sličan ovom današnjem, prošle jeseni, jedino što u zraku nije mirisalo na kišu već na snijeg. Sjedila sam u uredu i gledala kroz prozor kao i danas, misleći se o tome kako bi bilo prekrasno da mogu ležati doma u krevetu i slušati balade od G'N'R. I zabruji mi mob. Poruka: možeš doć večeras kod mene? – pita mene taj moj prvi dom. Ja kažem – može. Požurila sam se doma nakon posla da se pripremim, znate... depilacija svih djelova tijela, ulje.... samostojeće i smeđe čizme sa visokom štiklom....fakat sam se dotjerala...i krenula na drugi kraj grada k njemu.... Leptirići u trbuhu, razmišljanje o tome što me čeka, još sam bila nova, niti mjesec dana stara u bdsm*u, možda jedno 4-5 seansi prije te. Dok sam hodala od tramvaja prema njegovom stanu dobila sam poruku: nema kontakta očiju i bez priče, u stan uđi pognute glave i da te nisam čuo.... U tom momentu su mi se odsjekle noge, smijala sam se sama sebi koja sam glupača, kako bi se trebala okrenut doma i otić, a onda sam se sjetila svih onih puta prije, inteziteta doživljaja i navale adrenalina, i nastavila sam hodati (neću lagat – noge su mi se i dalje tresle), spremala se psihički na to da mu opet prepustim kontrolu, spremala se na osjećaj bespomoćnosti koji sam imala uz njega, i na osjeća izgubljenosti koji se javljao kad bi mi zabranio kontakt očima i pričanje.
I odjednom, prebrzo, sam se našla pred njegovim vratima, pozvonila, i spustila glavu, da ne bi napravila grešku i pogledala ga te time povukla kaznu na sebe, njegove kazne nisu bile zezanje i bile su ono što mi se nije sviđalo. Čekala sam da mi otvori nemirno prebacujući težinu sa jedne noge na drugu. Otvorio je i propustio me unutra ne dajući mi dovoljno prostora tako da sam se morala provuć pokraj njega. Da tu objasim još jednu stvar. Većina dečki je u prosjeku veća od mene nekakvih 25cm... on je bio 10 više od toga. Fizički u potpunosti nadmoćniji... i koristio je to da dopre do mene, koristio je to kao prvu stepenicu slamanja, znao je točno kako na mene djeluje kombinacija zabrane gledanja, nepričanja, mali ulaz u njegov stan i njegova dominacija prostorom, već sam se od toga ježila, i nije mi bilo svejedno. Ali ušla sam. Rekao mi je da produžim u spavaću i skinem se, a on je ostao u dnevnoj gledati neki film. Zabolilo me to jer sam obukla svoje čipkane crne gaćice, crne samostojeće i htjela sam da me vidi u tome. Ali skinula sam se kako je rekao i odložila robu na stol za peglanje ako se dobro sjećam. I sjela na krevet čekajući da on dođe. Iako je zagrijao sobu plinskom pećnicom ja sam se ježila i bilo mi je prohladno. Ušao je i rekao mi da se okrenem na trbuh na krevetu. Prije toga mi je dao neke crne rukavice do iznad lakata. Pretpostavila sam da one služe tome da mi ne ostanu tragovi. Uzeo mi je ruke i vezao ih jednu za drugu, od lakta prema dolje, a potom mi je isto tako stegnuo noge. Zatim je uzeo ogrlicu i zategnuo mi je oko vrata te mi rekao kako mi je ovaj put neće pustiti već zategnuti. Već sam vam opisala osjećaj kad mi netko stavlja ogrlicu, i prekid koji mi se tada događa u mozgu, ali ovaj put, kad mi je zategnuo ogrlicu, unatoč tome što je bilo mjesta za disanje, mene je uhvatila panika i počela sam se otimati, imala sam osjećaj da me guši, grcala sam... on se nije obazirao... uzeo je nešto hladno, neku cijev i spojio je konopom za vrat, ruke i noge, tako da sam na kraju bila u laganom poluluku i ako sam ležala sa glavom na postelji, noge su mi bile u poluluku u zraku i lagano zatezale vrat, a leđa su ostala na ravno i dijelom dostupna. Potom je kad me je vezao zastao, i šetao se po sobi zapalivši cigaretu i povremeno me pljuskajući dlanom po guzi, ili uzimajući dio konopa tresući ih ( sa njime i mene) kao da provjerava jesu li dovoljno čvrsti. I tako sve dok nije ugasio cigaretu. Meni je u tom momentu guza već lagano bridjela. A zatim je napravio ono što nije nikad prije, vezao mi je oči, potom i usta. I počeo.... imao je kajiš, imao je neku šibu i kombinirao je to dvoje, prvo malo jedno, pa onda drugo....Znate kakav je osjećaj kad čujete kako neko vadi kožni opasač iz hlača, onaj zvuk kože koja se tare o odjeću, a potom i škljocaj kopče na nekom elementu.... Isto ko i ogrlica, i taj zvuk u meni izaziva žmarce, iščekivanje, istovremeni strah i želju za udovoljavanjem, nesigurnost da li uopće želim biti tu i prolaziti to i istovremeni osjećaj želje za tim da uspijem proći i to iskušenje.
Bolilo je, bolilo je ko sam vrag i trajalo je, ali... nekako, nisam htjela povući svoj safeword, nisam bila ni blizu plača, ni blizu predaji i potčinjenosti, nešto je u meni puklo, nekakav prkos i jednostavno, taj prvi krug nisam reagirala, samo sam podnosila te udarce kao nešto što moram proći, i bila sam nezadovoljna time, frustrirana, što nisam ni blizu svojoj katarzi.
I onda je prestao, pustio me da osjećam peckanje, bol i toplinu kako se šire mojim dupetom, leđima i rukama te otišao u dnevnu gledati tv. Ja sam ležala na krevetu, mirno, razmišljajući pitajući se... odgovara li njemu to što se ja ne želim slomiti, odgovara li mu to što ne plačem ili bi htio da sam se već slomila....
I onda je opet došao nakon 15-tak minuta, i opet je sve počelo, i ja sam opet sve izdržala na isti način, a bolilo je za poludit... pucala san po šavovima od bolova. Nije me štedio... I onda je nakon toga izvukao cd-player i stavio mi ga na uši. Ostala sam u mraku i sa tim posljednjim čulom... nisam se mogla koncetrirati ni na zvukove, ta mjuza me užasno iritirala i samo mi je skretala dodatno pažnju na bolove... Bila sam u nekom svom svijetu, ušla sam u subspace i jednostavno nisam više marila za ništa... Mislim da me u tom momentu nije bilo briga ni da ne odem nikad iz tog stana.... Jednostavno.... Život takav kakav jest je u tom momentu prestao. Jedino što je postojalo je bilo žarenje, bol koja je već prodirala duboko i on – misli o tome što planira, što želi, jesam li dobra.... I onda je došla još jedna tura.... iskreno ne znam je li u svakom krugu bilo 20 ili više udaraca, ali manje od 20 nije bilo....
I nakon toga opet 10-tak minuta mira, u kojima sam osjetila da je sjeo na krevet, osjetila miris cigarete i shvatila da puši sedeći na krevetu naslonjen na zid i promatra me. Pitala sam se što vidi, što misli o tragovima koji su se vjerojatno već dobro vidjeli. I tada sam osjetila kako me okreće na bok i stavlja mi štipalice na bradavice, vrisnula sam (tad mi ih je prvi put stavio), nekakve metalne jer sam osjećala hladnoću metala, a ne plastike, bolilo je za poludit, a onda se polako počelo smirivat i mogla sam doći do daha za kojeg ni sama nisam primjetila da sam ga držala. Otimala sam se, htjela sam skinuti taj bol sa bradavica, ali nije bilo pomoći....
I onda još jedna tura.... tada sam već vrištala, psovala sam mu sve živo kroz tu krpu na ustima... i on je zastao na trenutak, potegao me jako za kosu, zabacio mi glavu unazad, pljunuo u lice i rekao mi da uvijek mogu povući riječ i on će stat... a time mi je samo u glavi okinuo prekidač – ne želim ga iznevjerit, a istovremeno i inat da neću popustit......I potom je dovršio i taj ciklus.... i rekao mi da ću bit kažnjena zato što sam progovorila.... o kako sam ga mrzila u tome momentu.... i aj pogodite koja je bila kazna.... da sljedeći ciklus brojin .....
I stavio mi je štipaljku i dolje... nisam znala što bi, nisam znala na koji se bol orjentirati.... i brojila sam... i mrzila brojanje jer nisam mogla skoncetrirat se na bol, jer sam svaki udarac osjećala gore.... i potom mi se naglo zabio u guzu, vrisnula sam.... imala sam osjećaj da me prepolovio, nisam ga htjela unutra, ritala sam se da ga izbacim, a on me držao za kosu, kroteći moje tijelo pod svojim.... tada sam već bila u potpunosti izbezumljena od bolova i samo sam htjela da prestanu, a ipak podsvjesno... nisam htjela dati safeword, nisam se htjela predat.....
A on nije prestajao, i kako je lupao mojim tijelom o pod na koji sam pala ritajući se, tako je udarcima o pod izbio štipalice sa bradavica, a ja sam tada doslovce osjetila sjevanje – vjerujte, boli kad ih se stavlja, malo manje dok su na bradavicama, osim ako se neko ne igra s njima, ali najviše boli kad se skidaju. I potom me je uhvatio za to željezoi bacio nazad na krevet vrativši štipalice (ja još uvijek nisam plakala, još se nisam predala) na bradavice i nastavio me tući, slomio je šibu na mojim leđima, pogađao svugdi, u jednom momentu se opasač zadio za štipaljku na bradavici i potegnuo je i zaurlala sam, i tada je stao i otišao opet iz sobe (barem sam ja tako mislila) i ostala sam sama u svome mraku, i pukla, počela sam polako plakati, tiho, grčeći se i pokušavajući biti tiha, a onda sam počela glasno ridati, u potpunosti slomljena, jednostavno nisam mogla više.... i onda je došao (bio je zapravo svo vrijeme u sobi) i skinuo mi štipaljku odozdo i onu sa druge bradavice, i bolilo je, ali ja u grču plakanja više za to nisam marila,i onda me je lagano odvezao, i jedva sam od bola povukla naprijed ruke prema sebi da se sklupčam i skupila sam se u fetusni položaj, a on je jednostavno legao pokraj mene, i zakačila sam se za njega kao za pojas za spasavanje, i plakala kao da nikad neću prestat i govorila u tom svom ludilu da ga mrzim i da sam njegova i da je on moj gospodar i tako jedno za drugim, a on je polako svoj utješni zagrljaj i prste u kosi i na licu koji su otirali moje suze, prebacio dolje i počeo se igrati sa mojim klitom i onda ih je zario unutra i ja sam svršila na mistu, jednim naglim drhtajem....i umirila se....i on me je još dugo držao u zagrljaju, smirijući me, dajući mi da se vratim u normalu, dajući mi prostor da opet budem ja.... I ujutro kad smo se probudili mi je u krevet donio čaj i onda sam polako otišla kući. Sve me bolilo, i dok sam se kupala u kadi, shvatila sam da nema centimetra mene (osim lica) koji nije bio plav – sva srića što je bilo hladno i što su prolazile hlače, čizme i dolčevite.
Tragovi, neki i do krvi su ostali na mene 3 tjedna....
Mjesecima kasnije, kad smo se našli na jednoj kavi u gradu, pričajući di je ko sada, kako ja napredujem u bdsm-u, prisjetili smo se te noći... točnije on je se prisjetio i rekao mi je da je tu večer stvarno pretjerao, ali da je vidio da se ne slamam i da je znao da bi ja bila u potpunosti nesretna i nezadovoljna da je stao....
I što je najbolje.... to je istina....mrzila bi ga da je stao.... mrzila bi ga da mi nije priuštio moju katarzu
leptirica

a znate kakvi je dan pa znate i što očekivat :)

Danas je ponedjeljak, hrpa posla, i ne da mi se pisat o seansama, pa ću malo općenito pretresat stvari. Za one koji čitaju samo seanse – preskočite današnje blezgarije.
Za one koji vole sve što ja pišem :))) - pa – vi ćete uživati i u ovome.
Eto, Galeb nam se vratio, dobili smo fantaziju od male o učenicama i ravnateljima (klasičan roleplay), naučila sam se stavljati ankete....I došla je zima. Ne znam kako vi, ali ja sam danas kasnila na posao zahvaljujući prometu i kulturi vozača u našem dragom gradu... Sva sreća što imam dobru knjigu u torbi pa ne gubim olako živce.
Anyway, cjelokupno današnje pisanje je vezano uz big brother.... Ah – reći će muški dio čitatelja, neeeeeeeeeeeeeeeeeeee, vrisnut će.... curama će vjerojatno odmah pasti napamet kiki.
Ali ja neću pisati o tračevima u big brotheru, nego o jednoj temi koju su načele cure sinoć ili preksinoć u svojoj spavaonici, o temi koja se iz neznam kojih razloga često vezuje uz bdsm – ANALNI SEKS. Da, vjerovali ili ne, sve one plavušice u BB-u su pričale o analnom seksu. I nekima se sviđa, a druge smatraju da je degutantan. Najbolja od svega mi je bila Kristina koja je rekla (ovo je sve pročitano na t-portalu jutros uz kavicu u uredu) da je analni seks ponižavajući za žene, na što joj je ona jedna sa M(neman pojma kako se zove) rekla da ona ne kuži zašto bi bio ponižavajući za žene, da nisu žene te koje stavljaju svoju stvar u g.....
Ta M. je ako san dobro shvatila najveća pobornica analca u BB.... ŽIVIO ANALAC!!!!
I živila topla muška tijela u ovim hladnim jesenjim noćima i jutrima....
Zamislite scenu.... budite se ujutro jer zvoni sat, provirite sa jednom nogom van pokrivača i shvatite da toplana još nije počela sa grijanjem i da je u stanu hladno, a onda osjetite toplo tijelo uz vaše, ruku koja vas hvata i polako razbuđuje, i kako njegov best friend laganini ulazi u vašu guzu...........ima li lipšeg buđenja????
Damn.... možda bi mi trebalo naći nekog stalnijeg uz kojeg bi to mogla radit (mislim, budit se na takav način)... ali onda? Onda ne bi imala slobodu koju sad iman....
A s druge strane dolazi zima..... ali opet... imam radijatore koje odvrnem do daske.....
Teških li misli......
Nema veze, iden skuvat čaj i dalje radit....
Uživajte... ako imate kolegu ili kolegicu s kojima se povremeno igrate- odite s njima u wc, u skladište, na kopircu.... i sredite si jedan dobar anal – naravno – uz kondome – better safe then sorry:)
leptirica

Čari i mane kontracepcije

Nije baš bdsm tema, ali unatoč tome što je ovo bdsm blog, također ima i funkciju mog povremenog dnevnika. Znam da neke od vas druge teme ne zanimaju, ali iskreno, nemate previše izbora, ili čitajte ili nemojte :)
Dakle.... U današnje vrijeme, jedina relativno sigurna kontracepcija su kondomi...
Dijafragma je nepraktična, spirala je dobra samo za one koje ne planiraju imat djece jer vrlo često probije nešto, čuvene (toliko drage dečkima) tablete ne štite (kao ni prve dvi solucije) od zaraznih bolesti.... I sada tu dođemo u neobrano grožđe.... dečki bi bez kondoma, jer im ide na živce, a cure onda piju tablete i kupe zarazne bolesti. Naime na znanje cjelokupnom auditoriumu, dečki su samo prijenosnici, kod većine SPB (spolno prenosivih bolesti), niti osjete, niti ih smeta... Npr. moj prvi eks dom je nakon misec dana traži od mene da počnen uzimat tablete....a ja san mu se na to samo slatko nasmijala. Mislim, muškom dijelu auditorijuma je problem stavit kondom na sat dva, a mi neka se cijeli mjesec mislimo kako u točan sat moramo popit tableticu....
Razlog zbog kojeg sam ovo počela pisati uopće nije taj da pišem o vrstama kontracepcije, o tome ko što voli i što je pametnije.... Razlog zbog kojeg pišem je ovaj....
Mali nema problema sa kondomima, pašu njemu, pašu meni. Uvijek ih imamo pri ruci, bilo on, bilo ja, bilo oboje. Štoviše, ja jedan stalno imam u novčaniku. I juče se nas dvoje nađemo kod mene, ali mi je cimerica bila tamo, pa se pokupismo u stan njegovog prijatelja malo se igrat. Normalno, kako smo s autom i kako smo planirali samo na par sati, a ne na cijelu noć jer je velesajam, ja imam hrpu sastanaka, on ima hrpu sastanaka, moramo biti svježi i koncetrirani ujutro, ja nisam sa sobom uzela torbu. I svratili mi usput u videoteku, digli neki pornić (one cure koje misle da je to glupo – njima poručujem – bitno je samo naći dobar pornić), došli u stan, zavalili se na krevet i počeli gledat pornić.... I fakat je bi dobar, jer san se ja (koja inače većinu pornića i scena u njima kritiziram) napalila do daske, a bome i mali :)
Hoćete sadržaj? Ma sigurno ga želite.... neka radodajka na početku kaže da je to film o njoj i drugima takvima, da ona voli da je se jebe u guzu.... onda dolazi tip i ona mu puši, ali na kraju je on počne skoro pa davit kurcen, tj.bolje rečeno – silovat je u usta.... i jebeno napaljujuće to djeluje (pa... barem meni i malome).....i, znate kako već ide u tim pornićima.... druga ženska i drugi tip u akciji, dvi žene u akciji, u troje.... razlika je jedino u tome što u onim pornićima po private blue i gold ženske gledaju u kamere i to izgleda isforsirano i glupo, da se one sada tamo smiju i rade glupe face u kameru,a vidite da nisu ni blizu svršavanja u momentu kad odglume orgazam po 7-mi put. Ovde, u ovome porniću, je rijetko koja od žena gledala u kamere, a samo jedna je isforsirano uzdisala, za ostale se moglo vidit da uživaju u jebanju....
I tako mi uživamo, drkamo se međusobno, ja njemu malo pušim.... i .... oćemo u akciju, kad ono.... pita on mene: imaš kondom? A ja kažem: ne, pa nisam pokupila torbu, mislila sam da ti imaš.... i hladan tuš.....a uvijek ih jedno od nas ima..... Za popi......
Doduše, pornić je bi dobar, inspirirajući, i ja san svršila 3 puta, a on jedno 5,6 puta, ali sve na račun pušenja, drkanja itd....
Zaključak: Leptirica danas nakon posla odlazi u konzum, kupuje si podeblju zalihu kondoma i sretna odlazi kući :))))

btw... pokušat ću stavit neku anketu vezano uz to na lijevoj strani, pa molim da kliknete
leptirica

PS. Volim i ja bez kondoma, i nije da nisam i ja ludovala i kombinirala ponekad.... ali, sada mi je draža ona Better safe then sorry :)

Give me a break

Zagrepčanin godinu dana držao žrtvu kao roba

Zagrebačka policija uhitila je 38-godišnjaka koji je lani od srpnja u ropskom odnosu na tavanu svoje kuće držao muškarca, svakodnevno ga zlostavljajući i iskorištavajući

ZAGREB - Policija je danas izvijestila da je počinitelj svakodnevno tukao i vrijeđao žrtvu, plašio je pištoljem, ograničavao joj kretanje i iskorištavao radno i financijski.
Sve je počelo kad je osumnjičeni obećao žrtvi, koja je njegovih godina, da će ga zaposliti u autopraonici i prijaviti na plaću od 2.500 kuna.
No, već krajem 2004. natjerao ga je da se preseli u njegovu kuću, nakon čega mu je ograničio kretanje i smjestio ga na tavan.
Osumnjičeni je prisilio žrtvu da podigne hipotekarni kredit i zatim joj oduzeo 22.000 eura, a natjerao ju je i na potpisivanje čekova, te je na njezino ime otvorio i tekući račun s kojeg je žrtva prisilno podizala novac.
Žrtva je morala i besplatano raditi u autopraonici, i na poslovima u kući, a slobodna ju bila samo nedjeljom popodne.
Počinitelj je za taj rad fiktivno radio obračun plaća, no liste je držao kod sebe, a žrtva je dobivala tek sendvič ujutro i večeru.
Jednom je počinitelj ugasio cigaretu na koži žrtve čime je psihološkim pritiskom i zastrašivanjem uspostavio kontrolu nad žrtvom, kažu u policiji.
U kući u kojoj je žrtva bila smještena živjela je osumnjičenikova obitelj koja je znala za to kazneno djelo, no kaznena prijava zasad ide tek protiv osumnjičenog.
Po policijskim podacima počinitelj je imućniji, posjeduje dva mercedesa i dva BMW-a. U pretrazi njegove kuće pronađeni su pištolj u ilegalnom posjedu, volan ukradenog automobila i još neki predmeti koji ukazuju na druga kaznena djela.
Počinitelj je od ranije policiji poznat zbog teških krađa, iznuda, nasilničkog ponašanja krivotvorenja isprava i prijetnji.
Zbog kaznenog djela trgovanja ljudima i ropstva danas je priveden u Istražni centar zagrebačkog Županijskog suda.
U otkrivanju počinitelja policiji su koristile i dojave SOS telefona, koji je namijenjen takvim žrtvama.
Hina
četvrtak, 15.09.2005.

ovo sam pročitala na t-comovim stranicama
pa zaključila da bi mogla podijeliti s vama :)
leptirica

Za Spacelab

Alo cara,
Neću ti odgovarat pvt jer to onda ne bi imalo smisla s obzirom da ta tematika vjerojatno ne zanima samo tebe nego i druge ljude. Stanje na tom području ti je ovakvo. Isto ko i u normalnim vezama, većina bdsm veza se odvija jedan na jedan, možda čak i više, čemu je uzrok pretpostavljam, količina povjerenja koja mora biti između dvije osobe,a još više diskrecija s obzirom na pvt živote.
Što se tiče „pravog“ bdsm-a, češće su veze jednog doma i više subica (iako – kod nas to baš toliko ne prolazi s obzirom na to da ima više domova nego subica na tržištu), a najčešće su veze jedne domine i više robova. Kod dečki si jako malo njih može dozvoliti naziv subova jer su ženski domovi rijetki na tržištu i imaju visoke standarde i dečki nemaju veliki izbor otpora i biranja već slušaju i sretni su ako naiđu na neku kja će ih primiti, štoviše, znam da pojedine domine u lijepoj našoj imaju i liste čekanja pa kad im neki dosadi tome kažu byebye i idu na novog na listi. Tako jedna domina u hrvata ima po 2, 3 roba! (tako sam čula). Normalno, osim onih koje vole i cijene dobru staru situaciju jedan na jedan :)
E sada, što se tiče više domova na jednu sub osobu. Čuh priče i o tome, za neke znam i da su se dogodile. Jednom od domova je robinja htjela probati sa više dečki, pa joj je on priuštio gangbang sa 3 druga doma... Normalno, on je kontrolirao cijelu situaciju jer je on ipak njezin gospodar, a ostali su se složili sa time. To je jedini slučaj gdje znam konkretno i stopostotno da je bilo nešto takvo. Moj mali hoće situaciju u kojoj bi bile ja i još jedna cura jer mu to brije po glavi, a zauzvrat bi mi doveo 2 tipa (oni nisu domovi i nemaju nikakve veze sa bdsm-om), ali tu postoje dva problema, jedan je taj što sam ja hetero i ne znam u kolikoj mjeri želim prvu verziju, s time što je njegova želja i da ja nađem curu (a ne znam nijednu od mojih cura pvt koje bi htjele to), a on ima prijatelje pvt koji su (normalno) voljni na nešto takvo (u kojem sam ja neobranom grožđu :( ). Dalje, tu postoji jedna druga stvar. Ona o kojoj češće čujem, ali koja važi samo kod robinja i subica koje žele takve stvari, a ta je da ih njihovi domovi predadu drugom domu na korištenje, čuvanje, stalno ili privremeno služenje, a najčešće na trening (koji oni mogu, ali i ne moraju nadgledati). Ja osobno nemam iskustva sa ničim od toga osim u priči i prijedlozima pa ništa konkretno, i nikakvo svoje konkretno iskustvo ne mogu predočiti cijenjenom auditoriumu :)
Je li ti dovoljno?? Imaš još pitanja??? Kad će novi blog???

leptirica

PRIČA

mala_zbunjena_subica mi je na mail poslala jednu njenu osobnu maštariju jer ju je željela podijeliti sa nama:

Sjedila sam na tvrdoj stolici pokraj masivnih, drvenih vrata, a gospođica tajnica
pomalo samilosno, pomalo zlobno mi se smješkala. Znala sam da sam se uvalila u govna inervozno sam natezala svoju kariranu školsku suknjicu prema koljenima. U meni se probudio onaj glasić: «Sad sam u govnima. Curo, smisli nešto... brzo...». Iako nisam znala zašto moram na razgovor znala sam da nije dobro. U toj školi sam tek 3 mjeseca i već sam govnima.«Gospodin ravnatelj neće biti slobodan sljedećih sat vremena. Bolje idi na nastavu, ja ću poslati dežurnog učenika po tebe.» - tajnica me probudila iz transa. «Aha... dobro...» - ustala sam se i krenula prema vratima. Vidjela sam ju kako prevrće očima.Cijeli sat se nisam mogla koncentrirati na gradivo, a profa koja je predavala još je govorila o optimalnoj točki koncentracije. Zvonilo je. Ostala sam u učionici jer smo imali blok sat. Svi su izašli van zapalit cigaru. «Kako mi sad treba pljuga. Totalno sam živčana.» -mislila sam. Tek što sam se ustala, dolazi Ivan, dežurni učenik, do mene. «Ajde, vratio se. Moš' sad ić' do njega. A što si napravila?»
«Nemam pojma»
«Ajd, dobro... Sretno!»
Zašto sretno?
I opet sam bila tamo. Na onoj tvrdoj stolici, pokraj masivnih vrata. Opet u transu.
Jebiga, nisam smislila opravdanje... a imala sam vremena. - vratio mi se i glasić.
«Dušo, možeš ući unutra...» Činilo mi se da mi se tajnica krevelji ufacu.
Pokucala sam.
«Daaa... Slobodno!»
«Huh... Dobar dan! Ja sam Maja i...»
«Da, znam... Čuo sam. Uđi.» - još više sam se sasrala od njegovog glasa.
Čula sam svašta o njemu, ali nikad, baš nikad nisam morala ići na razgovor kod
ravnatelja.
«I Majo... ti si prvi puta ovdje...»
«Da. Tako je.»
«Ovako, vidi, ovo sad ću ti oprostiti (osjetila sam olakšanje u grudima), ali
ako još jednom kažeš nešto a da te ja ne pitam ili da me ne zamoliš za riječ (ništa što jedobro ne traje dugo :)) dobit ćeš dodatnu kaznu. Da li je to jasno?»
Tišina. Stvarno sam se sasrala.
« Jel jasno?» - ponovio je oštro. Da, da... jasno mi je»
«Dobro. Sad ti meni reci, znaš li zašto si ovdje?.»
«Ne.»
«Pazi za sve postoje dodatnih 5...»
Dotatnih 5 čega? O čemu on to priča? Daj, curo, saberi se... Pričaj...
«Oprostite, gospodine ravnatelju, ali ja zaista ne znam zašto sam ovdje»
«Neznaš...»
«Pa da. Ne znam.»
«Tajana, piši dodatnih 5...» - tek sam sada uočila tajnicu u uredu. Što
ona radi tamo? Tajnica koja se zove Tajana... Kako prikladno. Hihihi... Stani! Prekini
razmišljat o glupostima! Ne mogu shvatiti zašto mi mozak danas tako čudno funkcionira.
«Dodatnih 5 čega? Hoćete li mi, molim vas, objasniti?» - pitala sam ga
«Tajana, piši još 5...»
Fuck! Pravilo! Kako sam mogla zaboraviti!!!
Digla sam ruku u zrak.
«Izvoli.»
«Hoćete li mi, molim vas, objasniti? Meni trenutno ništa nije jasno.»
«Prvo,ovdje si zato što si zadnjih nekoliko mjeseci bila jako drska prema
profesorima. U zadnje vrijeme sam primio dosta pritužbi na tebe. Drugo, čega 5? Udaraca šibom. Kada su te tvoji roditelji upisali u ovu školu, potpisali su ugovor kojim to odobravaju.»
«Moji roditelji? Pa kako? Oni mene nikad nisu...»
«Tajana, piši 5!» - zagrmio je!
Pa zar ja mogu biti gluplja??? Ovo mi je drugi put. Glupa sam ko kurac!
«Da nastavim... Tajana je ovdje da zapiše u natuknicama što se događa i da sve
bude po pravilima škole. Mislim da nema smisla sada pričati pravila. Naučit ćeš ih u hodu. Dakle, hoćemo li početi?»
Promrmljala sam nešto jedva razumljivo, a on je to protumačio kao da. Jako me je
strah. A i ljuta sam u isto vrijeme. Bijesna sam na svoje roditelje. Kako su me smo mogli upisati u ovakvu školu? Sa svojih 17 godina odlučila sam više ne razgovarati s njima.
«Ovako, ovdje imam popis svih profesora koji su se pritužili na tvoju
drskost.»
Kakvu drskost? Ja sam samo iskrena...
«Djevojko, nešto se mora poduzeti u vezi s tim tvojim ponašanjem. Od mogućih
15 profesora koji ti predaju, na tebe se žalilo 6 njih. Pa ako ćeš se ponašati poput djeteta, mi ćemo se odnositi prema tebi kao prema djetetu...»
Šutila sam. Nema šanse da se opet zajebem i da napravim 3. put istu grešku...
«Idem kod profesorice iz matematike posuditi od nje ravnalo. A ti Majo makni
sve stvari sa stola, posloži ih na police i kad budeš gotova stani u kut dignute suknjice. Tajana, ti pođi sam nom.»
Ok, pomirila sam se sa svojom sudbinom. U svojoj 17. godini, ravnatelj škole će mi
isprašiti tur kao nekom malom djetetu. Pa ni roditelji me nisu nikada tukli. Vjerojatno jer nisu imali vremena za to. Do sad najgora kazna mi je bila kad su mi smanjili đeparac na 500 kn. Mjesec dana sam živjela s 500 kuna! Naravno, tatu sam nagovorila da mi potajno daje novac. Tako dok sam razmišljala, maknula sam sve stvari sa stola i otišla stajati u kutu. A što sam mogla?
Pobjeći? Ne znam kako. Osjećala sam se glupo. Stojim u kutu. Mislim, svašta! Pa ja
imam 17 godina! Čula sam otvaranje vrata. Nisam se usudila okrenuti. Što ako je i to
zabranjeno. Nešto je i škripilo. Neki kotačići.
«Majo, okreni se i stani ispred mene.»
Tajnica je u ured ugurala i zelenu ploču na kotačiće. Sljedeće što sam primjetila
bilo je divovsko plastično ravnalo. Nekih 50-ak cm. Samo sam buljila u to ravnalo.
«Prvo mi reci znaš li, Majo, u čemu si ovaj put pogriješila?»
«Ne znam.» Nisam ni znala. Nisam se okrenula kad je ušao, nisam ništa
ostavila neuredno. Ne znam. Nije valjda zabranjeno gledati u to kobno ravnalo?
«Nisi digla suknju... To ti je još 5... Tajana piši!»
Fuck! Fuck! Fuck! Kipila sam u sebi. Bojala sam se. Mogla bih sad počet plakati. Ali
neću. «Ovako, sada možemo početi. Prvo ćemo riješiti pitanje drskosti. Kaznu ćeš
primiti ovim ravnalom.» Rekao je tapšući dlan tim divovskim ravnalom.
Kako da to izbjegnem? Daj... misli malo... ne mogu ja to... Pa vidi kolko je to
ravnalo!!!
«Za svakog profesora primit ćeš 10 udaraca ovim ravnalom. Poslije tih 10 ideš
do ploče , kredom ispisuješ «Više nikad neću biti drska prema... i onda ime profesora.
Ja ću te slikati da bi profesori bili uvjereni da si primila kaznu. Neću te tjerati da brojiš jer ti jeovo prvi put. Ajde, bit će najbolje da skineš gaćice...» Tišina.
«Nemoj da moram ponavljati...»
Odmah sam ga poslušala.
«Sad se nagni preko tako da rukama uhvatiš suprotni rub stola.»
Poslušala sam i ovaj put. Stol je bio ogroman. Jedva sam držala noge na podu. On je
stao pokraj mene. Zamahnuo je i «PLJAS». Mali uzdah s moje strane. Bila sam uvjerena da se tajnica nasmijala. 10 puta me udario na isti način, samo je gađao drugo mjesto. Desetim udarcem gađao je gornji dio bedara, točno ispod guze. Nisam imala pojma koliko to boli. Viknula sam «au». Nisam znala da plastika može tako jako boljeti . No, on se samo nasmijao. Ustala sam se sa stola. Uvalio mi je kredu u ruku i rekao «Piši!» I pisala sam.
Osjećala sam se glupo. Neki striček mi tu praši tur. Kao malom djetetu. Bila sam na
zadnjem redu i morala sam se sagnuti da ga ispišem a bilo mi je pre bolno čučnuti. Čula sam rad fotoaparata dok sam pisala. Isuse Bože! Pa on mene slika! Kome će dati tu sliku? Neće valjda netko vidjeti? Ova škola je prebolesna.
«Natrag u poziciju!» rekao je strogo.
Drugi puta je bilo još gore. Bolilo je više. Ne znam zašto? Bolilo je ko sam vrag i
počela sam plakati. Tiho. Ovog puta je ciljao samo gornji dio guze. PLJAS... PLJAS...
PLJAS... PLJAS... PLJAS... Imao je točan razmak između udaraca i da sam bila pri sebi, kladim se da sam ga mogla izračunati. U jednom trenutku sam se ustala sa stola i uhvatila se za guzu koja je gorila u tom trenutku. Rekao je « Natrag na mjesto! Tanja piši 5!» Kada je završio opet sam morala pisati i opet me slikao.
Nakon četvrtog kruga već sam plakala kao kad me prvi dečko ostavio. Šesti. Zadnji
krug bio je najgori. Gađao je samo gornji dio bedara. Tu sam već počela ridati kao malo dijete. Ja sam ridala ali on se nije obazirao... PLJAS...PLJAS... PLJAS...PLJAS...PLJAS... Kada smo bili gotovi, rekao mi je da odem u kut sa dignutom suknjom i da se nikako ne smijem okrenuti niti progovoriti. Ja sam samo plakala, šmrcala, ridala...
«Ovo si solidno podnijela, a sada da riješimo kaznene udarce.»
Što? Ne misli valjda ozbiljno...razmišljala sam kroz plač...
«To ćemo srediti ručno, jer vidim da je ovo ostavilo traga na tvojoj guzi. Dođi do mene i lezi peko mojih koljena»
Što? Zar i to? Sad sam se stvarno osjećala kao malo dijete. Kao malo dijete iz onih
crtića i filmova. Nisam ni znala da netko u današnje vrijeme dobiva batine po guzi.
«Ne!» rekla sam tiho.
«Tajana piši...» rekao je s uzdahom... «Majo, pa valjda si dosada naučila da nema smisla pružati otpor. Sada dođi lezi prko mojih koljena.»
Plačući sam ga poslušala. Tajnica Tajana me gledala smješkajući se. Ona me ovaj put
slikala. Slikala me u toj pozi! Ne mogu vjerovat. Ako ovo netko bude vidio pa ja ću
se ubiti. Počeo je udarati. Imao je tako ogromnu ruku. Svojom rukom mi je zahvatio cijelu
polutku guze. A i boljelo je. Jako me bolilo! Plač malog djeteta vratio se u moje glasnice. Činilo se kao da on samo diže i spušta ruku. Bolilo me, ali me nije bilo briga. Neznam ni koliko me puta udario.
Pustio me na pod. Samo sam plakala. Guza i bedra su me užasno bolili. Kada sam se
sabrala dao mi je kuvertu sa slikama. Rekao je da moram svakom profesoru napisati pismo isprike i priložiti sliku. Sliku na kojoj sam mu preko koljena moram pokazati roditeljima. Isuse Bože!
Odlučila sam danas ne ići kući. Ne mogu još razgovarati s roditeljima. Ići ću kod Ante, mog dečka spavati... On će me utješiti. I zaista, kada sam došla kod njega. On me mazio, pazio... Tako sam bila sretna doknije rekao kako sam mirnija i manje svadljiva danas. «Očito ovo djeluje na tebe. Isprobat ćemo mi to...»
A onda me nazvao tata na mobitel! Rekao je da ujutro odmah moram kući i da je čuo što se dogodilo u školi. Jedino me uznemirilo što je rekao da me isto to čeka kod kuće...

što mislite?
leptirica

Eto, Hefe nam odlazi (iako čisto sumnjam u to – neka se Galeb vrati sa godišnjeg i baci mu neku ljutu.... eto njega nazad).
Kao što ste već dosad i mogli zaključiti (barem oni koji ovaj blog prate redovito): Hefe je altruista, onaj koji vjeruje u ljubav, i u to da se stvari mogu pokrenuti.
Ja naprotiv,... nikad nisam ni vjerovala da bi se previše ljudi moglo javljati na ovaj blog... Ne javljaju se po iskrici, ne javljaju se po forumima, svi su više voajeri nego aktivni sudionici događaja. A ljudi koji kreću u takve stvari, koji žele nešto napraviti, pridonijeti, često bivaju pregaženi razočaranjem što i drugi nisu kao oni, što drugi žele živjeti u sjeni ne dajući ni naznaku toga da čitaju... a kamoli nešto drugo. Iskreno, znam puno domova, i neke subice, koji redovno čitaju ovaj blog, ali se nikad nisu javili, nikad nisu napisali da čitaju, nikad makar rekli – ok podržavamo vas u tom vašem uzaludnom pokušaju da nešto napravite...
Di san stala?
Aha,!...
Ja nikad nisam ni kretala u ovaj blog sa nekom nadom u to da će napraviti neki masovni odaziv, znala sam kakvo je stanje na drugim mjestima, i znala sam da su uvijek samo rijetki ljudi prisutni i daju nešto od sebe, a znam da je i meni samoj tisuće puta bilo lakše biti pasivni promatrač nego aktivni akter... ali tako je i u životu... ljudi su najčešće pasivni promatrači vlastitog života, i čije živote ne oblikuju oni sami već neka sila... a oni ostaju zarobljeni unutar te struje i rijetko kada požele uhvatiti uzde J u svoje ruke.
Moji motivi za pisanje ovog bloga su vezani uz to što ja sama nisam imala nikakvu konkretnu pomoć kad sam kretala u bdsm, a znam kako se netko može bespomoćno osjećati i koliko hrabrosti treba samo za odluku stupanja u svijet... znam kako neki početnik/ica može biti isfrustriran pokušajima da nađe neko mjesto gdje će mu/joj ljudi dati odgovore, razumijevanje, savjete... i zbog toga ja ostajem on-line i na blogu ( a i zato što mi je povremeno u kancelariji dosadno – da ne mislite da tu nema koristi za mene J ). A i lakše mi je kad pišem, kad ponovno proživim neke stvari, ili kad prevodim neke tekstove za vas, a onda shvatim da i ja sama učim iz njih... ili dok pišem o vlastitim iskustvima i pitam se o vlastitim motivima i nagonima, a ono napisano mi ponekad otvara oči o meni samoj.
A što bi tek bilo da pišem sve što mi se događa J
The sky is the limit...
Anyway.... Oni koji trebaju pomoć, neka se i dalje javljaju na mail... it stays between us.
A ja ću i dalje postat... možda ne svaki dan, ali I'll give my best.
I narode... ako ima koja tema koju preskačen, a o kojoj biste tili išta znat.... javite se na mail ili na blog.... (ah uzaludne li nade – ali ko zna – možda nekog i isprovociram)
I Hefe:


leptirica

Odoh ja, dosta mi je bilo.

Još ću dovršiti onaj post o luuudim Japancima kako i obećah, i onda uzimam neki godišnji odmor od ovog bloga. Nekak, sve skupa se lagano razvodnilo, barem mi se to tako čini, a i iskreno, u zadnje vrijeme nemam nekako baš puno volje za tipkanjem.
No Leptirica ostaje, stoga znam da je blog u dobrim rukama.
Želio sam bdsm tematiku približiti svekolikom pučanstvu i mislim da sam u tome barem donekle uspio, stoga… Ne mogu reći da je moja misija završena haha, ali zločesta leptirica :p je imala 2 tjedna godišnjeg od bloga a ja niš. Čak sam i s mora postao, a sad je i meni malo dosadilo to sve. Uostalom, dok je ekipa komentirala dotle mi je bilo zabavno i pravi gušt doći na blog, jer su komentari često bili jako zanimljivi i uvodili nas u nove rasprave, davali mi svježe ideje i poticali da pišem o stvarima koje mi možda ne bi niti pale na pamet.
U zadnje vrijeme komentari su rijetki, i iskreno, rađe bi da nas 5 ljudi čita a da od njih 4 komentira, nego ovako… Pregleda hrpa, komentara skoro pa niš.

Eto, sutra, preksutra dobite nastavak japanskih sex fetiša, a zatim uzimam godišnji na neodređeno vrijeme.
Bilo je lijepo dok je trajalo, ali… ma ne da mi se pisati i pisati kad nitko ne komentira. Eto, to mi je najveći razlog odlaska odavde. Poradi toga mi je splasnuo početni elan, entuzijazam i velika volja koju sam imao i uložio u obaj blog.

Nisam neki lik koji brije da su njegovi postovi sveto pismo, i da nitko ništa nema za reći zato kaj je sve naprosto tako kako sam napisao. Tak pak umišljen nisam, a jedan od ciljeva otvaranja ovog bloga je i onako bila dvostrana komunikacija, razgovor, rasprave a ne monolozi.
No vidim kak se i po raznim bdsm forumima gotovo pa niš niti ne događa, pa sad vidim da sam malo živio u zabludi kad sam mislio da će ovdje biti neka drugačija situacija. Svojevremeno je izgledalo sasvim solidno (15-20 po postu) a u zadnje vrijeme… Niš. No to tak izgleda ide. BDSM zajednica nije baš pričljiva niti razgovorljiva niti vam se da tipkati, e pa više se ne da niti meni :))

Eto, nikog za niš ne krivim :)), ali da ste se i vi malo više uključili a ne samo gledali, uz časne izuzetke… No tako je kako je, i volio bih da se za mjesec, dva vratim ovdje i nađem živahan i konstruktivan blog sa hrpom komentara i rasprava, no nekak… Naprosto poznavajući, neku nazovimo to, bdsm zajednicu, mislim da niš od toga.
A i to je jedna od stvari koje mi se ne sviđaju. Svi su jako pasivni i indiferentni i uopće ne gajim ikakve iluzije da će i ovaj post bilo koga potaknuti da bilo kaj komentira. Bdsm-brijaći su gotovo po defoultu jako teški na pisanju, plahi :)) i svi bi samo čitali a kad bi se trebalo nekaj natipkati, dati svoje mišljenje, sudjelovati u raspravi… Skoro pa da nema šanse.
Stoga…, kak sam i rekao, napišem o japancima i odoh. Na koliko… ne znam. Možda tjedan, možda mjesec, možda još i duže, možda naj duže moguće :))

Ostajte mi pozdravljeni

P.S. Nekad me stvanro zna čuditi kak ljudi mogu biti indiferentni, a da svi skupa samo malo volje i truda uložimo moglo bi nam biti puno bolje i zanimljivije. Mogli bi nekaj i pokrenuti, napraviti...
Educirati, potaknuti. Svi ljubitleji bdsm-a se žale kako je teško naći ovo ili ono. Kako ima puno lažnjaka, puno onih koji glume a nemaju iskustva, puno neke negativne energije, nerazumjevanja, potraga koje mogu ali i ne moraju uroditi plodom... Sjedeći na vlastotoj guzici :)) i samo čitajuči nikad se niš po bilo kojem pitanju ne bude pokrenulo na bolje.
Svaki entuzijazam spalsne kad vidi da gotovo i nema nikakve svrhe truditi se kad je ekipa naprosto takava kakva je.
Sad ću dobiti kometare :) u stilu da je ovo moj blog, i da se ja imam truditi i da je to moje briga, a tu ste bome u krivu. Ovo je od prvog dana zamišljeno kao NAŠ blog, interaktivni blog, Blog svih koji vole bdsm, i svi ste bili pozvani da sudjelujete slikama, postovima, komentarima... Čak da budete i suurednici (oni koji pokažau najveću kvalitetu i trud) koji će imati pass za blog... no od toga izgleda ništa.
Sve iluzije se na kraju razbiju :))

Pažnja, pažnja, daje se na znanje

Pa naravno da svaki Dom kome je iole stalo do subice, bez obzira dali tu postojale kakve emocije ili ne, uvijek mora težiti njenom osmjehu, zadovoljstvu i sreći. Maximalnoj psihofizičkoj ugodi.
Cure, onog Doma koji vam "ne osigura" :)) barem duplo više svršavanja ili orgazama nego što sam dobije expresno nogirajte, i nikad nemojte pušiti one fore kako treba biti seansi u kojima će samo on svršavati a vi ništa. Zajebite takve šprehe.
Vi ste tu da svom Domu služite, budete mu poslušne, izvršavate, udovoljavate i zadovoljavate, ali i on vama mora ispuniti sve vaše potrebe, ako to nije u stanju ili ne želi... nađite nekog tko to može i hoće.
Zna se dogoditi da Domovi od subice naprave doslovno igračku koju prema potrebi vade iz ladice i s njom rade kaj ih je volja, a potom spreme u ladicu do nove prigode kad bi se baš malo zaigrali. Koliko će, i dali će uopće i "lutkica" u svemu tome uživati, njih nije briga, jer misle, a sasvim krivo, kako su oni Domovi i da je samim tim njihovo pravo, pa čak i obveza, tako se ponašati i tako tretirati. To su kreteni i ako imate ili naletite na nekog takvog… noga i to u roku keks.
Subice su naše naj veće blago :) veli bdsm_bloger. Ko drukčije kaže, taj kleveće i laže a uz to je i bezdušni i sebični majmun kojeg treba nokautirati :))

P.S. ovo je napisao kao komentar na komentare onog posta o Ugovorima, ali odlučih ga staviti u obliku posta

Dom Srečica

Uh, kolege perverznjaci :)), ja sam vam ponekad totalna limunadica i srćeko hehe.
Između ostalog, dragu znam zvati slave darling, a ona mene Master darling :), a jučer sam joj naredio da mi ima danas ujutro poslati neku pjesmicu, i dobijem kako slijedi:

Vjerovati ne mogu da sad uz jutarnju kavu,
Moram smisliti rimu pravu!
Da na riječima sam teška dobro znaš,
I onda mi ovako težak zadatak daš.
Sad mislim da te za neku drugu naredbu molim,
Al ne, nije mi teško kad pišem onom kojeg volim.

Za tebe izdržim i remen i šibu i vosak čak,
Pa je ovo zapravo zadatak vrlo lak.
Bojim se sad da ti se moja pjesmica ne svidi, tko zna?!
Ali nema veze jer od tebe slatka je i kazna :)

Na to slijedi odgovor od mene strašnog Doma hehe:

Ljubavi moja pjesmica ti je divna,
Od sad srca mog to je himna.
Ti si pupoljak i najljepši cvijet,
Značiš mi više nego cijeli svijet.
Tko bi rekao da će tako pristojan momak,
Kod jedne bezobraznice naći konak.

Izgaram od želje da te vidim,
Kad te se samo sjetim sav zabridim.
I jako me veseli jedna istina,
Ljubav moja si ti a srce tvoje sam ja.
Na posao se bacam natrag sad,
Čim završim my slave darling zovem tad

Nevjerojatno ha ;) :))
Onda joj još napišem poruku kako mi jako fali i da koja sam ja to limunadica postao a trebao bi biti nemilosrdni i ledeni Dom :)), a na to slijedi njen odgovor:
"I ti meni fališ i ti i jesi nemilosrdni i ledeni Dom kojem fali njegova kujica :) i to uopće nije limunada, to je super ! :)"

I je. Super je. Spojio sam dvije stavke koje se i svaka sama po sebi teško nađe, a u kompletu je izuzetno rijetko, a to su ljubav i bdsm.
I neki se možda pitaju kako mogu kažnjavati, ponižavati, spankati, nanositi "bol" curi u koju sam zaljubljen. Mogu, kad vidim koliko ona u svemu tome uživa, a naravno da uživam i ja. Ma super :)) uh, prave smo bdsm srčeka hehe.
I stvarno me fascinira taj spoj izljeva nježnosti, tepanja, gugutanja :)), i hard core bdsm-a. Opako :))

Zašto postoje pregovori

Članak sa interneta:

Ugovori i sub-check liste

Kako je i Leptirica rekla, takvi ugovori nisu čestu u bdsm-u, o njima se gotovo niti ne govori niti piše, niti bi ja o tome rekao koju ali da bacim i svoje viđenje stvari.
Nemojmo miješati sub-check listu sa ugovorom. To su dvije različite stvari. Jednom kad će mi se dati to iskopati ovdje ću staviti jednu takvu listu da zorno vidite o čemu je riječ, a niti dan danas nisu mi baš najjasnije sve stavke :))).
Nekad sam znao davati subicama tu listu, a isto tako je i sam ispuniti ali nikad na to nisam gledao kao na nešto ne promjenjivo niti apsolutno istinito. Ne kažem da itko ide lagati prilikom ispunjavanja, a pogotovo ne sub strana, ali tokom vremena se granice bome pomiču, a i razni protagonisti imaju različite pristupe stvarima tako da dvije, na papiru, iste stvari sa različitim osobama su često potpuno drugačiji doživljaji.
Primjer. Kapanje voska po pici… Cure koje to nikad nisu probale se maltene užasavaju te radnje, ali kad ih se na ovaj ili onaj način na kraju ipak privoli na to, sve od reda su oduševljene. Vjerujem da se gotovo nitko baš slijepo ne drži tih lista, ali kad bi ih se držali… za mnogo lijepih stvari bili bi zakinuti i prikraćeni.
Meni su te liste, kad sam ih i popunjavao, služile samo za to da ih možemo zajedno komentirati uz kavu i raspravljati o pojedinim zanimljivim točkama.
Ne kažem da ih se treba zanemarivati ili ignorirati, i ono što je u listi NE, uvijek se mora poštovati, ali… pa čemu te listu uopće?

Razgovor. Razgovor je ljudi moji alfa i omega svake, pa tako i bdsm veze. Sjesti, sasvim otvoreno porazgovarati o tim stvarima i doznati gdje su nam granice. Koja radnja je apsolutno isključena, a što bi se moglo probati ili se baš želi raditi. No, Dom je taj koji subicu mora dobro pripremiti, opustiti, zadobiti potpuno povjerenje i tek onda se može krenuti sa pomicanjem granica ali sve dogovorno i pažljivo. Uostalom, filozofija ova, filozofija ona… Cura kad je totalno napaljena, ne da pristaje na neke radnje koje je prije možda smatrala i odbojnima, ne poželjnima, nego ih bome i želi. O da. Dobra napaljenost je ključ uspjeha u sexu. To kao svi znaju ali često puta zaboravljaju. Kad dovedete curu u fazu da iz nje curi, e onda je ona u potpunosti vaša. Tada s njom možete raditi maltene kaj god vam padne na pamet, naređivati, zahtjevati… ona će sve izvršiti, na "sve" pristati i bome uživati u tome.
To je najbolji način pomicanja granica i ja jedino takav pristup koristim u takvim radnjama.
To sam već rekao 100 puta, ali ponoviti ću i 101. TRUD i PAŽNJA. Kad subice osjete da se oko njih trudite, da posvećujete mnogo pažnje i njihovim potrebama, e onda će vam "jesti iz ruke". Onda će vam željeti ugoditi kako got znaju i umiju i uživati u svemu tome. Iz vašeg užitka crpiti vlastiti. Nekome tko nije u bdsm-u to možda zvuči malo i apsurdno ali je naprosto tako. Uživanje u tuđem užitku može biti jednako dobro i zanimljivo kao i vlastiti užitak. KRIVO. Tuđi užitak ustvari postaje vlastiti, a to bi trebalo biti slučaj i kod Dom i kod sub osoba.

A ja krenuo pisati o ugovorima hehe :)))
Onakvi primjeri kakve je navela Leptirica, o nekim npr. tromjesječnim ugovorima, meni su notorna glupost. Znam da ima osoba, poglavito robova i/ili robinja koje prije stupanja u Master-slave odnos potpisuju svojevrsne ugovore, kojima se obvezuju na ovo ili ono, ili gdje su decidirano navedene mnoge stvari što se traže i očekuju kod obje strane, razlozi raskidanja ugovora, kazne za neposlušnost ili ne poštovanja određenih stavki…
U tako intenzivnom odnosu podržavam ugovore te vrste, jer Master-slave je ipak nešto jako specifićno, duboko, intenzivno, drugačije od bilo kakvog odnosa i samim tim čak i mnogim ljubiteljima bdsm-a samo u sferi sexualnosti (poput mene) poprilično strano i nerazumljivo. Možda bi neki to nazvali i čudnim, pa čak i ludim, no ja se ne bih složio. Priznajem, i meni je to do prije nekoliko mjeseci bilo nerazumljivo, odbojno, vudreno, luuudo :))), no tada sam imao priliku, na sasvim prijateljskoj bazi, upoznati jednu pravu 24/7 robinju koja mi je predočila i približila konkretno njen odnos sa Masterom. Tada sam mnoge stvari shvatio, i uvidio da taj odnos i nije ništa puno drugačiji od bilo kakve druge emotivne veze.
No, zamoliti ću tu djevojku da napiše neki post o tome, i da nam približi tu tematiku. Jer ko će nam bolje to sve objasniti od nekog ko živi na taj način, i istinski uživa.

No ostale neke vrste ugovora… mislim, ko smatra da mu tako nešto treba, da će mu pomoći, ili da će i takva papirnata obveza biti neki odlučujući faktor u bilo čemu… samo naprijed. Ja osobno nisam za tako nešto. Nikakav ugovor neće me zadržati u vezi, ili pak odnosu bilo koje vrste, (ovdje ne mislim na neke pravne odnose :)) iz kojeg želim izaći, a isto pravo dajem i drugoj strani. Ako joj nisam dobar u ovome ili onome, ako misli da može naći boljeg… Samo naprijed. Stoga, takvi ugovori su mi potpuno besmisleni i nepotrebni.

ugovori

Danas ću pisati o temi koja mi je već dugo na srcu. Iskreno, ne znam jesam li već o njoj pisala opširnije ili ne, pa ako jesam, sorry.. a i ako jesam, dobro će doć još jedno viđenje. Također, ovo što ću napisati neće biti prijevod nikakvog stranog teksta već čisto moje razmišljanje i moj stav. To je tema o kojoj se baši ne priča toliko u bdsm krugovima, i možda je neki ne vezuju toliko za subove koliko za robove, ali smatram da je bitna za sve početnike. Vidite... Tu na ovome blogu sam ja dosta pisala o subspaceu, o psihičkoj ovisnosti i otvaranju koja se javljaju u seansama (ovdje zanemarujem one čisto fizičke tipove), o povjerenju. Time hoću reći ovo. Postoje mnogi psihički okidatelji koji bacaju suba ili roba u određeni mod ponašanja i pomoću kojih se taj sub/rob otvara. Ali također sam tu u blogu spominjala i tzv aftercare, tj.brigu i vrijeme koje Dom osoba uloži nakon seanse da sub osobi olakša povratak u realni svijet (to je ono radi čega sam ljuta na malog zbog one seanse sa klečanjem na sve 4 – jer nije to napravi i to je ono di Hefe priča kako onda on svojima donosi sladoled u krevet, mazi ih i pazi). Ono što želim naglasiti, a da nikoga ne preplašim je to da je u bdsm-u sve puno jače, puno izraženije i puno sjebanije.
I tako dolazimo do jednog od okidača....
No, krenimo ispočetka.... Svi koji ste bili marljivi i pročitali blog od početka znate kako sam ja krenula u ovo – iako to želim otkad znam za sebe, tek sam se lani usudila napravit taj korak i između svih izabrala tipa koji mi je preporuči djevojku O... Time hoću reći... ono što je bilo u mojoj glavi, moja vizija toga kako ovo izgleda je bila drugačije od realne situacije koju nisam htjela upoznati unaprijed da ne bi odustala, - bila sam tabula rasa... i on mi je obajsnio da postoje tzv . check liste tj. liste za provjeru što kome paše (kad mi je mailom poslao prvu takvu listu za jedno 70% stvari je bilo pitanje – a što je to? A potom mi je rekao da postoje i ugovori koji štite obe strane. Kad smo se vidjeli donio mi je jedan taj ugovr/check listu... Zvanično, da ispunim i potpišem ako želim biti njegova. Ostavio mi je 48 sati za odluku, potpisala sam nakon 24 sata, ali cijelu noć nisam oka sklopila, preispitivala sam samu sebe želim li to ili ne, znam li posljedice svega toga, ali u momentu kad sam potpisala u mojoj glavi je bila odluka da mu u potpunosti vjerujem, i da mu se u potpunosti otvorim. To možezvučat čudno, ali nekako, s potpisivanjem ugovora sam promislila, ovo je ipak ozbiljnije i tipu mogu fakat virovat.
I onda smo nakon 2 miseca došli do kraja zajedničke suradnje i prekinuli... ja poslala sms da mi je pun kufer i da je li i on za prekid... on reka ok... to je bilo pred vikend. To veče sam izašla vani, i uleti mi je neki tip i promislila san...a pa slobodna san... mogla bi se s kuvat s njime.... ali je u meni bila blokada... ugovor je još uvike bi u doma i ja san još uvike nekim dijelom svoje glave osjećala da mu pripadam. Pizdila san radi toga, bila san ko pas koji zateže uže kojim je vezan, ali mu ne može puknut. Jednostavno je u meni bila blokada. I onda sam zatražila od njega da mi vrati ugovor i sama ga poderala.

Tek danima poslije sam čitajući i istražujući po internetu shavtila da je on napravio grešku jer je on trebao napraviti taj potez, razvezat me od ugovora, a ne da se sama mučim i borim.

I zato ne volim ugovore.
S druge strane, ugovori su nužni, jer specificiraju neke stvari, daju određenu sigurnost... i moraju ih potpisati obe strane, ne samo jedna. Unutra se uobliče okviri i granice, limiti i sigurnosti. A odnedavno sam saznala da postoje i vremenski ugovori u kojima obe strane shvaćaju da jedna seansa ne daje kvalitetu bdsm-u, već se npr. potpiše tromjesečni ugovor, i obe strane moraju u njemu izdržati ta 3 mjeseca, obe ga potpisati i obe navesti nešto kao kaznu ako to prekrše. Ali ko se jednom opekao puše i na hladno....

Rekoh da je ovo samo moje mišljenje, nekima su možda ugovori dobri, neki možda nemaju loše iskustvo s time....
leptirica

nastavak bljezgarija

Znate što to znači.
Opet mi dosadno na poslu i opet neman što radit pa ću malo bacat svoje misli tu. Vidim sada da ste bili aktivni i kad me nije bilo. Bravo. Samo tako nastavite. Samo bez svađa molit ću... Premala smo zajednica da bismo se svađali još i međusobno.
Naš dragi Hefe je opet krenuo u dugačke filozofske postove. S obzirom da ga ja u tome ne mogu pratit, ja ću filozofirat o prizemnijim temama (ne, ljubav ne spada u njih i o tome me je isto fjaka pisat).
Pisat ću o jednoj temi koja se pojavila na bdsm forumu (njegov link vam je negdi doli u nekom od prijašnjih postova). Jedna cura je postavila zanimljivo pitanje o Rape playu.
S obzirom na to da smo iskomentirali age play- red je da dotaknemo i ovu meni omiljenu temu .Khm...
Naime, igranje silovanja je predivna stvar, nalet adrenalina je ful intezivan... ona je to super opisala. Nađete se na piću, odete šetat po starom gradu i on te odjednom povuče u neki haustor, tvoje obe ruke drži u čeličnom stisku iznad glave ti, a s drugom rukom strgne ti gaćice i nabije se u tebe svom silinom te ti tom rukom prekrije usta.... Uf.... cila san se naježila....
Ali nećemo sada o maštanjima, željama i prisjećanjima :) (osmijeh zadovoljne mačke).. već o onom drugom aspektu o kojem sam pričala sa Galebom, a taj je POVJERENJE. Naime, s obzirom da se dopisujemo već neko vrijeme (cure - dalje ruke od njega -hahaha - mala zafrkancija - neman pojma kako čovik izgleda - s obzirom na dužinu dopisivanja postaćemo prijatelji i onda neće bit ni najmanje šanse da zabrijemo - šmrc - a još ga niti ne znan - kako ti se neki ljudi uvuku)... pričamo o tome ko što voli, ko je što proba, znate ono, klasična razmjena iskustava,...tako sam i ja njemu spomenula kako me to ful pali...na što je on ustuknu... iznenadih se - ali mi je on dao ovakvo objašnjenje.... za igrat takvu igru Dom mora imat potpuno povjerenje u subicu jer inače ga ona može otić prijavit u policiju ko silovanje i onda je najeba.... i ja se promislim po ko zna koji put.... fakat ovima Domovima nije lako... em moraju smišljat scenarije, em moraju pazit i bit skoncetrirani dok se mi prepuštamo, em isto ko i mi njima i oni nama moraju vjerovat jer ih mi stvarno možemo inače za svašta optužit. Ali onda se zamislin, ako se dvoje ljudi znaju na tome planu, i ako su već imali neke seanse, osim u slučaju samo takvog prekršaja dogovorenog ili safeworda... ne kužim zašto bi neko iša na policiju... možda san ja malo naivna u svemu tome, ali - po meni - ako sam već pristala na igru i sredila postavke igre.... zašto bi ih poželila usred igre mjenjat?
A onda sam se prisjetila jednog bdsm poznanika koji mi je ispričao kako je on sa jednom svojom subicom igrao tu igru.... i ufurali se oboje u nju, ono, adrenalin i sve, i ona se otimala, i fakat se napalili oboje... ni on nije primjetio ni ona osjetila da njena glava lupa o rub kreveta... suma toga je bila nekoliko šavova na njenoj glavi.... Sad se vi mislite da su pretjerali... Jesu malo, zanili se ljudi, .... Ali to je primjer toga što se može dogodit kad se dom u potpunosti zanese (btw - moran vam ispričat kad je mom prvom ex-domu tako bi puka film - doće i to jednom).
A može bit i potpuna ludnica. Naposlijetku... to je peace of cake nasuprot nekima drugima stvarima koje mi subice i robinje prođemo.....
Fora je u tome - što u takvoj igri u kojoj ipak iman određenu dozu kontrole uživam, a da mi to netko nepozant pokuša napravit in real life... takvoga bi ubila ako bi uspila....
Sad će neki od Vas reći da im je to malo prežestoko... A nije im prežestoko kad vide slike od Hefea u kojima mu je draga onako vezana i sa hrpom voska po pici?
Kako smo mi ljudi čudna bića....
leptirica

Stari Satiri i naivne Nimfice...

Tema o kojoj se ustvari niti ne može diskutirati jer svatko ima svoje mišljenje koje se neće promijeniti, ali ipak bih volio, prvenstveno djevojke, upozoriti na neke stvari, potaći na razmišljanje i sagledavanje situacije sa malo više strana.

Nemojmo smetnuti s uma kako mnogo cura koje padaju na starije frajere potječu iz rastavljenih obitelji, ili pak od samohranih majki, ili im tata nikad nije predstavljao nikakav autoritet, a djeca ipak trebaju autoritete u svom odrastanju. Priznali mi to ili ne, to su ipak svojevrsne traume koje se onda kompenziraju potragom za nekim očinskim likovima i autoritetima koji su nužno stariji a vrlo često im i doslovno mogu biti tate. To nije uvijek tako naravno. Ima mnogo cura iz sasvim uobičajenih obitelji koje opet padaju, ili su barem nekad pale na full starijeg tipa, no većina takvih su iz onog prvog slučaja i situacije.

I stoji da cure puno prije odrastaju i drugačije gledaju na život od dečkiju, ali to vrijedi za vršnjake ili dečke 3, 4 godine starije, ali ne može neko taj argument povlačiti kad su u pitanju razlike od 15, 20, a bome i više godina.

Stariji frajeri, barem prividno ;), pružaju neku sigurnost, ozbiljnost, situiranost (ne mislim na sponzoruše i sl. pojave), zrače autoritetom koji često proizlazi samo iz njihovih godina i nema neku drugu realnu podlogu.
No sagledajmo i drugu stranu. Neko od 40+ je vrlo često oženjen i ne treba mu niš drugo nego ljubavnica. A sami se zapitajte, za koliko ste slučajeva čuli u kojima netko ostavlja svoju suprugu poradi mlađahne ljubavnice… Daleko od toga da se to ne događa, ali rijetko. A koliko oženjenih tipova ljubavnicama priča o nekoj rastavi? Gotovo svaki…
I gdje je kvaka ;) Mislim da je svima jasno.
Ovo što slijedi će zvučati jako grubo ali je to naprosto tako. Muškarci vole "mlado meso", vole imati neku curicu koja će u njima vidjeti maltene Boga. Vole opasnost, a preljub može biti itekako opasna stvar. To im nadalje služi i za dizanje ega, te za dobivanje nekih stvari koje im njihova ženice ne želi/ne može priuštiti, ili je naprosto nikad nisu niti pitali da ne bi bilo po glavi stanovnika :)).
Svi oni valjaju fore o velikoj ljubavi, o rastavama, ali… Moraju još obaviti ovo, srediti ono i onda će se rastaviti ccc... Koliko sam takvih primjera čuo… Da nije smiješno bilo bi žalosno, ili možda obrnuto.
"Ljubav" je takvima često samo maska, način dobivanja onoga što žele, dok je drugoj strani to relanost, ali nažalost koje počine i prestaje u njihovoj glavi.

Curice, djevojke i žene :)) shvatite da su svi, a pogotovo stariji frajeri, jebeno prepredena stvorenja premazana svim mastima. Oni točno znaju što i kako napraviti, reći, prezentirati da bi se neku curicu obrlatilo. U to budite sigurne.
No da se ne bi krivo shvatili. Nemam ja ništa protiv kad je posrijedi baš ljubav, veza sa nekim starijim. Super. Ljubav više od svega cijenim i poštujem, no… vrlo često to nije neki "normalni" odnos, to nije dvostrana ljubav, to je skrivanje, muljanje, petljanje, šprehe i sheme a sve da bi se ševilo nekaj od 22, 23 godine.

Klonite se oženjenih. To rijetko kada završava dobro, poglavito za curu.
A razmislite si i ovako, ako ikad to neke rastave i dođe, a svima je jasno da je to jako rijedak slučaj, ali ko je jednom ostavio svoju ženu, zašto to ne bi napravio opet? Kom se sviđaju cure od 21, 22, ili još i mlađe, zakaj si ne bi, za koju godinu, našao opet neku takvu?

I sad, ajmo staviti na vagu neke stvari. Realno gledajući.

Oženjeni vs. slobodni, bez obzira na godine:

Kaj vam može bilo tko stariji i oženjeni pružiti kaj neko mlađi ne može? Mislim da je to jedino neki psihološki moment autoriteta i osjećaja zaštićenosti. Može vam predstavljati očinski lik i…? A gdje je skrivanje? A gdje su neke konstantne sheme i muljanje? Šta je sa rijetkim viđenjima? I dali ste se ikad iskreno zapitale šta on u vama vidi? Kkao vas doživljava? Ponavljam, netko može biti 25 godina stariji pa solo i biti u vezi sa nekom "curicom" i da to bude divno i krasno, ali oženjeni… Ispravite me ako griješim, ali to gotovo nikad ne izađe na dobro.
Mogao bi vam sad tu navoditi masu primjera, ali to je potpuno nepotrebno. Svi smo mi čuli i vidjeli takve priče. Svi mi znamo cure u takvim odnosima. Dali su one sretne? Nekad jesu, često puta…

I nemojte misliti da netko vaših godina ili malo stariji ne može biti strog, iskusan, zračiti autoritetom i ozbiljnošću. Može itekako. To je nešto kaj ili imaš ili nemaš i bok.

A pogledajmo malo i dugoročno, jebi ga. Koliko je još života ispred neke od 22, 23, a koliko ispred nekog od 48… 50? I kakav je to život? Kakvi su im pogledi na razne stvari, interesi i prioriteti? Kako vole provoditi slobodno vrijeme, što ih veseli i zabavlja?
Premda smo svi mi ovdje :)) ipak kod takve velike razlike u godinama svaki partner živi u nekom svom vremenu…

Da ne duljim. Nisam rekao sve kaj sam mislio i želio o toj temi ali ovo je i više nego dovoljno. Neda mi se više :) Nemam namjeru bilo koga bedirati, ili ubjeđivati u ovo ili ono ali samo bih želio da si porazmislite prije nego se upuštate u bilo kaj s starijim i oženjenim tipovima. Ne radite si nepotrebne probleme, a sve kaj vam treba i kaj želite možete naći i kod nekog kome će te biti prva i jedina, draga i ljubav, srećica i srćeko :)) a ne ljubavnica koja je dobra maltene samo onda kad mu se digne ona stvar, ili bi malo glumio Doma zato kaj je pred ženicom, lako moguće, neki papučar.

Netko s kim će te se moći zagrljeni šetati po gradu, otići van i zabavljati se do jutra, koga će te moći upoznati sa svojim društvom, a možda jednog dana i dovesti doma na upoznavanje :). Dali s nekim od 50 možete otići u disco, brijati po moru i naprosto se zabavljati onako kako se zabavljaju ljudi u svojim 20tima?
Dali sve to, a još i masu drugih stvari možete sa nekim oženjenim, a nekad i sa naprosto mnogo starijim pa makar bio i slobodan, mada ponavljam da protiv takvih veza nemam baš ništa? Jednostavno ne možete.

No poslovica kaže tko voli nek izvoli, a ja bih dodao i nek dobro promisli i odvaže i malo se osvrne oko sebe… i prestane živiti u oblacima, bajkama i/ ili kompenzirati stvari koje su naprosto takve i jednu traumu možda zamijeniti drugom ili da se jednostavno jednog dana ne bi zapitale: Gdje sam bila i šta sam radila dok su se moje prijateljice provodile, zabavljale, izlazile sa svojim dečkima i radile sve ono što mladi vole i rade

Bolje vam je prakticirati spomeniti age play nego stvanro imati nekog old agera :))

AGE PLAY

Znam da me sada Hefe mrzi, ali neću o temi preopširno, a ko zna kad bi on stigao napisati nešto pa da cura ne čeka dugo odgovor.... Sorry Hefe.
Prvo da pokušamo definirati Age play. To je kada odrasla, punoljetna osoba pristane na ulogu (najčešće) maloljetne osobe (ispod 18 godina). Ovo je najčešća definicija, ali je ona podložna mnogim promjenama, faktorima, obzirima i okolnostima. One koji se igraju igre godina najčešće možemo podijeliti u 2 tipa osoba: one koji vole igrati uloge maloljetnih osoba i one koji vole iskazivati autoritet odraslih.
Najčešće uloge odraslih su one Mame, Tate, Ujaka, Strine, Učitelja, Dadilje, Ravnatelja, Trenera, Medicinske sestre, Doktora itd. Ključ je u tome da to mora biti neka odrasla, ozbiljna uloga u kojoj uvijek postoji određena kontrola nad djetetom.
Mnogi ne razumiju potrebu za takvim igranjem uloga (ja sama spadam u takve, ali kao što je netko pametno izjavio – o ukusima se ne treba raspravljati). Neki će reći da je to bolesno ili bezumno. Mnogi od nas su vidjeli igranje tih rola uživo i želju za igranjem tih rola kod razlike u godinama između parova od 15-30 godina (ona ima 18, a on 40).
Ono što moramo naglasiti u Age-playu je to – Age play NIJE stvarni kontakt između maloljetne i punoljetne osobe, Age-play nije PEDOFILIJA!!!
Age-play je igra dvije odrasle osobe...
Tu se javlja još jedna kvaka... Većina ženskih submisivih osoba (koje sam upoznala ili čije sam postovoe čitala)koje uđu u BDSM (jer traže određenu osobu koja može dominirati njima) zapravo kao dominantnu osobu vide nekoga starijeg od sebe. To vjerojatno proizlazi od toga što smo kao djeca konstantno izloženi tom Odraslom svijetu koji nam se nameće i autoritetima. Submisivne osobe zbog toga onda najčeće kao dominantnu osobu vide nekog ko je dosta stariji od njih, ko ima autoritet i određenu strogu (očinsku) figuru.
Kao što znate – ja osobno ne padan na te fore. Fresh meat is the best meat (ali kao što san već rekla – o ukusima...)
leptirica

I'm Back !!!!!!

Alo ljudi,
Evo mene nazad.
Trenutno mi je mozak još uvijek na godišnjem i tek se navikava na svu ovu buku i užurbani tempo. Nekako, u mislima sam još uvijek na plaži i u ušima još uvijek slušam: „Hvor je nami mila majka, Hvor je naša Jamaica“ :)
Vidim da su bila neka prepucavanja između Hefea i određenih članova, valjda ćemo skoro i na kavu pa da ih pomirimo :)...
Vidim i da ima novih članova....takvima želim dobrodošlicu... a sada mi se treba uhvatiti čitati sve o čemu ste pisali da ne upadnem sa nečim što ste propisno prožvakali....
Trebam se i sjetiti svega što sam ja pisala, napraviti neki kratki rezime, pa onda u nove pobjede....
Vjerovali ili ne.... meni, teškoj ovisnici o kompjuteru, o igricama, o netu... to sve uopće nije falilo, doslovce sam pustila mozak na pašu, po cijele dane se kupala, ronila, uživala u talijanima, ali još više u pogledu na domaće momke....moram priznati da se imalo na čemu napasati oči....ali nažalost.... još uvijek se držim one da doma nikad ne radim gluposti zbog zlih jezika (nije fer da moji cijelu zimu trpe ogovaranja zbog nekog mog ljetnog sranja – zagreb je za radit gluposti koje ne mogu dolje). Tako da sam zbog toga čvrsto odlučila da slijedeće ljeto ne zabrazdim samo doma već i negdje drugdje.... čisto onako da mogu radit gluposti... ali to ni nije bitno.... nazad sam u zg.... svi moji prijatelji su nazad u zg i sad ćemo sljedećih mjesec dana radit gluposti dok se ne ispušemo propisno.... Naposljetku.... meni je GO stvarno trebao za se odmoriti.... fizički i psihički.... i za donjeti neke važne odluke.... ali o tome u budućim nastavcima... Zasad sam još uvijek....na plaži.... u moru.... sa ....uf....
leptirica

Kako sam od drage napravio svijećnjak

Pa nije baš bilo jednostavno ali ništa nije teško kad čovjek voli svoj posao :))).
Popili piće, malo se grlili i ljubili, a onda otišli do mene. Skidanje i šetnja na sve 4 do stola kojeg je morala pospremiti dok sam ja otišao po bocu Jegera ;). Plahta na stol i naredba: Lezi na leđa i ispruži ruke, te vezanje na način koji vidite na slici. Jako zanimljivo je bilo svijati joj i vezati noge. Kad sam taj dio obavio, zastao sam i pogledao svojih ruku djelo i djelo majke prirode :). Prekrasno. Ta poza mi se jako sviđa i učestalo ću je raditi hehe. Super je što je draga tad u potpunosti «bespomoćna», a njene genitalije totalno izložene i meni na milost i nemilost :)).
Malo sam uživao u tom prizoru a tad joj ispustio malo sline na picu i dražio klit prstima što je izazvalo promptnu rekaciju u vidu obilnog vlaženja. Tada sam joj naprosto morao ;) dati i koju pusu u picicu. Da pusu, više njih i to francuskih ;)…

Ali fuck… svijećnjak mora imati svijeće u sebi naravno. Svijeće sam imao, no zaboravih kupiti prezervative, jer nebi bilo higijenski da ih unutra samo tako stavim pa ostavih dragu na 3 minute dok sam skoknuo po kurtone. Vratim se a ona mi se smiješi. Voli biti zavezana.
I onda smo krenuli… Dvije svijeće za dvije rupice. Svaka svijeća u kurton i prvo je pica dobila svoju. Onu klasičnu, bijelu svijeću sam joj gurnuo do pola unutra. Guza… to je išlo malo polakše naravno i popraćeno sa mnogo više uzdaha i drhtanja ali… na kraju je i u guzu ušlo što je trebalo. Tada uzeh upaljač i pripalih obje. Slikao sam i tu scenu ali slike mi i nisu ispale najbolje no… radit ćemo mi to još često i onda će te imati priliku vidjeti kako to izgleda. Jako napaljujuče. Obje rupe popunjene takvim stvarima. Ne zna se ko je jače gorio. Draga, ja ili svijeće :))), no definitivno se i meni i njoj to svidjelo. Probao sam ju i zadovoljavati time ali je rekla da ju previše bole imati obje rupe popunjene u toj pozi. OK. Vađenje van i onda je slijedilo kapanje voskom po pici i oko nje. Također radnje koja se i meni i njoj jako sviđa… Ma ljudi moji ta poza je stvarno fantastična, i fizički, i estetski i sa strane neke psihologije cijele priče hehe. No nakon negdje pola sata osjetih da ju noge već bole pa sam ju odvezao i napravili smo čik pauzu.

Oznojila me je cijela ta radnja pa sam si istuširo a robinjica mi ga je pod tušem malko pušila. Tada mi je palo na pamet da bi joj mogao omotati crijevo od tuša oko vrata i lagano stezati… Naravno da sam to i napravio i… jako, jako lijepo ;)
Nakon toga otišao sam do WC-a a njoj naredih da me čeka u sobi. "Znaš u kojoj pozi me moraš čekati". Zaboravila je. Ta poza ja je da stoji s rukama iza leđa i gleda u pod. Ona je klečala s rukama iza leđa… Istina, nekoliko zadnjih viđenja, iz ovog ili onog razloga nije bila u toj pozi, pa je pomislila kako ju želim na koljenima.
Krivo. Došao sam do nje i rekao: "To nije poza u kojoj trebaš biti". Pokušala se opravdati ali nije joj uspjelo. Kazna za nepoštovanje pravila je: 10 šamara, 20 udaraca remenom po guzi. 10 po svakoj sisi, te 10 po pici. Snaga je naravno primjerena dijelu tijela koje spankam. Prilikom prvih par šamara je malo okrenula lice i nekako se sva napela ali sam joj naredio da želim da bude mirna i nepomična… Tada je morala skinuti remen s mojih hlaća, grubo sam je okrenuo i bacio na krevet i dobila je poprilično jako po guzi. Tada je pustila prvu suzu… zatim se ustala, i morala je raširiti noge da dobije po pici 10 komada. Tada je lagano i zašmrcala, no ja na suze nisam obraćao pažnju. Kad smo to odradili… 10 udaraca i po svakoj sisi. Naravno da nisam udarao jako niti gađao bradavice, (isto kako se i jako pazi pri spankanju tako osjetljivog mjesta poput pice) no… tada je poteklo još nekoliko suzica
Kad smo odradili kaznu naredio sam joj da klekne i puši. Primjetih da je nakon takvih stvari puno bolja u pušenju… ;) Više se naprosto trudi mi udovoljiti. Pušila ga je a ja sam poželio njenu guzu i to glasno izgovorio. Poslušno se okrenula i čekala dok navučem kurton i uvalim joj ga.

Ševio sam je prvo polako naravno a onda štancao ko šivača mašina :)), a sve sam popratio spankingom guze, povlačenjem za kosu i davljenjem. Lagano ju zgrabim rukama oko vrata i stišćem. Nikad toliko da ne može udahnuti ali sasvim dovoljno da izazovem željenu reakciju a to je grčenje i stezanje guze ;). Jako dobro :))).
Nakon svega toga bio sam jako zadovoljan i zadovoljen i to sam joj rekao. Zagrlio sam ju i poljubio. Rekao da je najbolja i najlijepša. Moja draga i moja ljubav s kojom sam jako sretan i zadovoljan. Nakon tuširanja sam se prebacio na lizanje. Nije da se hvalim hehe, ali u toj radnji sam stvarno savršen, a trik ju je i zgrabiti za ruke tako da ih ne može micati. Da ne idem u prevelike detalje i ne otkrivam mnogo od svoje jedinstvene lizačke tehnike… Dva puta za redom je doživjela orgazam. Uvertira su uvijek pusice oko same pice, pa puse u klit. Zatim palucanje jezikom, mjenjajuči brzinu i smjer lizanja. Tada slijedi usisavanje cijelog klita i, ma da klita, i pola pice u usta i grickanje, lizanje, a vidjeh da dvije tehnike jako voli. Pica usisana u usta, a po klitu idem jezikom jako čvrsto, snažno i polako. Gore i dole, ali tako da je jezik uvijek na klitu. Druga strategija postizanja orgazma je da joj klit stavim iznad donjih zubiju i onda ga jezikom pritišćem na njih, a sviđa joj se i da polako krenem glavom unatrag, klit lagano grickam i lickam te simultano usisavam proizvodeći tako vakum.
Ma ljudi moji, sisanje kliktorisa prava je umjetnost ;)

Želio bih nekaj više napisati i o suzama u bdsm-u no sad više nemam snage niti volje. Iscrpio me je ovaj radni i perverzni hehe tjedan i sad idem spat :)). Suze zahtjevaju zaseban post.