Marketing
Eto, Hefe nam odlazi (iako čisto sumnjam u to – neka se Galeb vrati sa godišnjeg i baci mu neku ljutu.... eto njega nazad).
Kao što ste već dosad i mogli zaključiti (barem oni koji ovaj blog prate redovito): Hefe je altruista, onaj koji vjeruje u ljubav, i u to da se stvari mogu pokrenuti.
Ja naprotiv,... nikad nisam ni vjerovala da bi se previše ljudi moglo javljati na ovaj blog... Ne javljaju se po iskrici, ne javljaju se po forumima, svi su više voajeri nego aktivni sudionici događaja. A ljudi koji kreću u takve stvari, koji žele nešto napraviti, pridonijeti, često bivaju pregaženi razočaranjem što i drugi nisu kao oni, što drugi žele živjeti u sjeni ne dajući ni naznaku toga da čitaju... a kamoli nešto drugo. Iskreno, znam puno domova, i neke subice, koji redovno čitaju ovaj blog, ali se nikad nisu javili, nikad nisu napisali da čitaju, nikad makar rekli – ok podržavamo vas u tom vašem uzaludnom pokušaju da nešto napravite...
Di san stala?
Aha,!...
Ja nikad nisam ni kretala u ovaj blog sa nekom nadom u to da će napraviti neki masovni odaziv, znala sam kakvo je stanje na drugim mjestima, i znala sam da su uvijek samo rijetki ljudi prisutni i daju nešto od sebe, a znam da je i meni samoj tisuće puta bilo lakše biti pasivni promatrač nego aktivni akter... ali tako je i u životu... ljudi su najčešće pasivni promatrači vlastitog života, i čije živote ne oblikuju oni sami već neka sila... a oni ostaju zarobljeni unutar te struje i rijetko kada požele uhvatiti uzde J u svoje ruke.
Moji motivi za pisanje ovog bloga su vezani uz to što ja sama nisam imala nikakvu konkretnu pomoć kad sam kretala u bdsm, a znam kako se netko može bespomoćno osjećati i koliko hrabrosti treba samo za odluku stupanja u svijet... znam kako neki početnik/ica može biti isfrustriran pokušajima da nađe neko mjesto gdje će mu/joj ljudi dati odgovore, razumijevanje, savjete... i zbog toga ja ostajem on-line i na blogu ( a i zato što mi je povremeno u kancelariji dosadno – da ne mislite da tu nema koristi za mene J ). A i lakše mi je kad pišem, kad ponovno proživim neke stvari, ili kad prevodim neke tekstove za vas, a onda shvatim da i ja sama učim iz njih... ili dok pišem o vlastitim iskustvima i pitam se o vlastitim motivima i nagonima, a ono napisano mi ponekad otvara oči o meni samoj.
A što bi tek bilo da pišem sve što mi se događa J
The sky is the limit...
Anyway.... Oni koji trebaju pomoć, neka se i dalje javljaju na mail... it stays between us.
A ja ću i dalje postat... možda ne svaki dan, ali I'll give my best.
I narode... ako ima koja tema koju preskačen, a o kojoj biste tili išta znat.... javite se na mail ili na blog.... (ah uzaludne li nade – ali ko zna – možda nekog i isprovociram)
I Hefe:
leptirica
Post je objavljen 12.09.2005. u 12:04 sati.