Za Maju, xxx, galeba...
Problem je u tome što ja volim pisati a tu potrebu gotovo da i nemam gdje upražnjavati osim na ovom blogu. Stoga... eto mene natrag. Budući me nisu željeli uzeti za novinara u jednoj redakciji :)), šta mi preostaje? Preostaje mi da me šefica opominje kako pišem pre dugačka izvješća i mailove, da to nisu "Markovi konaci te Ilijada i Odiseja" (da mi je još samo znati koji je to Marko i kakvi konaci) već službeni dokument koji treba biti formalna i kratak. Hehe. Pih, kad ja jednog dana tamo postanem šef, izvješća i dopisi svake vrste će malo drugačije izgledati.
Idemo po redu:
Majo, baš mi je drago što si pronašla Doma koji ti toliko odgovara, koji je strpljiv i pažljiv i kaj si doživjela naj savršeniji vikend u svom životu.
A bilo bi lijepo od tebe da nam jednom prilikom malo detaljnije opišeš sve to skupa. Cijeli doživljaj od početka. Od upoznavanja, otkrivanja, dogovora za viđenje, seanse, i onoga što slijedi nakon nje. Ako nije pre intimno. Budući nas se ovdje skupilo svakojakih profila, super bi došlo viđenje cijele stvar od strane cure koja je to prvi put probala i jako uživala.
Galebe, šuti i piši :p jel ti netko rekao da smiješ govoriti hehe. :)
I dosta filozofije. Red, radi i disciplina. Ako neko smije filozofirati na ovom blogu to sam onda ja haha. Znate da se šalim, filozofirajte ljudi koliko vas je volja i o čemu got vam padne na pamet.
xxx, veli se "čitam Vaš blog" :)), jer ipak sam ja začetnik ovog bloga a i valjda sam i ja dao koji kvalitetan post :). Nemoj to shvatiti osobno, jer premda Dom, ja sam bome i šaljivđija i smatram, doduše za razliku od mnogih, da se o bdsm-u može pisati i šaljivo a da tema nimalo ne izgubi na svojoj ozbiljnosti, i da u bdsm-u treba biti više smijeha.
Znam da tebi nije do smijeha i da si sad negdje misliš da kaj baljezgam, no to ne govorim konkretno tebi, već svim čitateljima, a poduže o tome sam razglabao u onom postu o mojem doživljaju bdsm zajednice u Hrvata.
Tebi želim samo da se što prije scooliraš i naučiš živjeti bez njega, i Leptirica je dobro rekla, nemoj osjećati nikakvu krivnju. Mnoge stvari se naprosto događaju, bez našeg utjecaja ili smo jednostavno ne moćni da u danoj situaciji bilo što promijenimo a vrlo često uz najbolju volju i maximalni trud veza se ne može održati. To je naprosto tako. I da, belive it or not, i Domovi mogu patiti i biti povrijeđeni. I mi smo ljudi od krvi i mesa :), premda nekad djelujemo kao hladni i nedodirljivi autoriteti te mašine, nešto poput Terminatora :)). Dom koji nema emocija, koji nikada nije zaplakao (naravno ne pred subicom), nije osjetio gorčinu, ili po naški bio ubediran :)) i onako nije dobar materijal za Doma. To je psihopat i/ili autistični sadist.
Vjerujem da, poglavito robinje, Domove ne doživljavaju na takav način, i da možda sad misliš da sam i ja neki, kak sama veliš "samozvani domičić" ali nekim ogromnim i nedodirljivim autoritetima, hladnim i smrtno ozbiljnim, smrknutim Domovima se predstavljaju osobe koje su bazično nesigurne, i uplašene, te nisu cjelovite ličnosti pa svoje komplekse i strahove, skrivaju iza takvih maski a još uz put isfuravaju bolesne filmove kako bi svi Domovi trebali biti takvi što je smiješno i samo odraz njihove frustracije i nesposobnosti da pokažu i svoju ljudsku, toplu, možda čak i ranjivu stranu a time nimalo ne izgube na vjerodostojnosti sebe kao Doma. No dobro. Takvi nisu česti, zapravo… Takvi su neiskusni Domovi koji to sve skupa još jako plošno doživljavaju, ne vide svu potrebnu dubinu i međuzavisnost raznih elemenata bdsm odnosa te ne mogu/ ne znaju/ ne žele izbalasirati sve finese koje čine uspješnu D/s vezu, ili pak psihopati, sadisti i narcisoidne ličnosti a takvih se valja kloniti.
No sad sam otišao u težu digresiju. Još ovo. Super pjesma. Imaš dara. Nadam se još mnogim tvojim uradcima. A znaš kaj je rekla Leptirica kad sam joj predložio da krene pisati na blogu? "Pa ja ti nisam dobra u tome, nisam vična pisanju…" bla, bla, bla… A vidi ju sad! Leptirice svaka čast. Bolje pišeš od mene. Ustvari... ne možda bolje hehe, koliko naprosto drugačije jer daješ ženski i sub uvid u bdsm.
I da, vrlo mi je drago da ovaj blog postaje onakav kakav je i zamišljen od samog početka. Mjesto interakcije i blog na kojem će svatko imati šansu da nešto napiše.
Da svoj obol. Da sebe. Jer bdsm i je mjesto gdje se treba znati dati, znati i biti sposoban i primiti, a i domovi se također daju. Na jednom mjestu sam napisao, pa odmah bio napadnut, kako baš u Master-slave odnosima robinja naravno pripada svom Gospodaru, ali na određeni način i Gospodar pripada svojoj robinji. Ta povezanost i pripadnost mora biti uzajamna, i zato sam pobornik samo i isključivo 1 na 1 veza, pa makar to bila vanilla, Dom-sub ili Master-slave. Opet digresija. No dobro. To ću pojasniti nekom drugom prigodom.
|
