Poezija i D/s prekidi
Jedna djevojka mi je poslala pismo podrške (koje ću tu objavit većim dijelom) i jednu pjesmu. Neki od vas će mi zamjeriti na tome što stavljam poeziju, ali ovo što je ona napisala je prebolno i prejako i prelijepo da bi ostalo zapisano negdje na nekom njenom papiru.
Ciao!
Moje ime je XXX,citam tvoj blog vec dugo,ali ga nikad nisam komentirala,jednostavno to nije moj nacin izrazavanja.Ja pisem pjesmice na temu bdsm-a(da,ima i toga :)
Vidim da si ti subica,po mojoj procjeni sa tendencjom na robinju. :-)Ja sam robinja.Nikad se nisi dotakla teme sta se desi sa robinjom kad ju Gospodar napusti.Buduci da ja ne znam o tome razglabati na siroko i na dugacko,napisala sam kratku pjesmicui htjela sam ju podjeliti s nekim(s tobom) jer mislim da ces ju razumjeti.Ako ju zelis objaviti,slobodno.
Anyway,nemoj prestati pisati blog,pisi sta god zelis (ne samo seanse, tak da samozvani domcici mogu drk...:),super si!
Veliki pozdrav!
Napusteni rob
Bila sam Njegova misao,Njegova molitva.
Bila sam Njegovo tijelo,Njegova ispunjena zelja.
Nosila sam ponosno Njegove oziljke na svojim grudima,
Pokorno sam, za Njegovu srecu, pustala krv iz svojih bedara.
Tiho sam,godinam, u svome mraku previjala rane.
Bila sam ziva,bila sam slobodna jer sam bila Njegova.
Sad vec dugo ljubim crnu zemlju jer se nadam da On po njoj hoda.
Vec dugo plovim morima kojima je On plovio.
Vec dugo ne znam gdje je,vec dugo ne znam zasto ga nema.
Vec su i oziljci na mojoj kozi izbljedjeli.
Dok hodam tako prasnjavom cestom i trazim ga,
shvacam da sam rob,napusteni rob.
Shvacam da vise ne postojim.
XXX
Osjećam se krivom što još nisam progovorila o toj temi napuštanja, ali imam i opravdanje, nikad nisam ušla toliko duboko da bi mi to imalo veće značenje, iako... primjetili ste i sami moje pričanje o subspaceu i vraćanju iz njega. Pretpostavljam da biti rob zapravo znači biti u subspaceu većinu vremena, a da je prekid sa Gospodarem kao u smrt u odnosu na količinu vremena koje ja trebam da se vratim iz subspacea. Ali potrudih se malo više saznati o temi i razjasnit neke stvari... Damn... Ova pisma me je fakat jutros probudila :)
Prvo da razjasnimo jednu stvar. Prekid u D/s vezi je bolniji i jači od onog u „Vanilla“ vezama ponajviše zbog različitosti u dinamikama tih dviju vrsta veza. U D/s prekidu dolazi do strašnog osjećaja gubitka, zbrkanosti, bijesa i dezorjentacije. Za submisivnu individuu veza je sve. Biti rob pruža osobi ispunjenost tako što joj omogućuje da se osjeća povezana sa drugim ljudskim bićem. Veza sa Gospodarem je intezivna, daje smisao, vrijednost, ispunjenost i osjećaj identiteta kroz uloge služenja i udovoljavanja. Za neke Gospodare je puno teže pronaći vezu na intimnoj razini s obzirom da svoje partnere vrlo često tretiraju kao nule, nepostojeće osobe koje služe samo da bi njima udovoljavale. Kod takvih Gospodara se vrlo često javlja osjećaj zasićenosti, brzo gube interes i imaju tendenciju čestog mjenjanja partnera. Naposljetku, kontrola i divljenje motiviraju mnoge Domove puno više nego težnja ka razvijanju, istraživanju i stabilnosti veze.
Biti rob često uključuje poricanje samog sebe. Takva osoba sve rjeđe samovoljno donosi odluke i sve rjeđe daje inicijativu u vezi. Normalni identitet takve osobe je suspregnut u želji da se što bolje služi Gospodara, ali im takav proces u određenom smislu pomaže u određivanu smisla njihovog života i u osjećaju da imaju kontrolu nad svojim životom i njegovom okolinom ako služe Gospodara. Gospodareva volja je sve, konačna vrijednost, alfa i omega. Rob iz te veze takođe crpi osjećaj samopoštovanja. Ljudi trebaju osjećaj da su važni i vrijedni i rob u svojoj vezi ima takav osjećaj... da je važan i vrijedan svome Gospodaru. U momentu raskida, rob dobija utisak nevažnosti i nevrijednosti čime se ruši kompletni koncept njegovog življenja, a istovremeno se opet mora vratiti u stvarnost odlučivanja koja mu je bila oduzeta. Također se rob u tom momentu nađe sam. Najveći razlog tome je što većina Gospodara koji imaju robinje traže kompletni nadzor, cjelokupno vrijeme i najčešće se robinje otcjepljuju od svojih prijatelja, kolega, a vrlo često i od obitelji. Prekidom sa Gospodarem dolazi i do saznanja o samoći, odsječenosti.... Potreba da se donose odluke, da se preuzme odgovornost, da se suočava sa pritiskom i krizama, da se dokazuje identitet je u potpunosti uzdrmana u prekidu D/s veze. Robu je prije jedina svrha bila da služi, zadovoljava i sluša Dominantnog partnera. Veza je ekstremno važna robovima, važnija čak i od seksualnih aktivnosti jer rob na takav način postiže ultimativnu intimnost povezujući sebe u potpunosti sa partnerovom voljom: seksualno, emocionalno, spiritualno – rob/inja se otvara i u potpunosti predaju kontrolu nad svim tim.
Što se događa kada je takva veza gotova???
Kada Gospodar ode, krajnji izvor svih radnji, osjećaja zadovoljstva samovrijednosti i značaja je otišao. Rezltat može biti psihološki razarajući. Pogotovo ako to nije bio subov izbor, takva se osoba osjeća prestrašeno, ljuto, zbrkano, depresivno i pobjeđeno.
Ali treba krenuti dalje, zaboraviti na to da je postojala osoba koja je značila život. Tada rob/inja obično prolazi kroz nekoliko faza: poricanje, ljutnja, krivnja, prihvaćanje i snalaženje (adaptacija). Najčešće situaciju poriču oni koji nisu ni vidjeli da dolazi, mislite da druga osoba nije mislila to što je rekla, i mislite da će se prije ili poslije urazumiti jer vas treba. Poslije toga slijedi ljutnja zato što vas je napustio, pogotovo nakon što ste toliko mnogo uložili u to da mu služite, nakon što ste mu se u potpunosti otvorili, nekako u mozgu se stvori osjećaj tokom veze da, ako mu dobro služite, da će vas on uvijek štititi i voditi. A sada su izdali tu vezu. Osjećate se povrijeđeno, izdano, bjesno. A onda dolazi do osjećaja krivnje. Mislite se: on je moj Gospodar, ultimativni izvor dobrog prosuđivanja, inteligencije, znanja i moći je morao donijeti pravu odluku. Ako je on donio pravu odluku, mislite se, tada ja ne vrijedim. I krivite sami sebe. Što sam napravila da ga otjeram? Jesam li mogla biti bolja i poslušnija robinja? Zar ga nisam zadovoljila? Jesam li nedostojna njegove pažnje? Je li otišao zbog druge, bolje robinje? Što ona radi, kako mu ona udovoljava, a da ja nisam mogla? I tako dan po dan, polako zaboravljate, idete dalje, dopustite si da prežalite i sjetite ga se ponekad.
Nekoliko savjeta – nemojte nikad misliti da ste vi krivi, da nešto sa vama nije valjalo. Ima milijun sebičnih razloga zbog kojih neka osoba izlazi iz veze – u D/s vezi možda i češće zbog inteziteta i zahtjeva takve veze.
Želja da služite, da se vratite u sigurni svijet u kojem netko drugi odlučuje za vas, a vi se toj osobi prepustite može dovesti do toga da uletite brzo i nespremni u drugu D/s vezu. I tako zbunjeni budete još gore povrijeđeni.
Nisam dosad nikad pisala o vezama Gospodar/rob. Nekako, samo povremeno usput spomenula kao nešto za što ja nisam dovoljno zrela, dovoljno spremna, kao nešto što me plaši i spomenula sam kako se divim odanosti i predanosti takvih osoba. I znam koliko su prekidi teški u normalnim vezama, čak i kad si ti onaj koji prekida, a mogu misliti koliko se izgubljenom mora osjećati osoba koja se u potpunosti preda i koliki udarac za takvu osobu mora biti vraćanje u realni svijet.
Time u potpunosti razumijem i ovu gore pjesmu i nadam se da će nam XXX podariti još svojih radova, a možda i dati uvid u to kako razmišljaju robinje, koliko je to teško, kakav je osjećaj potpune predanosti i potpunog povjerenja.
Hvala ti :)
leptirica
|
