Danas ću pisati o temi koja mi je već dugo na srcu. Iskreno, ne znam jesam li već o njoj pisala opširnije ili ne, pa ako jesam, sorry.. a i ako jesam, dobro će doć još jedno viđenje. Također, ovo što ću napisati neće biti prijevod nikakvog stranog teksta već čisto moje razmišljanje i moj stav. To je tema o kojoj se baši ne priča toliko u bdsm krugovima, i možda je neki ne vezuju toliko za subove koliko za robove, ali smatram da je bitna za sve početnike. Vidite... Tu na ovome blogu sam ja dosta pisala o subspaceu, o psihičkoj ovisnosti i otvaranju koja se javljaju u seansama (ovdje zanemarujem one čisto fizičke tipove), o povjerenju. Time hoću reći ovo. Postoje mnogi psihički okidatelji koji bacaju suba ili roba u određeni mod ponašanja i pomoću kojih se taj sub/rob otvara. Ali također sam tu u blogu spominjala i tzv aftercare, tj.brigu i vrijeme koje Dom osoba uloži nakon seanse da sub osobi olakša povratak u realni svijet (to je ono radi čega sam ljuta na malog zbog one seanse sa klečanjem na sve 4 – jer nije to napravi i to je ono di Hefe priča kako onda on svojima donosi sladoled u krevet, mazi ih i pazi). Ono što želim naglasiti, a da nikoga ne preplašim je to da je u bdsm-u sve puno jače, puno izraženije i puno sjebanije.
I tako dolazimo do jednog od okidača....
No, krenimo ispočetka.... Svi koji ste bili marljivi i pročitali blog od početka znate kako sam ja krenula u ovo – iako to želim otkad znam za sebe, tek sam se lani usudila napravit taj korak i između svih izabrala tipa koji mi je preporuči djevojku O... Time hoću reći... ono što je bilo u mojoj glavi, moja vizija toga kako ovo izgleda je bila drugačije od realne situacije koju nisam htjela upoznati unaprijed da ne bi odustala, - bila sam tabula rasa... i on mi je obajsnio da postoje tzv . check liste tj. liste za provjeru što kome paše (kad mi je mailom poslao prvu takvu listu za jedno 70% stvari je bilo pitanje – a što je to? A potom mi je rekao da postoje i ugovori koji štite obe strane. Kad smo se vidjeli donio mi je jedan taj ugovr/check listu... Zvanično, da ispunim i potpišem ako želim biti njegova. Ostavio mi je 48 sati za odluku, potpisala sam nakon 24 sata, ali cijelu noć nisam oka sklopila, preispitivala sam samu sebe želim li to ili ne, znam li posljedice svega toga, ali u momentu kad sam potpisala u mojoj glavi je bila odluka da mu u potpunosti vjerujem, i da mu se u potpunosti otvorim. To možezvučat čudno, ali nekako, s potpisivanjem ugovora sam promislila, ovo je ipak ozbiljnije i tipu mogu fakat virovat.
I onda smo nakon 2 miseca došli do kraja zajedničke suradnje i prekinuli... ja poslala sms da mi je pun kufer i da je li i on za prekid... on reka ok... to je bilo pred vikend. To veče sam izašla vani, i uleti mi je neki tip i promislila san...a pa slobodna san... mogla bi se s kuvat s njime.... ali je u meni bila blokada... ugovor je još uvike bi u doma i ja san još uvike nekim dijelom svoje glave osjećala da mu pripadam. Pizdila san radi toga, bila san ko pas koji zateže uže kojim je vezan, ali mu ne može puknut. Jednostavno je u meni bila blokada. I onda sam zatražila od njega da mi vrati ugovor i sama ga poderala.
Tek danima poslije sam čitajući i istražujući po internetu shavtila da je on napravio grešku jer je on trebao napraviti taj potez, razvezat me od ugovora, a ne da se sama mučim i borim.
I zato ne volim ugovore.
S druge strane, ugovori su nužni, jer specificiraju neke stvari, daju određenu sigurnost... i moraju ih potpisati obe strane, ne samo jedna. Unutra se uobliče okviri i granice, limiti i sigurnosti. A odnedavno sam saznala da postoje i vremenski ugovori u kojima obe strane shvaćaju da jedna seansa ne daje kvalitetu bdsm-u, već se npr. potpiše tromjesečni ugovor, i obe strane moraju u njemu izdržati ta 3 mjeseca, obe ga potpisati i obe navesti nešto kao kaznu ako to prekrše. Ali ko se jednom opekao puše i na hladno....
Rekoh da je ovo samo moje mišljenje, nekima su možda ugovori dobri, neki možda nemaju loše iskustvo s time....
leptirica
Post je objavljen 08.09.2005. u 15:08 sati.