crnjak
Danas sam vam i sama mislila pisat neke stvari, podijeliti težinu ovog dana s vama, ali izgubila sam se u vremenu i prostoru. Hefe se je podobrio, nije čak ni puno špota ljude... ali šteta što ga nema previše na blogu, što ne piše, ne ostavlja seanse sa svojom dragom.
Dosta cura je u zadnja dva mjeseca prošlo svoja prva iskustva i sa zadovoljstvom možemo reći da su sva ta iskustva bila pozitivna (i više nego pozitivna – skoro pa da sam ljubomorna malo na taj osjećaj prvog puta) i jedan dio vas se odlučio to podijeliti sa nama i zbog toga vam veliko hvala. Neke od tih priča su teške nekima, neke drugima, nekima je težak onaj psihički dio, a drugima fizički. Ali bitno je da svi uživaju.
Princess, Spacelab... iman jedan prijedlog – ajmo osnovat klub fanova Angelice :))))
Kad je već toliko utjecala na nas :))
Sjećam se kad me je moj prvi Dom pitao kako i kada sam shvatila da želim nešto više i jače, i kad sam kao prvu stvar spomenula Angelicu... ubi se je od smiha, ali kako mu obajsnit da ta knjiga ima u sebi elegantnu i sposobnu ženu koja prolazi sve zbog ljubavi, kako da mu objasnimo onaj osjećaj kad je bičuje njen Zlatni drugi muž, kad je žigošu francuski panduri, kad je prodaju ko roblje na mediteranu ili kad je Colin nosi kroz pustinju dok bježe iz harema... Gi... mogla bi je opet malo pročitat....
Imala sam koncept u glavi kako bi ovaj moj današnji post trebao izgledati, mislila sam možda čak ništa ni ne pisat jer imam spremne neke tehničke postove. Mislila sam i danas stavit pričicu o prvom spankingu od xxx, ali to ću sutra... jedna priča je za danas dosta. Ono o čemu ću danas zapravo pisat je zapravo malko bolno za mene, ali je potrebno reći, možda još jednom u budućnosti budem dala znanstveni predložak na tu temu, ali ovo sad će bit samo moje.
The Dilemma
To laugh is to risk appearing a fool
To weep is to risk appearing sentimental
To reach out for another is to risk involvement
To expose feelings is to risk rejection
To place your dreams before a crowd is to risk ridicule
To love is to risk not being loved in return
To go forward in the face of overwhelming odds
is to risk failure
But risks must be taken
because the greatest hazard in life is to risk nothing.
The person who risks nothing
does nothing, has nothing, is nothing.
He may avoid suffering and sorrows,
but he cannot learn, feel, change, grow, or love.
Chained by his certitudes, he is a slave -
he has forfeited his freedom.
Only a person who takes risks is FREE
Pitate se zašto ova pjesma? Zbog toga što ću danas pričat o rizicima i o slobodi, o zatvaranju i patnji. Vidite, kad dođete iz maloga mista ko što je moje, punog predrasuda i ograničenja, ono čemu stremite je određena sloboda. To ne znači da san se ja propila ili počela drogirat ili ne znan što. Samo san u glavi stavila neke postavke i planove i dok su svi moji koje znam prestravljeno čekali da im život sam donosi odluke umisto njih, ja san grabila sve štogod san mogla. I u seksu, i u poslu i u ljubavi. Ali kad preuzimaš rizike, bol je veća, bol je svaki put veća kad padneš...kolikogod se ti pripremao na to. Da razjasnim jednu stvar vezanu uz seks. Neki ljudi su me nazvali promiskuitetnom... Ja mislim da nisam.. Sa svojih almost 30 seksala san se sa 7 tipova u životu. A od njih 7 san volila 4. Neki će mislit – to je pun kufer puno, a neki da je to mizeran broj, ali taj broj je takav iz čistog razloga što san uvike pomno tražila s kime ću bit, ko mi odgovara, i kad bi shvatila da mi takva osoba odgovara – zadržala bi ga...
I sada dolazimo do one druge stvari, vezane uz bdsm.... Ljubav.
Dosad smo full puno pisali o ljubavi u bdsm-u, neki su me nazvali hladnom zbog mog gledanja na sve to... ali nije problem u hladnoći, nego u tome što sam i dalje spremna riskirati u svemu drugome u životu, pa i sa samim svojim životom, ali u ljubavi ne.
Vidite, postoji jedna stvar koja vam se dogodi kad tek ulazite u bdsm kao subica. Ako vaš Dom nije neki prijatelj od prije u kojeg imate povjerenja, ili neko ko vam je sve slagao i zapravo vas samo povrijedio, ako vaš prvi put prođe u savršenom redu, onog momenta kad prvi put shvatite da vam je ušao u glavu i da mu pripadate, zaljubljujete se, volite, dišete za njega. I to je normalna reakcija, ta reakcija je obrana vašeg tijela i uma... jer mora postojat neki razlog zbog kojeg mu dopuštate da vam sve to radi, da bude vaš vlasnik... i ne možete se obraniti jer je silina osjećaja taj prvi put ogromna, bezgranična. I onda svaka negativna riječ koju vam reče boli više: tipa... danas mi fakat loše pušiš ili ti si glupa kuja i nemaš što pričat pa šuti... i takve gluposti... Ubiju vas u pojam. Danas se na takve stvari samo nasmijem u sebi i ne marim u tolikoj mjeri, ali taj prvi put, taj prvi Dom....Nekima ta priča svrši sretno... ko u bajci, and they lived happily ever after... I to želim svima vama zaljubljenima. A neki, kao ja, se osjete sputano, nezadovoljno... i odlaze...I nije on kriv za to. Dogovor je bi drugačiji. Ne lažem, kriv je jer je znao da ću se zaljubiti i to je potaknuo da bi mi bilo lakše sve prebroditi, ali nije dao ništa za uzvrat. I otišla sam, jer ono što mi je nudio nije bilo dovoljno. I nije mi žao što sam ga volila to neko vrijeme, stvarno nije... Ali je bol vezana uz njega bila dovoljna za neko vrijeme :)
I danas kad ga vidim na kavi, isto ko i onih prvih mjeseci nakon prekida, i dalje osjećam naklonost prema njemu. Ne ljubav, jer to je već odavno prošlo. Baš naklonost. I pričamo, i smijemo se i on mi i dalje ponekad ulazi u psihu jer je dobar u tome...I kad se rastajemo na tim kavama, pri odlasku osjećam olakšanje što sam i dalje slobodna i svoja, i što moj um pripada samo meni. Jer...i ove igre koje igramo su zapravo stremljenje ka određenoj slobodi uma i tijela. Nisu li?
Neki od nas pronalaze slobodu u tome da su sami i biraju ljude koji ih ne mogu zaustaviti u tom njihovom stremljenju, a neki slobodu doživljavaju kroz davanje i primanje. I nisam ni bezosjećajna ni hladna.... Samo više ne želim da me taj dio boli...jer.... bol tijela i poniženje u mozgu su zanemarivi prema bolu u srcu.
Sorry ljudi, danas je takav dan... kad san počela pisat nisan ni sama znala da ću napisat ovo :(
leptirica
|
