|
|
|
BROD NA SAVI OČIMA KRONIČARA FRANJEVAČKOG SAMOSTANA XVII
MUŠKIM OSOBAMA OTVORENO NEKADA, ŽENSKIM NIKADA
PALESTINSKI KNEZ I CAR JOSIP II. U BRODU
NEMA ŠKOLE ZA PROSJAKE
Car Josip II
GODINA 1766.
[Poništenje obaju izbora]. Čuvši prosvjede i jedne i druge posvađane strane u provinciji, tj. njemačke i hrvatske, Rimska je kurija poništila i jedan i drugi izbor. Sastanak otaca časnog definitorija održan je u Mohaču 23. siječnja, a novom je izboru predsjedao mnogopoštovani otac Maksimilijan Leisner. Na tom je sastanku za provincijalnog vikara prihvaćen mnogopoštovani otac Jeronim Lipovčić iz Požege, lektor jubilat i djelatni definitor provincije po drugi put. Odagnavši tako razmirice, mir se u provinciji učvrstio.
[Završetak kripte]. 29. ožujka kripta je bila završena, a 1. travnja u njoj je prvi pokopan brat Franjo Majer, brat laik, staklar.
[Pogreb Ane Marije Glaiddorff]. 31. kolovoza u kriptu je bila položena gospoda Ana Marija, supruga presvijetloga i poglavitoga gospodina Nikole Glaiddorffa, poručnika inžinjerije.
[Dolazak vizitatora]. 20. rujna stigao je za večeru velečasni otac Alojzije Nemethi, generalni lektor i djelatni definitor kao određeni vizitator. Obavivši vizitaciju najvećom razboritošću, 24. je otputovao za Gradišku, a pratili su ga velečasni otac gvardijan i otac lektor filozofije. (Vizitacija je oblik obavljanja jurisdikcije jednog višeg redovničkog poglavara sa svrhom da ispravi zloporabe, loše običaje, da potakne na redovničku i crkvenu stegu, da dadne pastoralne smjernice itd. Taj viši redovnički poglavar koji vrši vizitaciju zove se vizitator – moje objašnjenje).
Grb cara Josipa II
[Drvene rešetke, ispovjedaonice, svjećnjaci]. Za gvardijana velečasnog oca Augustina Somborčevića načinjene su drvene rešetke na prostoru uz crkvu, kao i donja vrata što odjeljuju klauzuru, s natpisom: »Muškim osobama otvorena nekada, ženskim nikada« (Klauzura je mjesto u samostanu određeno za redovnike u koje izvanjski svijet općenito nema pristupa te iz kojega katkada ni redovnici ne smiju izići bez posebne dozvole – moje objašnjenje). Taj je natpis postavljen 29. studenoga. Isto su tako u tom prostoru bile postavljene tri ispovjedaonice, pod upravom istoga velečasnoga oca gvardijana, i šest posrebrenih svjećnjaka na žrtvenik Blažene Djevice Marije iz sredstava milostinje što su je vjernici položili na taj oltar.
[Pokopi u kripti]. 5. veljače u kriptu je položen Matija Kovačić 1766. godine. 18. istoga mjeseca pokopan je presvijetli gospodin Franjo Ostermaver, zapovjednik Brodske pukovnije.
21. veljače 1766. godine u kriptu je položena Marija Balošić, brodska matrona (Riječ matrona dolazi još iz rimskog carstva, a označavala je obično ženu koja se brinula za kuću i domaćinstvo. Ona je bila pod zaštitom muža ili oca. Nije joj bilo dopušteno baviti se politikom niti bilo kakvim javnim radom. Ovdje riječ matrona uznačava udatu ženu gospođu – moje objašnjenje).
Zlatnik cara Josipa II
[GODINA 1767]
[Smrt sibinjskog župnika Luke Mikčevića]. 20. svibnja, zbog liječenja je u ovaj časni samostan stigao mnogopoštovani gospodin Luka Mikčević. Braća su ga ljubazno primila i obasula ga tjelesnim i duhovnim dobročinstvima. Napokon mu je 26. istoga mjeseca osvanuo dan vječnoga zdravlja. Naša su ga braća na svojim ramenima donijeli u crkvu i obavili sprovodne svečanosti. Želeći ispuniti njegovu želju, 27. je svibnja u pratnji našeg brodskog župnika bio prevezen u crkvu Svetoga Ivana Krstitelja u Sibinju, u kojoj je služio kao mjesni župnik, i ondje pokopan.
[Dolazak palestinskog kneza]. 19. srpnja stigao je u ovaj časni samostan palestinski knez da od svjetovnih osoba moli milostinju za otkup sužanja naše katoličke vjere, također i sam pripadnik svete vjere, zajedno sa svojim pratiocem, a bili su odjeveni u tursko odijelo.
[Kraj gvardijanata]. Otac gvardijan je nabavio dvoja kola za kućne radove, no neophodna i za prošnju. Time je također završio gvardijanat.
[GODINA 1768/1769]
[Dolazak cara Josipa II]. N. B. Ove godine 1768, uzvišeni car Josip II s knezom Adalbertom i petoricom generala, poslije posjete Banatu i Srijemu, stigao je također ovamo u Brod 28. svibnja u sedam sati navečer, a sutradan 29. svibnja, na blagdan Presvetog i Nerazdjeljivog Trojstva, u sedam sati ujutro, car je s knezom, s generalom Laudonom, generalom Nostritzem, maršalom tabornikom grofom Lascijem, generalom Colloredom i generalom Milticzem došao u našu crkvu. Naši su ga oci dočekali na crkvenim vratima. ....Izlazeći iz crkve, naši su oci opet u dva reda bili pred crkvenim vratima i tako ih ispratili. Naš je uzvišeni car, pošto je pogledao grad Brod, izravno (ne vraćajući se više u Tvrđavu gdje je prenoćio) proslijedio u Gradiški stožer, gdje mu je bio priređen objed. S našeg su tornja zvonila zvona, kako prilikom ulaska u crkvu tako i prilikom izlaska. Neka mu današnja svetkovina podari sretan put, tj. Otac, Sin i Duh Sveti, a nama mir i bratsku slogu.
Jedna zanimljivost vezana uz posjet cara Josipa II.:Povijest Valpova obiluje mnogim zanimljivostima a jedna je od njih da je car Josip II. putujući kroz ovaj grad ispao iz kočije zbog naglog zavoja i snažnog zaokreta kočijaša koji je tjerao konje. Car nije povrijeđen, ako ne računamo malo bruke i puno prepričavanja ovoga događaja.
Marija Terezija i Josip II
[Gradnja četvrtog samostanskog krila]. Godine 1768. započela je za gvardijanata velečasnog oca Augustina Somborčevića gradnja četvrtog krila na istočnoj strani. Premda ono nije bilo u potpunosti dovršeno, ipak je uz posebno zalaganje i marljivost 21. lipnja 1769. godine, na blagdan Presvetoga Trojstva bio prvi svečani objed, na veliku radost svih prisutnih, a s ostalim se dijelom gradnje nastavilo. Pod njegovom je upravom bilo također popločeno četverokutnim kamenim pločama svetište u crkvi.
[Kraljevski nalog u svezi s katoličkim i nekatoličkim školama]. 29. listopada stigao je dopis sljedećeg sadržaja:
Prijepis milostivog kraljevskog naloga što ga je 2. listopada 1769. godine djelatnom provincijalu reda Manje braće provincije Svetoga Ivana Kapistrana uputilo uzvišeno Ugarsko namjesničko vijeće:
Mnogopoštovani u Kristu veoma cijenjeni oče!
Ovo je Namjesničko kraljevsko vijeće još 12. studenoga 1738. godine, u svezi sa svim katoličkim školama što se nalaze u Kraljevini, odredilo da se onim mladićima, koji nemaju sredstava za uzdržavanje pa milostinju mole jedino prošnjom, te ih se, dosljedno tomu, može vidjeti kako idu od kuće do kuće proseći, zabrani dalje pohađanje škole.
I premda se Njezino Posvećeno Carsko-Kraljevsko Apostolsko Veličanstvo nedavno također udostojalo naložiti ovom Kraljevskom vijeću da i nadalje, premda su u svim katoličkim školama prošnje studenata zabranjene, one, zajedno sa prilozima, budu i nadalje strogo zabranjene, kako u katoličkim tako i u nekatoličkim školama, tako da nitko, tko nema sredstava za uzdržavanje, ne smije biti pripušten bilo u katoličke bilo u nekatoličke škole. Samo onaj tko je proviđen vlastitim sredstvima roditelja, rođaka te drugih zaštitnika i dobročinitelja, što ipak valja provjeriti, smije biti pripušten na školovanje.
Oltar Prandtauer crkve u St. Pöltenu (Austrija) koju je početkom 18. stoljeća car Josip II zatvorio a sve što se u njoj nalazilo orobio. Ponovno je otvorena tek 1934. godine i ponovno posvećena
Stoga ovo Kraljevsko namjesničko vijeće Vašem očinstvu šalje ovu dobrostivu carsko-kraljevsku odluku i naređuje da se pobrinete kako bi je dosljedno provodili pojedini ravnatelji i predstojnici škola, koje podliježu pod Vašu upravu, te odmah izdajte potrebne smjernice da bi se ova milostiva kraljevska odredba u sve vrijeme neodložno provodila. U skladu s tom milostivom odlukom u svim županijama, gradovima i kotarevima Kraljevine, nekatoličkim školama, koje imaju zasebne ulaze, izdajte također neophodne smjernice.
Dano u Kraljevskom ugarskom namjesničkom vijeću, u Bratislavi, 2. listopada 1769. godine. Vašega očinstva odani i na službu spremni Nikola Palffv, grof, vlastoručno.
Natpis izvana glasi: Mnogopoštovanom u Kristu redovniku ocu Jakobu Spatziereru, veoma poštovanom provincijalnom ministru reda Manje braće svetoga Franje provincije Svetoga Ivana Kapistrana. Budim ://: Službeno.
Svjedočim da se ovaj prijepis u potpunosti slaže s izvornikom. Brat Emanuel Goldschinner, tajnik provincije, vlastoručno.
Poklonik – kapelica Svetoga Vinka – Sibinj
Nastavak slijedi
|
- 00:05
-
Ukupno Komentara
(36)
BROD NA SAVI OČIMA KRONIČARA FRANJEVAČKOG SAMOSTANA XVI
BORBA ZA SVILAJ
Svilaj danas
[GODINA 1765.]
Nalog
[Oslobađanje samostana u Brodu od vraćanja duga]. Časni definitorij, koji se sastao u Budimu 7. siječnja u našem samostanu Svetoga oca Franje, pročitao je molbu samostana u Brodu o vraćanju stotinu zlatnika, a o čemu je odluku donio mnogopoštovani otac provincijalni ministar, s naslova neisplaćena pasivna duga samostanu u Đakovu, a pročitao je s tim u svezi i odgovor samostana u Đakovu, koji odbija vratiti novac i zahtijeva podmirenje ostatka duga. Budući da je na nedavnom kapitulu u Baji bilo naloženo da samostan u Brodu ove godine vrati dvjesto forinti, sljedeće tristo, i tako dalje sve do konačnog podmirenja duga, časni je definitorij odobrio odluku mnogopoštovanoga oca provincijalnog ministra i odredio da spomenutih stotinu zlatnika ne treba više vratiti. Zatim, dobrostivo razmotrivši potrebe samostana u Brodu te činjenicu da je već tisuću forinti vratio, a upravu nad župom Vrpolje morao predati u svrhu daljeg podmirivanja duga, časni je definitorij oslobodio samostan u Brodu od plaćanja daljih tisuću forinti te ga snagom ovoga naloga proglasio oslobođenim. Nadalje, ozbiljno je opomenuo samostan u Brodu da ne zahtijeva povrat onih spomenutih stotinu zlatnika, uz prijetnju teških kazni, i da se ne usudi obraćati se časnom definitoriju u svezi s tom stvari. Budući pak da je samostan u Brodu zatražio da mu se vrati stotinu zlatnika kako bi mogao ispuniti nakanu zakladnika u svezi s kupnjom dva para svečanog crkvenog ruha, časni je definitorij, želeći provesti nakanu zakladnika i pridonijeti umirenju savjesti, najstrože naložio i zapovijedio da mjesto stotinu zlatnika, koje je mnogopoštovani otac provincijalni ministar pravedno odredio da se vrate samostanu u Đakovu, apostolski sindik uzme iz samostanske blagajne drugu stotinu zlatnika kako bi se što prije nabavila dva para svečanog misnog ruha.
Dano na sastanku našeg definitorija, koji je održan u samostanu Rana svetoga oca Franje u Budimu 17. siječnja 1765. godine.
Provincijalni ministar i cijeli časni definitorij.
[Molba samostana u Brodu: obveznica dugovanja i prošnja u župi Svilaj]. Za vrijeme kanonske vizitacije mnogopoštovanom ocu Josipu Blagoju, provincijalnom ministru, bila je uručena molba, kako slijedi:
Mnogopoštovani oče provincijale, veoma poštovani poglavaru!
U svezi s molbom (glede pasivnoga duga samostanu u Đakovu), upućenom časnom definitoriju, sa sastanka otaca časnog definitorija, održanog u Budimu 7. siječnja 1765. godine, primili smo nalog, u kojem stoji da se ovaj samostan oslobađa od plaćanja ostatka duga. Stoga je otac gvardijan ovoga samostana pismeno zatražio od velečasnog oca đakovačkog gvardijana da vrati obveznice toga dugovanja, kako samostan u Đakovu ne bi imao priliku i poslije drugog poravnanja duga od strane časnog definitorija, nepravedno uznemiravati ovaj samostan (naime, budući da obveznice nisu bile zatražene poslije prve odluke časnog definitorija, pod upravom mnogopoštovanoga oca blage uspomene Josipa Jankovića, ovaj je samostan sada na posljednjem kapitulu imao neprilika). Na taj zahtjev velečasni otac đakovački gvardijan nije se udostojao niti otpisati, nego je samo usmeno odgovorio da on neće predati spomenute obveznice bez izričitog naloga mnogopoštovanog Vašeg očinstva.
Stoga otac gvardijan i diskretorij ponizno mole, da bi se mnogopoštovani otac udostojao primorati velečasnog đakovačkog gvardijana da preda spomenute obveznice ovom samostanu.
Svilaj – župna crkva Preslavnoga Imena Marijina
Drugo što je ovaj samostan imao u svojoj žalbi izložiti mnogopoštovanom ocu, jest sljedeće: naime, župa Svilaj od davnina je kao područje prošnje pripadala ovom samostanu zbog blizine, a i zbog drugih razloga (prije tri godine ovo je područje prošnje samostan u Đakovu prisvojio bez ikakve odluke od strane provincije ili biskupa, što se moglo dogoditi jedino naklonošću oca Ambrozija Majstorovića, koji je ovdje u to vrijeme bio gvardijan, ali koji je više naklonosti pokazivao prema samostanu u svom zavičaju, negoli ovomu kojemu je bio poglavar). Ovaj samostan u Brodu ponizno moli da se mnogopoštovano očinstvo, dobrostivo razmotrivši potrebe ovoga samostana, udostoji Đakovčanima zabraniti prošnju u spomenutoj župi, budući da imaju dvostruko veće i bolje područje prošnje negoli ovaj samostan. U očekivanju dobrostive i povoljne odluke zajedničkog nam i pravednog oca, ostajemo uz rukoljub posvećenih ruku.
Brod, 20. svibnja 1766. godine.
Brat Stjepan Durasović, vikar
Brat Petar Mandekić
Brat Ivan Brkić
Brat Nikola iz Lašve, gvardijan.
Na poleđini molbe bilo je ovako napisano: »U svezi s prvom točkom daje se odgovor da obveznice, što ih ovaj samostan u Brodu potražuje od samostana u Đakovu, nisu prave obveznice niti ih je itko ovjerio, nego su obični prijepis u svrhu jednostavne zaštite prava, što ih je tadašnji definitorij izdao ovomu samostanu. Čiji je pak rukopis, jedino nebesa znaju«.
[Zamjenik sindika (sindik je opunomoćeni zastupnik franjevačkih samostana koji u duhu propisa franjevačkog reda vodi novčane, a i ne druge samostanske poslove – moja napomena)]. 3. lipnja te godine za zamjenika sindika ovoga samostana postavljen je gospodin Šimun Ulić.
Svilaj – kurija župnog dvora
[Žalba samostana u Brodu u svezi sa župom Svilaj]. Budući da redovnik, ili samostan kojemu je nanesena nepravda, nema kamo uputiti svoju opravdanu žalbu, nego očima časnoga definitorija, stoga samostan Presvetoga Trojstva u Brodu, trpeći nepravdu koju su mu nanijeli oci samostana u Đakovu, do nogu mnogopoštovanih i velečasnih otaca podnosi ovu poniznu žalbu. Naime, Svilajska je župa od davnih vremena pa sve do godine 1761. kao područje prošnje pripadala ovomu samostanu, kao što će savjesni oci u ovoj kao i u ostalim redovničkim obiteljima priznati, jer su i oni odlazili prositi u spomenutu župu. No već je četvrta godina otkako je samostan u Đakovu, bez ikakve odluke od strane provincije ili biskupa prisvojio to područje prošnje, što se nije moglo dogoditi bez pristranosti oca Ambrozija Majstorovića, koji je ovdje tada bio gvardijan i više je naklonosti pokazivao prema samostanu svoga zavičaja, negoli ovomu, u kojemu je bio poglavar. Istu smo tužbu iznijeli mnogopoštovanom ocu Josipu Blagoju, provincijalnom ministru, za vrijeme kanonske vizitacije, a on ju je prenio očima samostana u Đakovu. Oni pak nisu mogli pokazati nikakav dokument, premda je također mnogopoštovani otac provincijalni ministar, na zahtjev ovoga samostana, zatražio obveznice ovoga samostana u svezi s traženim podmirenjem duga, na temelju kojih su, a po odluci časnog definitorija za vrijeme prošlog kapitula, primili stotinu zlatnika što pripadaju ovom samostanu. To pak nisu mogli pokazati, nego samo (kako govori zapis na poleđini naše žalbe) neki prijepis koji nitko nije ovjerio, a čiji je rukopis, znaju samo nebesa.
Nisu, dakle, mogli dokazati nikakvim spisom da je Svilajska župa u pogledu prošnje dodijeljena samostanu u Đakovu. Usmeno su neki tvrdili da je tako odredio mnogopoštovani otac Filip Penić kad se rješavao spor oko župe Svilaj, no ta se tvrdnja nipošto ne može održati. Naime, sam otac Ambrozije Majstorović priznaje da su prve godine njegova gvardijanata, tj. 1761, oci samostana u Brodu odlazili onamo u prošnju, a tada je otac Penić već završio svoju upravu.
Budući da provincija ovakve stvari uvijek određuje pismenim putem, Đakovčani takvu pismenu odluku ne mogu pokazati. Samostan u Brodu ponizno moli da se časni definitorij, zdušno razmotrivši potrebe ovoga samostana, udostoji Đakovčanima zabraniti prošnju u spomenutoj župi, budući da je ovaj samostan bliži, a samostan u Đakovu ima dvostruko veće i bolje područje prošnje za sebe. Moleći dobrostivu i naklonu odluku, ostajemo uz rukoljub posvećenih ruku.
Brod, 8. srpnja 1765.
Brat Stjepan Đurasović, vikar
Brat Petar Mandikić, pridruženi član
Brat Ivan Brkić
Brat Nikola iz Lašve, gvardijan.
Na poleđini je bilo napisano:
Ako je istinita prva točka potraživanja, valja vratiti prošnju na području Svilajske župe. U svezi s drugom točkom, mnogopoštovani će otac provincijal na kanonskoj vizitaciji izdati naređenja. Dano na časnom definitoriju 19. srpnja 1765. godine.
Brat Hijacint Campion, definitor i prislušnik sudskih parnica, vlastoručno.
Svilaj – groblje
[Nalog časnog definitorija u svezi sa župom Svilaj]. S ove je kapitularne skupštine stigao nalog ovoga sadržaja:
Nalog
U svezi s poniznom žalbom samostana u Brodu, časni je definitorij pouzdano doznao da je samostan u Đakovu, bez pismene odluke časnoga definitorija, nezakonito prisvojio prošnju u Svilajskoj župi i tako povrijedio tuđe pravo, pa naređuje i odlučuje da ubuduće samostan u Brodu u Svilajskoj župi obavlja prošnju, a samostanu u Đakovu (kojemu je zabrana poslana) ubuduće se zabranjuje prošnja.
Dano u našem samostanu Svetoga oca Franje u Petrovaradinu, 22. srpnja 1765. godine, za vrijeme prve kapitularne skupštine, održane zakonito i kanonski.
Provincijalni ministar s cijelim časnim definitorijem. Mjesto pečata.
[Radovi oko livade Aleksinka]. 19. studenoga velečasni otac Augustin Somborčević, djelatni gvardijan, započeo je s Kranjcima, a sljedećih dana i nastavio, kopanjem jarka oko livade zvane Aleksinka, a najveći je dio bio opasan jarcima, za osam forinti.
[Kanali u klaustru i vrtu]. 20. prosinca završeni su kanali u klaustru i vrtu za prihvat vode s krovova; u vrt je sproveden kanal za ispiranje nužnika.
[Kripta]. 30. istoga mjeseca i godine, a za istoga gvardijana, započeta je kripta od svetišta do pobočnih oltara Svetoga Križa i Svetoga Josipa.
Nastavak slijedi
|
- 00:05
-
Ukupno Komentara
(35)
BROD NA SAVI OČIMA KRONIČARA FRANJEVAČKOG SAMOSTANA XV
AKO SMO MI BRAĆA NISU KESE SESTRE
U VRPOLJU DOBRE KESE
Brod – samostan
[GODINA 1763/1764]
[Dvije odluke časnog definitorija]. Velečasni oče gvardijane, u Kristu veoma poštovani!
Šaljem dvije odluke časnog definitorija koje se tiču samostana u Brodu. U svezi s Terzićevom oporukom jasno govori sama odluka. Poštovanom gospodinu zapovjedniku također šaljem dopis ovom poštom. Drugi je također poznat velečasnom očinstvu, da, naime, samostan u Brodu duguje samostanu u Đakovu nekoliko stotina forinti. Taj je novac bilo svakako obavezno vratiti uvijek, a posebice kada se crkva ondje nalazi u gradnji, stoga valja ponajviše taj novac vratiti. Budući pak da je stotinu zlatnika, u iznosu od 113 forinti i 15 krajcara, što ih je s naslova vojne službe donio otac Hijacint Mandikić, bilo pripojeno zajedničkom provincijskom novcu, na molbu, što su je potpisali vjerodostojni svjedoci, da se, naime, dodijele za kupnju crkvenoga ruha (kako je već rečeno), časni ih je definitorij dodijelio samostanu u Brodu. Tih stotinu zlatnika apostolski je sindik u Osijeku predao velečasnom ocu đakovačkom gvardijanu u ime duga samostanu u Đakovu, a to je on vlastoručnim potpisom i pečatom na namiri potvrdio. Velečasni je otac dužan rečenih stotinu zlatnika uzeti iz samostanske blagajne, pa da nakana dobročinitelja ne bi bila iznevjerena, ima čim prije nabaviti za brodsku crkvu dva para crkvenog ruha u vrijednosti od stotinu zlatnika, a osim toga će nastojati da se dug samostanu u Đakovu naknadno podmiri.
Vukovar, 23. lipnja 1764.
Brat Josip Blagoje, provincijalni ministar, vlastoručno.
Odluka
[Međusobna dugovanja samostana u Đakovu i samostana u Brodu]. Budući da se naš samostan Bezgrešnog Začeća zbog sadašnje gradnje nalazi u velikoj potrebi i potpuno je ostao bez novca, časni definitorij odlučuje da velečasni otac gvardijan i diskreti samostana u Brodu od cjelokupnoga duga velečasnom ocu Martinu Hercegoviću, djelatnom gvardijanu samostana u Đakovu vrate po apostolskom sindiku ili zamjeniku 200 forinti, sljedeće godine 300, a narednih godina ostali dio duga kako bi se na taj način dug konačno podmirio.
Dano u časnom definitoriju, za vrijeme kapitula, koji je valjano i zakonito održan u Baji 21. svibnja 1764. godine. Predsjedatelj kapitula i cijeli časni definitorij.
Đakovo 1536. godine
Nalog časnog definitorija
[Nalog o vraćanju duga]. Časni definitorij naređuje mnogopoštovanom ocu Filipu Radiću, lektoru jubilatu i djelatnom definitoru, da se isti otac defini tor ozbiljno potrudi i iz blagajne samostana Presvetoga Trojstva u Brodu, po gospodinu sindiku, a u prisutnosti otaca diskreta, uzme šest stotina forinti i neka ih s naslova duga, koji iznosi 2.000 forinti, što je nekoć načinjen sa samostanom, u Đakovu, vrati upravo sada spomenutom samostanu Bezgrešnog Začeća.
Dano na zasjedanju časnog definitorija, u vrijeme održavanja druge kapitularne skupštine, u samostanu Svetoga Križa u Osijeku 19. travnja 1753. godine.
Što mi je naredio časni definitorij, izvršio sam, uzeo 600, tj. šest stotina forinti, koje sam u nazočnosti gospodina sindika, gvardijana i cijeloga diskretorija predao u ruke velečasnog oca đakovačkog gvardijana. To svjedočim ja, brat Filip Radić, lektor jubilat i djelatni definitor provincije, za taj posao određen.
Tako je, brat Matej iz Lašve, definitor;
Tako je, brat Augustin Knežević, definitor;
Tako je, brat Antun Papuslić, generalni lektor i definitor;
Tako je, brat Jakob Spatierer, djelatni kustos provincije;
Tako je, brat Filip Radić, lektor jubilat i djelatni definitor;
I ja, brat Josip Janković, provincijalni ministar i generalni definitor reda, predsjedatelj kapitularne skupštine.
Ponizna molba časnom definitoriju
Nalog časnog definitorija, izdat za vrijeme kapitula u Baji, koji je kanonski održan 21. svibnja 1764. godine, zajedno s poslanicom mnogopoštovanoga oca provincijalnog ministra, a odnosi se na samostan Presvetoga Trojstva u Brodu, naređuje velečasnom ocu gvardijanu i diskretima samostana u Brodu, da podmire pasivni dug samostana Bezgrešnog Začeća u Đakovu i da potroše stotinu zlatnika za kupnju dva crkvena ruha za brodsku crkvu, kako nakana dobročinitelja ne bi bila iznevjerena.
Kad bi to bilo moguće i kad bi se u samostanskoj blagajni nalazila tolika novčana svota, samostan bi, zajedno sa sindikom i diskretima, izvršio nalog časnog definitorija.
Stoga ovaj samostan u Brodu, sa sindikom i diskretima, ponizno moli časni definitorij da pred očima ima i u obzir uzme te zdušno i dobrostivo razmotri da je ovaj samostan za gradnju sakristije i isplatu nekih dugova po nalogu bivšeg mnogopoštovanog oca provincijalnog ministra, to jest sve što se našlo u blagajni, potrošio, pa se u njoj sada ne nalazi ništa više, negoli je spomenutom kapitulu bilo prikazano u samostanskom obračunu.
Đakovo – Strossmayerova katedrala
[Odcjepljenje župe Vrpolje]. Nadalje, časnom je definitoriju poznato da je samostan u Đakovu još godine 1753. (kako svjedočanstva dokazuju) od onih 2.000 forinti, koliko je ovaj samostan dugovao samostanu u Đakovu, primio šest stotina forinti. U slučaju pak ostatka duga, a uočavajući da neće moći isplatiti taj dug, časni je definitorij odcijepio župu Vrpolje kako bi se iz njezinih prihoda podmirio dug. Odredio je također da se ta župa, pošto bude podmiren dug, ponovo vrati pod upravu samostana u Brodu. Te će se odredbe zacijelo prisjetiti mnogopoštovani i velečasni oci, koji su tada bili članovi definitorija pod upravom blage uspomene mnogopoštovanog oca Josipa Jankovića, kako je usmeno posvje¬dočio mnogopoštovani otac Filip Radić, tada definitor provincije, a obećao je da će tu izjavu posvuda potvrditi.
Stoga se pretpostavlja da je samostan u Đakovu, koji već tolike godine bere prihode te župe, dobio preobilnu zadovoljštinu. Niti se može pretpostaviti da samostan u Đakovu drži tu župu do danas dobrohotnošću đakovačkog biskupa. Naime, kad bi on u tom slučaju mogao izvršavati pravo zaštitnika, tada uopće ne bi postojao nikakav razlog dodjeljivanja, zbog kojega bi oduzeo već postojeću župu s njezinim prihodima. Stoga se može pretpostaviti da jednako valjano i samostan u Brodu danas može ubirati plodove te župe, kao što ih valjano sada ubire samostan u Đakovu.
Stoga gvardijan sa sindikom i diskretima samostana u Brodu ponizno mole, ne samo za opoziv izdanoga naloga, nego također da spomenuti samostan u Đakovu bude obvezan vratiti onih stotinu zlatnika, kako bi se pobožna nakana dobročinitelja, o čemu ranije, u svezi s nabavkom svečanoga ruha, mogla čestito izvršiti.
Fizikalčevo Vrpolje danas
Mnogopoštovani i velečasni oci, veoma poštovani zaštitnici!
[Molba samostana u Brodu]. Primivši nalog časnog definitorija, izdat u Baji za vrijeme zasjedanja kapitula, koji je kanonski održan 21. svibnja 1764. godine, a odnosi se na ovaj samostan Presvetoga Trojstva u Brodu, kojim se traži da samostan u Brodu isplati pasivni dug samostanu u Đakovu, samostan je u Brodu uputio poniznu molbu mnogopoštovanom ocu provincijalnom ministru da se ona na sastanku časnog definitorija dobrostivo raspravi, pa ponovo moli da je uzme u razmatranje. Ondje pak uz priloženo nadodaje da želi doći jedino do spoznaje istine, kako ovaj ili onaj samostan ne bi bio oštećen.
Časni definitorij može doći do spoznaje istine ponajprije onda ako od samo¬stana u Đakovu zatraži nalog što mu ga je provincija izdala kada mu je bila dodijeljena župa Vrpolje. Ne treba sumnjati da se taj nalog ondje može pronaći, osim ako oci toga samostana nisu taj nalog (kao nepovoljan za njih) namjerno sakrili, budući da je u provinciji uvijek vladao običaj da se svaki puta pismenim nalogom provodilo odcjepljenje župe od jednoga samostana i pripajanje drugomu. Premda je, dok se župa Vrpolje dodjeljivala rezidenciji u Brodu (u to vrijeme), toj rezidenciji bio uručen nalog i u njemu bio objašnjen razlog zašto se to čini. Prijepis toga naloga unesen je ovdje, a izvornik se čuva u arhivu ovoga samostana.
U Božje ime. Amen.
[Dodjeljivanje župe Vrpolje]. Časni je definitorij, uzevši u obzir i zrelo promislivši da se rezidencija Presvetoga Trojstva u Brodu nalazi negdje na sredini, pa u nju svakodnevno pristižu ne samo redovnici, nego i svjetovnjaci i dobročinitelji, zaključio da se ona bez neke pomoći ne može uzdržavati. Stoga je definitorij na sadašnjoj kapitularnoj skupštini odlučio i odredio da se župa Vrpolje dodijeli spomenutoj rezidenciji, tako da odsada pa ubuduće bude pod njezinom vlašću. Dano u našem samostanu Svetoga Duha u Fojnici, na sastanku časnog definitorija, 17. rujna 1702. godine.
Vrpolje – Župna crkva Svetog Ivana Krstitelja
Takav je postupak provincija i kasnije provodila, ne samo kad je u pitanju bilo dodjeljivanje župa, nego i određivanje kotareva prošnje. Tako je časni definitorij postupio za vrijeme provincijalata mnogopoštovanoga (blage uspomene) Antuna Baihića, kada je selo Kukujevce (u svezi s prošnjom) odcijepio od samostana u Iloku i dodijelio ga samostanu u Šarengradu, navodeći u nalogu povode i razloge za to. Takav nalog zacijelo ima i samostan u Đakovu i temeljem njega drži župu Vrpolje. Poticaji i razlozi, navedeni u tom nalogu, otkrit će istinu i jasno pokazati ima li samostan u Brodu neki neisplaćeni dug, ili pak valja primorati samostan u Đakovu da stotinu zlatnika vrati samostanu u Brodu? Tom smo smjernošću uputili prvu molbu, a njoj sada dodajemo i ovu.
Brod, 27. prosinca 1764. godine.
Nastavak slijedi
|
- 23:53
-
Ukupno Komentara
(31)
ČOVJEK NIKADA NIJE VEĆI NEGO KAD PRAŠTA I ZA OPROŠTENJE MOLI
Ovo je moj životni moto. To sam mojim objema kćerkama napisao u spomenar i nastojao im, isto kao i sinu, objasniti da je u tih par riječi sadržana, po mom sudu, velika životna mudrost mirnog suživota ljudi na ovome svijetu. Ovu sam mudrost čuo još u gimnaziji. Nije moja, izrekao ju je jedan francuski filozof. Da sam na tom satu bio pažljiviji možda bi mu zapamtio ime. Ali nisam. Drago mi je ipak da sam zapamtio rečenicu.
Zašto ovo danas pišem?
S razlogom!
15. siječnja ove godine javi mi se ovim kratkim komentarom „syrmien555“: „jako lijepo” a dvije minute kasnije „SRIJEM U SRCU” s istim komentarom. Shvatio sam da se radi o istom komentatoru, budući mi je pomoglo moje poznavanje latinskog jezika pa tako i riječ Syrium koja znači Srijem.
Odgovorio sam mu istoga dana u podne:” Baš ti fala, baja moj iz Srema, što si se javio. Lip ti je blog. Tebi je u srcu i duši Srem, a meni Slavonija. Tu smo! Eto sad imaš jednog čitatelja više. Lip ti dan želim i puno te pozdravljam.”
Narednog dana, dakle 16. siječnja on se opet javi i to jako rano, u 06:44 sati opet kratkim komentarom:” evo baca,dobro vam jutro i lijep dan zelim.”
Odgovorio sam mu u 09:03 sati:”Fala, baja dragi, i ja tebi želim lip dan i puno te i lipo pozdravljam!”
Istoga dana, navečer, opet sam posjetio njegov blog „SRIJEM U SRCU”, koji mi se doista svidio i na njemu otkrijem novi post pod naslovom „Tko su Šokci?” Radi se o tekstu Vladimira Rema, kojega bloger donosi. Taj mi je tekst od prije poznat i s tvrdnjama autora se ne samo ja nego dosta poznavatelja šokačke dave povijesti ne slažem. Ja sam, „izazvan” od našega dragog blogera „Ratar i bekrija” na sikirevačkom forumu, koji je također objavio isti tekst odlučio napisati „Tko su Šokci” ali bez Rema, jer mi je ovaj bloger rekao da ga o ovoj temi zanima nešto iz mojega pera. Zbog toga sam ostavio slijedeći komentar:”A neblakamu, dragi moj Sremac, ukrade ti meni temu! Ta šalim se. Al o toj sam temi tio pisat čim svršim s vom dugačkom o kojoj pišem. Al samo ti piši. Možda ja imam još koji drugi izvor podataka o Šokcima osim Rema, koji baš i ne spada med prave i jedine eksperte kad smo mi u pitanju.
Želim ti laku noć i lip sutrašnji dan i puno te pozdravljam!”
Sutradan sam nažalost umjesto njegovog bloga na blog.hr morao pročitati:”Ooops! Adresa koju tražite ne postoji. Blog/stranica je uklonjena, ima promijenjeno ime ili je nedostupna.”
Od tada sam svakoga dana po nekoliko puta kliknuo tu adresu koju sam stavio u meni omiljene blogere, ali nisam je našao.
Pretpostavljam da je ugašen. Pitati će te i što onda? Toliko se blogova gasi, nikakvo čudo. Vjerujem da je tako ali meni ipak nije svejedno. Nadam se da razlog gašenja ovoga, meni doista lijepoga, bloga nije bio moj zadnji komentar. Ako pak jeste, onda molim autora za oproštenje.
Dragi moj Sremac, molim te javi mi se da rasčistimo moju dilemu. Evo ti moje E-Mail adrese: baca_ivo@arcor.de.
Puno te i lipo pozdravljam i očekujem tvoj odgovor!
|
- 22:43
-
Ukupno Komentara
(15)
BROD NA SAVI OČIMA KRONIČARA FRANJEVAČKOG SAMOSTANA XIV
PODJELA JE PROŠLA SADA SE OPET MOŽE GRADITI
GODINA 1759.
[Druga kapitularna skupština Filipa Penića]. Ove godine, 2. srpnja, u samostanu Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije u Đakovu, u Slavoniji, mnogopoštovani je otac Filip Penić iz Vukovara, provincijalni ministar provincije Svetoga Ivana Kapistrana, održao drugu kapitularnu skupštinu, zakonito i kanonski. Na njoj je za gvardijana ovoga časnoga samostana Presvetoga Trojstva ( u Brodu – op.a.) potvrđen za treću godinu velečasni otac Ambrozije iz Broda, isluženi definitor. Za vikara je bio postavljen velečasni otac Ambrozije Majstorović, za nedjeljnog propovjednika velečasni otac Marko Milošević iz Iloka, a za blagdanskog bio je za drugu godinu potvrđen velečasni otac Bartolomej Pelanović iz Broda. Za lektora pak filozofije, pošto je završio svoje trogodište i održao prethodno tri javne rasprave, primivši nalog časnoga definitorija, za četvrtu je godinu ponovo potvrđen velečasni otac Franjo Vučević iz Fojnice prihvativši nove studente. Za učitelja brodske mladeži prvu godinu bio je postavljen velečasni otac Adalbert Spilhoffer. Redovnička obitelj ovoga samostana imala je ove godine 26 braće.
GODINA 1760.
[Propovjedaonica]. 27. veljače na propovjedaonicu je bio postavljen kip svetoga Ivana Kapistrana.
24. svibnja posve je završena propovjedaonica u crkvi.
25. svibnja velečasni gospodin Luka Mikšić, sibinjski župnik, prvi je puku održao propovjed s nove propovjedaonice.
Sibinj – Župna crkva Evetoga Ivana Krstitelja
[Provincijalni kapitul]. 27. srpnja te godine održan je u Vukovaru, u Srijemu, kapitul mnogopoštovanoga oca Filipa Penića u samostanu svetih apostola Filipa i Jakoba, pod predsjedanjem mnogopoštovanoga oca Hadrijana Kančala, bivšeg definitora i kustosa provincije Svetoga Ladislava kralja. Na tom je kapitulu za provincijala bio izabran mnogopoštovani otac Maksimilijan Laisner, Nijemac. Za definitore su bili izabrani velečasni oci Jakob Matijević, Franjo iz Vukovara, nekoć pridruženi član, Emerik iz Budima, generalni lektor, i Luka Čilić, jubilat. Za kustosa je bio izabran velečasni otac Josip Blagoje, za gvardijana samostana Presvetoga Trojstva u Brodu velečasni otac Ambrozije Majstorović, za vikara velečasni otac Grgur Tomakić, za nedjeljnog propovjednika za drugu godinu bio je potvrđen velečasni otac Marko Milošević, za blagdanskog za treću godinu velečasni otac Bartolomej Pelanović, a za lektora lijepih vještina za drugu godinu bio je potvrđen velečasni otac Franjo Vučević iz Fojnice, Član provincije Bosne Srebrne. Na tom je kapitulu za brodsku redovničku obitelj bilo određeno 25 otaca i braće.
GODINA 1761.
[Nova crkvena krilna vrata]. 28. siječnja postavljena su nova crkvena krilna vrata za gvardijanata velečasnog oca Ambrozija Majstorovića; vrata je platio poznati dobročinitelj, građanin grada Broda, Stjepan Kašić.
[Oltar Blažene Djevice Marije]. 20. svibnja u našoj crkvi za gvardijanata velečasnog oca Ambrozija Majstorovića postavljena je polovica oltara Blažene Djevice Marije, a nakon nekog vremena bit će postavljen cijeli; platio ga je također jedan dobročinitelj iz Broda prema svojoj oporuci.
[Tri kamena kipa]. 11. lipnja postavljena su tri kamena kipa na pročelje crkve Presvetoga Trojstva, tj. sa sjeverne strane kip svetoga Franje Serafskog, s južne svetoga Dominika, na sredini crkve veliki kip Presvetoga Trojstva, a sa svake njegove strane dva anđela, također od kamena. Ti su kipovi načinjeni posredstvom dobročinitelja Stjepana Kašica, za sretne uprave velečasnoga oca Ambrozija Majstorovića, djelatnog gvardijana.
[Prva kapitularna skupština Maksimilijana Leisnera]. 26. srpnja 1761. održana je prva kapitularna skupština velečasnog oca Maksimilijana Leisnera. Za gvardijana u Brodu je potvrđen velečasni otac Ambrozije Majstorović za drugu godinu, a za vikara Grgur Tomakić. Za propovjednike su bili određeni otac Marko Milošević za četvrtu godinu i otac Ivan Antunović iz Vukovara za prvu godinu. Lektor filozofije, zamijenivši u trećoj godini Franju Vučevića iz Bosne, koji je te godine prešao Savu i otišao u Bosnu, veoma časni otac Juraj Gajtančić, koji je bio završio filozofski tečaj u Osijeku.
Osijek – franjevačka crkva
[Mlada misa Davida Betića]. Nadalje, te godine 6. rujna u crkvi Presvetoga Trojstva mladu je misu služio otac David Betić, Brođanin, student treće godine filozofije u Brodu.
[Kip svetog Mihovila]. 11. rujna te godine na sjevernoj strani iznad vrata crkve Presvetoga Trojstva bio je podignut kip svetoga Mihovila Arkanđela.
[Mlada misa u Cerniku]. Te godine također, 13. netom spomenutog mjeseca, u Cerniku je služio mladu misu brat Filip Zličar, student filozofije u Brodu.
[Spomen Marije Terezije i njezina supruga u misi]. 5. svibnja gore naznačene 1761. godine naša kraljica Marija Terezija i Franjo, njezin predragi suprug, izabrani rimski car, dobili su dobrohotnošću Klementa XIII, tada slavno vladajućeg, milost da im se imena spomenu u misnom kanonu odmah poslije spomena vrhovnog svećenika i biskupa. Prema papinoj nakani ta se povlastica nije protezala na njihove sinove i kćeri, nego se - bilo da bude muško ili žensko - ima kazati: »Za našega kralja« ili »Za našu kraljicu«, nakana je vrhovnog svećenika (papa – op.a.).
Sibinj – mjesni park
GODINA 1762
[Gradnja sakristije]. 22. travnja godine 1762, u šest sati ujutro, otpjevavši svetu misu, kamen temeljac brodske sakristije položio je velečasni otac Ambrozije Majstorović, mjesni gvardijan.
[Filozofska rasprava Jurja Gajtančića]. Godine Gospodnje 1762, 25. i 26. srpnja, veoma časni otac Juraj Gajtančić iz Broda, lektor filozofije u Brodu, u crkvi posvećenoj Presvetom Trojstvu, imao je javnu raspravu iz opće filozofije, a branitelji su prvoga dana bili oci Vjenceslav Hutter, Kerubin Tomić i David Betić, drugi dan oci Matej Relčić, Filip Zličar i brat Rafael Planck; prvoga su dana napadači bili Vito Došen, dubovički župnik, velečasni otac Šimun iz Dubočca i velečasni otac Ladislav Vajai, učitelj mladeži, a drugoga dana mnogopoštovani gospodin Josip Bartlme, koji je prvi dan bio i mecena, velečasni gospodin Luka Peaković, kapelan brodske župe, i velečasni otac Franjo iz Oriovca.
Akumulacijsko jezero Petnja – Diljsko oko
[Dolazak kaločkog nadbiskupa]. 23. srpnja 1762. godine s velikom je pratnjom u Brod stigao kaločki nadbiskup Batthyany te razdijelio siromašnima mnogo novca i druge različite darove.
Nastavak slijedi
|
- 00:05
-
Ukupno Komentara
(28)
BROD NA SAVI OČIMA KRONIČARA FRANJEVAČKOG SAMOSTANA XIII
Godina 1757
NEĆE BOSANCI VIŠE SA SLAVONCIMA
Osim otimanja župa brodskim fratrima, zemljotresa, tuče i utapanja, godina 1757. važna je i po tome, što je te godine došlo do osnivanja nove franjevačke provincije za Slavoniju, Srijem i Mađarsku. Tim je činom prestala opstojati dotadašnja provincija Bosne Srebrena, a nova je slavonska provincija dobila ime Svetoga Ivana Kapistrana.
Do ukidanja dotadašnje provincije Bosne Sreberene nije došlo po želji Slavonaca, Srijemaca i Mađara, nego Bosanaca.
Papa Benedikt XIV o tome piše u svom pismu:“...ljubljeni sin Klement iz Palerma, generalni ministar reda Manje braće svetoga Franje od redovničkog opsluživanja (ovo je službeno ime franjevaca OFM opservanata /OFM= Ordo fratrum minorum, što znači „red manje braće opsluživanja“ – moje objašnjenje) na opetovane zamolbe dragih sinova, braće i misionara provincije Bosne Srebrene, ... ukinuo je, ugasio i poništio pradavnu provinciju koja se do sada zvala Bosna Srebrena, te od tako ukinute provincije podigao i ustanovio kustodiju pod imenom Svetoga Križa Bosne Srebrene, kojom će neprestance upravljati jedan kustos i dvojica definitora, a dodijeljeni su joj samostani, gostinjci, rezidencije (rezidencija je manja franjevačka kuća koja nema status samostana, nego je pridružena jednom samostanu – moja opaska) i župe. Od preostalih pak samostana i rezidencija ustanovio je i utemeljio novu provinciju pod imenom Svetoga Ivana Kapistrana.“
Generalni ministar reda o razlozima ukidanja provincije Bosne Srebrene među inim piše:
„Budući da su braća i misionari opservantske provincije Bosne Srebrne, osim mnogih unutar reda, uputili i na dva posljednja generalna kapitula, onaj u Valisoletu godine 1740, a također i onaj u Murciji što je održan prošle 1756. godine, opetovane zamolbe, a naposljetku i presvetomu gospodinu našemu, gospodinu Benediktu XIV, vrhovnom svećeniku, za odcjepljenje triju samostana, šest gostinjaca te rezidencija i župa, koje se nalaze pod turskim vrhovništvom, od ostalih samostana, gostinjaca i rezidencija, koje se nalaze u Slavoniji, Srijemu i Mađarskoj, s kojima su dosada sačinjavali, a i sada čine jednu jedinu provinciju pod imenom Bosna Srebrna; budući da su u molbi, što su je uputili Njegovoj Svetosti, naveli s tim u svezi neke razloge, napose preveliku udaljenost svojih samostana, gostinjaca i rezidencija od onih, u kojima obično borave provincijalni ministri, a nalaze se u spomenutim krajevima kršćanskoga svijeta, pa se tako spomenuta braća i bosanski misionari ne mogu u svojim potrebama i potrebama svojih redovničkih kuća obratiti provincijskom poglavaru, niti provincijski poglavar može doći tim misionarima i njihovim kućama te obaviti vizitaciju prema odredbama Svete Stolice i našega reda, u tim neprestanim nevoljama, koliko nam je moguće, odlučili smo prikladnim lijekom priskočiti u pomoć. Imajući na umu ponajviše veoma velike nevolje i životne opasnosti posvuda prilikom tih putovanja, kako zbog dugotrajnih i mrskih karantena uz rijeku Savu, u kojima valja provesti po dvadeset ili čak četrdeset dana, tako i zbog podozrivosti Turaka koji ih smatraju kršćanskim uhodama, pa ih nesnošljivo i nerijetko izlažu različitim troškovima, zatvorima i šibanjima, presveti je naš gospodin, vodeći računa o posebnim okolnostima, dobrostivo udovoljio molbama molitelja te svojom posebnom odlukom od 23. svibnja ove 1755. godine naredio da tu podjelu mi po našoj volji i razboritosti provedemo. Želeći stoga providjeti dobrobiti povjerene nam braće, koliko u Gospodinu možemo, temeljito raspravivši i proučivši taj predmet i utvrdivši da zakoniti dokumenti o istinitosti razloga iznesenih o tom predmetu, a o kojima smo se obavijestili, tomu ne proturječe, posebice pismena obavještenja provincijalnog ministra i uglednih otaca svekolike provincije, redovnom ovlašću naše službe, a također i papinskom koja nam je podijeljena pismom u obliku papinskog brevea (riječ dolazi od latinske riječi brevis, što znači "kratko" - o ovom kontekstu to je kratko papinsko pismo - moje objašnjenje), od 6. prosinca 1756. godine, što počinje riječima »U ogledalu«, i koja nam je u tom smislu, kako je gore izneseno, po spomenutom potvrđena, da bismo uklonili razmirice, svađe i neprilike što obično nastaju pri ovakvim diobama, spomenutu provinciju Bosnu Srebrnu ukidamo, gasimo i poništavamo te proglašavamo ukinutom, ugašenom i poništenom.“
Kapela u Prnjavoru
O osnivanju nove provincije Svetoga Ivana Kapistrana generalni ministar reda među inim piše:
„[Osnutak provincije Svetoga Ivana Kapistrana]. Za Slavoniju pak, Srijem i Mađarsku, budući da se na tom području, osim četiriju rezidencija, nalaze također dvadeset i dva samostana, a svećenika i braće ima više od šest stotina, istom ovlašću i iz istoga razloga osnivamo i ustanovljujemo novu provinciju pod imenom Svetoga Ivana Kapistrana, kojom će upravljati provincijalni ministar, kustos i četiri definitora, na onaj način i u obliku kako je uprava ustrojena u svim ostalim provincijama našega reda. Posebni pak znak ili pečat provincijalnog ministra, koji je tako ustanovljen, istaknut je likom svetoga Ivana Kapistrana i natpisom: 'Pečat mnogopoštovanoga oca provincijalnog ministra provincije Svetoga Ivana Kapistrana'. Nadalje, toj provinciji, tako ustanovljenoj, ovaj prvi puta za provincijalnog ministra izabiremo i imenujemo velečasnog oca Filipa Penića iz Vukovara, propovjednika, generalnog lektora i teologa njegove visosti vojvode Odeschalchija u Srijemskom vojvodstvu, za kustosa oca Emerika iz Pečuha, propovjednika, šestogodišnjeg lektora i djelatnog gvardijana samostana u Petrovaradinu. Za definitore oca Josipa Blagoja, propovjednika, lektora teologa i djelatnog gvardijana samostana u Osijeku, oca Lovru Dokšića, lektora, propovjednika i isluženog gvardijana, oca Andriju Sternera, lektora, propovjednika, isluženog kapelana Njezina Carskog Veličanstva i djelatnog gvardijana samostana u Aradu, i oca Jeronima Bačića, propovjednika i djelatnog lektora svete teologije.
U svezi pak s tom diobom što smo je proveli, kako je rečeno, želimo da svi iskazuju, kako kustosu i dvojici definitora, na jednoj, tako i provincijalnom ministru, kustosu i četvorici definitora na drugoj strani, sve i pojedine povlastice, posebne milosti i časti, koje imaju i po običaju uživaju provincijali, kustosi i definitori ostalih provincija, po pravu, običaju ili na neki drugi način. Naređujemo svim i pojedinim očima i braći i ostalim našim podložnicima ove nove provincije i kustodije, kojih se to tiče ili bi ih se na bilo koji način moglo ticati, da ih kao takve, od naše strane imenovane, izabrane i proglašene, priznaju i da im se u svemu što nije protiv duše i našega pravila pokoravaju i da ih slušaju. A da bi mir i sloga među novom provincijom i kustodijom što čvršće postojala i da bi se nepovredivo obdržavala, želimo i naređujemo da redovnici jedne i druge strane, kako poglavari tako i podložnici, budu posve zadovoljni sa svojim samostanima, gostinjcima, rezidencijama i župama, koje Bosanci sada imaju u Bosni, a Slavonci, Srijemci i Mađari u svojim krajevima, i neka se ubuduće jedna strana ne usuđuje napadati ili na bilo koji drugi način uznemirivati drugu zbog nikakva razloga i s nikakva naslova. Nitko od spomenute braće ne smije moliti ni dobiti dopuštenje za prijelaz iz kustodije u provinciju, i obratno, iz provincije u kustodiju, osim u sukladnosti sa zakonima za prijelaz iz jedne u drugu provinciju, koji su sadržani i izneseni u konstitucijama našega reda. Napokon, da taj posao, što su ga odavno mnogim molbama zahtijevali, zbog možda jednoga ili drugoga nemirna duha ne bi ni najmanje kasnio, svim i pojedinim redovnicima, poglavarima i podložnicima, koji su nam podčinjeni te koji u svezi s tim događajima imaju ili žele imati vlastiti probitak, svetom poslušnošću i uz prijetnju kazni za neposlušne, naređujemo i zapovijedamo da se pokore i podlože u svemu i po svemu ovom našem dekretu, bez obzira na kojegod druge razloge što govore protivno. Dano u Rimu, u ovom samostanu Ara Ćeli, 8. lipnja 1757. godine. Brat Klement iz Palerma, generalni ministar, apostolski vizitator i reformator. Po naređenju mnogopoštovanoga u Kristu oca, brata Vincencija Scutarija, bivšeg generalnog definitora i generalnog tajnika reda. Mjesto pečata.“
Župna crkva Svetog Mateja – Garčin
Novi provincijali ministar, otac Filip Penić iz Vukovara,sazivajući kapitularnu skupštinu za 14. kolovoza 1757. godine piše svoj braći novoosnovane provincije i naređuje:
„Prvo. Snagom ovoga pisma pozivamo, sazivamo i okupljamo sve zajedno i pojedinačno, koji po zakonu i običaju tom činu imaju prisustvovati, i to: mnogopoštovanog oca posljednjeg provincijala, mnogopoštovanog oca Ivana iz Stražemana, dekana, mnogopoštovanog oca Petra iz Baje, bivšeg provincijala, i određeni broj mnogopoštovanih otaca lektora jubilata i velečasnih otaca djelatnih definitora: velečasnog oca Emerika iz Pečuha, kustosa, velečasnog oca Josipa Blagoja, definitora, velečasnog oca Lovru Dokšića, definitora, velečasnog oca Andriju Sternera, definitora, velečasnog oca Jeronima Bačića, definitora, te sve oce kao i sve ostale koji na ovoj skupštini imaju pravo glasa, i naređujemo im snagom svete poslušnosti i uz prijetnju kazni predviđenih u našim konstitucijama, da se ne usude izostati sa slavlja te naše kapitularne skupštine (osim ako su spriječeni istinskim i zakonitim razlozima, o čemu nam imaju dati vjerodostojno svjedočanstvo), nego neka dođu na našu kapitularnu skupštinu 14. kolovoza 1757. godine, prije ili poslije podne, ni ranije ni kasnije, uz prijetnju istih kazni.
Drugo. Da ne bismo zbog mnoštva pristigle braće zapali u pomutnju i zbrku, pod prijetnjom kazne otpadništva, u koju će upasti samim prekršajem, svima naređujemo, da se nitko, osim poimence spomenutih i onih koji od nas prime pismeni poziv, ne usudi doći u mjesto kapitularne skupštine. S tim u svezi poništavamo, opozivamo i ukidamo sve obedijencijale (putovnice) i ostale dozvole za putovanja i pohode, pa i one što smo ih mi sami napismeno izdali.
Treće. Pod prijetnjom kazni gubitka službi, u koju prekršitelj upada čim počini prekršaj, naređujemo svim mjesnim poglavarima, da sa svojim diskretima na vrijeme nastoje srediti račune i po običaju načiniti ovjerovljeni popis zaliha živežnih namirnica u svojim samostanima odnosno rezidencijama. Neka također temeljito priprave izvješća o propisano obavljenim duhovnim vježbama, o potre¬bama braće, kako bolesnika tako i onih koji rade u zdravstvenoj službi, o upravljanju dobrima, zatim popis svih prihoda i rashoda, a isto tako aktivnih i pasivnih dugova te popis stalnih i običnih misa koje su odslužene. Sve to neka bude potpisano i potvrđeno prisegom otaca dotičnoga samostana odnosno rezidencije i neka ga pouzdani glasonoša dostavi šest dana prije održavanja kapitularne skupštine, tj. šest dana prije 14. kolovoza 1757. godine. Posebno opominjemo i najstrože naređujemo samostanskim i rezidencijskim poglavarima da uplate određenu im novčanu svotu za odjeću te aktivna i pasivna putovanja, a za direktorije neka dadnu dragovoljni doprinos. Koji drukčije budu postupili, osim gubitka službe bit će lišeni aktivnog i pasivnog prava glasa, u sukladnosti s odredbom Inocenta XII. koja počinje riječima »Nedavno«, od 23. prosinca 1697. godine.
Kapela – Banovci
Četvrto. Da zbog odlaska gvardijana samostani ne bi ostali bez zakonitih poglavara te zbog propisnog načina života redovničko opsluživanje ne bi potamnjelo, ovim pismom sadašnje samostanske vikare u Osijeku, Petrovaradinu i Aradu imenujemo i proglašavamo predstojnicima te tako imenovane i proglašene potvrđujemo, a svim svećenicima i braći s naslova svete poslušnosti naređujemo da im se pokoravaju u svemu što nije protivno Bogu, duši i svetom našem pravilu, i dužni su ih kao svoje zakonite poglavare slušati i poštivati. Želimo da im oci gvardijani također pred diskretima u duhu naših konstitucija prije svoga odlaska predaju sve što imaju predati.
Peto. Svima strogo naređujemo da nijedan redovnik ne podvaljuje ništa svomu bratu, ili da se utječe svjetovnim osobama ili nekim drugima izvan našega svetoga reda, tražeći milosti i usluge. S tim u svezi, tko pokuša gramziti za častima što se obično dodjeljuju na kapitularnoj skupštini, toga će zacijelo — osim što će nepravedno upravljanje dobrima uroditi suprotnim učinkom od onoga što se očekuje — pogoditi teške kazne, što su ih vrhovni svećenici donijeli za takve, na najveću njihovu pomutnju.
Šesto i posljednje. Kad prime ovo pismo, pod prijetnjom kazne gubitka službe, u koju upadaju samim prekršajem, kao i u druge po našem izboru, svim poglavarima naređujemo da ga istoga trenutka pročitaju, naznače svojom rukom dan i sat primitka, čitanja i odašiljanja, te ga po vjernom glasniku odmah pošalju od mjesta do mjesta, prema obrascu naznačenu izvana. Posljednji će ga gvardijan donijeti nama. Nadalje, pod prijetnjom istih kazni želimo da od dana objavljivanja toga pisma, koje će biti, ako prilike dopuste, prepisano u Zapisnik, ili barem dekret vrhovnoga svećenika, i najstrože naređujemo da se do dana buduće kapitularne skupštine uključno, poslije Jutarnje i Večernje u koru pobožno izmoli himan »Dođi, Duše presveti«, sa zazivima i molitvama »O Duhu Svetomu, Bezgrešnom Začeću i svetom našem ocu Franji«, kako bi se Bog svojom nebeskom milošću udostojao milostivo priskočiti u pomoć našoj krhkosti. Na sam pak dan kapitularne skupštine, u pet sati ujutro, neka se po mogućnosti otpjeva sveta misa »O Duhu Svetomu«, kojoj su svi svećenici i braća dužni prisustvovati. Pod tom će se misom klerici i laici, pošto se prije ispovijede, pričestiti. Oci ih ispovjednici mogu, samo taj puta, našom punom ovlašću odriješiti i od grijeha i kazni što su nama pridržane. Osim toga, predragi oci i braćo, želimo da se u svojim molitvama sjetite uzvišenja Rimske crkve, sloge medu vladarima, istrebljenja krivovjerja, rimskoga svećenika, Njezina Veličanstva naše Kraljice, prečasnoga našega generala, zaštitnika reda, a i nas, koji Vam podjeljujemo serafski blagoslov, preporučite Bogu. Budite pozdravljeni! Dano u našem samostanu Svetoga Križa u Osijeku 12. srpnja 1757. godine.
Mnogopoštovanih, velečasnih, veoma časnih i poštovanih Vaših očinstava odani u Gospodinu sluga brat Filip Penić, provincijalni ministar, vlastoručno. Mjesto pečata.
Po nalogu njegova mnogopoštovanog očinstva, brat Šimun Hatač, tajnik-zamjenik provincije, vlastoručno.“
„[Kapitularna skupština Filipa Penića]. U samostanu Svetoga Antuna Padovan¬skoga u Našicama je 21. kolovoza 1757. godine održana kapitularna skupština mnogopoštovanoga oca Filipa Penića iz Vukovara. Prisustvovali su joj svi sadašnji i isluženi oci provincije, ne da bi birali mnogopoštovanoga oca provincijala, kustosa i definitore, budući da su oni, pošto je provincija snagom papinskog dekreta i dekreta prečasnog generalnog ministra bila razdijeljena, već bili izabrani, kako se može vidjeti gore, nego (su se sastali) da se dogovore o nekim provincijskim poslovima. Na toj kapitularnoj skupštini za gvardijana samostana Presvetoga Trojstva u Brodu je izabran velečasni otac Ambrozije iz Broda, bivši definitor, kojemu je za vikara pridodan velečasni otac Petar Mandikić.
Župna crkva Svetog Antuna Padovanskog – Našice
[Temelji župske crkve]. Iste godine 3. studenoga (1757. – moja napomena), svjetovni svećenici brodske župe, dobivši od svoga biskupa drvenu građu Savom, uz svoje zemljište, a to znači uz među našega alodija, započeli su od opeke postavljati temelje župske crkve, a zatim su na temelje, načinjene od opeke, postavili zidove od dasaka. Ova je pak crkva izgrađena izvan zemljišta koje im je bilo doznačeno, prema Savi, i napokon je bila završena 19. kolovoza 1761. godine, no još je ostalo mnogo toga što treba završiti.
GODINA 1758.
[Gradnja samostanskog krila uz crkvu]. Za vrijeme gvardijanata velečasnog oca Ambrozija iz Broda, dana ... mjeseca travnja 1758. godine, započela je gradnja samostanskog krila s dva kata uz crkvu, a završena je 12. listopada iste godine.
[Prijenos slike svetoga Stjepana]. U šest sati ujutro 25. svibnja, na blagdan Tijela Kristova, mnogopoštovani je gospodin Josip Znika, brodski župnik, prenio u procesiji iz kapele, sagrađene od dasaka na brodskom trgu, sliku svetoga Stjepana kralja u crkvu posvećenu istomu svecu. Istoga dana, tj. na gore spomenuti blagdan, prvi je puta iz te crkve vodio procesiju s Presvetim naš gvardijan velečasni otac Ambrozije iz Broda, isluženi definitor.“
Župna crkva Svetog Marka Evanđeliste – Slobodnica
Nastavak slijedi
|
- 00:05
-
Ukupno Komentara
(21)
BROD NA SAVI OČIMA KRONIČARA FRANJEVAČKOG SAMOSTANA XII
GODINA 1753. DO 1757. GRADNJA, LED NA SAVI, UTAPANJE, ZEMLJOTRES I UNUTARCRKVENO POKAZIVANJE MIŠIĆA
„[GODINA] 1755.
Prvi je dan ove godine osvanuo obasjan suncem.
2. pak i 3. siječnja iz Bosne je dopirala potmula buka topova zbog proslave novoga turskoga cara.
4. ovoga mjeseca iz Osijeka je stigao gospodin Maller, vojni bilježnik, za novoga suca.
[Gradsko poglavarstvo]. 6. Za gradskog je suca bio proglašen naš sindik gospodin Josip Stojanović. Za vijećnike su bili izabrani: Martin Gužvić, ujedno blagajnik, Ivan Gruičić, Marijan Karadgiassoff i Vinko Sontag, žitničar. Novi bilježnik postao je gospodin Ivan Valter.
Valja znati da je isprva u ovome gradu uz suca bio samo jedan vijećnik i bilježnik. Nepoznat mi je razlog ove promjene.
[Led na Savi]. 7. Oko tri sata poslije podne Sava se zamrznula, tako da su je Turci lako mogli prelaziti do karantene.
20. U tri sata poslijepodne led je na Savi popucao. No već je nakon pola sata ona opet bila nepokretna.
21. U četiri sata ujutro nailaskom velikoga vala (led) se rastopio i krenuo.
[Zaposjednuće kapelice, kućice i kuhinje u vinogradu]. 22. na blagdan svetih Vinka itd. brodski je župnik nasilno provalio u našu kapelicu, kućicu i kuhinju u vinogradu; nije bez ključa otvorio samo kapelicu, nego i kućicu i kuhinju. U kapelici su sva trojica, tj. župnik i dvojica njegovih kapelana, odslužili misu.
[Nova pregrada]. 23. Nova je kamena pregrada postavljena pred svetištem bez vratašca.“
Župna crkva Svetog Ilije Proroka Velika Kopanica
„[Svetkovina Presvetoga Tijela Kristova]. Na svetkovinu Presvetoga Tijela Kristova 19. svibnja mnogopoštovani gospodin brodski župnik vodio je procesiju iz svoje kapelice, koja je bila podignuta na trgu, a svetu je misu služio i Presveto (posudivši pokaznicu u Tvrđavi) nosio mnogopoštovani gospodin župnik iz Podvinja; asistirali su mu pak gospodin mjesni župnik i dvojica njegovih mnogopoštovanih gospode kapelana; procesiji je prisustvovalo toliko redovnika, svećenika i braće, koliko je moglo izići, a jedan je brat laik, kako je običaj, nosio križ. U nedjelju pak u Osmini Tijela Kristova svečana je procesija krenula iz naše crkve Presvetoga Trojstva i išla po gradu, a misu je služio i Presveto nosio otac Jakob iz Budima, bivši definitor i bivši provincijski kustos, a ostala su braća i svećenici bili odjeveni u sveto ruho. Na Osminu Tijela Kristova procesiju je opet vodio mnogopoštovani gospodin gradski župnik, a nijedan joj od redovnika nije prisustvovao.
[GODINAl 1756.]
[Druga kapitularna skupština Antuna Bačića]. Druga kapitularna skupština mnogopoštovanog oca Antuna Bačića, provincijalnog ministra, održana je 1. ožujka u samostanu Svetoga Augustina u Velikoj. Na toj je skupštini za gvardijana ovoga samostana izabran velečasni otac Klement Trgovčić iz Broda, kojemu neka Bog dadne dobro zdravlje, a za vikara veoma časni otac Mihael Bogdanović iz Broda; u ovom je samostanu za propovjedničku službu bio određen otac Leopold Kovačić, dok je službu lektora filozofije obavljao velečasni otac Franjo Vučević, Fojničanin. Samostanska je obitelj imala 21-og redovnika.
[Posjet Božjem grobu]. N. B. Uveden je običaj da braća na Veliki petak u procesiji, kojoj prethodi križ, posjete Božji grob u župi, Tvrđavi i gradu. Kad posjet završi, započinje Jutarnja (molitva – moja nadopuna).
[Gvardijanov prosvjed protiv gradskog župnika]. Na naš je alodij 21. travnja bio prenesen pokojni velečasni otac Ivan iz Očevije, sibinjski župnik. Mnogopoštovani je gospodin župnik Josip Znika htio, ne znam kojim pravom, dopratiti pokojnikovo tijelo u župskoj procesiji i uz župske obrede do mede našega samostana, što je u suprotnosti s povlasticama našega reda. Tom je drskom pokušaju velečasni otac gvardijan suprotstavio kanonsko pravo (uz ostale povlastice, podijeljene našemu redu, koje se mogu naći na drugom mjestu). Zbog toga je prosvjeda, premda nevoljko, župnik odstupio, a jedino je (obučen u roketu sa štolom) prisustvovao procesiji, ne pokušavajući obaviti nikakav župski obred.
[Utapljanje brata Josipa]. Oko četiri sata poslije podne 8. svibnja, fra Josip, pekar, svečano zavjetovani brat laik (brat laik je franjevac, ali nije svećenik. I on isto, kao i fratri svećenici, polaže sva tri zavjeta, ali obavlja u samostanu druge dužnosti, uglavnom obrtničke naravi ili su kuhari – moja napomena), ušao je u trošnu ladicu htijući loviti ribu, premda mu to nitko nije naredio. No zbog vlastite nepažnje i neiskustva u veslačkoj vještini, pao je u Savu i utopio se. Otac propovjednik, koji je sa svoga prozora sve to promatrao, podijelio mu je oproštenje. Nakon pola sata bio je izvađen iz vode, a sutradan je u crkvi nedaleko oltara Svetoga Križa bio pokopan.
[Kipovi svetih naučitelja]. Dana 10. lipnja bili su na veliki oltar postavljeni kipovi četiriju svetih naučitelja, izvanredno umjetnički izrađeni.
[Svečana procesija]. U nedjelju u Osmini Tijela Kristova 20. lipnja krenula je iz naše crkve Presvetoga Trojstva svečana procesija i išla po gradu, a velečasni otac gvardijan nosio je Presveto. Postaje su bile na onim mjestima, na kojima ih je ranije dao načiniti župnik, osim postaje kod Agatićeve kuće, koju je gospodin zapovjednik Agatić, poštovalac petrovaca, odbio načiniti. Mi smo mjesto nje načinili postaju uz glavna vrata naše crkve. Presveto su pratila braća obučena u crkveno ruho, a u pratnji se nalazila i vojska, budući da smo prethodno izmolili dopuštenje od presvijetloga gospodina zapovjednika Tvrđave.
[Oduzimanje preostalih župa]. Dana 23. i sljedećih dana mjeseca lipnja oduzete su nam preostale župe u Zagrebačkoj biskupiji, osim triju: svilajske, kopaničke i šamačke.“
Župna crkva Preslavnog Imena Marijina Svilaj
[Rat u Prusiji]. Krajiška je vojska 4. kolovoza krenula u rat što je izbio u Prusiji, a preko Prusije u Saksoniji, Šleziji i Češkoj.
[Tuča]. Veliki je dio brodskoga područja i susjedna mjesta 7. kolovoza potukao grad koji je padao u tolikoj veličini, da su neki komadi prelazili težinu jedne libre.
[Novi tercijar (trećoredac – moja opaska)]. Dana 17. rujna 1756. godine. Ovdje je u Brodu velečasni otac bivši definitor Ambrozije iz Broda za samostanskog tercijara obukao Bartolomeja Durkovića. Prigodom obreda oblačenja on je također održao propovijed pred mnoštvom puka i cijelom redovničkom zajednicom u crkvi.
[Korizmene pobožnosti]. N. B. U petak poslije Pepelnice u osam sati oglasila su se sva zvona, a poslije njih održana je misa na oltaru Blažene Djevice Marije (ali privatna), a posluživao je klerik obučen u roketu. Kad je misa završila, uslijedila je korizmena propovijed. Poslije propovijedi obavljena je pobožnost Križnoga puta, a za vrijeme pobožnosti, odjeven u roketu, križ je nosio jedan brat laik, a za njim su išla dva klerika pjevača, također jednako obučeni, i naposljetku svećenik obučen u roketu sa stolom. Najprije su izišli pred veliki oltar, gdje je izmoljen uvodni dio, a onda se išlo od postaje do postaje; kad je pobožnost završila, vratili su se u sakristiju. Na taj se način pobožnosti obavljaju u sve petke kroz cijelu Korizmu. Preko godine Križni se put obavlja u nedjelje kada se sastaje bratovština, i to poslije Večernje na isti način kako je ovdje opisano.
GODINA 1757.“
Župna ckrva Svetog Nikole Biskupa, Sikirevci
„[Svetačke moći s ispravama]. Velečasni otac Grgur Tomakić darovao je 29. travnja ovom samostanu sljedeće moći s odgovarajućim ispravama: jednu malenu česticu iz pasa svetoga našega oca Franje, česticu iz postave kazule svetoga Antuna Padovanskoga, česticu iz koprene Blažene Djevice Marije, česticu štapa svetoga Josipa, zaručnika Blažene Djevice Marije, a darovao je i jedan moćnik, u kojem se moći svetih izlažu vjernicima na štovanje. Sve se one čuvaju u srebrnoj bursi, sašivenoj iglom, u sobi velečasnoga oca gvardijana, u četiri zapečaćene kutije.
[Panegirik gradskog župnika]. Na blagdan Presvetoga Trojstva 5. lipnja 1757. godine, mnogopoštovani je gospodin Josip Znika, župnik ovoga grada, održao panegirik u našoj crkvi (panegirik – od grčke riječi panégyris, što znači skup cijeloga naroda; ovdje = svečana besjeda pred narodom, svečana pohvalna besjeda u slavu i čast nekoga – moj prijevod).
[Procesija]. U nedjelju Osmine Tijela Kristova svečanu je procesiju vodio mnogopoštovani otac Filip iz Očevije, kao prošle godine.
[Tuča]. U pola deset sati 1. srpnja 1757. godine grad je otukao cijelo područje i sva mjesta uz Savu. Vinograde je poštedio, a na samostanu je napravio golemu štetu, polupao je, naime, sve samostanske i crkvene prozore i otkrio jedan dio crkvenoga krova.
[Zemljotres]. U pola dva poslije podne 7. srpnja zemljotres je četiri puta pogodio ovo područje, no žiteljima nije napravio nikakvu štetu.“
Sikirevci, park uz crkvu i župni dvor
|
- 12:36
-
Ukupno Komentara
(41)
BROD NA SAVI OČIMA KRONIČARA FRANJEVAČKOG SAMOSTANA XI
GODINA 1753. DO 1757. VLAST JE NAJVEĆA STRAST OD SVIJU STRASTI
„GODINA 1753.
[Posao na crkvi]. 30. kolovoza. Posao na crkvi Presvetoga Trojstva bio je priveden kraju, poglavito što se tiče bijeljenja te polaganja kamena i cigle za pod. Iste je godine 14. listopada bila slavljena prva sveta misa na obnovljenom i iznutra ukrašenom oltaru svetoga patrijarhe Josipa. Iste godine 26. listopada pred vratima crkve Presvetoga Trojstva zasađen je novi križ s Raspetim.
Župna crkva Svetog Andrije Donji Andrijevci
„GODINA 1754.
[Provincijski kapitul]. Kapitul slavne naše provincije Bosne Srebrne Svetoga Križa održan je u Vukovaru 23. lipnja. Kandidati za provincijala bili su mnogopoštovani otac Filip Radić, lektor jubilat, velečasni otac Antun Sombori, bivši definitor i upravitelj budimske suknare, te velečasni otac Antun Bačić, bivši kustos i provincijski prokurator. Prvi je dobio jedan glas, drugi pet, a mnogopoštovani otac Antun Bačić dvadeset i tri. Njega je, poslije upućenih molitava nebesima da budu na pomoć našoj siromašnoj provinciji, mnogopoštovani otac Bernardin Major, član provincije Svetoga Ladislava, generalni lektor, kao povjerenik i generalni vizitator, u prisustvu sve braće, koja su za taj čin posebno bila pozvana, uz najveći poklik srdaca, u crkvi Svetih Filipa i Jakoba u Vukovaru, predajom pečata provincijalske časti, pozdravio i ustoličio. Neka mu svemogući Bog podari zdravlje i sreću.
Za kustosa je bio izabran velečasni otac Franjo Tomić iz Bosne. Definitorsku su čast prihvatili: velečasni otac Jeronim iz Požege, generalni lektor u Budimu; velečasni otac Ivan Brkić, šarengradski gvardijan; velečasni otac Mihael Garzia, pridruženi član i gvardijan u Baču. Velečasni otac Adalbert Pissoff, zamjenik tajnika mnogopoštovanog oca Josipa Jankovića, bivšeg provincijalnog ministra i generalnog definitora, bio je postavljen za tajnika provincije. Velečasni otac Andrija Stojčević imenovan je zamjenikom tajnika, a veoma časni otac Krizostom Rapold...
Kapitulu nije prisustvovao nijedan velečasni otac iz Bosne. Razlog se krije u pisaru. Prokurator provincije je velečasni otac Franjo iz Vukovara, pridruženi član provincije.
[Brodska redovnička obitelj]. Na kapitulu su za naš samostan bili potvrđeni velečasni otac gvardijan Juraj Dragojević, veoma časni otac vikar Marijan Mayer i godišnji propovjednik velečasni otac Nikola iz Lašve. Za lektora filozofije došao je veoma časni otac Ludovik Hausnar iz Budima, samostanski otac, i velečasni otac Jakob iz Budima, bivši kustos i bivši definitor. Na kapitulu je ova redovnička obitelj neznatno promijenjena.
Kurija župnog dvora Donji Anrijevci
„[Oduzimanje kapelanije u Podvinju]. Ustoličenjem novoga župnika, tj. petrovca (petrovci ili svjetovni svećenici su biskupijski svećenici, dakle koji pripadaju jednoj biskupiji i koji svom biskupu prilikom ređenja, koji je obično na blagdan Svetoga Petra pa se zato i zovu petrovci, polažu zavjete. Za razliku od redovnika koji polažu tri zavjeta: zavjet poslušnosti, zavjet čistoće i zavjet siromaštva, biskupijski svećenici polažu dva zavjeta: poslušnosti i čistoće. Oni ne žive u zajednici nego sami na svojim župama – moje objašnjenje) od strane jednog zagrebačkog kanonika, kojega je u tu svrhu poslao preuzvišeni gospodin zagrebački biskup Franjo Thauszv, 20. rujna oduzeta nam je kapelanija u Podvinju.
[Oduzimanje župe u Brodu]. Istoga je dana stigao u Brod s novim brodskim župnikom u pratnji požeškog župnika. Tri je dana razgovarao s nama na takav način, da su pomišljali sve nam oteti. A da sveti patrijarha Franjo nije priskočio upomoć svomu stadu, zacijelo bi zamisao u djelo proveli. No onaj koji tješi nevoljne, utješio je i nas. Nisu se sramili oteti nam vinograde, alodij (od latinske riječi „allodium“ a znači „sav imetak“ ali i pravo na imetak – moje objašnjenje), dapače i stvari koje smo isprosili idući od vrata do vrata. Vrativši nam na koncu neke stvari što spadaju na služenje svete mise, sve ostalo su nam naumili oduzeti.“
Krstionica iz vremena kneze Višeslava
„[Odnošenje krstionice]. Oko četiri sata poslije podne 24. toga mjeseca, župnik je s jednim kapelanom iz crkve Presvetoga Trojstva odnio krstionicu u kojoj se nalazila krsna voda, a u kojoj su mnogi bili oprani od grijeha; istoga je dana u kući zapovjednika Agatića krstio prvo dijete.
Naposljetku nam je u osvit dana 25. ovoga mjeseca bilo oduzeto župničko pravo, po kojem smo se i u najvećim nevoljama i borbama s Turcima služili možda i više od 200 godina povlasticama blage uspomene careva. Odsluživši misu na oltaru svetoga Josipa, gospodin je požeški župnik puku predstavio zakonitog župnika Josipa Zniku, Hrvata. Kanonik je bio bolestan. Oduzevši nam brodsku župu, oduzeli su nam također gornja i donja sela koja su ovamo pripadala.“
Kratko objašnjenje: Kroničar navodi da je zagrebački biskup po svom izaslaniku kanoniku brodskim franjevcima oduzeo Župu. Vjerujem da svima ovo nije do kraja jasno pa ću malo pojasniti. Rekao sam objašnjavajući riječ „petrovci“ da su oni biskupijski svećenici i da im je biskup određene biskupije poglavar. Redovnicima jednoga samostana poglavar je otac gvardijan a poglavar svih franjevaca jedne provincije (pokrajine) je otac provincijal ili kako se to ovdje češće, ali i dan danas spominje, „provincijalni ministar, kojeg biraju od svih fratara izabrani fratri - definitori.Fratri dakle žive u samostanima u zajednicama i primarna zadaća im nije dušobrižništvo. Ono je primarna stvar biskupijskih svećenika u jednoj župi, pa se zato upravitelj župe zove župnik. Međutim i prije je ali i danas u mnogim mjestima zbog manjka biskupijskih svećenika ili zbog duge tradicije( takozvani „hercegovački slučaj“ je upravo nastao zbog toga, što je mostarski biskup fratrima počeo oduzimati župe i davati im svijim svećenicima), dušobrižništvo povjereno franjevcima, koji uz oca gvardijana imaju i župnika, koji za svoj posao odgovara biskupu. Ovlasti župnika su vođenje župe i podjela sakramenata od krštenja pa do ženidbe. Budući je brodskim franjevcima, kako govori kroničar, oduzeta župa, novi im je župnik iz crkve odnio krstionicu. To je znak da oni više ne smije dijeliti te sakramente, pa ni krštenje.
Grobljanska kapela Donji Andrijevci
„[Novo svetohranište]. Na veliki je oltar 17. prosinca bilo postavljeno novo svetohranište, veoma lijepo načinjeno.
To su najznačajnije stvari što su se dogodile ove godine.“
Nastavak slijedi
|
- 00:04
-
Ukupno Komentara
(26)
BROD NA SAVI OČIMA KRONIČARA FRANJEVAČKOG SAMOSTANA X
GODINA 1749. DO 1752. POŽAR, GRADNJA, JUBILEJ I BUNARI
GODINA 1749.
„[Požar]. U ovom časnom samostanu Presvete Trojice izbio je 11. travnja požar, ali smo ga, Božjom pomoću, uspješno ugasili.
GODINA 1750.
[Gradnja kora]. Te je godine bila dovršena gradnja našega kora crkve Presvetoga Trojstva u Brodu, i to u cijelosti koliko je širok zid, na blagdan svetoga našega serafskog oca Franje; toga je predvečerja prvi puta u njemu održana svečana Večernja.
Djeram u Brodskom Stupniku
GODINA 1751.
[Redovnička obitelj u Brodu]. Za gvardijana ovoga časnoga samostana Pre¬svetoga Trojstva u Brodu potvrđen je za drugu godinu velečasni otac Mihael Benčević, a za vikara velečasni otac Andrija Srimić. Novi lektor filozofije postao je veoma časni otac Luka Bebrić iz Broda. Nedjeljni propovjednik bio je Klement Trgovčić iz istoga mjesta, a potvrđeni je blagdanski propovjednik za drugu godinu bio velečasni otac Josip Opašević. Cijela redovnička obitelj imala je ukupno 28 braće.
[Rešetke na koru]. Radinošću i marljivošću velečasnoga oca Mihaela Benčevića, djelatnog gvardijana, te su godine načinjene rešetke na koru, a načinio ih je brat Paškal Žeblec, svečano zavjetovani brat laik, a na kor su postavljene 23. kolovoza.“
Tu je godinu Papa Benedikt XIV proglasio Svetom godinom, koja se po papinom dopuštenju u Nadbiskupijama i biskupijama slavila šest mjeseci i to prema Papinoj buli, u kojoj je između ostalog određeno:
„1. Valjalo je posjetiti stolnicu i druge tri crkve u istom mjestu. Te je crkve odredbom papinske bule valjalo posjetiti u roku od petnaest uzastopnih ili isprekidanih dana i ondje izmoliti uobičajene molitve. 2. Moreplovci i putnici mogli su dobiti oprost po povratku kući, ako su posjetili župnu crkvu, pa i poslije istijeka vremena određena za jubilej. Zatvorene redovnice, redovnici, zatvorenici itd. bili su oslobođeni od tih posjeta. Bolesnici također, kao i oni koji su bili spriječeni nekom drugom fizičkom ili psihičkom zaprekom.“
Stiče se dojam da se kroničar iznenadio, možda čak i začudio papinom odlukom, koju opisuje ovako:
„Primjećuješ, dobrostivi čitaoče, da u toj buli, hoću reći, u sveopćem jubileju, nije propisan ni post ni milostinja, kao što su obično propisivali ostali pape predšasnici, nego su propisani jedino posjeti crkvama. Posjeti su bili tako strogo propisani da je biskupijsku crkvu ili stolnicu s ostale tri crkve u istom mjestu valjalo posjetiti u roku od petnaest dana. Tko je u procesiji posjećivao spomenute crkve, vremenski mu se rok skraćivao na pet dana. A sada razmisli gdje se u ovoj biskupiji nalazi stolnica i kolika je udaljenost odavle do nje, od Broda do Zagreba!“
„U ovoj Zagrebačkoj biskupiji taj svekoliki jubilej proslavljao se od 1. svibnja do 1. studenoga te godine.
[Jubilej u župama]. Budući da je za ostvarenje posjete crkvama trebalo prevaliti tako dug put, zbog fizičke i psihičke zapreke posjete nije bilo moguće ostvariti ne samo nekima, nego najvećem dijelu puka, dapače svima osim nekolicini. Razmislivši zrelo o tome, Zagrebački je kaptol (biskup se te godine nalazio na zasjedanju Zajedničkog sabora) u smislu paragrafa »Moreplovci pak«, koji se nalazi u papinskoj buli, protegnuo taj oprost na sve župne crkve za sve vjernike koji su fizički ili psihički bili spriječeni, a nipošto ne za one koji su za takav, iako veliki put, bili sposobni.
Istina je doduše da su se neki (kažem neki, jer u odnosu na one koji nisu išli, zaista su malobrojni), potaknuti pobožnošću i dobijanjem velikoga duhovnoga blaga, odvažili na taj daleki put. No budući da veći dio puka nije mogao ići u Zagreb, obavio je posjete crkvama ovdje, posjećujući naime, crkvu Svetoga Roka u trgovištu Varoš, crkvu Blažene Majke u Tvrđavi, kapelicu Svetoga Lovre na groblju i našu župnu crkvu Presvetoga Trojstva, i to u procesiji. U tim procesijama, posebice u nedjelje i blagdane svaki je puta bilo tri do četiri tisuće ljudi, što muškaraca što žena. Da si, dragi čitaoče, bio ovdje i sve to promatrao, odmah bi uočio da je procesija bila dugačka od Tvrđave do groblja. A to je tek procesija s malenim brojem ljudi!
Kapela Svetog Lovre na brodskom groblju danas
Uzastopnih petnaest dana te su procesije vodili pojedini naši svećenici iz ovoga samostana Presvetoga Trojstva, a ostali su u samostanu ispovijedali.
Te procesije, koje su se održavale na tako svečani način i kroz toliko dana, a posebice što im je svaki puta prisustvovalo najmanje osam redovnika, toliko su izgradile ovaj kršćanski puk, da su se mnogi, koji su cijeli život proveli u ropstvu kneza paklenoga, vratili u ovčinjak preljubljenoga Spasitelja našega Isusa Krista. Gledajući, naime, te procesije, što su se održavale na tako svečani način, svaki je ovako razmišljao: 'Ove procesije, kakvih dosada nije bilo, zacijelo su dokaz posebnoga oprosta. One su znaci pojedinačnih oprosta. Dakle, to je vrijeme najpogodnije vrijeme spasenja, to je vrijeme najprikladnije da se ispovjedniku očituju grijesi cijeloga života, posebice oni koje je netko propustio zbog srama i zloće'; to se uistinu i događalo, kako oci ispovjednici najbolje znaju. Ti jubilejski oprosti dobivali su se od 18. kolovoza do 2. rujna isključivo u ovom mjestu.
[Bunari uz samostan]. Te su također godine za gvardijanata spomenutoga velečasnog oca Mihaela Benčevića samostanskim troškovima bila iskopana dva bunara uz samostan, jedan u vrtu, a drugi u dvorištu nedaleko blagovaoničkih prozora što gledaju na Savu.
Tvrdjava Brod, Kurtine – glavni bedemi
GODINA 1752.
[Prva kapitularna skupština Josipa Jankovića]. Za gvardijana ovoga časnoga samostana 24. lipnja izabran je velečasni otac Marko Orašanović, za vikara veoma časni otac Mihael Lipovčić. Za lektora filozofije u drugoj godini bio je potvrđen veoma časni otac Luka Bebrić, također i nedjeljni propovjednik veoma časni otac Klement Trgovčić, a za blagdanskog je bio postavljen veoma časni otac Ilija Jurić.
Redovnička je obitelj ukupno imala 25 braće. Te su odluke donesene za vrijeme prve kapitularne skupštine mnogopoštovanoga oca Josipa Jankovića iz Vukovara, provincijalnog ministra i djelatnog generalnog definitora svekolikog serafskog reda, u Somboru, u samostanu posvećenom Presvetoj Trojici.
Nastavak slijedi
|
- 00:05
-
Ukupno Komentara
(37)
|
|
|
