Marketing
BROD NA SAVI OČIMA KRONIČARA FRANJEVAČKOG SAMOSTANA XII
„[GODINA] 1755.
Prvi je dan ove godine osvanuo obasjan suncem.
2. pak i 3. siječnja iz Bosne je dopirala potmula buka topova zbog proslave novoga turskoga cara.
4. ovoga mjeseca iz Osijeka je stigao gospodin Maller, vojni bilježnik, za novoga suca.
[Gradsko poglavarstvo]. 6. Za gradskog je suca bio proglašen naš sindik gospodin Josip Stojanović. Za vijećnike su bili izabrani: Martin Gužvić, ujedno blagajnik, Ivan Gruičić, Marijan Karadgiassoff i Vinko Sontag, žitničar. Novi bilježnik postao je gospodin Ivan Valter.
Valja znati da je isprva u ovome gradu uz suca bio samo jedan vijećnik i bilježnik. Nepoznat mi je razlog ove promjene.
[Led na Savi]. 7. Oko tri sata poslije podne Sava se zamrznula, tako da su je Turci lako mogli prelaziti do karantene.
20. U tri sata poslijepodne led je na Savi popucao. No već je nakon pola sata ona opet bila nepokretna.
21. U četiri sata ujutro nailaskom velikoga vala (led) se rastopio i krenuo.
[Zaposjednuće kapelice, kućice i kuhinje u vinogradu]. 22. na blagdan svetih Vinka itd. brodski je župnik nasilno provalio u našu kapelicu, kućicu i kuhinju u vinogradu; nije bez ključa otvorio samo kapelicu, nego i kućicu i kuhinju. U kapelici su sva trojica, tj. župnik i dvojica njegovih kapelana, odslužili misu.
[Nova pregrada]. 23. Nova je kamena pregrada postavljena pred svetištem bez vratašca.“
Župna crkva Svetog Ilije Proroka Velika Kopanica
„[Svetkovina Presvetoga Tijela Kristova]. Na svetkovinu Presvetoga Tijela Kristova 19. svibnja mnogopoštovani gospodin brodski župnik vodio je procesiju iz svoje kapelice, koja je bila podignuta na trgu, a svetu je misu služio i Presveto (posudivši pokaznicu u Tvrđavi) nosio mnogopoštovani gospodin župnik iz Podvinja; asistirali su mu pak gospodin mjesni župnik i dvojica njegovih mnogopoštovanih gospode kapelana; procesiji je prisustvovalo toliko redovnika, svećenika i braće, koliko je moglo izići, a jedan je brat laik, kako je običaj, nosio križ. U nedjelju pak u Osmini Tijela Kristova svečana je procesija krenula iz naše crkve Presvetoga Trojstva i išla po gradu, a misu je služio i Presveto nosio otac Jakob iz Budima, bivši definitor i bivši provincijski kustos, a ostala su braća i svećenici bili odjeveni u sveto ruho. Na Osminu Tijela Kristova procesiju je opet vodio mnogopoštovani gospodin gradski župnik, a nijedan joj od redovnika nije prisustvovao.
[GODINAl 1756.]
[Druga kapitularna skupština Antuna Bačića]. Druga kapitularna skupština mnogopoštovanog oca Antuna Bačića, provincijalnog ministra, održana je 1. ožujka u samostanu Svetoga Augustina u Velikoj. Na toj je skupštini za gvardijana ovoga samostana izabran velečasni otac Klement Trgovčić iz Broda, kojemu neka Bog dadne dobro zdravlje, a za vikara veoma časni otac Mihael Bogdanović iz Broda; u ovom je samostanu za propovjedničku službu bio određen otac Leopold Kovačić, dok je službu lektora filozofije obavljao velečasni otac Franjo Vučević, Fojničanin. Samostanska je obitelj imala 21-og redovnika.
[Posjet Božjem grobu]. N. B. Uveden je običaj da braća na Veliki petak u procesiji, kojoj prethodi križ, posjete Božji grob u župi, Tvrđavi i gradu. Kad posjet završi, započinje Jutarnja (molitva – moja nadopuna).
[Gvardijanov prosvjed protiv gradskog župnika]. Na naš je alodij 21. travnja bio prenesen pokojni velečasni otac Ivan iz Očevije, sibinjski župnik. Mnogopoštovani je gospodin župnik Josip Znika htio, ne znam kojim pravom, dopratiti pokojnikovo tijelo u župskoj procesiji i uz župske obrede do mede našega samostana, što je u suprotnosti s povlasticama našega reda. Tom je drskom pokušaju velečasni otac gvardijan suprotstavio kanonsko pravo (uz ostale povlastice, podijeljene našemu redu, koje se mogu naći na drugom mjestu). Zbog toga je prosvjeda, premda nevoljko, župnik odstupio, a jedino je (obučen u roketu sa štolom) prisustvovao procesiji, ne pokušavajući obaviti nikakav župski obred.
[Utapljanje brata Josipa]. Oko četiri sata poslije podne 8. svibnja, fra Josip, pekar, svečano zavjetovani brat laik (brat laik je franjevac, ali nije svećenik. I on isto, kao i fratri svećenici, polaže sva tri zavjeta, ali obavlja u samostanu druge dužnosti, uglavnom obrtničke naravi ili su kuhari – moja napomena), ušao je u trošnu ladicu htijući loviti ribu, premda mu to nitko nije naredio. No zbog vlastite nepažnje i neiskustva u veslačkoj vještini, pao je u Savu i utopio se. Otac propovjednik, koji je sa svoga prozora sve to promatrao, podijelio mu je oproštenje. Nakon pola sata bio je izvađen iz vode, a sutradan je u crkvi nedaleko oltara Svetoga Križa bio pokopan.
[Kipovi svetih naučitelja]. Dana 10. lipnja bili su na veliki oltar postavljeni kipovi četiriju svetih naučitelja, izvanredno umjetnički izrađeni.
[Svečana procesija]. U nedjelju u Osmini Tijela Kristova 20. lipnja krenula je iz naše crkve Presvetoga Trojstva svečana procesija i išla po gradu, a velečasni otac gvardijan nosio je Presveto. Postaje su bile na onim mjestima, na kojima ih je ranije dao načiniti župnik, osim postaje kod Agatićeve kuće, koju je gospodin zapovjednik Agatić, poštovalac petrovaca, odbio načiniti. Mi smo mjesto nje načinili postaju uz glavna vrata naše crkve. Presveto su pratila braća obučena u crkveno ruho, a u pratnji se nalazila i vojska, budući da smo prethodno izmolili dopuštenje od presvijetloga gospodina zapovjednika Tvrđave.
[Oduzimanje preostalih župa]. Dana 23. i sljedećih dana mjeseca lipnja oduzete su nam preostale župe u Zagrebačkoj biskupiji, osim triju: svilajske, kopaničke i šamačke.“
Župna crkva Preslavnog Imena Marijina Svilaj
[Rat u Prusiji]. Krajiška je vojska 4. kolovoza krenula u rat što je izbio u Prusiji, a preko Prusije u Saksoniji, Šleziji i Češkoj.
[Tuča]. Veliki je dio brodskoga područja i susjedna mjesta 7. kolovoza potukao grad koji je padao u tolikoj veličini, da su neki komadi prelazili težinu jedne libre.
[Novi tercijar (trećoredac – moja opaska)]. Dana 17. rujna 1756. godine. Ovdje je u Brodu velečasni otac bivši definitor Ambrozije iz Broda za samostanskog tercijara obukao Bartolomeja Durkovića. Prigodom obreda oblačenja on je također održao propovijed pred mnoštvom puka i cijelom redovničkom zajednicom u crkvi.
[Korizmene pobožnosti]. N. B. U petak poslije Pepelnice u osam sati oglasila su se sva zvona, a poslije njih održana je misa na oltaru Blažene Djevice Marije (ali privatna), a posluživao je klerik obučen u roketu. Kad je misa završila, uslijedila je korizmena propovijed. Poslije propovijedi obavljena je pobožnost Križnoga puta, a za vrijeme pobožnosti, odjeven u roketu, križ je nosio jedan brat laik, a za njim su išla dva klerika pjevača, također jednako obučeni, i naposljetku svećenik obučen u roketu sa stolom. Najprije su izišli pred veliki oltar, gdje je izmoljen uvodni dio, a onda se išlo od postaje do postaje; kad je pobožnost završila, vratili su se u sakristiju. Na taj se način pobožnosti obavljaju u sve petke kroz cijelu Korizmu. Preko godine Križni se put obavlja u nedjelje kada se sastaje bratovština, i to poslije Večernje na isti način kako je ovdje opisano.
GODINA 1757.“
Župna ckrva Svetog Nikole Biskupa, Sikirevci
„[Svetačke moći s ispravama]. Velečasni otac Grgur Tomakić darovao je 29. travnja ovom samostanu sljedeće moći s odgovarajućim ispravama: jednu malenu česticu iz pasa svetoga našega oca Franje, česticu iz postave kazule svetoga Antuna Padovanskoga, česticu iz koprene Blažene Djevice Marije, česticu štapa svetoga Josipa, zaručnika Blažene Djevice Marije, a darovao je i jedan moćnik, u kojem se moći svetih izlažu vjernicima na štovanje. Sve se one čuvaju u srebrnoj bursi, sašivenoj iglom, u sobi velečasnoga oca gvardijana, u četiri zapečaćene kutije.
[Panegirik gradskog župnika]. Na blagdan Presvetoga Trojstva 5. lipnja 1757. godine, mnogopoštovani je gospodin Josip Znika, župnik ovoga grada, održao panegirik u našoj crkvi (panegirik – od grčke riječi panégyris, što znači skup cijeloga naroda; ovdje = svečana besjeda pred narodom, svečana pohvalna besjeda u slavu i čast nekoga – moj prijevod).
[Procesija]. U nedjelju Osmine Tijela Kristova svečanu je procesiju vodio mnogopoštovani otac Filip iz Očevije, kao prošle godine.
[Tuča]. U pola deset sati 1. srpnja 1757. godine grad je otukao cijelo područje i sva mjesta uz Savu. Vinograde je poštedio, a na samostanu je napravio golemu štetu, polupao je, naime, sve samostanske i crkvene prozore i otkrio jedan dio crkvenoga krova.
[Zemljotres]. U pola dva poslije podne 7. srpnja zemljotres je četiri puta pogodio ovo područje, no žiteljima nije napravio nikakvu štetu.“
Sikirevci, park uz crkvu i župni dvor
Post je objavljen 10.01.2008. u 12:36 sati.