|
|
|
AJMO PUTIM PIŠICE II
Selo
Kod nas se zove (kaže) selo 'no selo, u kolikom su kuće, avlije [dvorišta] i šljevici (niki kažu: šljivici). Kad idemo od kudgod, pa ćemo dojt u selo, onda, kad dojdemo do prve kuće, onda kažemo: sad smo u selu.
U našem su selu sve kuće u dva reda tako, da penđeri[prozori] jedne kuće u penđere druge kuće gledu. Tako su u našem selu u svakom kraju našeg sela dvi struke kuća, samo što je jedna struka u Mrtvačkom sokaku, di imadu četiri kuće. Kod nas se zove struka 'no malo prostora, što je od jarka do kuća, kud svit 'oda.
U našem selu je zidani drum iduća ođ Cerne k Županji, više nije nigdi. Put zovemo to, kud idu kola, što je od jednog do drugog jarka, a širok je svud kroz selo po deset do četrneist fati [hvati, mjera za dužinu].
Položaj sela Gradišta – crveni krug na Savi pokazuje položaj moga sela Štitara
Kuća i dvorište
Dvorište
Kod nas se zove avlija ono malo prostora, u kolikom su zgrade pritisnile.
Razlike između jedne i druge avlije imade velike, a razlika je to, što je jedna velika, prostrana, široka i dugačka, a druga je mala, tisna, uska i kratka. U jednoj je lipa ledina, trava, čista, uredna. A ledina je u onoj avliji, koji ima prostranu avliju, a nuz to još stan [salaš], pa mu je marva [stoka] na stanu. U dikojoj [ponekoj] je blato, nema trave. A blato je zato, što je avlija tisna, a marva doma u avliji: to je onaj, koji nema stana, pa čim malo kiše pade, eto blata. U trećoj je avliji korov, koprive, barza i druga aluga. Korov raste u oni' avlija', u kojima nema nikog, di se je svit razamro: izišli rastanci, ostane dvoj', troj' svita u kući, dojde smrt i pomru, eto pustoši.
U jednoj ima mlogo zgrada, pa zidani', nuz to još stari' raz'arani [propalih] i navrniti'. To su glavnije razlike između jedne i druge avlije.
Dikoja je avlija od druma i zidom zatvorita, t. j. ima dosta i zidani' taraba [ograda]. A to je zato, što nemamo drveta, da se zatvorimo. A nika je od druma zatvorita tarabom, a dikoja i tačkom [razlika između tarabe i tače, obje drvene ograde, je u tome da je taraba napraljena od dasaka koje su jedna uz drugu, a tačka obično nije od dasaka nego od grana debljine do 10 cm , koje nisu prikovane jedna uz drugu nego na određeni razmak], a od komšijske strane mloga tačkom, a nika te nika i sa ogradom.
Gradište nekad
U mojoj avliji (k. br. 600.) prva je kuća od druma, i to, kako mi kažemo: uzduž, a kuća, komorica i 'ambar [hambar] je pod jednim krovim. Pokraj 'ambara je komora, pokraj komore četiri kućara [momačka ili djevojačka soba], pokraj kućara je sobica, pokraj sobice je pekara, pokraj pekare je veštet [ova riječ dolazi od njemačke Werkstatt, što znači radionica]. A ovo sve od 'ambara (pak i veštet) — sve je pod jednim krovim.
Kućari
Nuz veštet je drvotonj [debeli drveni panj na kojem se cijepaju drva]. Od jednoga komšije strane do drugog priko avlije stoji štala, štagalj i šupa, sve pod jednim krovira. Za štalom je đubre, za đubretim priko, ko i štagalj, stoji pojata [primitivnija staja za stoku], — al ova nije u avliji, nego u šjiviku. Sad od štaglja pokraj livog komšije strne ima kokošinjac i svinjac pod jednim krovim. Malo dalje k drumu buran [zdenac] i oko burana vezovi, od burana k drumu vanjska peć [peć za pečenje kruha], a na komorni vrata' ima kajslija.
Trava je u avliji onda, za koliko su konji na stanu. Kad ji' doteramo doma, onda, kada idu na buran na vodu, izsiku ledinu i travu. Korova u našoj avliji nema. Druga avlija (Jakše Petkovića)- kuća prva od druma, uzduž, drvena, cripom pokrita. Nuz kuću ima pod jednim krovim komaricu i kućarić, drveno, a više ništa. Avlija tisna, nema burana, nit drveta navliji. To je razlika između moje i negove avlije.
U dikojoj avliji ima dosta zgrada, al nisu u redu, već širom po avliji.
Iz moje avlije u desnog komšije avliju ide se s drumim, pa u njegovu avliju; a od livoga komšije strane imadu u tački vrata i tuda k njegovoj kući idemo. Iz avlije u polje možemo na drum, pu u polje, a možemo iz avlije priko šjivika, pa u polje.
‘ambar u avliji
Za avlijom mi je šljivik, za šljivikom vrt,a za vrtom njiva oraničina, a za mojom njivom polje i vinogradi čitava sela.
Kuća i pokućtvo.
Kod nas se zove ono kuća. di svit spava, kuva i jede.
Kuća je napravite od cigle, kako mi kažemo: zidana, pokrita cripom i jednokatna. Naša kuća ima jednu sobu, jednu kuću [kuhinju], jednu komaricu [ostavu], i 'ambar. U sobi ob lito žene misu kru' i stariji spavaju; a ob zimu spavamo svi u sobi, žene misu kru', suču, snuju, tkaju, predu, krpaju, i jedemo.
Jedna ulica u Gradištu – prostor od kuće do kanala je „struka“
U kući ob zimu i ob lito se kuva jest, i žene lužu [luženje je postupak pri pranju rublja, koje je u to vrijeme bilo od domaćeg satkanog platna, koje se najprije iskuhavalo na vatri] . Ob lito u kući jedemo.
U sobi su postelje, astal [stol – još sinija ili trpeza] , stolci (veliki i mali), peć, sat, četiri buđaka i tavan. A ono zovemo nebo, u kojoj je sobi tavan zamazan blatim i ubilit.
U kući je: arman [ormar] i ob lito i ob zimu, a samo ob zimu stoje kadulice sa kupusim kiselim; banak [ognjište] ; na banku je papećak (vatral; to je ona stvar, što se š njim vatra namišća i potiče, a od gvožđa je) ; sadžak (to je ona stvar, što se na njega drva jedan kraj zametne, kad su na vatri, a od gvožđa je). U kući ima uvik po malo drva. Ob zimu su u kući slanina i meso, i to do Velikog četvrtka; a na Veliki četvrtak unesemo u komori prvu do kuće. U 'ambaru držimo žito i brašno.
Za'oda [zahod, nužnik] nemamo. Nije, da ga nemamo samo mi, već nema ga u našem selu skoro nitko, nego idemo na van po šljiviku.
Ono, što je u kući, to zovemo pokućanstvo. Lonci su tucani i zemljani: zdile su zemljane i drvene; lanjuri su zemljani i porculanski; tepsije su bakrene, plejane i zemljane; kašike su kositrene, olovne i plejane; kotlovi su bakreni; oranija [bakreni prenosivi kotao koji je služio kod svinjokolje za topljenje masti, za kuhanje u svatovima] je bakrena, kablovi kabao je drvena kanta za grabljenje vode iz bunara, za napajanje stoke] su drveni.
Druge zgrade za ljude
Ima osim sobe još jedna zgrada, di svit spava ob lito, koja se zove kućari. Zidani su, popomostiti i cripom pokriti. Ob lito u njima spava mladi svit: mladoženja i mlada, momak i divojka. U kućarima je bogažija (mundir [ženska karderoba]) i ženska kojkaka drndolija, U kućaru je arman [ormar], u njemu je bolja, finija, posvečana bogažija ('aljine, špencleta [sako], kožuvi, kamizoli[lajbek, muški prsluk], pantalone, kape, i rubine [košulje ], — to je bogažija).
Sanduci. U njima ju slabija bogažija. Stublike, košare, čekrci. U stubljika' i košara' stoji gra', luk, bundevno sime, laneno sime, orasi, suve šljive, kalotine [suho voće], med, sir, kajmak[vrhnje] i pekmez.
Gdje se kada žvi
Kada bi došli u proliće u avliju, najviše svita bi našli u kućara', a lako bi isto i ob lito, pa makar došo u jutro, il' u podni, il' u večer. A u jesen i ob zimu il' došo u jutru, il' u večer, uvik ćeš najt svit u sobi.
Zgrade (ili samo prostorije) za žitak i sprave.
Ima osim kuće još puno drugi' zgrada. Prva je komarica. U njoj stoji ob lito meso, mast i slanina; a sol, kotlovi i kru' stoji i ob lito i ob zimu.
Do komorice je 'ambar. U njenu je žito i brašno.
'ambar u Štitaru
Do 'ambara je velika komora. U noj stoji rakija, prazna burad, lužnice i škafovi [drvena oveća okrugla posuda za pranje rublja].
Onda je sobica. U noj stoju ripice [krumpir], i kad žene ne tkaju, onda stative [tkalački stan].
Do sobice je pekara. Ij lioj su kačice [velike ili nešto manje otvorene drvene posude] (u njima je zob. ječam i sitni okruniti kukuruzi), kadljice (u njima je gra'orica i simenje, žito i ječam, dok se ne posije).
Do pekare je veštet. U njemu je alat: svrdlovi, sikere, bradve, fugle, testere i testerice, matike [motike], stupka (što se tuče mak i bundevno sime) i ono koje šta, što mi ljudi napravimo, i kazan, kad rakiju pečemo.
Šupa (kolnica.)
U noj stoju kola.
Pojata.
U pojati su plugovi, ornice, drljače, sone, orma za vole, kad oru (jarmovi i ojica), i šuma, koja se šuši za pravljene kojšta.
Vanska peć.
U njoj pečemo kru'.
Štagalj
U njemu je sino [sijeno]. Izidan je, popomostit i cripom pokrit.
Ove su zgrade sve zidane, cripom pokrite i popomostite [imaju izrađen pod].
Štagalj u Štitaru
Zgrade izvan dvorišta
Stan
Gradiški stan pod snijegom
U nas ima još i drugi' zgrada osim one u avliji, a te zo¬vemo stan. Naš je stan pokraj šume, četiri kilometera daleko od naše kuće pokraj zidanog druma.
Na stanu je koleba, zidana, cripom pokrita. Ima u njoj jedna soba, kuća i komorica. U sobi su stolci (mali i veliki), klupe, astalić, postelje, sat, šporet, vrata i penđeri. U sobi spavamo ob lito i ob zimu, jedemo ob zimu, žene predu, suču i tkaju. Na šporetu kuva se jest [jelo].
Stanovi su izvan sela
U kući se grije voda za napoj svinjama. U kući je arman, na armanu suđe, ko i doma : lonci, zdile, tanjuri, kašike i solenice. U armanu stoji brašno, slanina, mast i noževi. U kući je kaduljica sa kiselim kupusim i kablovi; bure sa sirćetim; banak, na banku je vatra. U kući ima uvik malo drva.
|
- 00:05
-
Ukupno Komentara
(15)
AJMO PUTIM PIŠICE
Možda vam je, dragi moji, već pomalo dosadila povijest Slavonskog Broda (a možda sam vam dosadio i ja?!), pa će mo napraviti malu stanku i otići u moje susjedno selo Gradište. Nije to tipično šokačko selo poznato samo po profesionalnom bećaru, mom prijatelju Šimi Jovanovcu niti po meteorološkoj stanici, nego i po bogatoj povijesti.
Za razliku od moga rodnoga sela Štitara, koje se proteglo uz Savu između Babine Grede i Županje, a u kojem se govori ikavsko ijekavskim nariječjem, Gradišci su ikavci. Kako će te vidjeti iz teksta koji slijedi oni idu „putim pišice“ dakle putem pješice, a taj put ide od „sivera“, jedu „lute i ripice“ a mi jabučice (rajčice) i krompir i t.d.
Objaviti ću jedan stari opis ovoga sela, čiji je autor, kako sam kaže, poljodjelac, a koji je objavljen u Zborniku za narodni život i običaje Južnih Slavena od Akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu 1900. godine.
Budući objavljujem izvorni tekst koji obiluje riječima poznatim samo nama koji smo iz toga kraja Slavonije, nepoznate ću vam riječi prevesti u uglastoj zagradi iza nepoznate riječi.
Iz Gradišta.
Narodni život i običaji.
Napisao Šimo Varnica, poljodjelac.
Selo i okolina.
Gradište – jedna od ulica danas
Okolina
'Ni [onaj] prostor oko sela (t j. 'ne njive, livade i pašnici) — to mi sve zovemo polje. Niki ope' kažu i atar.
U naše selo može (more) se dojt [doći] zidanim drumim (niki kažu : drumom), što ide iz Cerne, i to od ponoći (sivera). Ti zidani drum ide kroz čitavo selo, a ide u Županju k podana (jugu).
Kod nas se zove sokak put, koji ide iz polja. A što gospoda zovu sokak ili ulica, to mi kažemo kraj.
Prvi sokak ide iz polja u selo, i to on ide od sunca-is'oda (istoka). Drugi sokak ide iz polja u selo, a i on ide od sunca-is'oda. (Zove se Mrtvački sokak. Zato se tako zove, jer se s tim sokakim vozu mrtvaci u groblje. A zove se i Pinterov sokak, jer je pokraj njega Pintera nikakog kuća bila.)
Može se dojt u selo još s jednim sokakim, koji ide iz polja od sunca-is'oda, koji se zove Lončarev sokak, (jer je pokraj toga sokaka bila kadgod [nekada] nikakog Lončara kuća; zove se i Dudarov sokak: s drugu je stranu ope' [opet] Dudarova kuća). Zove se i Dudnjak, a zašto se tako zove, ne zna se.
Gradište – župna crkva Svetog Franje
Može se još s jednim sokakim dojt u selo, koji ide iz pola od sunca-is'oda, a zove se Brašuljev i Šironjin sokak (jer je s jednu stranu Brašuljeva, a s drugu Šironjina kuća). Sad se jedan kraj odbija k Privlaki i Otoku. U ti kraj more se dojt iz polja s jednim sokakim, koji ide od po noći. Zove se Brnatov i Govedarovića sokak (jer je s jednu stranu Brnatova kuća, a s drugu nikakog došlje lugara [šumara] Goveđarovića).
More se dojt u selu još s jednim sokakim, koji ide iz polja od ponoći. Zove se Đarđin i Ilišev sokak (jer je s jedim stranu Đurđina, a s drugu Iliševa kuća). Sad ope' ide jedan sokak iz polja u selo od podana (juga), koji se zove Lopatnja Bara (zato se tako zove, jer on ide iz njiva, koje se zovu Lopatnja Bara). U tom sokaku ima jedno deset, dvaneist kuća.
Bliže crkve ima jedna oviša ledina, koja se zove Ulice, jer se tako zove ne znamo. Od ti' ulica se jedan kraj odbija k jugo-zapadu, a drugi k sivero-zapadu, s kojim smo veće prošli k crkvi. 'Vi kraj, koji- ide k jugo-zapadu, ide na zidani drum [kamena cesta] (idu si dva na zidani drum.) U ti kraj može se dojt s jednim sokakim, koji ide iz polja, od juga, koga zovemo Bizmov i Mrkelića sokak, jer je s jednu stranu Mrkeljića, a s drugu Bizimova kuća. —Sad ćemo od Županje k crkvi, t. j. do crkve zidanim drunmim. U ti kraj ide jedan sokak iz polja i iz šume od sunca-is'oda. Zove se Antolov sokak (jer je sjednu stranu Antolova kuća). Drugi sokak spram toga ide od Bosuta od sunca-za'oda, koji se zove Đilanov sokak (jer je nuz njega Đilanova kuća.)
Rijeka Bosut
Sad ide jedan put iz Štitara, i to priko Bosuta od sunca-za'oda, i on se na dvoj rastavlja, kad dojde pod selo, t. j. bliže sela. Jedan ispada spram [naspram] 'noga, koji ide od Ulica, ti zovemo Ciganski sokak (jer su tode cigani); drugi izlazi bliže crkve na zidani drum, koji zovemo Posrani sokak (ne znamo, zašto se tako zove.) U tom sokaku ima deset, petneist kuća.
Pokraj našeg sela teče (niki kažu : ide) Bosut. Do po sela je Bosut blizu numera [posjeda određenog vlasnika] (t. j. blizu i pokraj šljevika), a od po sela je otišo malo dalje od šljevika. Našeg sela je jedan kraj, t. j. početak našeg sela je na brdu (to brdo nije visoko), i to od ponoći (sivera). Od sunca-is'oda i to od Đurđina sokaka do crkve i opet od crkve (kod crkve je Klek) k ponoći do kraj sela je brdo pokraj šljevika. Onda je to brdo na kraj sela omotalo i ope' se pružilo pokraj šljevika, al nije u dugačku. Tode mu je kraj. I tako je naše selo do crkve ko u kakoj rupi. Od crkve k Županji k podana je naše selo sve do kraja na ravnu.
Šume su od sunca-is'oda, od po dana i od sunca za'oda, samo što nema šume od ponoći. U šume se ide sa svima sokacima što su u selu, koji idu priko njiva i livada. Ti sokaci (t. j.- putovi) nisu 'noga čovika, priko koga zemje ide, to je državni put. Pokraj ti' putova je odnud i odnud [s ove i s one strane] iskopan jarak i priko svi' naši polja.
Gora kod nas nema.
Njive, oraničine (niki kažu; oranice), livade, pašnici i vrtovi su svud oko sela, niče je di [nečije negdje], i tako se u nje more dojt od kudgod 'odemo, sa svima sokacima i sa svakim putim. Koga je livada, pašnik [pašnjak], njiva, il' vrt dalje od puta, t. j. da nije nuz put il' nuz sokak, ti priđe priko tuđe zemlje (ko što malo ča [čija] je livada itd. nuz put) sa stazom, t. j. kud ne idu kola, nego samo svit [ljudi], kad ide pišice.
Gradište pod snijegom
Groblje je blizu (pokraj) sela, takija [odmah] za šljivicima u polju, u pô njiva, i to k suncu-is'odu. Zatvorito je , čisto je, u njemu nema drveća nikaka, trava se munta [licitira] i pokosi. Prije je bilo u njemu drveća i šikare, a vo tri, četiri godine, kako se krči i kosi, kud još nema grobova, svatko svoji' roditelja (niki kažu: rođaka) grob svake, il druge, treće nedilje okopa tako, da na grobu nema trave. Na 'nom je grobu trava i korov, koga nema tko okopat, il ima, a ne će, ne mari za svoje pokojne. Al taki' je vrlo malo.
Križeva ima od gvožđa, t. j. propeća. Ima kameniti' i drveni'. Grobnica ima zidani' i nezidani', ima zatvoriti' u gvozdenu i drvenu tačicu [ogradu]. — Tko je danas živ, ti nitko ne zna, da je grobje kadgod bilo digod na drugom mistu.
U gradiškom ataru ima jedno misto, di je bijo, kažu, kadgod grad (al nitko ne zna, kad je bijo). Ti je grad na tromeđi: na međi županjskog, štitarskog i gradiškog atara, al to misto, di je bijo grad, sad su njive orače, i to gradiške. Ti je grad obkolit s vodom, unaokolo njega je voda: sa jedne strane je voda Berava, s druge Bistrica, a s jedne Šlais, t. j. ti grad je u tri ćoška, il', kako naš svit kaže: ko lepinja. U tomu gradu nema nikakog spomena ni znamena. Ti grad zove se Šlajs (niki kažu Šlais).
Gradiške snaše
Taki isti stari grad ima u ceranskom ataru. Na njemu je danas ceranska crkva i popova (niki kažu: parokova) kuća. Prije nikoliko (deset, dvaneist) godina kopali su Ceranci kradom (tajno, potajno) ob noć na tom gradu rupu, a kad je pokojni parok i općina doznali (opazili), onda su ope' oni metnuli obnoć tajnu stražu i u'vatili su te ljude, što su kopali, pa su onda ti ljudi pod moranje kopali. Kažu, da su dokopali skaline [stepenice] i vrata, i da je onda svit od svuda dolazijo gledat. Kažu, da su iz Bosne (il', kako naš svit kaže: iz Turske) dolazili Turci gledat, i da je dolazio inđinir i gospoda, pa je onda parok i gospoda zabranili kopat. I ti je grad u tri ćoška, ko lepinja: sa dvi strane toga grada je voda (sjednu je stranu Bosut, a s drugu Biđ), s treću je suvo, nema vode. Ti je grad malo visokiji od zemje, t. j. od njiva, a zove se Grac.
Ima još jedan taki stari grad u šumi, blizu Bošnjaka. Ti se grad zove Slobodnjak. S jednu stranu toga grada je duboka voda, koja se zove Virovi. S tri strane toga grada je iskopao dubok jarak. Na jednoj strani toga grada u tomu dubokom jarku ima jedan stari, debeli 'rast. Kažu, da su tode [tu, ovdje] bila vrata, kad je bijo grad, al nitko živ ne zna je l', il' nije istina.
Nastavlja se
|
- 00:05
-
Ukupno Komentara
(30)
BROD NA SAVI OČIMA KRONIČARA FRANJEVAČKOG SAMOSTANA XXII
VAŠAR U PODVINJU ONEMOGUĆIO VELIKU PROCESIJU
TUČA UNIŠTILA VINOGRADE
ČUDESNA POPLAVA VIJUŠA
GODINA 1776.
Tvrđava Brod – zapovjednikov stan
Siječanj
[Izbor gradskog poglavarstva]. 8. ovoga mjeseca proveđeno je glasovanje ili izbor gospodina suca, pod predsjedanjem ovdašnjeg gospodina zapovjednika. Većinom glasova za suca je izabran gospodin Matej Gučić. Gospoda Antun Mateković i Josip Schneider potvrđeni su za vijećnike, a za nove su postavljeni gospoda Nikola Mihatović i Andrija Skalica.
Veljača
[Pravoslavci zaposjedaju Paumaisterovu zidanu kuću]. 27. danas u noći, pravoslavni su zaposjeli zidanu kuću gospodina Paumaistera, najbližu samostanu. Brođani su, naime, ili kasno prosvjedovali, ili su je zbog nesloge, ili pak međusobnog dogovora, izgubili, premda su za nju obećali dati veliki novac.
[Radovi na tornju]. 28. S tornja je bilo skinuto trošno zvono. Ono je bilo izliveno 1736. godine. Započeo je posao na tornju s gradnjom nove kupole, u koju će se smjestiti novo zvono.
Ožujak
[Skidanje starog krova]. 20. bio je skinut stari krov koji je predstavljao trajnu prijetnju da će se srušiti zajedno sa zvonom, a započet je novi na tornju iz čvrste hrastove grade, koje je najveći dio poklonio gradski sudac, uz suglasnost građana.
[Novo zvono]. 23. Poslije dva sata poslije podne sretno je bilo podignuto i postavljeno na svoje mjesto novo veliko zvono uz ostala stara. U predvečerje Navještenja novo je zvono zazvonilo prvi puta za »Zdravomariju«, a na blagdan uobičajenim trostrukim povlačenjem.
Travanj
[Završetak radova na tornju]. 29. Hvala Bogu svemogućem, toranj je u potpunosti bio završen, a također je bila postavljena i obojana ograda od hrastova drveta iza crkve.
Tvrđava Brod danas
Lipanj
[Mlada misa Adama Kulunđića]. U nedjelju Presvetoga Trojstva, zahvaljujući predivnom vremenu i veoma velikoj nazočnosti vjernika zbog pobožnosti, u prisutnosti mnogih dragih gostiju gospode kraljevskih dužnosnika, mnogopoštovanog oca bivšeg provincijalnog ministra Ivana Velikanovića, velečasnog oca Josipa Paviševića, generalnog lektora, velečasnog oca Marka Zličara, pridruženog člana provincije, redovnik otac Adam Kulunđić, student svete teologije samostana u Petrovaradinu, na najsvečaniji je način odslužio svoju mladu misu. Službu duhovnog oca izvršio je gospodin Nikola Mihatović, građanin Broda, a propovijedao je veoma časni otac Mihael Pitinčević.
[Procesija u osmini Tijelova]. 9. Nedjelja u osmini Tijelova. Uobičajenu procesiju vodio je mnogopoštovani gospodin Andrija Krčelić, podarhidakon i mjesni župnik, a mnogi su kraljevski dužnosnici bili pozvani na objed. Sve je završilo u najboljem redu.
[Radovi na ormaru u sakristiji]. Gospodin slikar te kipar brat Juniper Stilpp skupa su dovršili i obavili radove na sakristijskom ormaru i oltaru u crkvi.
[Procesija osmine Tijela Kristova]. 13. Danas je blagdan svetoga Antuna Padovanskog i osmina Tijela Kristova. Uobičajena procesija po gradu bila je oglašena za šest sati, a budući da je došlo malo vjernika zbog sajma u Podvinju, ona je održana oko crkve. No u našoj je crkvi otac blagdanski propovjednik održao uobičajenu propovijed, a procesiju je vodio i pjevanu misu služio nedjeljni propovjednik.
Tvrđava Brod – topnička zgrada
[Tuča]. 30. Danas poslije tri četvrt dvanaest prije objeda pao je strahoviti grad, koji je ovdje u mjestu, kako u vinogradima tako i u poljima, sve otukao. Tolika se oluja i vjetar podigao, da je provincijalni ministar, zaključujući kanonsku vizitaciju, morao prestati sa svojim govorom.
Srpanj
Ovaj se mjesec nije dogodilo ništa posebno. Osim:
[Novi kalež]. 26. Velikom darežljivošću gospode Ane Zekin te uz dar izvjesne količine srebra, za crkvu Presvetoga Trojstva načinjen je kalež od čista srebra, a cijeli je bio pozlaćen.
Rujan
[Jubilej Brodske župe]. 1. U Brodskoj je župi prvi puta slavljen jubilej. U procesiji je sudjelovalo oko 2.000 ljudi. Procesija se kretala od župne crkve u crkvu što se nalazi u Tvrđavi, a zatim u našu te iz naše u kapelu Svetoga Lovre na groblju, a završila je u župskoj. Isto je tako bilo i sljedeći dan u isto vrijeme, poslije četiri sata popodne. Na spomen budućim naraštajima bilježimo sljedeće:
I. Kad je procesija ušla na velika vrata u crkvu, odmah je započela molitva šest »Očenaša« i »Zdravo Marija« na desnoj strani kod blagoslovljene vode, okružila oko klupa i izišla kroz mala vrata zvana Svetoga Mihaela.
II. Prigodom te pobožnosti dva su svećenika ispovjednika bila poslana u župsku crkvu da ispovijedaju vjernike, kojih je broj oba puta bio velik.
III. Kad se procesija iz Tvrđave bravarskom ulicom kretala prema našoj crkvi, zvonila su samo naša zvona; isto tako i na izlasku procesije iz naše crkve; ostalo vrijeme nisu zvonila.
IV. Po nalogu što ga je izdao preuzvišeni zagrebački biskup Josip Galliuff, dušobrižnici su ili župnici prema određenom rasporedu sa svojim župljanima, gotovo nasilu sakupljenima, u procesiji išli u Zagreb. Ipak su kasnije mnogi u svojim mjestima obavili pobožnosti, budući da se u svim župama jubilej proslavljao dvaput, a u Brodskoj župi triput, tj. 1. rujna, 4. listopada i 28. listopada. Kroz cijelo je vrijeme ta tri dana bilo veoma mnogo pokornika.
Brod – vidikovac na Savi
Listopad
[Smrt Friedricha Schmidtpurga]. 27. Jučer je umro presvijetli gospodin barun Friedrich Schmidtpurg, pukovnik ove Tvrđave, već deset godina zapovjednik. Danas oko četiri sata poslije podne, uz svečanu i dužnu pratnju, pokopan je na Brekinji pokraj kapele Svetoga Lovre. Gospoda Terzić, Sehau i Rathmacher iz krajiške brodske satnije triput su ispalili počasnu paljbu. Vojnici pak pukovnije Althan iz Tvrđave nosili su i pratili lijes iza križa, zajedno s naših deset redovnika, gospodom kraljevskim dužnosnicima i velikim izmiješanim mnoštvom ljudi sve do groblja.
GODINA 1777.
Veljača
[Kuća na raspolaganje samostanu]. 18. U svezi s poniznom molbom, upućenom uzvišenom poglavarstvu za dodjelu jedne kuće, koja bi bila na raspolaganju samostanu, dobrostivo je odgovorio Matija Matijanić. Tu je kuću poglavarstvo također oslobodilo od plaćanja poreza, kako se može vidjeti u otpisu koji je pohranjen u arhivu ovoga samostana.
[Novo zvono župske crkve]. 21. Na toranj župske crkve postavljeno je novo zvono od osam kvintala, a danas je prvi puta zazvonilo za anđeoski pozdrav u podne.
Ožujak
[Poplava Save; ograničen broj redovnika]. 10. Sava, koja je nedavno sve strašno poplavila, danas se počela povlačiti.
Od Vrhovnog osječkog zapovjedništva, budući da je i biskup dao pristanak, broj se redovnika u ovom samostanu ima u sljedeće tri godine ograničiti tako, da u njemu boravi 11 svećenika, 6 klerika studenata filozofije, 3 brata laika, ukupno 20 redovnika.
Travanj
[Apostolski sindik Jakob Gruičić]. 6. Poslije blagopokojnog gospodina Antuna Gruičića, koji je umro 23. ožujka, a kroz tri je godine hvalevrijedno obavljao službu apostolskog sindika, zamoljen da mjesto njega preuzme službu sindika, njegov je brat gospodin Jakob Gruičić u sobi pred očima diskretima i gospodinom Andrijom Terzićem, sindikom-zamjenikom, rado prihvatio službu sindika ovoga samostana.
[Dolazak kneza Maksimilijana]. 30. Danas oko pola dva poslije podne stigao je u Brodsku tvrđavu prejasni knez Maksimilijan pošto mu je priređen svečani doček. Šetao je zidinama, a u grad nije izlazio. Sutradan je ujutro u četiri sata otputovao. Topovi nisu pucali ni pri dolasku ni pri odlasku, a ni vojska nije bila postrojena.
Svibanj
[Poplava polja Vijuš]. 15. Proteklih dana pale su obilne kiše i tako uzmutile Savu, da je danas ujutro iznenada preplavila polje Vijuš na neki čudesan način, još dosada nikada viđen.
Vijuš
[Blagdan Presvetoga Trojstva]. 25. nedjelja Presvetoga Trojstva. Svi su obredi bili obavljeni na najsvečaniji način i na najveću utjehu vjernika. Svečanu misu služio je mnogopoštovani gospodin Ivan Đuraić, sibinjski župnik. Puku je propovijedao veoma časni otac Mihael Pitinčević, domaći propovjednik. Pokornika je bilo veoma mnogo. Pričest je, naime, primilo oko 1.000 vjernika.
Kolovoz
[Orgulje iz Čuntića]. Te godine, mjeseca prosinca, po nalogu mnogopoštovanog oca provincijalnog ministra Blaža Tadijanovića, Savom su dopremljene orgulje iz rezidencije Čuntić za uporabu crkve Presvetoga Trojstva u Brodu, a koje je na sredinu kora smjestio sam spomenuti mnogopoštovani otac provincijalni ministar. Za tri su dana bile postavljene i usklađene, pa su na blagdan Obraćenja svetoga Pavla apostola 25. siječnja 1778. godine zasvirale na prvoj svetoj misi što ju je spomenuti mnogopoštovani otac provincijalni ministar pjevao na oltaru uz asistenciju. Istoga dana, pošto je završio objed, vratio se u Požegu da nastavi kanonsku vizitaciju, a odatle je i došao.
Nastavak slijedi
|
- 00:05
-
Ukupno Komentara
(23)
BROD NA SAVI OČIMA KRONIČARA FRANJEVAČKOG SAMOSTANA XXI
GODINA 1774.
SAVA POTOPILA VINSKI PODRUM
GOZBA U DUHU SIROMAŠTVA – TUČA K'O KOKOŠJA JAJA
Siječanj
U svezi s kriptama propisuje se: vlastima i upraviteljima župa što se nalaze u područjima pod vojnom upravom, po izričitom nalogu preuzvišenog gospodina našega biskupa, imam pred sobom dobrostivi kraljevski nalog, što ga je priopćilo Vrhovno zapovjedništvo u Osijeku u suglasnosti sa spomenutim preuzvišenim gospodinom biskupom, snagom kojega se zabranjuje: niti u jednoj se crkvi više ne smiju graditi kripte za pokapanje mrtvih, a u onima pak gdje već postoje, ne smije se više pokopati niti jedan mrtvac. Nadalje, groblja valja urediti izvan naseljenih mjesta, kako bi se unaprijed otklonila opasnost za ljudsko zdravlje, jer se smatra da bi ono time moglo biti ugroženo. Nekome će se ovo možda učiniti pretvrdim. Budući pak da se naša slava sastoji jedino u poslušnosti, slobodno nam je zamisliti da bez sablazni i ostalih lako predvidivih neprilika ne bismo prošli, ako bismo pokazali i najmanji otpor, pošto sam ja već dosada uvelike beskorisno pokušavao hodati ravnijim putovima. Stoga se svi i pojedinci imaju savjesno pokoriti toj odredbi, zaključuje se ovom ispravom itd.
Brod – staro gradsko groblje
Ožujak
[Mramorni kamen za blagoslovljenu vodu]. 1. Petoga dana ovoga mjeseca na stupove što drže kor postavljena su dva mramorna umjetnički izrađena kamena za blagoslovljenu vodu.
[Ujedinjenje Bosanske i Srijemske biskupije]. 2. 20. ovoga mjeseca presvijetli i prečasni Matija Krtica, posvećeni đakovački biskup, bio je ustoličen, pa su tako dvije biskupije, tj. Bosanska i Srijemska, postale kanonski (dakle crkvenopravno – moje objašnjenje) ujedinjene.
[Obavijest o školi]. 3. Dana 25. ovoga mjeseca stigao je dopis Ratnog vijeća kojim se traži obavijest o školskoj zakladi, broju mladeži, učitelju, knjižnici i učiteljevim piscima, kojima se u školi obično pri pouci služi.
Lipanj
[Nova hrastova građa]. 1. Dana 6. ovoga mjeseca tesari su privremeno postavljenu staru hrastovu građu uklonili s istočnog samostanskog krila, a 9. istoga mjeseca započeli postavljati novu.
[Nova peć]. Dana 22. ovoga mjeseca, za vrijeme gvardijanata Marka Gužvića, pećar iz Pečuha postavio je novu peć u blagovaonicu.
Srpanj
[Pozlata oltara Svetoga Antuna]. 1. Dana 13. ovoga mjeseca slikar je započeo pozlatom oltara Svetoga Antuna o trošku gospodina Antuna Maršanića, građanina grada Broda. Vrijednost sklopljenog ugovora iznosila je 180 forinti, od kojih je slikar dobio 130, za svijeće je bila određena 21 forinta, a ostatak je predan samostanu za uzdržavanje obrtnika i njegova pomoćnika.
[Žitnica]. 18. je započela gradnja žitnice u dvorištu na južnoj strani uz rijeku Savu.
Rujan
[Slika svetog Antuna]. 2. Dana 6. ovoga mjeseca velečasni otac Martin Hercegović, djelatni definitor provincije, blagoslovio je sliku svetoga Antuna Pado¬vanskoga i Elizabete, a prvi je i otpjevao misu na tom oltaru Svetoga Antuna.
Kapela i mauzolej gradskog groblja
Nalog
[Prošnja u Sibinjskoj župi]. Časni definitorij iz opravdanih razloga naređuje da samostan Presvetoga Trojstva u Brodu obavlja prošnju u cijeloj sibinjskoj župi s novopridruženim joj selom Slatinikom. Dano na definitorijalnom sastanku u Iloku, za vrijeme kapitula, na prvoj sjednici 23. kolovoza 1774. godine.
Po nalogu časnog definitorija, otac Josip Jakošić, tajnik provincije.
[Novi gvardijan]. 3. Velečasni otac gvardijan Filip Čevizević, zakasnivši zbog nekih provincijskih poslova, stigao je tek 17. ovoga mjeseca na svoje odredište u Brod.
[Novi župnik]. 4. Mnogopoštovani gospodin Andrija Krčelić, podarhiđakon brodskog kotara, došao je 23. rujna iz Lukaševa Šamca za župnika u Brod.
Listopad
[Urod pšenice i grožđa]. Ove je godine Bog, koji gladne napunja dobrima, udijelio odličan urod pšenice, no najviše je podario vina, i to u tolikom izobilju, da je samostan, plaćajući za oku pet denara, nabavio obilje dobrog i biranog vina.
Studeni
[Dio alodijalnog zemljišta župi]. Već je odavno pokrenuto pitanje o ustupanju dijela alodijalnog zemljišta za proširenje vrta župske kuće. Diskretorij je s tim u svezi poslao odgovor uzvišenom poglavarstvu grada Broda: 'Samostan niti hoće, a niti može, uložiti prigovor u svezi sa zemljištem što ga valja dodijeliti župniku'.
Prosinac
[Novi ormar u sakristiji]. Dana 17. ovoga mjeseca u popodnevnim je satima donesen i postavljen novi ormar u sakristiju.
[Postelje za požešku bolnicu]. Nadalje, 22. ovoga mjeseca, po nalogu časnog definitorija, postelje su s opremom poslane u požešku bolnicu, ali će nakon jedne ili dvije godine opet biti vraćene.
Mrtvačnica židovskog groblja
GODINA 1775.
Siječanj
[Led na Savi]. 2. ovoga mjeseca, mimo običaja, u četiri sata poslije podne led se na Savi zaustavio, pa je ona bila zaleđena do 17. ovoga mjeseca.
Ožujak
[Bjegunac iz karantene]. Dana 22, oko deset sati uveče, izvjesni Jakob Mušinović, porijeklom iz Kutine, prosjačkoga staleža, pobjegao je iz karantene i ušao u naše dvorište. Naša su ga braća zaustavila pod blagovaoničkim prozorom. Pošto je gospodin ravnatelj karantene dao neophodne smjernice, on je napokon oko jedan sat noću bio uhvaćen i vraćen u karantenu. Mi smo uspjeli sačuvati zdravlje. Inače, da je našao otvorena samostanska vrata, ušao bi ili u pekaru ili u štalu, a samostan bi zacijelo bio zatvoren, kao što se isti nesretni slučaj dogodio 7. prosinca 1771. godine, kada je samostan zajedno s crkvom bio zatvoren do 17. siječnja.
[Nova kazula i novi kalež]. 25. ovoga mjeseca odslužena je misa u novoj kazuli i s novim kaležom, kupljenim darežljivošću blago u Gospodinu usnulih gospodina Martina Gužvića i njegove supruge gospođe Klare.
[Nalog Vrhovnog vojnog zapovjedništva o bratovštinama]. Dana 29. gospodin brodski zapovjednik poslao je našem samostanu sljedeći prijepis naloga Vrhovnog zapovjedništva u Osijeku: 1. Bratovštine, prošle godine popisane, kao što je u Brodu Bratovština od pojasa svetoga Franje, mogu zadržati uobičajeno djelovanje, a novu bratovštinu nije dopušteno osnivati bez znanja i odobrenja. 2. Od članova bratovštine, izuzevši dragovoljno darovanu milostinju, ništa se ne smije tražiti. 3. Ukidamo prošnju plodova i drugih prirodnina što je skrbnici ili ekonomi bratovštine obično skupljaju. 4. Zabranjujemo skupljanje novca za skrbnike, nadglednike i ostale članove bratovštine, što se obično obavljalo jednom godišnje, ali i sve ostale novčane nagrade. 5. Da bi se novac bratovštine sigurno čuvao, naređujemo da budu tri ključa od blagajne spomenute bratovštine, od kojih će jedan držati predstojnik redovnik, drugi, prvi njegov nadzornik a treći gradski sindik. Oni će svi zajedno primati svaki prihod, napraviti godišnji obračun i dati ga na uvid vojnom zapovjedniku u gradu. Ako on bude istinit, vraća se uz potvrdu na čuvanje u škrinji bratovštine; ako ne bude istinit, bit će podnešena prijava Vrhovnom generalnom zapovjedništvu.
Pravoslavno groblje
Travanj
[Misa u karanteni]. Petoga ovoga mjeseca iz karantene je samostanu poslan prijepis naloga, kojim Njezino Veličanstvo naređuje da jedan svećenik može u nedjelje i zapovijedane blagdane služiti ondje misu, uz stipendiju od 30 krajcara. Očekuje se provedba te odredbe.
[Zabrana gradnje]. Dana 19. ovdašnji je gospodin zapovjednik poslao prijepis naloga, kojim se zabranjuje svaka nova gradnja ili neka velika obnova na prostoru od 600 orgija* od Tvrđave.
* ORGIJA je mjera za dužinu od šest stopa. Ima i druge nazive: sežaj, klafter (klaftar) ili hvat, a u staro se doba zove »korak«. To je naša stara mjera, a zove se stopa ili »cipeliš« (Schuh). U XVIII. stoljeću iznosi 315,8-316,10 mm. Zakonom od 1874. njezina veličina u Hrvatskoj iznosi 316,08 mm.
Svibanj
[Poplava Save]. 30. ovoga mjeseca rijeka je Sava preplavila polje Vijuš i hrvatske ciglare, što im je nanijelo štetu od više tisuća cigli. Ova je rasla svakodnevno do 8. lipnja toliko, da je isprala naše dvorište sve do oraha, štalu s novim podom, poplavila pekaru, podrum, odakle s teglicom za svetkovinu Presvetoga Trojstva 11. lipnja nismo mogli izvući vina, a voda je nadvisila i prag žitnice preko pet palaca. Ta se poplava s pravom smatra velikom, jer prema predaji starih ljudi, ako nije nadvisila, a ono je zacijelo izjednačila mjeru banjalučke godine, kada je dostigla, kako se tvrdi, najvišu razinu. To preobilje vode, probivši nasip, toliko je preplavilo gornja sela uz Savu, kao i donja, da su ljudi, kako bi spasili sebe i svoju stoku, bili primorani napustiti kuće i skloniti se u brda. Našu su Tvrđavu vojnici čuvali danju i noću postavljajući nasipe, jer bi inače silni vodeni val preplavio i Tvrđavu i cijeli Brod. Ipak je voda doprla do sredine gradskoga trga, tako da je prolaz uz Savu prema trgu bio zatvoren. Napokon se voda iz našega dvorišta počela povlačiti 19. lipnja, a 30. se potpuno povukla u svoje korito.
Pružio se Brod uz Savu
Lipanj
[Procesija u osmini Tijela Kristova]. 18. u nedjelju osmine blagdana Tijela Kristova, uobičajenu je procesiju najvećom svečanošću vodio mnogopoštovani gospodin Andrija Krčelić, podarhidakon i gradski župnik. Nebo nam je također bilo naklono, premda je u tri sata počelo grmjeti, a kiša nije prestajala sve do sedam. Kasnije se razvedrilo, pa je procesija po vedrom vremenu i započela i završila. Poslije je opet padala kiša. Gospodina zapovjednika, ostale kraljevske dužnosnike kao i ostale goste ugostili smo s poštovanjem u duhu siromaštva.
Srpanj
[Slikarski rad na sakristijskom ormaru]. 28. gospodin slikar iz Đakova započeo je rad na sakristijanskom ormaru.
[Pobožni oporučni zapis Marijana Terzića]. 29. Šimun Kupić, zamjenik vojnog zapovjednika satnije u Lužanima, donio je iz Vinkovaca dopis Sučevićeve komisije, u kojem nas pitaju, da li su oporučni zapis iz pobožnosti gospodina Marijana Terzića izvršili za svaku godinu gospoda Ivan i Petar Terzić i da li su odslužene mise? Odgovoreno je kao što u dopisu stoji.
Muslimansko groblje
Kolovoz
[Provincijalov dolazak]. 11. oko pola devet naveče iz Požege je stigao mno¬gopoštovani provincijalni ministar s velečasnim ocem Blažom Tadijanovićem, definitorom provincije. On je sutradan izjutra otputovao u Đakovo.
[Tuča]. 11. u tričetvrt četiri poslije podne iznenada je iz gotovo vedra neba pao obilni i veliki grad poput kokošjeg jajeta i porazbijao crkvene prozore na zaprepaštenje svega puka.
[Samostanski krov]. Nadalje, u istom je mjesecu zidar crijepom prekrio lijevu stranu samostanskog krova.
Rujan
[Obnova blagovaonice]. 5. zidar je obnovio i obijelio blagovaonicu, a gospodin je slikar obojio prozore i ostalo.
[Ustoličenje župnika u Brodu]. 10. na blagdan Imena Blažene Marije, bio je za župnika u Brodu ustoličen mnogopoštovani gospodin Andrija Krčelić, podarhiđakon, a obred je obavio zagrebački kanonik gospodin Nikola Taichsperger.
Listopad
[Svetkovina svetoga Franje]. 4. na svetkovinu serafskog našeg oca Franje, mnogopoštovani je gospodin mjesni župnik služio misu, a kapelan, velečasni gospodin Ivan Čavčić, održao je vjernom puku propovijed. Ostali susjedni župnici, osim podvinjskog, zbog kišnog vremena nisu stigli.
[Nova zvona u Tvrđavi]. 14. na Tvrđavi su prvi puta zazvonila nova zvona na novom tornju.
[Mramorni kamen za blagoslovljenu vodu]. 26. je postavljen mramorni kamen za blagoslovljenu vodu, jedan u blagovaonici, a drugi na koru.
Ušće Orljave u Savu
Studeni
[Nalog o osnutku njemačkih škola]. Namjesničko je vijeće ovaj mjesec izdalo nalog o osnutku njemačkih škola u krajinama kojim se naređuje da ih pohađaju djeca do trinaeste godine, a zatim se daje mogućnost pohađanja latinskih škola, ako netko želi. Nalog je vjerojatno bio krivo protumačen, jer bi inače latinska škola u Brodu bila ukinuta, a mladići, koji su je pohađali tri, četiri ili pet godina, prestali bi sa školovanjem, izgubivši tako i novac i trud prijašnjih godina.
Nastavak slijedi
|
- 00:05
-
Ukupno Komentara
(32)
BROD NA SAVI OČIMA KRONIČARA FRANJEVAČKOG SAMOSTANA XX
GODINA 1773.
Siječanj
[Početak ostvarivanja oporučnog zapisa Martina Gužvića]. 1. Pobožni i vječni oporučni zapis, što ga je ovomu samostanu i crkvi Presvetoga Trojstva ostavio blage uspomene pokojni apostolski sindik Martin Gužvić, a sastoji se od 1.000 forinti, sretno se počeo ostvarivati prema uputi pokojnikove izvorne oporuke i tiskane tabele što se čuva u arhivu ovoga samostana.
[Oporučni zapis Marijana Terzića]. 2. Postoji također i drugi pobožni i vječni oporučni zapis blage uspomene presvijetloga gospodina Marijana Terzića, zapovjednika slavne Brodske pukovnije. Budući da već godinu dana samostan nije primio novac od kamata za odslužene mise krivnjom njegovih rođaka, koji su glavnicu od 1.000 forinti zadržali kod sebe, a nisu se pobrinuli da je daju u zalog zbog kamata, prestala je obveza; nastavit će se čim bude isplaćena naknada za već odavno izvršenu obvezu.
[Predznak poplave Save]. 3. Predveče 3. ovoga mjeseca začula se podzemna tutnjava, a na zapadnoj se strani zamijetilo sijevanje. Te pojave narod smatra predznakom buduće poplave Save u proljeće.
[Kraljevski nalog]. 4. Velečasni otac Benedikt Slunjski, gvardijan Cerničkog samostana, donio nam je kraljevski nalog, što ga je izdalo Vrhovno zapovjedništvo u Osijeku, a nama bilo dostavljeno preko mnogopoštovanog oca provincijalnog ministra. U njemu se istraživalo stanje svakoga samostana i cijena godišnjeg uzdržavanja jednog redovnika itd., kako se može vidjeti u popisu okružnica.
[Drugi kraljevski nalog]. 5. Od istog Vrhovnog zapovjedništva stigao je 27. ovoga mjeseca zapovjedništvu Brodske tvrđave također jedan drugi kraljevski nalog, po kojemu se ukidaju strogi i pravi zatvori kao i teške kazne za redovnike. To nam je saopćio poručnik Tvrđave.
[Potres]. 6. Poslije dva sata u noći 28. ovoga mjeseca mnogi su u samostanu i izvan njega osjetili jaki potres, no pomoću Božjom on nije nanio nikakvu štetu ni ljudima ni stvarima.
[Mlinovi]. 7. Ovaj samostan već dulje vremena drži mlinove »dvaju redova«, ili, kako puk kaže, »dva reda«. Zbog dosljednijeg opsluživanja svetoga pravila, diskretorij je smatrao prikladnim da se oba zastalno ustupe gospodinu Antunu Gruičiću i njegovoj obitelji. Danas, 28. siječnja.
Veljača
[Vremenske prilike]. Budući da se nije dogodilo ništa važno, ovaj smo cijeli mjesec promatrali vremenske prilike. Blaga i umjerena zima bila je sve do 3. ovoga mjeseca, a od toga je dana bila mnogo oštrija. Počelo je i sniježiti, a takvo se vrijeme zadržalo do kraja mjeseca.
Zvonko Jukić – Kočija
Ožujak
[Utapljanje dvaju konja]. 1. Budući da smo malo prije govorili o zimskom vremenu i hladnoći, valja reći da je hladno vrijeme potrajalo do 24. ovoga mjeseca.Samostan je u tom razdoblju izgubio dva mlada konja, dovedena iz Bačke za vezane mise. Što je bio uzrok njihova utapljanja u Savi, ne znam da li više slugina nespretnost i nesposobnost, ili pak njegova nebriga i lijenost što ih nije napajao na samostanskom zdencu, kako su obično činili ostali, nego ih je pustio na rijeku međusobno povezane, budući da još nisu bili pripitomljeni, pa su se utopili, na veliku žalost i tugu siromašnoga samostana. Hladnoća je predveče popustila, a sutrašnji je dan osvanuo vedar i obasjan suncem donoseći proljetnu toplinu.
Sljedeći je zbog sjevernog vjetra bio već hladniji, a drugi su mu dani bili slični sve do kraja mjeseca.
[Sadnja stabala]. 2. Ovoga je mjeseca velečasni otac gvardijan unutar ograde uz novosagrađeni zid dao zasaditi divljake za kalamljenje krušaka i jabuka, a sve ih je kalamio brat laik Solan Kuhen.
[Izgradnja sakristije]. 3. Već odavno su provincijalni ministar i diskretorij donijeli odluku da se sruši sakristija i izgradi prikladnija, pa je 23. počelo rušenje stare i izgradnja nove, zajedno sa svodom gornjega prostora koji se nalazio iznad njega. To je započelo naznačenog nadnevka sljedećeg mjeseca.
[Novi zatvor]. 4. Ovaj je mjesec opet stigao dopis mnogopoštovanog oca provincijalnog ministra u svezi s gore spomenutim kraljevskim nalogom, da se ukinu pravi zatvori i da se osnuju novi među redovničkim sobama. Diskretorij je odredio u tu svrhu sobu br. XVI.
Travanj
[Zavjetna posveta četvrtka]. 2. Građani, okupljeni zajedno s gradskim vijećem i gradskim sucem na svečanom uskrsnom slavlju, zamolili su mjesnog župnika zavjetnu posvetu četvrtka (tako je zovu) za očuvanje zemaljskih plodova. Odobrio je, s tim da misna stipendija iznosi tri forinte, a školniku treba platiti pet groša svaki puta kad pod misom bude svirao orgulje. Na to nisu pristali građani niti gradsko poglavarstvo. Zaprijetili su da će svijeće i uobičajenu misnu stipendiju prenijeti u našu crkvu Presvetoga Trojstva. Da to ne bi učinili, pristao je na njihov zahtjev da se misa služi po običaju.
Zvonko Jukić – Mala crkva
[Kraljevski nalog]. 3. Ovoga mjeseca obznanjen je kraljevski nalog o načinu na koji se imaju slaviti nedjelje kroz godinu i zapovijedani blagdani, ali ga je gradski bilježnik pogrešno protumačio, da će, naime, svaki kućedomaćin biti kažnjen novčanom globom od 10 imperijala, ako njegovi ne prisustvuju misi, propovijedi ili vjeronaučnoj pouci u župnoj crkvi. Ta se kazna, kako me je obavijestio gospodin gradski sudac, kao niti župna crkva u spomenutom kraljevskom nalogu uopće ne spominju.
[Izlaganje Presvetog sakramenta 40 sati]. 4. Gospodin je župnik ovoga mjeseca obznanio okružnicu što ju je poslao presvijetli gospodin Vernek, da se naime 6. sljedećeg mjeseca po kraljevskom nalogu Presveti sakrament euharistije posvuda izloži puku 40 sati. U okružnici se ne spominje naša crkva koja nije župska. To pak ništa ne znači, budući da ni crkva naše braće u Požegi nije župska, pa ipak po okružnici ima određeni dan 40-satnog izlaganja euharistijskog sakramenta. Svi su se začudili zašto se tako postupilo.
Svibanj
[40-satno klanjanje u župskoj crkvi]. 1. Gospodin je župnik spomenutu i raširenu pobožnost netom nazvanu 40-satno klanjanje pridržao za svoju crkvu, a u ispomoć su mu za ispovijed došla dvojica naših svećenika na njegovu zamolbu. Oni ondje nisu objedovali. Pripovjedali su da je svaki ispovijedio šestoricu pokor¬nika. Prisustvovali su i njegovoj propovijedi s oltara pred Presvetim koje nije bilo prekriveno velom. Hvaleći Presveto, župnik je u propovijedi napao svece. Govorio je: čemu sveci pred Presvetim, čemu postavljanje kipova svetoga Franje nasred crkve? Čemu hodati oko njih na golim koljenima, i mnoge slične stvari na koje se i ranije nerijetko srdio, a puk je slušao. Neki su ljudi to ispripovijedili našim ocima, pa je odatle očito da je njima, koji su to pripovijedali, zaista to bilo sablažnjivo... Treći su opet smatrali da te propovijedi nemaju druge svrhe, nego da odvrate puk od crkve Presvetoga Trojstva i od propovijedi otaca franjevaca i ostalih obreda u njihovoj crkvi. Stoga su govorili: »Sve to čini prokleta, prokleta lakomost, kako se onamo ne bi odnosila milostinja«.
[Nespretno protumačeni nalog]. 2. Spomenuti proglas kraljevskog naloga, što ga je nespretno protumačio gospodin bilježnik u Gradskoj vijećnici i gradskom trgu, a gospodin župnik u svojoj crkvi, nije bio dovoljan, nego je njegov kapelan Ivan Čavčić (za čija se podbadanja dosada ne zna), susretavši na putu u donja župska sela puk koji se uputio u crkvu Presvetoga Trojstva, kako bi u nedjelje i zapovijedane blagdane zadovoljio zapovijedi pohađanja mise, a na mlade nedjelje obavio pobožnost propisanu za članove bratovštine, pozivao natrag govoreći: 'Baš ništa ne znači što odlaze onamo, jer sve to mogu obaviti i pod njegovom misom; ili također: 'oni koji ne mogu doći na misu, neka mole u svojoj kući'. Nekoliko je puta neuki svijet to poslušao i vratio se na njegovu misu; neki su se pak oglušili o njegove riječi i dolazili ovamo, a ti su upravo o tome izvijestili naše oce. Nedavno je pak, vraćajući narod s puta, premda je trebao služiti misu u selu Klakaru, kako je navijestio, misu odslužio u selu Vrbi, u kapelici, u kojoj je inače župnik zabranio služiti misu, i to samo zato da bi odvratio puk da ne dođe u našu crkvu. Eto župnikova usklađena rada što su ga naši poglavari od njega zahtijevali svaki puta kada su ovamo dolazili.
Položaj brodskog franjevačkog samostana
[Župska procesija]. 3. Prošlog mjeseca, budući da nas se gospodin župnik, prema običaju, niti u predvečerje, a niti na sam dan posvećen svetom Marku evanđelisti, nije udostojao pozvati da prisustvujemo njegovoj župskoj procesji, iako smo spremno iščekivali poziv, u njoj, po naređenju poglavara, nitko od naših nije prisustvovao. Kad je to opazio učitelj mladeži, ni on ni njegova mladež nisu išli u procesiju. Zatim, u subotu prije pete nedjelje po Uskrsu, njegov nas je kapelan pozvao na dužni način da sudjelujemo u procesiji u sva tri prosna dana. Na te smo procesije po našoj obvezi uredno išli, a išla je također i školska mladež s barjakom po svom običaju.
Lipanj
[Blagdan Presvetoga Trojstva]. 1. Na blagdan Presvetog i Nerazdjeljivog Trojstva bilo je tako veliko mnoštvo pokornika, da su svi samostanski ispovjednici, ali i veći dio župnika, marljivo sjedili do podne, a ipak nisu sve uspjeli ispovjediti.
[Put iz crkvene kripte]. 4. Gospodin gradski župnik osobno je velečasnom ocu gvardijanu uručio nalog Hrvatskog Banskog vijeća, posredstvom okružnice presvijetlog gospodina arhiđakona Werneka, o gradnji puta iz crkvene kripte. Tom se nalogu samostan odmah pokorio. Stvar se, međutim, otegnula zbog nedostatka cigala, a zacijelo je u izvedbi bila prva.
Srpanj
[Završetak zidarskih radova na sakristiji]. 1. Ovaj su mjesec u potpunosti bili završeni zidarski radovi na prije spominjanoj obnovi sakristije i gornjega prostora iznad nje. Drugo se ništa važno nije dogodilo.
„Neue Einleitung zur slawischen Sprache (Novi uvod u slavenski jezik) Fra Marijana Lanosovića
Kolovoz
[Prva misa Ivana Gruičića]. 2. 15. ovoga mjeseca, na blagdan Uznesenja slavne Djevice na nebo, u ovoj crkvi Presvetoga Trojstva otac Ivan Gruičić, Brođanin, brat apostolskog sindika ovoga samostana, prinio je prvu misnu žrtvu Bogu na velikom oltaru. Zatim je gospodski priređen svečani objed u njegovoj kući, a na njemu je bio veći dio otaca i braće ove redovničke obitelji. Braća su bila nazočna i na mladoj misi. Na objedu je bio i gospodin župnik kao asistent, na misi najstariji svećenik, zajedno sa svojim pomoćnicima, kao i veliki broj dužnosnika, građana i njegove rodbine.
[Radovi Marijana Lanosovića]. 3. Veoma poštovani otac Marijan Lanosović, lektor filozofije, odvažno je branio pet tiskanih radova s mnogim slikama, posvećenih različitim mecenama, zajedno sa svojim studentima, a time je ujedno završio trogodišnji svoj rad s njima.
Nekada Slavonska vojarna, danas klasična gimnazija Fra. Marijana Lanosovića
[Kapitularna skupština u Tolni]. 4. 22. ovoga mjeseca, nedavno okružnim pismom u provinciji najavljena kapitularna skupština, održana je u Tolni. Na njoj su me, na moju poniznu molbu, oci oslobodili od rada na ovom Zapisniku, a mjesto mene postavili veoma poštovanog oca Mihaela Pitinčevića, nedjeljnog propovjednika, kojemu sam vjerno predao ovu Knjigu da u nju nastavi upisivati sva događanja.
Rujan
[Radovi u podrumu]. 3. U ovom je mjesecu načinjen pod od cigala u samostanskom podrumu na istočnoj strani, otvorena unutarnja vrata, a načinjeno je i stubište od drveta. Nadalje, započet je i dovršen most od cigala za ulaz kola u samostansko dvorište.
[Tesarski posao s hrastovinom]. 4. Drvodjelja je sa svojim radnicima marljivo nastavio tesarski posao s hrastovinom na trećem samostanskom krilu, tj. prema istoku. Povećan je broj radnika. Posao je bio započet 27. srpnja.
Listopad
[Smrt Eve Jarić]. 4. Noću, 12. ovoga mjeseca oko pola dvanaest odselila se s ovoga svijeta pobožna i uzorna matrona Eva Jarić. Željela je biti pokopana u crkvi Presvetoga Trojstva. No budući da je prosvjedovao zapovjednik Tvrđave i gradski bilježnik, a pridružio im se i gradski župnik, protiv volje njezina muža koji je tada bio gradski sudac, kao i njegova brata, koji je tada bio apostolski sindik samostana, bila je pokopana na gradskom groblju.
[Opskrba vinom i pšenicom]. 5. Ova godina nije bila rodna, posebice što se tiče vina. Naime, prošnjom smo dobili jedva 50 urni. Pšenicom smo se pak dobro opskrbili.
[Spremište oruđa]. 6. Ovaj je mjesec spremište oruđa i sudova po dužini i širini bilo za jednu orgiju pomaknuto prema istoku, tj. do ograde.
Pružio se Brod uz Savu
Studeni
[Slučaj vojnog bjegunca]. 1. Dana 6. studenoga u ovom se samostanu dogodio nesretni slučaj. Naime, neki vojnik, pobjegavši iz vojske, stigao je u Brod iz Osijeka i oko pola osam sati uveče ušao u samostan. Hineći da je ubojica, zamolio je utočište. Bio je primljen. No otac ga je gvardijan sljedećeg dana prijavio gospodinu zapovjedniku. Ovaj je odmah poslao gospodina poručnika i svoga pobočnoga da ga vidi i sasluša njegovu dragovoljnu izjavu. Nju je u blagovaonici i saslušao. Poslije toga postavio je oko samostana gustu stražu i zadržao se s nama na objedu. Sutradan, 11. ovoga mjeseca, pribjeglice više nije bilo u samostanu. Na vratima pak prema Savi pronađeno je njegovo odijelo i obuća. Nastala je velika, ali neosnovana sumnja da je pribjeglica pobjegao uz pomoć oca gvardijana, pa su tu krivu obavijest poslali na Vrhovnu generalnu upravu u Osijek. Protiv samostana je bila donesena presuda, kojom se nalagalo da pred kraljevski erar ima predvesti vojnika. Tu je presudu 22. ovoga mjeseca gospodin zapovjednik uručio ocu gvardijanu. Ovaj je 25. toga mjeseca poslao blagdanskog propovjednika u Osijek da objasni činjenično stanje. Pothvat je sretno uspio. Naime, samostan je bio oslobođen od donesene presude. Ipak nam je Vrhovna generalna uprava iz opreza naredila da ubuduće takve bjegunce ne primamo. No ako nekoga zaista primimo, budući da se svatko može koristiti pravom pribjeglištva, takvoga imamo zatvoriti u jednu sobu. Tu će ga brižno čuvati vojnici, koje ćemo zatražiti od gospodina zapovjednika, ili će pak gospodin zapovjednik izdati privremeno rješenje do konačne sudske odluke.
[Nedostatak crepova]. 2. Drvodjelja je 13. prestao s radom. Zbog nedostatka, naime, crepova nije imalo nikakvu svrhu stavljati hrastovu gradu na zgradu.
[Provincijalova poslanica]. 3. Velečasni je otac gvardijan 29. studenoga primio poslanicu mnogopoštovanog oca provincijalnog ministra, kojom nalaže da se ozbiljno ispita: kako i s kojeg naslova samostan posjeduje praonicu s određenim prostorom i livadu imenom Aleksinka? Jesu li ta dobra kupljena, oporučno ostavljena, darovana ili ih samostan s kojeg drugog naslova posjeduje? Stvar smo u arhivu brižno istražili, ali nikakvu ispravu o tome nismo pronašli. Stoga se otac gvardijan zbog razjašnjenja obratio ovoj Vojnoj općini u Brodu. Odanle su nam pismeno odgovorili da su stari Brođani, videći samostanske potrebe, samostanu darovali spomenuta dobra. Ovjerovljeni prijepis toga spisa velečasni je otac gvardijan poslao mnogopoštovanom ocu provincijalu, a izvornik spremio u samostanski arhiv.
Prosinac
[Kraljevska komisija u svezi s pitanjem samostana]. 1. Krajem ove godine ponovo se podigla bura protiv ovoga samostana. Naime, 17. ovoga mjeseca gospodin zapovjednik Tvrđave zatražio je od oca gvardijana da mu pošalje jednog svećenika koji dobro zna njemački jezik zbog nekog prevodilačkog posla. Poslan je bio otac blagdanski propovjednik. Vrativši se, ispripovjedio je ocu gvardijanu: za 22. ovoga mjeseca određena je kraljevska komisija u svezi s nekim pitanjima što se tiču samostana, posebice glede triju točaka, pa neka se otac gvardijan spremi na njih odgovoriti. Evo: 1. O Bratovštini, kakva bratovština, kada je i tko ju je osnovao, kakva pravila članovi bratovštine imaju, kakav porez plaćaju, koliki prihod i rashod imaju? 2. U svezi s oporučnim zapisima: koliko ih je, tko ih je i s kakvim obvezama samostanu ostavio? Gdje se nalazi glavnica? 3. U svezi s osobnim podacima o redovnicima: koliko ih je, tko obnaša i koje dostojanstvo i službu, kakvu čast i obvezu na tom položaju ima?
[Članovi komisije]. 2. Članovi ove komisije bili su presvijetli gospodin Josip slobodni barun Wernek, arhiđakon Donje Slavonije, i mnogopoštovani gospodin zamjenik arhiđakona i novogradiški župnik; s vojne strane: gospodin mjesni zapovjednik, gospodin satnik De Seauh i prislušnik parnica Gradiške pukovnije.
Brodska tvrdjava – revelin Svetog Josipa
[Sjednica komisije]. 3. U zakazani je dan održana sjednica komisije u sobi gospodina zapovjednika Tvrđave. Na njoj je s različitim spisima i ispravama trebao biti i otac gvardijan s blagdanskim propovjednikom kao pratiocem. Na toj se sjednici s ocem gvardijanom postupalo kao s nekim laikom koji nije uživao nikakvu crkvenu slobodu predviđenu za crkvene osobe. Dvadesetak je, naime, puta trebao na znak zvona ulaziti u sobu gdje se održavala sjednica zbog razjašnjenja sumnji i opet se vraćati u čekaonicu.
[Arhiđakonov posjet]. 5. Dana 23. ovoga mjeseca presvijetli Wernek, došavši u samostan, pregledao je mjesto određeno za zatvor i provjerio da li je uređeno prema uputama kraljevskog naloga? Zatim je posjetio oca gvardijana u sobi. Ponavljajući nalog Njezina Posvećenog Veličanstva »o redovnicima koji naprave teži prekršaj«, naredio mu je da se redovnika, koji bi nešto slično napravio, ima prijaviti biskupu, koji ga ima kazniti.
[Bula Klementa XIV. o ukinuću isusovaca]. 6. Te 1773. godine vrhovni je svećenik Klement XIV. bulom »Gospodin i Otkupitelj naš Isus Krist« itd., izdanom 21. srpnja, dokinuo Družbu Isusovu, pa su isusovci 26. listopada, obukavši crkveno ruho, bili istjerani iz Požeškog kolegija.
[Ormar u sakristiji]. 7. Našem je bratu laiku, stolaru, koji je od studenoga radio na sakristijskom ormaru, 10. prosinca kao pripomoć došao jedan svjetovnjak istoga zanimanja.
Nastavak slijedi
|
- 00:05
-
Ukupno Komentara
(26)
BROD NA SAVI OČIMA KRONIČARA FRANJEVAČKOG SAMOSTANA XIX
GODINA 1771.
Djakovo
[Zid uz štalu]. Završen je zid uz štalu, prema zapadnim vratima, za spremište kola, budući da je ranije bilo opasano daskama koje su prijetile rušenjem. Nadalje, sagrađena je sobica uz štalu, prema istoku, za služinčad. 11. studenoga. Štala je prema južnoj strani najvećim dijelom bila gotova.
Prosinac
[Pomoćnik-zamjenik samostanskog sindika]. Pročitana je pastirska poslanica oca provincijalnog ministra, u kojoj za pomoćnika-zamjenika samostanskom sindiku gospodinu Martinu Gužviću izabire gospodina Antuna Gruičića te ga izabranim, postavljenim i ustanovljenim proglašava. Gospodin Šimun Ulić ostaje i nadalje zamjenik sindika.
[Slučaj mladog bjegunca]. Istoga dana neki mladić grčkoga (pravoslavne vjere – moja napomena) obreda, koji je prije dvije godine iz Gradiške pukovnije pobjegao u Rusiju i ondje se borio (stigao je ovamo). U ratu su ga Turci zarobili, pa je on prihvatio muhamedansku sljedbu (barem se tako govori). Bježeći od grada do grada, kod Rušćice je prešao Savu i oko devet sati uveče ušao u sobu za služinčad u našem dvorištu. Samostanski sluga, koji se sam nalazio u kući, izvjestio je u samostanu o tom slučaju. Sazvavši stoga diskretorij (samostansko kolegijalno tijelo koje zajedno s poglavarom sačinjava upravu samostana; članovi su tog tijela poglavbar, vikar i diskreti /dva ili više/- moje objašnjenja) , otac je vikar naredio mladiću da iziđe iz sobice, a otac lektor je s još jednim redovnikom bio poslan k ravnatelju karantene. Budući da je otac lektor zakasnio, mladić je pred sobom za služinčad zapalio vatru, odbijajući podvrći se danima karantene, jer je on, kako je tvrdio, prešao u ove krajeve zbog rimokatoličke vjere. Kako li se samo sudbina s nama poigrala! Samostanski je, naime, sluga, kada nitko od redovnika nije bio nazočan, kroz prozor blagovaonice od mladića primio dvije manje puške, a da mi to nismo znali, a mladiću savjetovao da pođe u staju. Kad su stoga stigli dužnosnici karantene s četom vojske, bjegunca više nije bilo. Ni poslije duga traženja nisu ga pronašli. Tada oko nas postaviše gustu stražu.
7. Ujutro su ga opazili na velikom otvoru kroz koji se spušta sijeno na pod u štali, pa su ga u nazočnosti dužnosnika odveli u karantenu. Kasnije i samostanskog slugu. Nas su pak zbog pušaka, što ih je samostanski sluga pohranio u samostanu, opasali gustom stražom, a crkvu zatvorili.
N. B. Za vrijeme karantene u samostanu se moglo obavljati sve, vani ništa. Nadalje, svakih osam dana gušio nas je teški smrad s tavana, a posljednjih šesnaest dana svaki treći dan.
Andrijevci 1930. godine
GODINA 1772.
Siječanj
[Završetak karantene]. U osam sati ujutro, posjetivši nas, obaviše posljednje dimno raskuživanje. Tako ispunismo određeno nam vrijeme karantene. Crkva je bila otvorena u deset sati, a na duhovnu utjehu puka otpjevasmo svečanu svetu misu.
[Istraga]. 20. U devet sati prije podne provedena je sudska istraga po nalogu Zdravstvenoga vijeća iz Beča o slučaju bjegunca Davida Lipovca, a istragu je vodio ovdašnji gospodin zapovjednik i gospodin ranarnik karantene kao zapisničar. U tri sata poslije podne odveden je u Tvrđavu samostanski sluga Luka Seljanac.
Veljača
[Završetak kanonske vizitacije]. Mnogopoštovani otac provincijalni ministar završio je kanonsku vizitaciju, a 4. ovoga mjeseca sa svojom je pratnjom i našim velečasnim ocem gvardijanom u sedam sati ujutro otputovao u Cernik.
[Pitanje prekinute prošnje].Na molbu, što smo je poslali u svezi s prekinutom prošnjom za vrijeme karantene, mnogopoštovani nam je otac Compmiller poslao otpis u kojem priopćuje da će je on prvom prilikom poslati Posvećenom Kraljevskom Veličanstvu.
Ožujak
Ove je godine u pola tri poslije podne prvi puta sijevalo i grmjelo.
[Radovi u samostanskom dvorištu]. Uz vrtni zid na zapadnoj strani sazidana su dva potpornja, slična trima ranijima.
Soba za služinčad uz štalu kao i prostor u donjem nužniku ponovo su pokriveni ciglama.
Svibanj
[Zid oko samostana]. U ime Božje, porušivši ogradu uz crkveni toranj zajedno s dvorišnim vratima, počeli su kopati temelje za zid što će biti podignut oko samostana.
Zidari su započeli i nastavili posao koji je već dugo bio priželjkivan.
Brod danas
Lipanj
Zbog nedostatka cigala zidari su prekinuli započeti rad. Pošto je podignut zid uz toranj, postavljena su nova vrata samostanskog dvorišta.
Kolovoz
[Završetak gradnje sjenika]. Na alodiju ili odlagalištu napokon je završen sjenik, kojega je gradnja od drvene građe, djelomice nove a djelomice skinute sa staroga sjenika, započela prije više dana.
Šarengrad na Dunavu
[Šarengradska okružnica]. Časni je definitorij naložio svim i pojedinim mjesnim poglavarima da ovu tabulu ne objavljuju prije 8. kolovoza, i potsjetio ih na točke 4. i 5. okružnice izdane u Šarengradu 10. lipnja 1772. godine, da i ovu tabulu odmah poslije njezina objavljivanja pred redovničkom zajednicom valja ponovno pročitati i savjesno je izvršiti. Nadalje, mjesni su poglavari redovnicima, poglavito mlađima, koji odlaze iz njihove redovničke obitelji, dužni izdati svjedočanstvo potpisano vlastitom rukom i providjeti ga samostanskim pečatom te u njemu naznačiti dan i sat odlaska. Ako poglavar utvrdi da je neki redovnik u njegovu redovničku zajednicu stigao kasnije, o tome će po svojoj dužnosti obavijestiti mnogopoštovanog oca provincijalnog ministra.
Takva je odluka donesena na časnom definitoriju za vrijeme prve kapitularne skupštine, zakonski i kanonski održane 26. srpnja 1772. godine u samostanu Blažene Djevice Marije na nebo Uznesene u Baču.
Mjesto pečata. Brat Ivan Velikanović, provincijalni ministar.
Godina 1772; pod upravom mnogopoštovanog oca Ivana Velikanovića, provincijala; gvardijanata velečasnog oca Marka Gužvića; i mene oca brata Jeronima Bačića, bivšeg definitora i zapisničara, zabilježeno je sljedeće:
Rujan
[Promjena bilježnika (kroničara) ]. Godine 1772, na prvoj kapitularnoj skupštini mnogopoštovanog oca Ivana Velikanovića, djelatnog provincijalnog ministra, svidjelo se časnom definitoriju promijeniti bilježnika, tj. veoma časnog oca Marijana Lanosovića, lektora filozofije, a na njegovo mjesto postaviti mene oca brata Jeronima Bačića, bivšeg definitora. Prihvativši stoga tu službu u ime poslušnosti i stavljajući ruku na ovu Knjigu, započeo sam vjerno bilježiti kako slijedi:
1. [Knjižnica]. Odavno je već na diskretoriju završena rasprava o knjižnici ovoga samostana Presvetoga Trojstva u Brodu. Određena je bila prostorija s desne strane kako se uzlazi stubama, a njezin prozor gleda na zapadnu stranu. Njezino je uređenje za smještaj knjiga započelo stolarskim radovima ovaj mjesec. Glavni razlog bila je peć čiji bi dimnjak lako mogao izazvati požar na podu gornje sobe. Ona je bila srušena, a prostorija preuređena za spremište knjiga.
Šarengrad – srednjovjekovna utvrda
2. [Prva misa Atanazija Brullera]. 27. ovoga mjeseca otac brat Atanazije Briiller, po narodnosti Čeho-Nijemac, iz Egera, slušač treće godine filozofije, prikazao je Bogu prvu misu na velikom oltaru koji je posvećen Presvetom Trojstvu. Njegovi dobročinitelji, kako kod službe Božje u crkvi što se tiče svijeća, muzike i ostalih stvari s time povezanih, tako i kod zajedničke gozbe otaca i braće, ali i gospodina zapovjednika Tvrđave i ostalih njemačkih časnika, bili su gospodin Ivan Mule, brodski građanin, po zanimanju staklar, i njegova supruga Ana Marija. Svećenik asistent kojega puk naziva »kumom«, kod misne žrtve bio je veoma časni otac Franjo Kovačević, inače iz Oriovca, samostanski vikar.
3. [Dolazak provincijalnog ministra i njegove kurije]. Posljednjega dana ovoga mjeseca iz samostana Svetoga Antuna Padovanskog u Našicama, prešavši brdo što ga puk naziva Dilj uz velike poteškoće, budući da je skrenuo s pravoga puta, kao što se često događa mnogima, pred veče je baš za večeru stigao mnogopoštovani otac provincijalni ministar sa svojom kurijom, a u pratnji, radi rekreacije, velečasnog oca Josipa Paviševića, generalnog lektora iz Osijeka, i, uz dužno poštovanje, velečasnog oca Filipa Matkovića, gvardijana samostana u Našicama. Razlog pak dolaska mnogopoštovanog oca bio je sastanak s diskretorijem ovoga samostana u svezi s popravkom sakristije, koju su već odavno nadglednici gradnje neoprezno na bolti veoma oštetili, zatim u svezi sa zidanom okruglom ogradom što je valja dovršiti, u svezi s dovoženjem već posječenih hrastova na vlastelinstvu preuzvišenog gospodina đakovačkog biskupa, našega uvijek veoma darežljivog dobročinitelja, i u svezi skidanja krova uz crkvu koji priječi otvaranje crkvenih prozora na južnoj strani. Održavši i završivši sastanak, 10. se uputio prema Đakovu.
Listopad
1. [Radovi na knjižnici]. Početkom ovoga mjeseca završeni su stolarski radovi na knjižnici, o kojoj je gore bilo riječi, no ona još nije obijeljena.
2. [Prošnja šljiva]. Ova je godina donijela obilje plodova, pa je bilo i velikog uroda šljiva u susjednim mjestima. Stoga je ondje bila upriličena prošnja. Oci su i braća u tim mjestima, uz pomoć gospode župnika i puka, koji je bio veoma privržen samostanu, skupivši ih, ispekli više od 40 vedara rakije šljivovice.
3. [Prošnja pšenice i vina]. Budući da je i urod pšenice i vina bio iznad prosjeka (a milošću Božjom u kotaru nije bilo tuče), u žitnicu je spremljeno više od 60 kila. Kasnije smo obavili prošnju vina i spremili u podrum više od 80 bačava (urni), dok smo ranijih godina od prošnje mogli skupiti najviše 50 bačava.
4. [Pokop Martina Gužvića]. Te je godine apostolski sindik gospodin Martin Gužvić, trgovac i brodski građanin, koji je prije pet mjeseci samostanu ostavio vječnu oporuku za služenje misa, poslije blage smrti u Gospodinu dužnom počašću uz crkvene obrede položen u kriptu naše crkve. Mnogopoštovani otac Ivan Velikanović, provincijalni ministar, otvorenim pismom izabrao je i postavio očima i braći novog apostolskog sindika ovoga samostana, gospodina Antuna Gruičića, također brodskog trgovca i građanina. To smo pismo pred zajednicom pročitali 15. tekućeg mjeseca, a njega kao takvoga prihvatili, priznali i dužnim poštovanjem počastili. Na dobrobit samostana neka mu Bog podari dug život.
Šarengrad – karmel Svetog Josipa
Studeni
1. [Drva za ogrjev]. Započevši opet propovijedima početkom ovoga mjeseca, poglavar je propovjednicima naložio da nas, koliko im je moguće, preporuče puku za dovoz drva kako bismo mogli naložiti peći u sobama. Oci i braća obavili su to idući od kuće do kuće, u gradu i u selima. I premda nisu išli sasvim uzalud, ipak su ovdašnji žitelji i seljaci dovezli tek nekoliko omanjih kola drva. Ta se pak zaliha svakomu učinila malenom, pa je jedva tko od nas vjerovao da bismo time mogli izdržati do Božića. Stoga i zagrijavanje prostorija nije započelo prije dana Svih svetih našega reda. Na ovome mjestu tvrdim da na vrijeme valja opskrbiti redovničku zajednicu zimskim ogrijevom, jer se ljudi u ovo doba godine djelomice zatvaraju u svoje kuće, a djelomice se imaju odazivati pozivima za općinske poslove, a posvuda im i prečesto raskvašeni putovi stvaraju prepreke.
2. [Cijena vina]. Premda je urod grožđa, osobito u ovom mjestu, bio sasvim obilan, tako da su se mnogi hvalili kako su dvostruko više natočili u bačve, negoli su natočili prošle godine, ipak su ovdašnji žitelji oku redovnoga, ili ako hoćeš, osrednjega vina, prodavali po cijeni od osam i devet denara, a biranije vino što su ga imali ili ga smatrali takvim, nisu prodavali jedni ispod sedmaka, a drugi ispod tri groša. Stoga je samostan, da bi nabavio vina, bio primoran veći dio kupiti u selu Sovski Dol, u Bukovlju i Kaptolu, u Požeškoj kotlini, jer je ondje za oku, zajedno s podvozom, bilo dogovoreno po sedam, šest ili najviše osam novčića.
3. [Vrt u klaustru]. 27. ovoga mjeseca napokon sam uspješno završio vrt, što se nalazi u samostanskom klaustru. Započeo sam ga 27. prosinca 1770. godine, i to bez ičije pomoći, izuzev jedino oca Jeronima Franića, koji je samo na početku pomagao sa školskom brodskom mladeži. A kad se i njemu posao zamjerio, pomagao je samo očima. Dakle, budući da mi je jedini cilj bio slava Boga Svevišnjega i unutarnja čistoća samostana, nisam odustao od prilično naporna rada za jednoga čovjeka, dok ga u potpunosti nisam dovršio i dao mu onaj izgled, u kakvom ga sada svi promatraju. Nabavio sam i vinovu lozu, drveće i rijetko cvijeće sa svih strana, pa i iz udaljenijih krajeva, no ponajviše dobročinstvom i prirodnom darežljivošću gospodina Ivana Jakoba, sada građanina i žitelja grada Broda, uvijek jedincatog zaštitnika ovoga samostana, koji je također svojevoljno darovao i rešetke za ogradu oko vrta, boju je pak dao mnogopoštovani gospodin ovdašnji gradski župnik, sa svim potrebnim stvarima neophodnim za njegovo bojanje. Stoga samostan, osim jedino stolarskih i bravarskih radova, nije na nj potrošio ništa. Dapače, sve oruđe za obrađivanje vrta, lončiće i košarice za spremanje cvijeća u zimsko doba, kao i oblaganje posuda željezom, svojom sam marljivošću nabavio od dobročinitelja. Nadalje, bačvu za hvatanje kišnice kao i kadu, također obloženu željeznim obručima, nabavio sam za vrt dobročinstvom gospodina Stjepana Jarića, trgovca. Napokon i dva škropilnika od pleha za nisko cvijeće nabavio sam dobročinstvom jednoga župnika. Ostale ću stvari nabaviti u svoje vrijeme, kao što je druga posuda odnosno bačva za skupljanje vode kojom se natapa vrt, a koju upravo izrađuje bačvar.
Prosinac
[Izbor zamjenika apostolskog sindika]. 1. Sedmoga ovoga mjeseca gospodin Andrija Tuzlić, građanin i žitelj grada Broda, koga je gospodin sindik Antun Gruičić izabrao za zamjenika mjesto pokojnog Šimuna Ulica, bio je otvorenim pismom mnogopoštovanog oca provincijalnog ministra pred cijelom redovničkom zajednicom proglašen za zamjenika apostolskog sindika, a kao takvoga priznali su ga, prihvatili i pozdravili svi oci i braća.
Šarengrad – crkva Svetog Petra i Pavla
Nastavak slijedi
|
- 00:05
-
Ukupno Komentara
(39)
BROD NA SAVI OČIMA KRONIČARA FRANJEVAČKOG SAMOSTANA XVIII
NEK SE ZNA TKO JE GDJE GAZDA
Brod – kuća Brlić danas
[GODINA 1770]
[Prvo glasovanje za Ćirila Wenczlovskog]. 17. ožujka 1770. godine prvo je glasovanje obavljeno za brata Ćirila Wenczlovskog. Bilo je 22 glasača, od kojih je dobio 21 bijelu i jednu crnu kuglicu.
[Pogreb Magdalene Đurković]. 7. travnja 1770. godine u kriptu je položena udovica Magdalena Đurković.
[Mlada misa Josipa Stojanovića]. 22. travnja, na Bijelu nedjelju godine 1770, u Brodu je u našoj crkvi Presvetoga Trojstva služio mladu misu otac Josip Stojanović, Brođanin.
[Mlada misa Silvestra Ungera]. N. B. 20. svibnja 1769. godine ovdje u našoj crkvi Presvetoga Trojstva slavio je mladu misu otac Silvestar Unger, Brođanin.
[Drugo i treće glasovanje i svečani zavjeti Ćirila Wenczlovskog]. 18. srpnja 1770. godine obavljeno je drugo glasovanje za brata Ćirila Wenczlovskog. Pristupio je 21. glasač, a dobio je 18 bijelih i tri crne kuglice.
13. studenoga 1770. godine obavljeno je treće glasovanje za brata Ćirila Wenczlovskog. Bilo je 14 glasača, a dobio je svih 14 bijelih. Pošto mu je prethodno mnogopoštovani otac Jakob Spatzierer, provincijalni ministar, dao dopuštenje, on je položio svečane zavjete u ruke velečasnoga oca Augustina Somborčevića. Imao je 26. godina, po narodnosti Moravac, iz sela Olesnice, po zanimanju pekar.
[Druga kapitularna skupština Jakoba Spatzierera]. Te 1770. godine, 20. kolovoza, u samostanu Svetoga Križa u Osijeku održana je druga kapitularna skupština mnogopoštovanog oca Jakoba Spatzierera. Na njoj je velečasni otac gvardijan potvrđen za četvrtu godinu, za vikara velečasni otac Hijacint Mandikić, za propovjednike velečasni oci Matej Barić i Blaž Čurčić, a za lektora filozofije veoma časni otac Marijan Lanosović. Redovnička je obitelj sveukupno imala 30 članova. Tko je dosada tu bio, nije napisano.
Brod – kuća Till Simić danas
[O prihodima i mjestima prošnje]. Veoma poštovani u Kristu velečasni oče gvardijane!
Budući da gospodi dijecezanskim biskupima, po milostivom nalogu, valja poslati temeljitu obavijest također o godišnjem prihodu i određenim mjestima prošnje za svaki samostan, neka mi stoga Vaše očinstvo neodložno i savjesno pošalje obavijest o imovnom stanju svoga samostana i području prošnje, i to o sljedećim pitanjima:
1. Ima li samostan neki godišnji prihod u nekretninama ili novčanoj glavnici ili iz pobožnih oporuka? Ako ima, valja navesti koliko forinti i koliko novca svake godine samostan dobiva.
2. Da li zemaljski gospodar daje samostanu određenu i stalnu godišnju pomoć, i s kojeg naslova? Ako u krušaricama, koliko metričkih centi, ako u vinu, koliko urni, ako u drvima, koliko orgija (mjera za dužinu od šest stopa. Ima i druge nazive:sežaj, klafter /klaftar/ ili hvat, a u staro se doba zove „korak“. To je naša stara mjera, a zove se stopa ili „cipeliš“ /njemački Schuh što sznači cipela/. U XVIII. stoljeću iznosi 315,8 – 316,10 mm. Zakonom od 1874. njezina veličina u hrvatskoj iznosi 316,08 mm – Izvor: Kronika Franjevačkog samostana Brod na Savi I. Svezak, 1706. do 1787. godine, strana 345), ako u živežnim namirnicama, što i koliko?
3. Neka se poimence navede i naznači svako mjesto cjelokupne prošnje, bilo da je grad, trgovište ili selo. U kojoj se županiji i u kojoj biskupiji to mjesto nalazi? Koliko je sati pojedino mjesto udaljeno od samostana i što je u pojedinom mjestu predmet prošnje, da li krušarice, vino, janjci, perad, maslac ili drva?, itd.
U svezi sa svim ovim i pojedinim, molim pošaljite mi i uputite u Osijek, čim brže budete mogli, istinitu, podrobnu i brižnu obavijest, vlastoručno potpisanu i ovjerovljenu od strane otaca diskreta (Diskretorij – samostansko kolegijalno tijelo koje zajedno s poglavarom sačinjava upravu samostana; članovi tu tog tijela poglavar /gvardijan/, vikar i diskreti /dva ili više/ - moje objašnjenje. Vašim se uostalom pobožnim molitvama preporučujem.
Ilok, 30. srpnja 1770. godine.
Vašeg velečasnog očinstva odani u Kristu sluga, brat Jakob Spatzierer, provincijalni ministar, vlastoručno.
Odgovor na gornji dopis:
[Prihodi samostana u Brodu]. K br. 1. Ovaj samostan nema godišnji prihod niti iz nekretnina, a niti iz novčane glavnice. Samostan svake godine prima 60 forinti od nasljednika presvijetle obitelji Terzić za služenje svetih misa za istu obitelj.
K br. 2. Nikakvu određenu i stalnu pomoć nema, nego samo šest kila krušarica, udijeljenih po slobodnoj volji u obliku milostinje, pa time djelatnim dobročiniteljem priznaje presvijetlog gospodina bosanskog ili đakovačkog biskupa.
K br. 3. Brodski samostan Presvetoga Trojstva u Kraljevini Slavoniji nalazi se u slavnoj Brodskoj pukovniji, a u crkvenom pogledu u Zagrebačkoj biskupiji, pa se sva područja prošnje nalaze u spomenutoj biskupiji, a riječ je o sljedećim mjestima:
Brod, trgovište-župa, ima sljedeća sela: Slobodnicu, Kanižu, Vrbu, Bebrinu, Rušćicu i Klakar.
Klakar – župna crkva Svetog Jakova
Sibinj, selo-župa, ima filijale: Gromačnik i Andrijevce; ova je župa udaljena od samostana jedan i po sat.
Gromačnik - crkva
Podvinje, selo-župa, ima filijale: Rastušje, Tomim, Bukovlje i Vranovce; ova je župa udaljena od samostana pola sata.
Rastušje – kapela Svetog Vida
Rastušje – rodna kuća Dragutina Tadijanovića danas
Dubovik, selo-župa, ima sljedeća sela: Grabarje, Kindrovo, Slatinik, Podcrkavlje, Oriovac, Glogovnicu i Zdence; a u Požeškoj županiji, na Pleterničkom vlastelinstvu, Paku i Sovski Dol; ova je župa udaljena od samostana tri sata.
Stari Slatnik – crkva
Podcrkavlje – Župna crkva Evtoga Ivana Apostola i Evanđeliste
Oriovac – Župna crkva Svetoga Emerika
Vrhovina, selo-župa, ima sljedeće filijale: Ježevik, Crni Potok, Korduševce, Šušnjevce, Glavicu, Zadubravlje, Tomin Kut i Tenjane; ova je župa udaljena od samostana dva sata.
Korduševci – kapela
Garčin, selo-župa, ima sljedeća sela: Selnu, Satnicu, Bicko Selo, Sapce, Topolje, Klokočevik, Oprisavce i Kute; ova je župa udaljena od samostana dva sata.
Trnjanski Kuti – crkva
Svilaj, selo-župa, ima sljedeće filijale: Novigrad, Prnjavor, Zoljane, Stružane i Sredance; udaljena je od samostana tri sata.
Sredanci – Crkva Svetoga Roka
Dubočac, selo-župa, u slavnoj Gradiškoj pukovniji, ima filijale u slavnoj Brodskoj pukovniji Sibinj i Šumeće; udaljena je od samostana dva sata.
Šumeće – kapela
Kobaš, selo-župa, u slavnoj Gradiškoj pukovniji, ima sve svoje filijale ondje, a to su sljedeće: Banovci, Bebrina, Kuti i Novo Selo; ova je župa udaljena od samostana tri sata.
Donja Bebrina – crkva
U spomenutim župama samostan prosi krušarice, perad, maslac i povrće.
Vino se prosi u sljedećim mjestima: Brodu, Slobodnici, Sibinju, Gromačniku, Podvinju, Rastušju, Tomici, Bukovlju, Vranovcima, Duboviku, Grabarju, Kindrovu, Slatiniku, Podcrkavlju, Oriovcu, Glavici, Zdencima, Vrhovinama, Ježeviku, Crnom Potoku, Korduševcima, Šušnjevcima, Glavici, Zadubravlju, Tominu Kutu, Garčinu, Selni, Satnici, Bickom Selu, Sapcima, Topolju, Klokočeviku, Oprisavcima i Kutima.
Za vrijeme gvardijanata velečasnog oca Augustina Somborčevića od 1. travnja 1768. do 1. lipnja 1770. godine utrošeno je 2.560 forinti i 15 krajcara za gradnju četvrtog krila prema istoku s blagovaonicom u sredini.
Za vrijeme toga gvardijanata postavljeni su oltari Svete Ane i Svetoga Antuna.
Zatim, postavljeni su stupovi u crkvenim lađama, a postavljene su i sve druge stvari u svrhu boljeg rasporeda.
Nadalje, nabavljeno je svečanije misno ruho bijele boje za Bratovštinu, drugo ljubičaste boje za crkvu. Ostale su stvari poznate Bogu, očima i puku.
Nastavak slijedi
|
- 00:05
-
Ukupno Komentara
(32)
|
|
|
