Marketing
BROD NA SAVI OČIMA KRONIČARA FRANJEVAČKOG SAMOSTANA XIII
NEĆE BOSANCI VIŠE SA SLAVONCIMA
Osim otimanja župa brodskim fratrima, zemljotresa, tuče i utapanja, godina 1757. važna je i po tome, što je te godine došlo do osnivanja nove franjevačke provincije za Slavoniju, Srijem i Mađarsku. Tim je činom prestala opstojati dotadašnja provincija Bosne Srebrena, a nova je slavonska provincija dobila ime Svetoga Ivana Kapistrana.
Do ukidanja dotadašnje provincije Bosne Sreberene nije došlo po želji Slavonaca, Srijemaca i Mađara, nego Bosanaca.
Papa Benedikt XIV o tome piše u svom pismu:“...ljubljeni sin Klement iz Palerma, generalni ministar reda Manje braće svetoga Franje od redovničkog opsluživanja (ovo je službeno ime franjevaca OFM opservanata /OFM= Ordo fratrum minorum, što znači „red manje braće opsluživanja“ – moje objašnjenje) na opetovane zamolbe dragih sinova, braće i misionara provincije Bosne Srebrene, ... ukinuo je, ugasio i poništio pradavnu provinciju koja se do sada zvala Bosna Srebrena, te od tako ukinute provincije podigao i ustanovio kustodiju pod imenom Svetoga Križa Bosne Srebrene, kojom će neprestance upravljati jedan kustos i dvojica definitora, a dodijeljeni su joj samostani, gostinjci, rezidencije (rezidencija je manja franjevačka kuća koja nema status samostana, nego je pridružena jednom samostanu – moja opaska) i župe. Od preostalih pak samostana i rezidencija ustanovio je i utemeljio novu provinciju pod imenom Svetoga Ivana Kapistrana.“
Generalni ministar reda o razlozima ukidanja provincije Bosne Srebrene među inim piše:
„Budući da su braća i misionari opservantske provincije Bosne Srebrne, osim mnogih unutar reda, uputili i na dva posljednja generalna kapitula, onaj u Valisoletu godine 1740, a također i onaj u Murciji što je održan prošle 1756. godine, opetovane zamolbe, a naposljetku i presvetomu gospodinu našemu, gospodinu Benediktu XIV, vrhovnom svećeniku, za odcjepljenje triju samostana, šest gostinjaca te rezidencija i župa, koje se nalaze pod turskim vrhovništvom, od ostalih samostana, gostinjaca i rezidencija, koje se nalaze u Slavoniji, Srijemu i Mađarskoj, s kojima su dosada sačinjavali, a i sada čine jednu jedinu provinciju pod imenom Bosna Srebrna; budući da su u molbi, što su je uputili Njegovoj Svetosti, naveli s tim u svezi neke razloge, napose preveliku udaljenost svojih samostana, gostinjaca i rezidencija od onih, u kojima obično borave provincijalni ministri, a nalaze se u spomenutim krajevima kršćanskoga svijeta, pa se tako spomenuta braća i bosanski misionari ne mogu u svojim potrebama i potrebama svojih redovničkih kuća obratiti provincijskom poglavaru, niti provincijski poglavar može doći tim misionarima i njihovim kućama te obaviti vizitaciju prema odredbama Svete Stolice i našega reda, u tim neprestanim nevoljama, koliko nam je moguće, odlučili smo prikladnim lijekom priskočiti u pomoć. Imajući na umu ponajviše veoma velike nevolje i životne opasnosti posvuda prilikom tih putovanja, kako zbog dugotrajnih i mrskih karantena uz rijeku Savu, u kojima valja provesti po dvadeset ili čak četrdeset dana, tako i zbog podozrivosti Turaka koji ih smatraju kršćanskim uhodama, pa ih nesnošljivo i nerijetko izlažu različitim troškovima, zatvorima i šibanjima, presveti je naš gospodin, vodeći računa o posebnim okolnostima, dobrostivo udovoljio molbama molitelja te svojom posebnom odlukom od 23. svibnja ove 1755. godine naredio da tu podjelu mi po našoj volji i razboritosti provedemo. Želeći stoga providjeti dobrobiti povjerene nam braće, koliko u Gospodinu možemo, temeljito raspravivši i proučivši taj predmet i utvrdivši da zakoniti dokumenti o istinitosti razloga iznesenih o tom predmetu, a o kojima smo se obavijestili, tomu ne proturječe, posebice pismena obavještenja provincijalnog ministra i uglednih otaca svekolike provincije, redovnom ovlašću naše službe, a također i papinskom koja nam je podijeljena pismom u obliku papinskog brevea (riječ dolazi od latinske riječi brevis, što znači "kratko" - o ovom kontekstu to je kratko papinsko pismo - moje objašnjenje), od 6. prosinca 1756. godine, što počinje riječima »U ogledalu«, i koja nam je u tom smislu, kako je gore izneseno, po spomenutom potvrđena, da bismo uklonili razmirice, svađe i neprilike što obično nastaju pri ovakvim diobama, spomenutu provinciju Bosnu Srebrnu ukidamo, gasimo i poništavamo te proglašavamo ukinutom, ugašenom i poništenom.“
Kapela u Prnjavoru
O osnivanju nove provincije Svetoga Ivana Kapistrana generalni ministar reda među inim piše:
„[Osnutak provincije Svetoga Ivana Kapistrana]. Za Slavoniju pak, Srijem i Mađarsku, budući da se na tom području, osim četiriju rezidencija, nalaze također dvadeset i dva samostana, a svećenika i braće ima više od šest stotina, istom ovlašću i iz istoga razloga osnivamo i ustanovljujemo novu provinciju pod imenom Svetoga Ivana Kapistrana, kojom će upravljati provincijalni ministar, kustos i četiri definitora, na onaj način i u obliku kako je uprava ustrojena u svim ostalim provincijama našega reda. Posebni pak znak ili pečat provincijalnog ministra, koji je tako ustanovljen, istaknut je likom svetoga Ivana Kapistrana i natpisom: 'Pečat mnogopoštovanoga oca provincijalnog ministra provincije Svetoga Ivana Kapistrana'. Nadalje, toj provinciji, tako ustanovljenoj, ovaj prvi puta za provincijalnog ministra izabiremo i imenujemo velečasnog oca Filipa Penića iz Vukovara, propovjednika, generalnog lektora i teologa njegove visosti vojvode Odeschalchija u Srijemskom vojvodstvu, za kustosa oca Emerika iz Pečuha, propovjednika, šestogodišnjeg lektora i djelatnog gvardijana samostana u Petrovaradinu. Za definitore oca Josipa Blagoja, propovjednika, lektora teologa i djelatnog gvardijana samostana u Osijeku, oca Lovru Dokšića, lektora, propovjednika i isluženog gvardijana, oca Andriju Sternera, lektora, propovjednika, isluženog kapelana Njezina Carskog Veličanstva i djelatnog gvardijana samostana u Aradu, i oca Jeronima Bačića, propovjednika i djelatnog lektora svete teologije.
U svezi pak s tom diobom što smo je proveli, kako je rečeno, želimo da svi iskazuju, kako kustosu i dvojici definitora, na jednoj, tako i provincijalnom ministru, kustosu i četvorici definitora na drugoj strani, sve i pojedine povlastice, posebne milosti i časti, koje imaju i po običaju uživaju provincijali, kustosi i definitori ostalih provincija, po pravu, običaju ili na neki drugi način. Naređujemo svim i pojedinim očima i braći i ostalim našim podložnicima ove nove provincije i kustodije, kojih se to tiče ili bi ih se na bilo koji način moglo ticati, da ih kao takve, od naše strane imenovane, izabrane i proglašene, priznaju i da im se u svemu što nije protiv duše i našega pravila pokoravaju i da ih slušaju. A da bi mir i sloga među novom provincijom i kustodijom što čvršće postojala i da bi se nepovredivo obdržavala, želimo i naređujemo da redovnici jedne i druge strane, kako poglavari tako i podložnici, budu posve zadovoljni sa svojim samostanima, gostinjcima, rezidencijama i župama, koje Bosanci sada imaju u Bosni, a Slavonci, Srijemci i Mađari u svojim krajevima, i neka se ubuduće jedna strana ne usuđuje napadati ili na bilo koji drugi način uznemirivati drugu zbog nikakva razloga i s nikakva naslova. Nitko od spomenute braće ne smije moliti ni dobiti dopuštenje za prijelaz iz kustodije u provinciju, i obratno, iz provincije u kustodiju, osim u sukladnosti sa zakonima za prijelaz iz jedne u drugu provinciju, koji su sadržani i izneseni u konstitucijama našega reda. Napokon, da taj posao, što su ga odavno mnogim molbama zahtijevali, zbog možda jednoga ili drugoga nemirna duha ne bi ni najmanje kasnio, svim i pojedinim redovnicima, poglavarima i podložnicima, koji su nam podčinjeni te koji u svezi s tim događajima imaju ili žele imati vlastiti probitak, svetom poslušnošću i uz prijetnju kazni za neposlušne, naređujemo i zapovijedamo da se pokore i podlože u svemu i po svemu ovom našem dekretu, bez obzira na kojegod druge razloge što govore protivno. Dano u Rimu, u ovom samostanu Ara Ćeli, 8. lipnja 1757. godine. Brat Klement iz Palerma, generalni ministar, apostolski vizitator i reformator. Po naređenju mnogopoštovanoga u Kristu oca, brata Vincencija Scutarija, bivšeg generalnog definitora i generalnog tajnika reda. Mjesto pečata.“
Župna crkva Svetog Mateja – Garčin
Novi provincijali ministar, otac Filip Penić iz Vukovara,sazivajući kapitularnu skupštinu za 14. kolovoza 1757. godine piše svoj braći novoosnovane provincije i naređuje:
„Prvo. Snagom ovoga pisma pozivamo, sazivamo i okupljamo sve zajedno i pojedinačno, koji po zakonu i običaju tom činu imaju prisustvovati, i to: mnogopoštovanog oca posljednjeg provincijala, mnogopoštovanog oca Ivana iz Stražemana, dekana, mnogopoštovanog oca Petra iz Baje, bivšeg provincijala, i određeni broj mnogopoštovanih otaca lektora jubilata i velečasnih otaca djelatnih definitora: velečasnog oca Emerika iz Pečuha, kustosa, velečasnog oca Josipa Blagoja, definitora, velečasnog oca Lovru Dokšića, definitora, velečasnog oca Andriju Sternera, definitora, velečasnog oca Jeronima Bačića, definitora, te sve oce kao i sve ostale koji na ovoj skupštini imaju pravo glasa, i naređujemo im snagom svete poslušnosti i uz prijetnju kazni predviđenih u našim konstitucijama, da se ne usude izostati sa slavlja te naše kapitularne skupštine (osim ako su spriječeni istinskim i zakonitim razlozima, o čemu nam imaju dati vjerodostojno svjedočanstvo), nego neka dođu na našu kapitularnu skupštinu 14. kolovoza 1757. godine, prije ili poslije podne, ni ranije ni kasnije, uz prijetnju istih kazni.
Drugo. Da ne bismo zbog mnoštva pristigle braće zapali u pomutnju i zbrku, pod prijetnjom kazne otpadništva, u koju će upasti samim prekršajem, svima naređujemo, da se nitko, osim poimence spomenutih i onih koji od nas prime pismeni poziv, ne usudi doći u mjesto kapitularne skupštine. S tim u svezi poništavamo, opozivamo i ukidamo sve obedijencijale (putovnice) i ostale dozvole za putovanja i pohode, pa i one što smo ih mi sami napismeno izdali.
Treće. Pod prijetnjom kazni gubitka službi, u koju prekršitelj upada čim počini prekršaj, naređujemo svim mjesnim poglavarima, da sa svojim diskretima na vrijeme nastoje srediti račune i po običaju načiniti ovjerovljeni popis zaliha živežnih namirnica u svojim samostanima odnosno rezidencijama. Neka također temeljito priprave izvješća o propisano obavljenim duhovnim vježbama, o potre¬bama braće, kako bolesnika tako i onih koji rade u zdravstvenoj službi, o upravljanju dobrima, zatim popis svih prihoda i rashoda, a isto tako aktivnih i pasivnih dugova te popis stalnih i običnih misa koje su odslužene. Sve to neka bude potpisano i potvrđeno prisegom otaca dotičnoga samostana odnosno rezidencije i neka ga pouzdani glasonoša dostavi šest dana prije održavanja kapitularne skupštine, tj. šest dana prije 14. kolovoza 1757. godine. Posebno opominjemo i najstrože naređujemo samostanskim i rezidencijskim poglavarima da uplate određenu im novčanu svotu za odjeću te aktivna i pasivna putovanja, a za direktorije neka dadnu dragovoljni doprinos. Koji drukčije budu postupili, osim gubitka službe bit će lišeni aktivnog i pasivnog prava glasa, u sukladnosti s odredbom Inocenta XII. koja počinje riječima »Nedavno«, od 23. prosinca 1697. godine.
Kapela – Banovci
Četvrto. Da zbog odlaska gvardijana samostani ne bi ostali bez zakonitih poglavara te zbog propisnog načina života redovničko opsluživanje ne bi potamnjelo, ovim pismom sadašnje samostanske vikare u Osijeku, Petrovaradinu i Aradu imenujemo i proglašavamo predstojnicima te tako imenovane i proglašene potvrđujemo, a svim svećenicima i braći s naslova svete poslušnosti naređujemo da im se pokoravaju u svemu što nije protivno Bogu, duši i svetom našem pravilu, i dužni su ih kao svoje zakonite poglavare slušati i poštivati. Želimo da im oci gvardijani također pred diskretima u duhu naših konstitucija prije svoga odlaska predaju sve što imaju predati.
Peto. Svima strogo naređujemo da nijedan redovnik ne podvaljuje ništa svomu bratu, ili da se utječe svjetovnim osobama ili nekim drugima izvan našega svetoga reda, tražeći milosti i usluge. S tim u svezi, tko pokuša gramziti za častima što se obično dodjeljuju na kapitularnoj skupštini, toga će zacijelo — osim što će nepravedno upravljanje dobrima uroditi suprotnim učinkom od onoga što se očekuje — pogoditi teške kazne, što su ih vrhovni svećenici donijeli za takve, na najveću njihovu pomutnju.
Šesto i posljednje. Kad prime ovo pismo, pod prijetnjom kazne gubitka službe, u koju upadaju samim prekršajem, kao i u druge po našem izboru, svim poglavarima naređujemo da ga istoga trenutka pročitaju, naznače svojom rukom dan i sat primitka, čitanja i odašiljanja, te ga po vjernom glasniku odmah pošalju od mjesta do mjesta, prema obrascu naznačenu izvana. Posljednji će ga gvardijan donijeti nama. Nadalje, pod prijetnjom istih kazni želimo da od dana objavljivanja toga pisma, koje će biti, ako prilike dopuste, prepisano u Zapisnik, ili barem dekret vrhovnoga svećenika, i najstrože naređujemo da se do dana buduće kapitularne skupštine uključno, poslije Jutarnje i Večernje u koru pobožno izmoli himan »Dođi, Duše presveti«, sa zazivima i molitvama »O Duhu Svetomu, Bezgrešnom Začeću i svetom našem ocu Franji«, kako bi se Bog svojom nebeskom milošću udostojao milostivo priskočiti u pomoć našoj krhkosti. Na sam pak dan kapitularne skupštine, u pet sati ujutro, neka se po mogućnosti otpjeva sveta misa »O Duhu Svetomu«, kojoj su svi svećenici i braća dužni prisustvovati. Pod tom će se misom klerici i laici, pošto se prije ispovijede, pričestiti. Oci ih ispovjednici mogu, samo taj puta, našom punom ovlašću odriješiti i od grijeha i kazni što su nama pridržane. Osim toga, predragi oci i braćo, želimo da se u svojim molitvama sjetite uzvišenja Rimske crkve, sloge medu vladarima, istrebljenja krivovjerja, rimskoga svećenika, Njezina Veličanstva naše Kraljice, prečasnoga našega generala, zaštitnika reda, a i nas, koji Vam podjeljujemo serafski blagoslov, preporučite Bogu. Budite pozdravljeni! Dano u našem samostanu Svetoga Križa u Osijeku 12. srpnja 1757. godine.
Mnogopoštovanih, velečasnih, veoma časnih i poštovanih Vaših očinstava odani u Gospodinu sluga brat Filip Penić, provincijalni ministar, vlastoručno. Mjesto pečata.
Po nalogu njegova mnogopoštovanog očinstva, brat Šimun Hatač, tajnik-zamjenik provincije, vlastoručno.“
„[Kapitularna skupština Filipa Penića]. U samostanu Svetoga Antuna Padovan¬skoga u Našicama je 21. kolovoza 1757. godine održana kapitularna skupština mnogopoštovanoga oca Filipa Penića iz Vukovara. Prisustvovali su joj svi sadašnji i isluženi oci provincije, ne da bi birali mnogopoštovanoga oca provincijala, kustosa i definitore, budući da su oni, pošto je provincija snagom papinskog dekreta i dekreta prečasnog generalnog ministra bila razdijeljena, već bili izabrani, kako se može vidjeti gore, nego (su se sastali) da se dogovore o nekim provincijskim poslovima. Na toj kapitularnoj skupštini za gvardijana samostana Presvetoga Trojstva u Brodu je izabran velečasni otac Ambrozije iz Broda, bivši definitor, kojemu je za vikara pridodan velečasni otac Petar Mandikić.
Župna crkva Svetog Antuna Padovanskog – Našice
[Temelji župske crkve]. Iste godine 3. studenoga (1757. – moja napomena), svjetovni svećenici brodske župe, dobivši od svoga biskupa drvenu građu Savom, uz svoje zemljište, a to znači uz među našega alodija, započeli su od opeke postavljati temelje župske crkve, a zatim su na temelje, načinjene od opeke, postavili zidove od dasaka. Ova je pak crkva izgrađena izvan zemljišta koje im je bilo doznačeno, prema Savi, i napokon je bila završena 19. kolovoza 1761. godine, no još je ostalo mnogo toga što treba završiti.
GODINA 1758.
[Gradnja samostanskog krila uz crkvu]. Za vrijeme gvardijanata velečasnog oca Ambrozija iz Broda, dana ... mjeseca travnja 1758. godine, započela je gradnja samostanskog krila s dva kata uz crkvu, a završena je 12. listopada iste godine.
[Prijenos slike svetoga Stjepana]. U šest sati ujutro 25. svibnja, na blagdan Tijela Kristova, mnogopoštovani je gospodin Josip Znika, brodski župnik, prenio u procesiji iz kapele, sagrađene od dasaka na brodskom trgu, sliku svetoga Stjepana kralja u crkvu posvećenu istomu svecu. Istoga dana, tj. na gore spomenuti blagdan, prvi je puta iz te crkve vodio procesiju s Presvetim naš gvardijan velečasni otac Ambrozije iz Broda, isluženi definitor.“
Župna crkva Svetog Marka Evanđeliste – Slobodnica
Post je objavljen 16.01.2008. u 00:05 sati.