BROD NA SAVI OČIMA KRONIČARA FRANJEVAČKOG SAMOSTANA XV
AKO SMO MI BRAĆA NISU KESE SESTRE
U VRPOLJU DOBRE KESE
Brod – samostan
[GODINA 1763/1764]
[Dvije odluke časnog definitorija]. Velečasni oče gvardijane, u Kristu veoma poštovani!
Šaljem dvije odluke časnog definitorija koje se tiču samostana u Brodu. U svezi s Terzićevom oporukom jasno govori sama odluka. Poštovanom gospodinu zapovjedniku također šaljem dopis ovom poštom. Drugi je također poznat velečasnom očinstvu, da, naime, samostan u Brodu duguje samostanu u Đakovu nekoliko stotina forinti. Taj je novac bilo svakako obavezno vratiti uvijek, a posebice kada se crkva ondje nalazi u gradnji, stoga valja ponajviše taj novac vratiti. Budući pak da je stotinu zlatnika, u iznosu od 113 forinti i 15 krajcara, što ih je s naslova vojne službe donio otac Hijacint Mandikić, bilo pripojeno zajedničkom provincijskom novcu, na molbu, što su je potpisali vjerodostojni svjedoci, da se, naime, dodijele za kupnju crkvenoga ruha (kako je već rečeno), časni ih je definitorij dodijelio samostanu u Brodu. Tih stotinu zlatnika apostolski je sindik u Osijeku predao velečasnom ocu đakovačkom gvardijanu u ime duga samostanu u Đakovu, a to je on vlastoručnim potpisom i pečatom na namiri potvrdio. Velečasni je otac dužan rečenih stotinu zlatnika uzeti iz samostanske blagajne, pa da nakana dobročinitelja ne bi bila iznevjerena, ima čim prije nabaviti za brodsku crkvu dva para crkvenog ruha u vrijednosti od stotinu zlatnika, a osim toga će nastojati da se dug samostanu u Đakovu naknadno podmiri.
Vukovar, 23. lipnja 1764.
Brat Josip Blagoje, provincijalni ministar, vlastoručno.
Odluka
[Međusobna dugovanja samostana u Đakovu i samostana u Brodu]. Budući da se naš samostan Bezgrešnog Začeća zbog sadašnje gradnje nalazi u velikoj potrebi i potpuno je ostao bez novca, časni definitorij odlučuje da velečasni otac gvardijan i diskreti samostana u Brodu od cjelokupnoga duga velečasnom ocu Martinu Hercegoviću, djelatnom gvardijanu samostana u Đakovu vrate po apostolskom sindiku ili zamjeniku 200 forinti, sljedeće godine 300, a narednih godina ostali dio duga kako bi se na taj način dug konačno podmirio.
Dano u časnom definitoriju, za vrijeme kapitula, koji je valjano i zakonito održan u Baji 21. svibnja 1764. godine. Predsjedatelj kapitula i cijeli časni definitorij.
Đakovo 1536. godine
Nalog časnog definitorija
[Nalog o vraćanju duga]. Časni definitorij naređuje mnogopoštovanom ocu Filipu Radiću, lektoru jubilatu i djelatnom definitoru, da se isti otac defini tor ozbiljno potrudi i iz blagajne samostana Presvetoga Trojstva u Brodu, po gospodinu sindiku, a u prisutnosti otaca diskreta, uzme šest stotina forinti i neka ih s naslova duga, koji iznosi 2.000 forinti, što je nekoć načinjen sa samostanom, u Đakovu, vrati upravo sada spomenutom samostanu Bezgrešnog Začeća.
Dano na zasjedanju časnog definitorija, u vrijeme održavanja druge kapitularne skupštine, u samostanu Svetoga Križa u Osijeku 19. travnja 1753. godine.
Što mi je naredio časni definitorij, izvršio sam, uzeo 600, tj. šest stotina forinti, koje sam u nazočnosti gospodina sindika, gvardijana i cijeloga diskretorija predao u ruke velečasnog oca đakovačkog gvardijana. To svjedočim ja, brat Filip Radić, lektor jubilat i djelatni definitor provincije, za taj posao određen.
Tako je, brat Matej iz Lašve, definitor;
Tako je, brat Augustin Knežević, definitor;
Tako je, brat Antun Papuslić, generalni lektor i definitor;
Tako je, brat Jakob Spatierer, djelatni kustos provincije;
Tako je, brat Filip Radić, lektor jubilat i djelatni definitor;
I ja, brat Josip Janković, provincijalni ministar i generalni definitor reda, predsjedatelj kapitularne skupštine.
Ponizna molba časnom definitoriju
Nalog časnog definitorija, izdat za vrijeme kapitula u Baji, koji je kanonski održan 21. svibnja 1764. godine, zajedno s poslanicom mnogopoštovanoga oca provincijalnog ministra, a odnosi se na samostan Presvetoga Trojstva u Brodu, naređuje velečasnom ocu gvardijanu i diskretima samostana u Brodu, da podmire pasivni dug samostana Bezgrešnog Začeća u Đakovu i da potroše stotinu zlatnika za kupnju dva crkvena ruha za brodsku crkvu, kako nakana dobročinitelja ne bi bila iznevjerena.
Kad bi to bilo moguće i kad bi se u samostanskoj blagajni nalazila tolika novčana svota, samostan bi, zajedno sa sindikom i diskretima, izvršio nalog časnog definitorija.
Stoga ovaj samostan u Brodu, sa sindikom i diskretima, ponizno moli časni definitorij da pred očima ima i u obzir uzme te zdušno i dobrostivo razmotri da je ovaj samostan za gradnju sakristije i isplatu nekih dugova po nalogu bivšeg mnogopoštovanog oca provincijalnog ministra, to jest sve što se našlo u blagajni, potrošio, pa se u njoj sada ne nalazi ništa više, negoli je spomenutom kapitulu bilo prikazano u samostanskom obračunu.
Đakovo – Strossmayerova katedrala
[Odcjepljenje župe Vrpolje]. Nadalje, časnom je definitoriju poznato da je samostan u Đakovu još godine 1753. (kako svjedočanstva dokazuju) od onih 2.000 forinti, koliko je ovaj samostan dugovao samostanu u Đakovu, primio šest stotina forinti. U slučaju pak ostatka duga, a uočavajući da neće moći isplatiti taj dug, časni je definitorij odcijepio župu Vrpolje kako bi se iz njezinih prihoda podmirio dug. Odredio je također da se ta župa, pošto bude podmiren dug, ponovo vrati pod upravu samostana u Brodu. Te će se odredbe zacijelo prisjetiti mnogopoštovani i velečasni oci, koji su tada bili članovi definitorija pod upravom blage uspomene mnogopoštovanog oca Josipa Jankovića, kako je usmeno posvje¬dočio mnogopoštovani otac Filip Radić, tada definitor provincije, a obećao je da će tu izjavu posvuda potvrditi.
Stoga se pretpostavlja da je samostan u Đakovu, koji već tolike godine bere prihode te župe, dobio preobilnu zadovoljštinu. Niti se može pretpostaviti da samostan u Đakovu drži tu župu do danas dobrohotnošću đakovačkog biskupa. Naime, kad bi on u tom slučaju mogao izvršavati pravo zaštitnika, tada uopće ne bi postojao nikakav razlog dodjeljivanja, zbog kojega bi oduzeo već postojeću župu s njezinim prihodima. Stoga se može pretpostaviti da jednako valjano i samostan u Brodu danas može ubirati plodove te župe, kao što ih valjano sada ubire samostan u Đakovu.
Stoga gvardijan sa sindikom i diskretima samostana u Brodu ponizno mole, ne samo za opoziv izdanoga naloga, nego također da spomenuti samostan u Đakovu bude obvezan vratiti onih stotinu zlatnika, kako bi se pobožna nakana dobročinitelja, o čemu ranije, u svezi s nabavkom svečanoga ruha, mogla čestito izvršiti.
Fizikalčevo Vrpolje danas
Mnogopoštovani i velečasni oci, veoma poštovani zaštitnici!
[Molba samostana u Brodu]. Primivši nalog časnog definitorija, izdat u Baji za vrijeme zasjedanja kapitula, koji je kanonski održan 21. svibnja 1764. godine, a odnosi se na ovaj samostan Presvetoga Trojstva u Brodu, kojim se traži da samostan u Brodu isplati pasivni dug samostanu u Đakovu, samostan je u Brodu uputio poniznu molbu mnogopoštovanom ocu provincijalnom ministru da se ona na sastanku časnog definitorija dobrostivo raspravi, pa ponovo moli da je uzme u razmatranje. Ondje pak uz priloženo nadodaje da želi doći jedino do spoznaje istine, kako ovaj ili onaj samostan ne bi bio oštećen.
Časni definitorij može doći do spoznaje istine ponajprije onda ako od samo¬stana u Đakovu zatraži nalog što mu ga je provincija izdala kada mu je bila dodijeljena župa Vrpolje. Ne treba sumnjati da se taj nalog ondje može pronaći, osim ako oci toga samostana nisu taj nalog (kao nepovoljan za njih) namjerno sakrili, budući da je u provinciji uvijek vladao običaj da se svaki puta pismenim nalogom provodilo odcjepljenje župe od jednoga samostana i pripajanje drugomu. Premda je, dok se župa Vrpolje dodjeljivala rezidenciji u Brodu (u to vrijeme), toj rezidenciji bio uručen nalog i u njemu bio objašnjen razlog zašto se to čini. Prijepis toga naloga unesen je ovdje, a izvornik se čuva u arhivu ovoga samostana.
U Božje ime. Amen.
[Dodjeljivanje župe Vrpolje]. Časni je definitorij, uzevši u obzir i zrelo promislivši da se rezidencija Presvetoga Trojstva u Brodu nalazi negdje na sredini, pa u nju svakodnevno pristižu ne samo redovnici, nego i svjetovnjaci i dobročinitelji, zaključio da se ona bez neke pomoći ne može uzdržavati. Stoga je definitorij na sadašnjoj kapitularnoj skupštini odlučio i odredio da se župa Vrpolje dodijeli spomenutoj rezidenciji, tako da odsada pa ubuduće bude pod njezinom vlašću. Dano u našem samostanu Svetoga Duha u Fojnici, na sastanku časnog definitorija, 17. rujna 1702. godine.
Vrpolje – Župna crkva Svetog Ivana Krstitelja
Takav je postupak provincija i kasnije provodila, ne samo kad je u pitanju bilo dodjeljivanje župa, nego i određivanje kotareva prošnje. Tako je časni definitorij postupio za vrijeme provincijalata mnogopoštovanoga (blage uspomene) Antuna Baihića, kada je selo Kukujevce (u svezi s prošnjom) odcijepio od samostana u Iloku i dodijelio ga samostanu u Šarengradu, navodeći u nalogu povode i razloge za to. Takav nalog zacijelo ima i samostan u Đakovu i temeljem njega drži župu Vrpolje. Poticaji i razlozi, navedeni u tom nalogu, otkrit će istinu i jasno pokazati ima li samostan u Brodu neki neisplaćeni dug, ili pak valja primorati samostan u Đakovu da stotinu zlatnika vrati samostanu u Brodu? Tom smo smjernošću uputili prvu molbu, a njoj sada dodajemo i ovu.
Brod, 27. prosinca 1764. godine.