Marketing
BROD NA SAVI OČIMA KRONIČARA FRANJEVAČKOG SAMOSTANA XVI
Svilaj danas
[GODINA 1765.]
Nalog
[Oslobađanje samostana u Brodu od vraćanja duga]. Časni definitorij, koji se sastao u Budimu 7. siječnja u našem samostanu Svetoga oca Franje, pročitao je molbu samostana u Brodu o vraćanju stotinu zlatnika, a o čemu je odluku donio mnogopoštovani otac provincijalni ministar, s naslova neisplaćena pasivna duga samostanu u Đakovu, a pročitao je s tim u svezi i odgovor samostana u Đakovu, koji odbija vratiti novac i zahtijeva podmirenje ostatka duga. Budući da je na nedavnom kapitulu u Baji bilo naloženo da samostan u Brodu ove godine vrati dvjesto forinti, sljedeće tristo, i tako dalje sve do konačnog podmirenja duga, časni je definitorij odobrio odluku mnogopoštovanoga oca provincijalnog ministra i odredio da spomenutih stotinu zlatnika ne treba više vratiti. Zatim, dobrostivo razmotrivši potrebe samostana u Brodu te činjenicu da je već tisuću forinti vratio, a upravu nad župom Vrpolje morao predati u svrhu daljeg podmirivanja duga, časni je definitorij oslobodio samostan u Brodu od plaćanja daljih tisuću forinti te ga snagom ovoga naloga proglasio oslobođenim. Nadalje, ozbiljno je opomenuo samostan u Brodu da ne zahtijeva povrat onih spomenutih stotinu zlatnika, uz prijetnju teških kazni, i da se ne usudi obraćati se časnom definitoriju u svezi s tom stvari. Budući pak da je samostan u Brodu zatražio da mu se vrati stotinu zlatnika kako bi mogao ispuniti nakanu zakladnika u svezi s kupnjom dva para svečanog crkvenog ruha, časni je definitorij, želeći provesti nakanu zakladnika i pridonijeti umirenju savjesti, najstrože naložio i zapovijedio da mjesto stotinu zlatnika, koje je mnogopoštovani otac provincijalni ministar pravedno odredio da se vrate samostanu u Đakovu, apostolski sindik uzme iz samostanske blagajne drugu stotinu zlatnika kako bi se što prije nabavila dva para svečanog misnog ruha.
Dano na sastanku našeg definitorija, koji je održan u samostanu Rana svetoga oca Franje u Budimu 17. siječnja 1765. godine.
Provincijalni ministar i cijeli časni definitorij.
[Molba samostana u Brodu: obveznica dugovanja i prošnja u župi Svilaj]. Za vrijeme kanonske vizitacije mnogopoštovanom ocu Josipu Blagoju, provincijalnom ministru, bila je uručena molba, kako slijedi:
Mnogopoštovani oče provincijale, veoma poštovani poglavaru!
U svezi s molbom (glede pasivnoga duga samostanu u Đakovu), upućenom časnom definitoriju, sa sastanka otaca časnog definitorija, održanog u Budimu 7. siječnja 1765. godine, primili smo nalog, u kojem stoji da se ovaj samostan oslobađa od plaćanja ostatka duga. Stoga je otac gvardijan ovoga samostana pismeno zatražio od velečasnog oca đakovačkog gvardijana da vrati obveznice toga dugovanja, kako samostan u Đakovu ne bi imao priliku i poslije drugog poravnanja duga od strane časnog definitorija, nepravedno uznemiravati ovaj samostan (naime, budući da obveznice nisu bile zatražene poslije prve odluke časnog definitorija, pod upravom mnogopoštovanoga oca blage uspomene Josipa Jankovića, ovaj je samostan sada na posljednjem kapitulu imao neprilika). Na taj zahtjev velečasni otac đakovački gvardijan nije se udostojao niti otpisati, nego je samo usmeno odgovorio da on neće predati spomenute obveznice bez izričitog naloga mnogopoštovanog Vašeg očinstva.
Stoga otac gvardijan i diskretorij ponizno mole, da bi se mnogopoštovani otac udostojao primorati velečasnog đakovačkog gvardijana da preda spomenute obveznice ovom samostanu.
Svilaj – župna crkva Preslavnoga Imena Marijina
Drugo što je ovaj samostan imao u svojoj žalbi izložiti mnogopoštovanom ocu, jest sljedeće: naime, župa Svilaj od davnina je kao područje prošnje pripadala ovom samostanu zbog blizine, a i zbog drugih razloga (prije tri godine ovo je područje prošnje samostan u Đakovu prisvojio bez ikakve odluke od strane provincije ili biskupa, što se moglo dogoditi jedino naklonošću oca Ambrozija Majstorovića, koji je ovdje u to vrijeme bio gvardijan, ali koji je više naklonosti pokazivao prema samostanu u svom zavičaju, negoli ovomu kojemu je bio poglavar). Ovaj samostan u Brodu ponizno moli da se mnogopoštovano očinstvo, dobrostivo razmotrivši potrebe ovoga samostana, udostoji Đakovčanima zabraniti prošnju u spomenutoj župi, budući da imaju dvostruko veće i bolje područje prošnje negoli ovaj samostan. U očekivanju dobrostive i povoljne odluke zajedničkog nam i pravednog oca, ostajemo uz rukoljub posvećenih ruku.
Brod, 20. svibnja 1766. godine.
Brat Stjepan Durasović, vikar
Brat Petar Mandekić
Brat Ivan Brkić
Brat Nikola iz Lašve, gvardijan.
Na poleđini molbe bilo je ovako napisano: »U svezi s prvom točkom daje se odgovor da obveznice, što ih ovaj samostan u Brodu potražuje od samostana u Đakovu, nisu prave obveznice niti ih je itko ovjerio, nego su obični prijepis u svrhu jednostavne zaštite prava, što ih je tadašnji definitorij izdao ovomu samostanu. Čiji je pak rukopis, jedino nebesa znaju«.
[Zamjenik sindika (sindik je opunomoćeni zastupnik franjevačkih samostana koji u duhu propisa franjevačkog reda vodi novčane, a i ne druge samostanske poslove – moja napomena)]. 3. lipnja te godine za zamjenika sindika ovoga samostana postavljen je gospodin Šimun Ulić.
Svilaj – kurija župnog dvora
[Žalba samostana u Brodu u svezi sa župom Svilaj]. Budući da redovnik, ili samostan kojemu je nanesena nepravda, nema kamo uputiti svoju opravdanu žalbu, nego očima časnoga definitorija, stoga samostan Presvetoga Trojstva u Brodu, trpeći nepravdu koju su mu nanijeli oci samostana u Đakovu, do nogu mnogopoštovanih i velečasnih otaca podnosi ovu poniznu žalbu. Naime, Svilajska je župa od davnih vremena pa sve do godine 1761. kao područje prošnje pripadala ovomu samostanu, kao što će savjesni oci u ovoj kao i u ostalim redovničkim obiteljima priznati, jer su i oni odlazili prositi u spomenutu župu. No već je četvrta godina otkako je samostan u Đakovu, bez ikakve odluke od strane provincije ili biskupa prisvojio to područje prošnje, što se nije moglo dogoditi bez pristranosti oca Ambrozija Majstorovića, koji je ovdje tada bio gvardijan i više je naklonosti pokazivao prema samostanu svoga zavičaja, negoli ovomu, u kojemu je bio poglavar. Istu smo tužbu iznijeli mnogopoštovanom ocu Josipu Blagoju, provincijalnom ministru, za vrijeme kanonske vizitacije, a on ju je prenio očima samostana u Đakovu. Oni pak nisu mogli pokazati nikakav dokument, premda je također mnogopoštovani otac provincijalni ministar, na zahtjev ovoga samostana, zatražio obveznice ovoga samostana u svezi s traženim podmirenjem duga, na temelju kojih su, a po odluci časnog definitorija za vrijeme prošlog kapitula, primili stotinu zlatnika što pripadaju ovom samostanu. To pak nisu mogli pokazati, nego samo (kako govori zapis na poleđini naše žalbe) neki prijepis koji nitko nije ovjerio, a čiji je rukopis, znaju samo nebesa.
Nisu, dakle, mogli dokazati nikakvim spisom da je Svilajska župa u pogledu prošnje dodijeljena samostanu u Đakovu. Usmeno su neki tvrdili da je tako odredio mnogopoštovani otac Filip Penić kad se rješavao spor oko župe Svilaj, no ta se tvrdnja nipošto ne može održati. Naime, sam otac Ambrozije Majstorović priznaje da su prve godine njegova gvardijanata, tj. 1761, oci samostana u Brodu odlazili onamo u prošnju, a tada je otac Penić već završio svoju upravu.
Budući da provincija ovakve stvari uvijek određuje pismenim putem, Đakovčani takvu pismenu odluku ne mogu pokazati. Samostan u Brodu ponizno moli da se časni definitorij, zdušno razmotrivši potrebe ovoga samostana, udostoji Đakovčanima zabraniti prošnju u spomenutoj župi, budući da je ovaj samostan bliži, a samostan u Đakovu ima dvostruko veće i bolje područje prošnje za sebe. Moleći dobrostivu i naklonu odluku, ostajemo uz rukoljub posvećenih ruku.
Brod, 8. srpnja 1765.
Brat Stjepan Đurasović, vikar
Brat Petar Mandikić, pridruženi član
Brat Ivan Brkić
Brat Nikola iz Lašve, gvardijan.
Na poleđini je bilo napisano:
Ako je istinita prva točka potraživanja, valja vratiti prošnju na području Svilajske župe. U svezi s drugom točkom, mnogopoštovani će otac provincijal na kanonskoj vizitaciji izdati naređenja. Dano na časnom definitoriju 19. srpnja 1765. godine.
Brat Hijacint Campion, definitor i prislušnik sudskih parnica, vlastoručno.
Svilaj – groblje
[Nalog časnog definitorija u svezi sa župom Svilaj]. S ove je kapitularne skupštine stigao nalog ovoga sadržaja:
Nalog
U svezi s poniznom žalbom samostana u Brodu, časni je definitorij pouzdano doznao da je samostan u Đakovu, bez pismene odluke časnoga definitorija, nezakonito prisvojio prošnju u Svilajskoj župi i tako povrijedio tuđe pravo, pa naređuje i odlučuje da ubuduće samostan u Brodu u Svilajskoj župi obavlja prošnju, a samostanu u Đakovu (kojemu je zabrana poslana) ubuduće se zabranjuje prošnja.
Dano u našem samostanu Svetoga oca Franje u Petrovaradinu, 22. srpnja 1765. godine, za vrijeme prve kapitularne skupštine, održane zakonito i kanonski.
Provincijalni ministar s cijelim časnim definitorijem. Mjesto pečata.
[Radovi oko livade Aleksinka]. 19. studenoga velečasni otac Augustin Somborčević, djelatni gvardijan, započeo je s Kranjcima, a sljedećih dana i nastavio, kopanjem jarka oko livade zvane Aleksinka, a najveći je dio bio opasan jarcima, za osam forinti.
[Kanali u klaustru i vrtu]. 20. prosinca završeni su kanali u klaustru i vrtu za prihvat vode s krovova; u vrt je sproveden kanal za ispiranje nužnika.
[Kripta]. 30. istoga mjeseca i godine, a za istoga gvardijana, započeta je kripta od svetišta do pobočnih oltara Svetoga Križa i Svetoga Josipa.
Post je objavljen 26.01.2008. u 00:05 sati.