Ovo je moj životni moto. To sam mojim objema kćerkama napisao u spomenar i nastojao im, isto kao i sinu, objasniti da je u tih par riječi sadržana, po mom sudu, velika životna mudrost mirnog suživota ljudi na ovome svijetu. Ovu sam mudrost čuo još u gimnaziji. Nije moja, izrekao ju je jedan francuski filozof. Da sam na tom satu bio pažljiviji možda bi mu zapamtio ime. Ali nisam. Drago mi je ipak da sam zapamtio rečenicu.
Zašto ovo danas pišem?
S razlogom!
15. siječnja ove godine javi mi se ovim kratkim komentarom „syrmien555“: „jako lijepo” a dvije minute kasnije „SRIJEM U SRCU” s istim komentarom. Shvatio sam da se radi o istom komentatoru, budući mi je pomoglo moje poznavanje latinskog jezika pa tako i riječ Syrium koja znači Srijem.
Odgovorio sam mu istoga dana u podne:” Baš ti fala, baja moj iz Srema, što si se javio. Lip ti je blog. Tebi je u srcu i duši Srem, a meni Slavonija. Tu smo! Eto sad imaš jednog čitatelja više. Lip ti dan želim i puno te pozdravljam.”
Narednog dana, dakle 16. siječnja on se opet javi i to jako rano, u 06:44 sati opet kratkim komentarom:” evo baca,dobro vam jutro i lijep dan zelim.”
Odgovorio sam mu u 09:03 sati:”Fala, baja dragi, i ja tebi želim lip dan i puno te i lipo pozdravljam!”
Istoga dana, navečer, opet sam posjetio njegov blog „SRIJEM U SRCU”, koji mi se doista svidio i na njemu otkrijem novi post pod naslovom „Tko su Šokci?” Radi se o tekstu Vladimira Rema, kojega bloger donosi. Taj mi je tekst od prije poznat i s tvrdnjama autora se ne samo ja nego dosta poznavatelja šokačke dave povijesti ne slažem. Ja sam, „izazvan” od našega dragog blogera „Ratar i bekrija” na sikirevačkom forumu, koji je također objavio isti tekst odlučio napisati „Tko su Šokci” ali bez Rema, jer mi je ovaj bloger rekao da ga o ovoj temi zanima nešto iz mojega pera. Zbog toga sam ostavio slijedeći komentar:”A neblakamu, dragi moj Sremac, ukrade ti meni temu! Ta šalim se. Al o toj sam temi tio pisat čim svršim s vom dugačkom o kojoj pišem. Al samo ti piši. Možda ja imam još koji drugi izvor podataka o Šokcima osim Rema, koji baš i ne spada med prave i jedine eksperte kad smo mi u pitanju.
Želim ti laku noć i lip sutrašnji dan i puno te pozdravljam!”
Sutradan sam nažalost umjesto njegovog bloga na blog.hr morao pročitati:”Ooops! Adresa koju tražite ne postoji. Blog/stranica je uklonjena, ima promijenjeno ime ili je nedostupna.”
Od tada sam svakoga dana po nekoliko puta kliknuo tu adresu koju sam stavio u meni omiljene blogere, ali nisam je našao.
Pretpostavljam da je ugašen. Pitati će te i što onda? Toliko se blogova gasi, nikakvo čudo. Vjerujem da je tako ali meni ipak nije svejedno. Nadam se da razlog gašenja ovoga, meni doista lijepoga, bloga nije bio moj zadnji komentar. Ako pak jeste, onda molim autora za oproštenje.
Dragi moj Sremac, molim te javi mi se da rasčistimo moju dilemu. Evo ti moje E-Mail adrese: baca_ivo@arcor.de.
Puno te i lipo pozdravljam i očekujem tvoj odgovor!
Post je objavljen 21.01.2008. u 22:43 sati.