BROD NA SAVI OČIMA KRONIČARA FRANJEVAČKOG SAMOSTANA XVII
MUŠKIM OSOBAMA OTVORENO NEKADA, ŽENSKIM NIKADA
PALESTINSKI KNEZ I CAR JOSIP II. U BRODU
NEMA ŠKOLE ZA PROSJAKE
Car Josip II
GODINA 1766.
[Poništenje obaju izbora]. Čuvši prosvjede i jedne i druge posvađane strane u provinciji, tj. njemačke i hrvatske, Rimska je kurija poništila i jedan i drugi izbor. Sastanak otaca časnog definitorija održan je u Mohaču 23. siječnja, a novom je izboru predsjedao mnogopoštovani otac Maksimilijan Leisner. Na tom je sastanku za provincijalnog vikara prihvaćen mnogopoštovani otac Jeronim Lipovčić iz Požege, lektor jubilat i djelatni definitor provincije po drugi put. Odagnavši tako razmirice, mir se u provinciji učvrstio.
[Završetak kripte]. 29. ožujka kripta je bila završena, a 1. travnja u njoj je prvi pokopan brat Franjo Majer, brat laik, staklar.
[Pogreb Ane Marije Glaiddorff]. 31. kolovoza u kriptu je bila položena gospoda Ana Marija, supruga presvijetloga i poglavitoga gospodina Nikole Glaiddorffa, poručnika inžinjerije.
[Dolazak vizitatora]. 20. rujna stigao je za večeru velečasni otac Alojzije Nemethi, generalni lektor i djelatni definitor kao određeni vizitator. Obavivši vizitaciju najvećom razboritošću, 24. je otputovao za Gradišku, a pratili su ga velečasni otac gvardijan i otac lektor filozofije. (Vizitacija je oblik obavljanja jurisdikcije jednog višeg redovničkog poglavara sa svrhom da ispravi zloporabe, loše običaje, da potakne na redovničku i crkvenu stegu, da dadne pastoralne smjernice itd. Taj viši redovnički poglavar koji vrši vizitaciju zove se vizitator – moje objašnjenje).
Grb cara Josipa II
[Drvene rešetke, ispovjedaonice, svjećnjaci]. Za gvardijana velečasnog oca Augustina Somborčevića načinjene su drvene rešetke na prostoru uz crkvu, kao i donja vrata što odjeljuju klauzuru, s natpisom: »Muškim osobama otvorena nekada, ženskim nikada« (Klauzura je mjesto u samostanu određeno za redovnike u koje izvanjski svijet općenito nema pristupa te iz kojega katkada ni redovnici ne smiju izići bez posebne dozvole – moje objašnjenje). Taj je natpis postavljen 29. studenoga. Isto su tako u tom prostoru bile postavljene tri ispovjedaonice, pod upravom istoga velečasnoga oca gvardijana, i šest posrebrenih svjećnjaka na žrtvenik Blažene Djevice Marije iz sredstava milostinje što su je vjernici položili na taj oltar.
[Pokopi u kripti]. 5. veljače u kriptu je položen Matija Kovačić 1766. godine. 18. istoga mjeseca pokopan je presvijetli gospodin Franjo Ostermaver, zapovjednik Brodske pukovnije.
21. veljače 1766. godine u kriptu je položena Marija Balošić, brodska matrona (Riječ matrona dolazi još iz rimskog carstva, a označavala je obično ženu koja se brinula za kuću i domaćinstvo. Ona je bila pod zaštitom muža ili oca. Nije joj bilo dopušteno baviti se politikom niti bilo kakvim javnim radom. Ovdje riječ matrona uznačava udatu ženu gospođu – moje objašnjenje).
Zlatnik cara Josipa II
[GODINA 1767]
[Smrt sibinjskog župnika Luke Mikčevića]. 20. svibnja, zbog liječenja je u ovaj časni samostan stigao mnogopoštovani gospodin Luka Mikčević. Braća su ga ljubazno primila i obasula ga tjelesnim i duhovnim dobročinstvima. Napokon mu je 26. istoga mjeseca osvanuo dan vječnoga zdravlja. Naša su ga braća na svojim ramenima donijeli u crkvu i obavili sprovodne svečanosti. Želeći ispuniti njegovu želju, 27. je svibnja u pratnji našeg brodskog župnika bio prevezen u crkvu Svetoga Ivana Krstitelja u Sibinju, u kojoj je služio kao mjesni župnik, i ondje pokopan.
[Dolazak palestinskog kneza]. 19. srpnja stigao je u ovaj časni samostan palestinski knez da od svjetovnih osoba moli milostinju za otkup sužanja naše katoličke vjere, također i sam pripadnik svete vjere, zajedno sa svojim pratiocem, a bili su odjeveni u tursko odijelo.
[Kraj gvardijanata]. Otac gvardijan je nabavio dvoja kola za kućne radove, no neophodna i za prošnju. Time je također završio gvardijanat.
[GODINA 1768/1769]
[Dolazak cara Josipa II]. N. B. Ove godine 1768, uzvišeni car Josip II s knezom Adalbertom i petoricom generala, poslije posjete Banatu i Srijemu, stigao je također ovamo u Brod 28. svibnja u sedam sati navečer, a sutradan 29. svibnja, na blagdan Presvetog i Nerazdjeljivog Trojstva, u sedam sati ujutro, car je s knezom, s generalom Laudonom, generalom Nostritzem, maršalom tabornikom grofom Lascijem, generalom Colloredom i generalom Milticzem došao u našu crkvu. Naši su ga oci dočekali na crkvenim vratima. ....Izlazeći iz crkve, naši su oci opet u dva reda bili pred crkvenim vratima i tako ih ispratili. Naš je uzvišeni car, pošto je pogledao grad Brod, izravno (ne vraćajući se više u Tvrđavu gdje je prenoćio) proslijedio u Gradiški stožer, gdje mu je bio priređen objed. S našeg su tornja zvonila zvona, kako prilikom ulaska u crkvu tako i prilikom izlaska. Neka mu današnja svetkovina podari sretan put, tj. Otac, Sin i Duh Sveti, a nama mir i bratsku slogu.
Jedna zanimljivost vezana uz posjet cara Josipa II.:Povijest Valpova obiluje mnogim zanimljivostima a jedna je od njih da je car Josip II. putujući kroz ovaj grad ispao iz kočije zbog naglog zavoja i snažnog zaokreta kočijaša koji je tjerao konje. Car nije povrijeđen, ako ne računamo malo bruke i puno prepričavanja ovoga događaja.
Marija Terezija i Josip II
[Gradnja četvrtog samostanskog krila]. Godine 1768. započela je za gvardijanata velečasnog oca Augustina Somborčevića gradnja četvrtog krila na istočnoj strani. Premda ono nije bilo u potpunosti dovršeno, ipak je uz posebno zalaganje i marljivost 21. lipnja 1769. godine, na blagdan Presvetoga Trojstva bio prvi svečani objed, na veliku radost svih prisutnih, a s ostalim se dijelom gradnje nastavilo. Pod njegovom je upravom bilo također popločeno četverokutnim kamenim pločama svetište u crkvi.
[Kraljevski nalog u svezi s katoličkim i nekatoličkim školama]. 29. listopada stigao je dopis sljedećeg sadržaja:
Prijepis milostivog kraljevskog naloga što ga je 2. listopada 1769. godine djelatnom provincijalu reda Manje braće provincije Svetoga Ivana Kapistrana uputilo uzvišeno Ugarsko namjesničko vijeće:
Mnogopoštovani u Kristu veoma cijenjeni oče!
Ovo je Namjesničko kraljevsko vijeće još 12. studenoga 1738. godine, u svezi sa svim katoličkim školama što se nalaze u Kraljevini, odredilo da se onim mladićima, koji nemaju sredstava za uzdržavanje pa milostinju mole jedino prošnjom, te ih se, dosljedno tomu, može vidjeti kako idu od kuće do kuće proseći, zabrani dalje pohađanje škole.
I premda se Njezino Posvećeno Carsko-Kraljevsko Apostolsko Veličanstvo nedavno također udostojalo naložiti ovom Kraljevskom vijeću da i nadalje, premda su u svim katoličkim školama prošnje studenata zabranjene, one, zajedno sa prilozima, budu i nadalje strogo zabranjene, kako u katoličkim tako i u nekatoličkim školama, tako da nitko, tko nema sredstava za uzdržavanje, ne smije biti pripušten bilo u katoličke bilo u nekatoličke škole. Samo onaj tko je proviđen vlastitim sredstvima roditelja, rođaka te drugih zaštitnika i dobročinitelja, što ipak valja provjeriti, smije biti pripušten na školovanje.
Oltar Prandtauer crkve u St. Pöltenu (Austrija) koju je početkom 18. stoljeća car Josip II zatvorio a sve što se u njoj nalazilo orobio. Ponovno je otvorena tek 1934. godine i ponovno posvećena
Stoga ovo Kraljevsko namjesničko vijeće Vašem očinstvu šalje ovu dobrostivu carsko-kraljevsku odluku i naređuje da se pobrinete kako bi je dosljedno provodili pojedini ravnatelji i predstojnici škola, koje podliježu pod Vašu upravu, te odmah izdajte potrebne smjernice da bi se ova milostiva kraljevska odredba u sve vrijeme neodložno provodila. U skladu s tom milostivom odlukom u svim županijama, gradovima i kotarevima Kraljevine, nekatoličkim školama, koje imaju zasebne ulaze, izdajte također neophodne smjernice.
Dano u Kraljevskom ugarskom namjesničkom vijeću, u Bratislavi, 2. listopada 1769. godine. Vašega očinstva odani i na službu spremni Nikola Palffv, grof, vlastoručno.
Natpis izvana glasi: Mnogopoštovanom u Kristu redovniku ocu Jakobu Spatziereru, veoma poštovanom provincijalnom ministru reda Manje braće svetoga Franje provincije Svetoga Ivana Kapistrana. Budim ://: Službeno.
Svjedočim da se ovaj prijepis u potpunosti slaže s izvornikom. Brat Emanuel Goldschinner, tajnik provincije, vlastoručno.