Nebo je jutros bilo u boji gusaka; prljavo sivo. Autobus samo što nije stigao a meni se igralo
sa zamišljanjem oblika neba zgnječenog nad sivim krovovima.

Željela sam još nešto učiniti za nas.

Poslati poruku u boci da pluta do tebe po napunjenim jastucima od prljavo sivog mekanog perja iznad krovova predgrađa.
Uzeh čestitku. Poslužiće. Dvije visoke čaše šampanjca priljubljene jedna uz drugu. Zgodno.

Jednom smo nosili iste takve čaše za šampanjac čekajući novogodišnju noć na Trgu. Krijumčarili smo čaše umotane u papir
jer sam htjela u ponoć kucnuti se staklom o staklo. Gledajući tvoje oči preko ruba visoke čaše.
Lice nam je bilo crveno od hladnoće, oči sjajne kao zvijezda Sjevernjača.
Poslije smo sve poslali k vragu i doček i šampanjac i zvijezdu Sjevera,
mi smo se valjali po jastucima od perja.

Pitala me ljubazna žena u pošti da li šaljem preporučeno ili obično.
Koja je razlika?
Preporučeno ćete znati da je čestitka stigla.

Dajte obično, nije čestitka ljubav pa da se izgubi usput.