02 svibanj 2021

Voljela bih da znam da si dobro.
Ležim u mraku, zatvorenih prozora da ne čujem noć
Čujem samo kako mi lupa srce.
Voljela bih da znam da si dobro
opravdavam to sasvim običnom ljudskom empatijom
Iako nisi više moj
a opet nekako jesi
i ona je nekako moja iako je tvoja.

I prolazim ovuda da čujem neki glas o tebi
da prestane to bubnjanje ispod pokrivača

Želim da pustim u sobu i noć
i mirise i zvukove i ljude.

Samo mi se javi jer nebo se ne plavi.


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.