Prošle godine radile smo baš isto ovo: pravile kruh od luka i maslaca ispijale crno vino i mirisale po istom. Nekada si se smijala Ava, crno vino ti je žarilo okrugle obraze, a onda si nabavila prvoklasan hajlajter pa ti puder roza sada izvrsno pristaje uz ten i možeš mirne duše takva u novogodišnju noć. Znaš li gdje ćeš Ava? Jesi li ponijela srebrni šal, s mirisom njegove kose, one što ti pod prstima klizi tako oštro i koju voliš da mirišeš? Ne zaboravi šal, srebrni trag nad gradom uvijek će te vratiti u tvoju ulicu Pahulja.
Ako spavaš, sad ti je vrijeme da se probudiš. Ustani iz tih snježnih hladnih snova i slova, otkrij bokove i ne dozvoli vremenu da ti ukrade sve što si čekala i što je tvoje. Probudi se Ava. Otkucat će ponoć, pjevač na bini imat će crni kaput, crnu kosu, tako će mu lijepo stajati, glas će mu drhtati a ti ne smiješ plakati kad te zagrle pijani ljudi i isti taj srebrni stezajući trag.
Probudi se ako spavaš, gle, mirisat ćemo na vino, luk i kruh, samo ustani Ava.