Piši još malo

o ljubavi

prozori će uskoro zarobiti
hladnoćom
male bijele cvjetove i zvjezdice

grijat ćemo ih dahom
snenim pogledom

o ljetima prije

s nogama na hladnom laminatu
uz dim cigarete u desnoj
i vrelom šalicom u lijevoj ruci
pitajući se kako si iz zimske idile
prešla na ljetnu

na ljubav prema zagušljivom kolovozu
dok je vani običan studeni
prostran i obavijen maglom
ugrijan komadom srca i ugljena.

Miris vanilije unutra i miris pečenih kestenja vani, dok iskrice lete okolo kao čarolija magičnog praha s čarobnih štapića.
I negdje duboko onaj osjećaj sićušne usamljenosti koji ako se pravilno hrani može postati zvijer što proguta sve one dobre dane, sve one prpošne i velike vatre.
Nekad je najbolje samo prespavati tu sićušnu stvar i zatvoriti joj vrata pred nosom. Izazov je ostati pribran i odoljeti hranjenju iste.

"Život je sjena prljavo sive boje".

Ako ne znaš bolje.