Vrijeme je pred kišu.
Znam to jer se vlakovi čuju preblizu kako tutnje kroz ravnicu.
Na trenutak uvijek zatvorim oči kad čujem taj zvuk. Vidim, i ako ne gledam, kako još poneki jablan uz prugu skupa sa mnom zatvara oči.
Tonemo skupa.
Nikad do dna, samo u njegovo predvorje.

Godine su ispisale sve što sam ikada imala da ti kažem.
Sada još samo ponekad pred kišu, skupa s jablanovima kojih nema, prolaze prazni vlakovi.