avaspavanakauču

28.05.2017., nedjelja

Neuračunljiv.

Nakon noćne smjene, sve što napišem ili uradim, moglo bi da se stavi u kategoriju neuračunljiva.

Negdje noćas oko tri, baš me je uhvatila neka frka. Tišina, tišina i samo tišina.
Provjerila sam na telefonu vrijeme svitanja: 04.56. Cijela još dva sata. Iako je počelo da se plavi mnogo ranije. Jednu moju kolegicu izluđuju ptice koje počinju pjevati već negdje nakon tri. Kaže, to je podsjeća na to kako svi spavaju osim nas, a ptice su se već naspavale pa pjevaju.
Pijana omladina je počela stizati negdje oko pet. S ili bez policijske pratnje. Hitna pomoć, ljekar, tehničari. Vozač. Dežurni ljekar. Žena kojoj je pukao vodenjak u 32. nedjelji. Čovjek koji je noćas umro. Sin kojeg sam gledala kako odlazi prema kapiji bolnice. Pokriven čovjek preko glave na mom putu prema garderobi.
Jutro koje sviće. Ptice koje pjevaju. Sunce. Telefon. Cigara koja izgori. Kava koja je dobra i hladna. Opet ptice.

Pročitam negdje da neke ljude brinu žene u frizerskom salonu. I čujem ptice. Neke druge opet brinu cigani, neke Balašević, a neke tko zna što sve ne.

Slušajte Ptice.
I grlite dok možete ljude koje volite.
- 17:21 - Komentari (25) - Isprintaj - #

26.05.2017., petak

"Ni nebo mi nije visoko"

Za rođendan, želim
mnogo mnogo sunca na svom licu
da sedimo ma Kalemegdanskim zidinama i gledamo Dunav
(ne, ne želim u Zoo vrt)
želim parče čokoladne torte u kartonskoj kutijici
tvoju ruku koja drži moju

želim da mi opet kažeš kako godine nisu važne
i kako voliš moje lice, kosu, profil

I želim da te zagrlim jako jako
i mnogo sunca na svom licu
i Kalemegdanske zidine
i Dunav
čokoladnu tortu
i tvoje ruke.



- 10:58 - Komentari (11) - Isprintaj - #

11.05.2017., četvrtak

Laku noć, tamo gdje si možda svanulo je

Čudno kako u prostranstvu gdje samo bagremi i jablani ljube nebo, ti možeš doživjeti onaj jedan dragocjeni trenutak sjećanja na jedno sasvim drugačije svitanje; na čokoladne tetrapake mlijeka, zalijepljenu slamčicu na samo ponekom pakovanju, vrisku zbog iste, smijeh zbog otimanja, plavo razlijevanje neba, planina i vode.

Htjela sam ti napisati još ponešto o senzibilitetu.. Ali neću. Pustim da se sve razlijeva poput neba, planina i vode.
Nosim te pod pustim prostranstvom gdje samo bagremi i jablani ljube nebo, i pitam se koliko sam ti naudila svojim (ne)postojanjem?
- 15:21 - Komentari (12) - Isprintaj - #

04.05.2017., četvrtak

Ono kad se ujutru probudiš sa sljepljenim trepavicama i nekako čudno žedan, i znaš da zatvaraš još jedan čarobni krug.
Povremeno ćeš još baciti pogled na rumene obraze na fotografiji i prelit će te ona čudna toplina zbog koje ćeš još neko vrijeme biti nasmiješena kad te nitko ne vidi.
Provjerit ćeš kupaonu i plin, iako će sve biti savršeno na svome mjestu, uzeti spremljene stvari, zaključati vrata, okrenuti se još jednom.

Uvijek je tako kad se ujutru probudiš, dan nakon, sa slepljenim trepavicama i nekako čudno žedna, dok zatvaraš još jedan čarobni krug.
.. ni sama od ovoga ne možeš više.
- 12:54 - Komentari (15) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Siječanj 2020 (2)
Studeni 2019 (1)
Rujan 2019 (1)
Srpanj 2019 (1)
Lipanj 2019 (1)
Svibanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Veljača 2019 (5)
Siječanj 2019 (10)
Prosinac 2018 (8)
Studeni 2018 (2)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (6)
Kolovoz 2018 (5)
Srpanj 2018 (8)
Lipanj 2018 (8)
Svibanj 2018 (11)
Travanj 2018 (9)
Ožujak 2018 (7)
Veljača 2018 (7)
Siječanj 2018 (5)
Prosinac 2017 (9)
Studeni 2017 (6)
Listopad 2017 (6)
Rujan 2017 (4)
Kolovoz 2017 (7)
Srpanj 2017 (4)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (4)
Travanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (8)
Veljača 2017 (8)
Siječanj 2017 (9)
Prosinac 2016 (10)
Studeni 2016 (5)
Listopad 2016 (10)
Rujan 2016 (7)
Kolovoz 2016 (6)
Srpanj 2016 (9)
Svibanj 2016 (8)
Travanj 2016 (7)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (5)
Siječanj 2016 (5)
Prosinac 2015 (5)
Studeni 2015 (11)
Listopad 2015 (16)
Rujan 2015 (16)





counter for blog










exregina.1@gmail.com