Shvatila sam da moram da obnovim zalihe plazma keksa. Dovedem u red nešto gdje samo spavam i gdje su samo ormari. Knjige i zidovi. Promjenim posteljinu i provjerim da li mi radi rerna.

Broj se opasno spustio na jednocifreni. Ako ovo nebo ne bude okrutno prema meni. Sinoć ga upozoravam da ga haluciniram. Ne govorim preglasno. Zna šta se krije iza tog uzdaha. Postaje opasno. Riječ nedostajanje je bukvalna, baš takva kakva joj je namjena. Opipljiva. Teže nego što sam mislila da je moguće. Ali puno slađe nego što je teorija obećavala.

A ja nisam baš nikakav teoretičar. Praksa mi je puno lakša. Toma. Prst na mjesto gdje je rana.

Za ovu digresiju potrebno je tek osnovno znanje.

A ja znam da znam.