Globetrotterski lak za kosu, my ass
|
Nas lažu. A meni dobro jutro, naravno. A pritom ne mislim na predstojeće Nedjeljom u Dva, gdje ćemo svi - nitko ne znajući zašto - gledati ili prekasno ili montirano procesuiravanog bivšeg premijera, ne pitajući se, ne bi li na tren trebalo preokrenuti funkcije; da nas televizori snimaju a njemu kamera pusti sliku svih nas. Na koju bi se, vjerojatno, grohotom nasmijao. Ili i ne. /Bi li se pravosuđe trebalo kolektivno samoubiti, ma kako ga svi mi takvog financirali - ne bih sad nagađao.../ Ne; ne mislim na to. Mislim na sliku svijeta, koju dobiješ, recimo, na reklamama Benettona. Ono, žena ti je žuta, punica crna, oči crvene. Sve globalno, jetsetterski i fensi. Jutro u Nizzi, brunch u Londonu, večera u Tokiju; a sve pod normalno, easy, understated. Kao penziću stajat' u redu. Malo kao u kozmopolitskoj reklami za lak za kosu, dakle... Ispucavši dakle to sa lakom za kosu, koji normalnoj ženi poput Tebe i mene daje divnu frizuricu od jutra u Berlinu do večeri u Tokiju /pitanje: kako se to skida sa... ruku?!/, ostaje mi spomenuti - my ass. Jer, lažu nas, a lažu nas zato, jer bi uboga proleterka u realnom životu čupala tu svoju kosu. Jer, ako živi uokolo, ona ne može poštivati zakon; ona - ili on, ne manje je, ali a priori, outlaw i zakonolomac. Ili -mka. I opet - jer. Jer: Ako sam preko par godina u nekoj drugoj zemlji, ona mi više ne odobrava privremeni boravak, nego inzistira da zatražim dozvolu stalnog boravka. Jer da sam ja stalno tu, vele. Privremeni uvoz auta isto otpada. Ali kad i ako uzmem stalni boravak te zemlje, jer legalnu alternativu nemam; ne mogu inače raditi; ne mogu ništa, ispada da bih se sa one svoje stalne adrese, doma, u drugoj državi, morao odjaviti, jer sad stalno živim u inozemstvu. A ja se ne želim odjaviti od doma, jer imam ključeve od svog stana, plaćam račune i poreze, vozačka mi glasi na tu adresu u toj državi. E ali, država mog novog stalnog boravka traži da sad uzmem i njihovu vozačku. S kojom, kaže mi policija moje zemlje, ne smijem više voziti svoj auto. Jer ima tablice, koje ne odgovaraju zemlji izdavanja (zamijenjene, drugozemne) vozačke. Koju bih morao imati, jer, kao, tamo živim. Onda još dođe i neki sivokožac žutih očiju - barem toliko o benettonskom kozmopolitizmu - i na neku oglasnu ploču suda pritandari, kako ja u svojoj zemlji svog stalnog boravka boravim manje od XYZ dana u godini, što po zakonu i klaftrometru znači da tu i ne živim, pa sam u prekršaju, pa izborni zakon, pa porezna, pa svašta opet ukrug. Svo to vrijeme naravno, svi računi redovito stižu. Na obje adrese, gdje pokušavaš legalno živjeti stjecajem okolnosti i života kao takvog. Kad pošiljateljima računa kreneš prodavati logiku uprave, da te tu nema jer si tamo a tamo nisi jer si ovdje, nasmiju se i tebi i tvojim boravišnima i osobnima (koje držiš a la Hold'em Poker), i u idućem kadru plaćaš sve redom. Jer si tu, iako te nema. Dokazali računi. Kad si tako kozmopolit kao u reklami za Taft, teško je i stvarati smislene socijalne kontakte. U zemlji A propituju, kako to da tu ne radiš, a imaš nekretnine i auto. Drugima sumnjivo, u državi B, zašto voziš auto sa tablicama zemlje A i time kršiš njihov zakon. Dakle njih lažeš i varaš, misle. Ovi te pletu jer imaš vozačku druge zemlje. Oni te kljucaju jer ne možeš imati stalni boravak na dvije strane. Državu A ne briga zakonodavstvo države B. Koja te sili da se odjaviš iz države A, koja ti propisuje da imaš biti prijavljen, ako si tu. Ako si tu i tu prijavljen, onda tamo ne možeš imati nekretninu. Osobnu. Vozačku. Poreznu karticu. Jer, tu se onda slažu država A i B, ne možeš biti na dva mjesta. bez obzira na vrijeme. Bez obzira na vrijeme... Bez obzira na vrijeme - frizura je savršena. Al' đabe. lažu nas. Sjedi doma i ne mrdaj! Kozmopolitizam - my ass. Skroz bez ciklotrona i Einsteina. P.S. Trećoj DSDŽP (državi svojih dokumenata, života i porijekla) zahvaljujem, što me ništa ne pita. |
