10.09.2012., ponedjeljak

Shelly u elementu (Batajnica air show)

Bilo bi dovoljno, postaviti slike. Koje nisu nesavršene radi fokusa, white-balancea, kompozicije. Nego uglavnom, jer ne mogu prenijeti miris kerozina, tutnjavu Eurofightera, šepatovsku karijatidnost crnog traga formacije MiG-ova 29, ježenje kože svako malo.
Bilo bi tim dovoljnije, jer – tko se još sjeća aviomitinga na Plesu, sedamdesetih... (Usput je ćaća u Mlaki kupio živog pijetla od neke babe; nema do domaće, rekao je, širokokesno koristeći femininum, kojem sam se čudio, dok je perad kakala po avionskom busu a stari hrkao snom pravednika).

Dakle, da prvo urbi-et-orbi ukažem na sporazum o vojnoj suradnji Hrvatske i Srbije od prije par godina (o shemama održavanja naših MiG-ova prekoputa pojma nemam). Samo da se zna, pokriven sam i znam tko sam, otkud, kome, kada i zašto. Ali i unatoč.
Osobito me odukopulirala iliti od-otologila (od-UŠ-ev-ila) sigurnosna provjera. Lik gleda ruksak, pa moju nurejevsku pojavu. „?Oružje?“, upire prstom na ruksak. „Ne.“ „Ajde, prođi“! „Hvala.“ ...

Ali ne mogu ne spomenuti, kako iz muškatnog Orašja do Zemuna pošten Hrvat i bivši pripadnik xxx/ups/xxx stigne za manje od dva sata, uračunavajući estrogenijalnu kavu na dvorištu divnoguze raspuštenice, negdje usput; varijanta tri staforda, biber-crijep, a Balašević samo što ne uđe posuditi šećer, niskotlačan jutrom.
Moram, također, naglasiti kako gradski autobus između Zemuna i Batajnice ima oko stopedeset stajaćih mjesta, bez vazelina. Spominjem i razvaljivanje taktike, kojim smo u povratku bratić i ja krenuli „uzvodno“ od stanice autobusa, natrag, gdje su tri busa trebala primiti sto tisuća posjetitelja, a sve kako bismo uopće uspjeli ući. Pet, šest kilometara dalje, ulazimo u bus. Koji se pokvari. Gospođa prosvjetarskog izgleda skoro pogine od ruke vozača, pitajući, „jeste li stvarno u kvaru?“. U idućem busu, sat lova sa svim trikovima kasnije, nema mjesta za sjedenje, ali nas preko ruba limenke Becksa (0,5l) flegmatično gleda trogodišnjak, dodajući ju sestrici iste dobi. Dva sata kasnije, prešli smo busom deset kilometara (smijem se naglasku vozača; Sarajlija, bez greške). Do vlaka. U Nigdje. Za kojeg nitko ne zna, niti kamo ide ( u stvari nebitno, ako ne znaš niti gdje jesi), ali svi ulaze („Ovo k'o u Pakistanu, hahaha...“) Masa počinje izlaziti, bez obzira na odredište, kad krezubi lik podigne ruku iznad glave, a svima krenu suze na oči. Miris kaveza sa orlovima, nepogrešivo. Bratić i ja izlazimo i prelazimo na autobusnu stanicu. Za čiji stup je – nekim pomorski djelujućim čvorom, muy ubavim, dušu dao za Broda u boci, macro shot - vezan konj. Lijep. Konj.

Druga je stvar to sa fotografiranjem. I dalje znam da je laiku bez rutine nezgodno, fokusirati vojni mlažnjak u brišućem letu. Ako želiš oštrinu, moraš, uz ostalo, zumirati. Ako zumiraš (makar zguza stvarke, pravilima unatoč), lako ga izgubiš, kad ti kroz okular u nevremenu prođe preogromno, beskonačno i beskonačno klempavo muško uho ispod ruba šilterice. Ako švapsko-ziheraški ostaviš širok kut, ne da ne vidiš napadni brid, lafete, oznake, spojeve... vidiš ti samo točkicu na nebu, dok aparat skakuće između osvjetljenja podnevnog sunca i tamne točkice, par kilometara dalje. O dinamičkom rasponu sad nećemo.
Ili, taman kad si ulovio tremor kapka ruskog pilota plavookog, dok skoro gubi svijest u uskom, zadimljenotražnom okretu MiG-a 29 točno iznad tebe, fokus aparata odvrluda na kretensku tikvu trogodišnjaka na ćaćinim ramenima. Glave, obje, pljeskavicu žvaču; Eurofighter ispušta svijetleće mamce, slika savršena, ali fokus aparata skakuće sa uha na pljeskavicu, pa nikamo, pa na pljeskavicu, na uho... i napokon na avion; mutnu točkicu na dva kilometra visine iznad ostataka dima svijetlećih mamaca. Takvih slika, ujutro vidiš, imaš na desetke. MUP te komotno može propitati, zašto djecu slikaš.

(I da, sad tek – nakon par godina korištenja - primjećuješ da aparat nema opciju provjere slike preko displaya, ako slikaš na viewfinder.) Naravno, sve to radiš, jednim okom gledajući kroz okular, a drugim kao skener šacajući beskrajno plavetnilo sa jednom brišućeurlajućom točkicom (ssssswwwwuoooaashhhhgorrrooammmm..., pa ti lociraj uhom a čuj okom), pa si relativno nepouzdan sudionik u prometu kasnije, jer osim tri pivčuge i kile prašine, uz ponešto parafina i kerozina u svakom od očiju, imaš i problem gledanja sa oba oka u istu točku, nakon što si satima škiljio u duploj mono-tehnici kameleonskoj, kroz objektiv i mimo aparataj. („Imate 'što za prijavit, gospon S.?“ „Da; ne vidim dobro i žedan sam ... Al' nenaoružan.“ „Hahaha, sretan put!“ ...

Da ti je divnoguza raspuštenica jutros mazno prišapnula, kako se nada da si ponio kupaće „za noćno kupanje“, ne pada ti niti na kraj pameti...


(MiG-29)


(MiG-21 i MiG-29)


(SOKO Orao)


(Eurofighter 2000)


(Eurofighter 2000)


(F-16)


(Alenia C-27J Spartan)


(Alenia C-27J Spartan)


(Alenia C-27J Spartan)


(Antonow An-12, RA-11529, 1966.)


(An-12 RA-11529)


(An-12, topnička pozicija)


(An-12, topnička pozicija s pozadinskim detaljem)


(Gazela)






(MiG-29, ruska akro-formacija "Striži")


(Ilyushin Il-76, RA-76745, 1987.)

I... povratak kući...


(Dornier Skyservant)
- 08:11 - Stisni pa pisni (2) - Papirni istisak - #

< rujan, 2012 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Travanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Srpanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (2)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (3)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (4)
Kolovoz 2016 (2)
Srpanj 2016 (1)
Lipanj 2016 (4)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (1)
Studeni 2015 (2)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (5)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (3)
Lipanj 2015 (2)
Svibanj 2015 (5)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (6)
Veljača 2015 (4)
Siječanj 2015 (2)
Prosinac 2014 (5)
Studeni 2014 (4)
Listopad 2014 (6)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (5)
Travanj 2014 (4)
Ožujak 2014 (7)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (4)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (3)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (7)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Potaknut monotonijom provincije u kojoj privremeno živim deset godina, znatiželjan na oca Dalmatinca, introvertiran na majku Njemicu, ponekad u čudu na suprugu Tuzlanku, u životu svugdje pomalo, ovog pljuštećeg popodneva udovoljavam Vodenjaku u sebi i nekim dobronamjernicima koji me gurkahu na blogojavljanje, i ... kreće općeobrazovni blog introspektivnog snatrenja...

... a zašto baš Shelly Kelly?
Isključivo hommage imenu.
Interes za zrakoplovstvom odveo me u vrlo slojevitu priču o mogućoj kolateralnoj žrtvi interesa politike, o raznim licima istine i slučaju trenutka, o nafaki i sićušnosti svih nas na nekoj apstraktnoj, univerzalnoj šahovskoj ploči - privilegija je, moći pričati ...
(Šlagvort za zainteresirane - let IFOR-21, Ćilipi 1996. ...)


O bloženju načelno i konkretno:
"Da većina ljudi ne zna pisati, kompenzira činjenica što ionako nemaju što reći."
(Harald Schmidt)

"Nikad ne treba očajavati, kad se nešto izgubi, osoba ili radost ili sreća; sve se još divnije vraća. Što otpasti mora, otpada, što nama pripada, uz nas ostaje, jer sve se po zakonima odvija, koji su veći od naše spoznaje i s kojima smo samo naočigled u suprotnosti. Treba u sebi živjeti i na cijeli život misliti, na sve svoje milijune mogućnosti, širine i budućnosti, naspram kojih ne postoji ni prošlo niti izgubljeno.-"
(Rainer Maria Rilke, Rim, 29.4. 1904.)

"Inženjeri su deve, koje jašu ekonomi."

"Pametan čovjek nema vremena za demokratske većine."
(prof. Branko Katalinić)

"Malo ljudi vlada umjetnošću, plašiti se pravih stvari."
(Juli Zeh)

"Niemand lasse den Glauben daran fahren, dass Gott mit ihm eine grosse Tat will!"
(Dr. Martin Luther)

"Što manje ljudi znaju o tome, kako se prave kobasice i zakoni, to bolje spavaju."
(Otto von Bismarck)


Dnevnik.hr
Blog.hr

Napomena:
Za sadržaj linkova objavljenih ili preuzetih na svom blogu ne odgovaram.

... a ako netko želi mene linknut', u diskreciji, vlastitom prostoru, bez obaveza, ne svojom krivnjom, djeca ne smetaju itd ...:

grapskovrilo@gmail.com




Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic



...Godišnjem dobu sukladno...

Image and video hosting by TinyPic





... Uvijek ću se nakloniti imenima ...

Ernest Hemingway, Jacques Prevert, Peter Ustinov, Willy Brandt, Hans Dietrich Genscher, Brunolf Baade, Hugo Junkers, Ferry Porsche, Ruth Westheimer, Leni Riefenstahl, Dean Reed, Astor Piazzolla, Amalia Rodriguez, Ana Rukavina, Dieter Hildebrandt, Ivica Račan, Nela Sršen, Boris Dežulović, Ayrton Senna, Niki Lauda, Al Pacino, pater Stjepan Kušan ... i ima ih još mnogo, Bogu hvala ...

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic