Auzmish kod Shelly

15.12.2011., četvrtak

Pismo drugu Božićnjaku

Dragi Djede Božićnjače, ex Mraze!

Nadam se da si dobro i da Te ne kače ove recesije, cestarine, cijene goriva i to. BTW, kod nas pred zgradom Ti je ful gužva zbog parkiranih terasa kafića, pa da ne popizdiš tražeći parking...
A i susjedi će vjerojatno opet budaliti kad vide da si sparkao sobove pred ulazom; morti bi dobro bilo da napišeš na njih da nisu ni Hercegovci ni Srbi, nego da nam to naš kakaju pa da je ok.

Uglavnom, zapravo bi najbolje bilo da si ja ništa ne želim, jer još mi je od lanjskih želja dosta svega, pa Te ne bih gnjavio. Dalo bi se skombinirat i da previdiš sve moje susjede, koji ne plaćaju pričuvu pa nam je zgrada koma, krov curi u podrum, gdje štakorčad vježba za olimpijadu i tak. Pa samo da vlasniku pekarne pokloniš kontejner za smeće, da mi drugi ne moramo bacati smeće u kontejnere za papir, jer pekarna sve naše kante napuni začas svojim smećem i našim štakorima.
Pol stanova takitak možeš preskočiti, jer u njima zvanično živi po jedno, dakle ovih drugih, koji tu žive, zapravo niti nema.
(Žohari se ne broje, kajne?)
Evo, ako bi to moglo tako, brzo si gotov sa cijelim našim haustorom, pa ni parking ne moraš produžavati.
(Agbu frka, mob imaš pa me zvrcni; ja sam već prefarbao narančastu rotaciju u plavo, pa Ti posudim; to uglavnom pali ... /Moš mislit, Rusi furaju plave kantice na krovu auta... siročeki. / )

Inače, možda bi mogao u kopiraoni naštancat neki letak, što nositi kao Hrvat/ica, obzirom da nam se crno piše svakako.
Ne mora biti niš za posao, jer smo uglavnom po doma ili u bircu, ali svakako da ide uz crno i da je praktično i da se pere na četrdeset a ne farba nas još više.
Onda samo preletiš iznad Lijepe Naše i ostaviš kemtrejl tih letaka o kombinacijama s crnim, i to je to. Umjesto prosinca, letkopad; praktično i brzo, a svima jednako.

Eto, ja Te sad ne bih gnjavio dalje; znam da imaš posla; Haenes, Remetinec, Marjan, željezara i te spike.
(Kegod, e, željezara... Helou, pa otkad svijet radi sa karbonskim vlaknima... heeelooou...)
Eto; ak kaj zašteka, buraz, zovi; nemaš frke.

Ajbok, i pozdravi doma!

- 13:35 - Stisni pa pisni (14) - Papirni istisak - #

12.12.2011., ponedjeljak

Gubitak perspektive i tristo tisuća uputnica

- I..., ima novosti za posao?
- Ne, odgovaram nevoljko.
- Mhh. Možda bi trebao pratiti oglase...
- Pratim ih, naravno. Oko pola aplikacija slao sam baš na oglase...
- Čujem otpor u Tvom glasu. Ali, dobro, možda se ne bi trebao fokusirati samo na oglase...
- Velim, svakako ih pratim, ali naravno šaljem i samoinicijativne aplikacije...
- Ma ne, ne, to se tako ne radi! Posao se uopće ne traži preko oglasa. To je glupost. Tebi trebaju veze!
- Da, ali ispucao sam, koga sam imao, i ništa...
- Vidiš, čim počinješ sa „ali“, Ti ne želiš čuti, što Ti govorim. Ti blokiraš; možda podsvjesno.
- OK. Slušam Te. Imaš li Ti neku vezu za mene?
- ... ne...
- Dobro... dakle, što misliš da bih trebao promijeniti u pristupu, u traženju?
- E, ne znam ja to, ali trebaš znati, što želiš. Ne potiskuj; u Tebi je odgovor.
- Pa znam, što želim. Naći posao, što bliži svojim kvalifikacijama, interesima i znanjima, realno plaćen, spojiv sa brakom.
- Ali konkretno, koji posao Ti točno tražiš?
- Ne tražim samo jednu poziciju, nazivom; mislim da nije vrijeme, tako se limitirati. Tražim posao u domeni tehike ili jezika, ili kombinaciju. Može i solidan NVO...
- Ne; Ti očito ne znaš, što želiš. I uopće ne želiš čuti što Ti govorim.
- Pa hajde, daj mi sad konkretno reci, što to ne čujem? Što mi govoriš?
- E pa ne znam ja. Ti moraš znati, što želiš. Možda je najbolje da uopće ne tražiš; sjedi doma i ne žali se. Na koncu, Ti voliš biti žrtva...
...

Prisjećanjem na ovaj dijalog, zapravo sam se borio protiv Tebe, koja s njime nemaš veze.
I ne znam, koliko je do mene, da sam nam tako lako pomogao izgubiti perspektivu... /Psihić bi sad rekao nešto o osvješćivanju, i kako sam ja s time ... /
Nisam očekivao, da ću netremice promatrati Tvoje ruke i Tvoje glatke, lijepe podlaktice, dok na brzinu jedeš u patetičnoj piceriji bezimenog mjesta.
Zaista, nisam Ti planirao naručiti i drugu čašu vina.
I vjeruj, ostao sam posve zatečen, da sam u lokalnoj galerijici slika primjećivao jedino Tvoju zrelu, oblu pozadinu pod kratkim kaputićem, dok je kustosica žuborila nešto o kurvama Pigallea i nešto o shizofreniji autora.
Skrupule su me uhvatile u crkvi, priznajem, dok si škripave kože čizama, sjajnih očiju, rumena, polako šetala između klupa, a ja se pitao, bi li Bog dopustio čin ljubavi za bližnje baš sad, baš tu, a sve to prije nego sam se posramio vlastitog krvotoka i prije nego što smo se rastali, rutinski, nespektakularno, gotovo prebrzo, i prije nego sam Te posve nenamjerno sustigao u noćnoj magli u Tvom autiću, a Ti si mi dala znak žmigavcima i prije nego smo se zaustavili malo dalje od ceste, u mraku, i izišli i, dakle, odustali od perspektive i Ti me čvrsto zagrlila i moja ruka zašla u toplinu pod Tvojim leđima ... i ... Ti se okrenula, bez riječi, i... cestom je prošao šleper, trubeći, i... dočekivala si moje pokrete a ja kao da sam dlanovima na Tvojim bokovima pokušavao zaustaviti sekunde i ... borio sam se protiv Tebe, prisjećajući se tog nakaradnog dijaloga sa prijateljem, psihologom, ali on mi zaista nije mogao pomoći; niti sad; a Ti si uvijek znala što želiš i znam da nisam jedini i da nisam prvi i sad više ne mogu i zadržavam dah, pluća prepunih magle i provincije i Tvog mirisa i ...
...

Pomaknuo sam se tek, kad nas je polugole, zadihane, obgrlila vlažna studen /malo podalje, na rubu maglene koprene, stao je auto, uključenih žmigavaca/ i jagodicama sam šetao Tvojim bokovima i Tvojim trbuščićem i gledao niz Tvoje vretenaste, jake noge, na Tvoje štrample spuštene do sara čizama, a Ti si se izvila i ovlaš me poljubila i rekla, e, sad zaista možemo ići, i još neko nebulozno „hvala Ti“, i dok sam još kopčao remen, Tvoj je mali smiješni autić bučno kližuće spojke već izmigoljio na cestu i nestao u besprizornoj magli.
Gledajući za Tobom, nesvjesno sam dlanom prešao po obrazu, sljubljujući ljepljivi estrogen, vaniliju magle, zadihanu nevjericu, svoju glavu, srce u želucu, i sjeo u auto (nisam ga, usred lokve, bio niti ugasio).
Nestajući tom bezimenom Svetom Mjestu u magli i noći, pomalo poput ukletog broda, obuzimao me bijes. Da je po vražjim psihićima, na vražju burzu rada bi se išlo sa vražjom uputnicom...

- 14:00 - Stisni pa pisni (8) - Papirni istisak - #

04.12.2011., nedjelja

Raspad paralele – Jelo Žužinek i vječnost izbora

Raspad paralele, dobri moj virtualni svijete, mogao bi komotno biti tema posta, u kojem Jelo Žužinek – dakle JŽ, aka negdašnje Jugoslavenske željeznice – zdvaja nad raspadom neke pruge; razmaknule se tračnice; vlak ne ide i sve to.
Ali gotovo da nije to tema; HaŽeom se već bavi Strabag.

Osobno, poznajem samo jedan bračni par, u kojem po mom znanju stvarno nema Trećih. Nema paralelnih ljubavnika, ljubavnica ili kombinacija.
Taj par, iako vanprosječan i malo nenormalan, ostaje mi drag; sa gotovo voajerističkim zanimanjem se nadam, ne spoznati svoju zabludu ...
Mi ostali nosimo se sa životom, kako najbolje znamo.
Ima li ljubavnik još neku drugu, i ne štiti li se niti s njome. Ili ga je žena prevarila samo jednom, ali sad ljubavnicu nešto pecka...
Je li ljubavničino dijete ipak naše, unatoč njezinim uvjeravanjima u kontracepciju, našoj lakovjernosti i analnosti situacije (mi djecu svakako ne možemo imati, mantramo).
Prilično je polemična i situacija, kad imate udes sa autom blizu ljubavničinog stana, i nikako ne možete doma pojasniti, otkud vi tamo uopće. Ne daj Bože, da ljubavnica razbije auto pod vašim prozorom. Izići? Pomoći? Nazvati? Ponuditi snošenje troškova? Odmahnuti rukom i hladno preznojen se vratiti za obiteljsku večeru i nastaviti neku off-spiku sa punicom?
(O korelaciji morala i kvantiteta – gorimo li u paklu jednom zauvijek, ili kumulativno, za svako ime po jednom - drugi put...)

Sve je ovo ok, i većina vas, mili moj svijete u propuhovitoj kmici metro – tunela, zna o čemu govorim.
Paralel(k)a nije jednostavna.
Još je gora varijanta, zaista nabasati na ono divno, nestvarno biće, koje ne pita puno a željno čeka; koje se raduje a svjesno je; s kojim se ispričate bez riječi a svakom se slovu radujete, i takvi opstajete kroz godine... No, ni to nije tema posta.
Paralel(k)a stvarno nije jednostavna.
Ali ma kako dijelom sebe priželjkivali kraj te slatke more, kraj skrivanja, brisanja poruka, ponoćne šetnje sa psom niotkud; ma koliko prikrivali svađe sa ljubavnikom ili ljubavnicom, prigovore, bolesti, planove, posebna je frka - prekid.
Raspad paralel(k)e.
U nastavku, par odlomaka iz pisama mog vjernog čitateljstva... :

Pero (41)
... kad smo ljubavnica i ja prohodali, fakat je bilo super, čak mi se i bračni seks opet jako popravio. Ali sad, nakon par godina, svima nam je jako dosadno. Ne znam, kako prekinuti sa ljubavnicom, a dosta mi je motela, usklađivanja rasporeda, pričanja.
Što da radim?

Anica (35)
U krevetu nam je super, i ljubavnik mi zaista daje osjećaj da sam živa nekim drugim životom, nego sa mužem. Uzbuđuje me samim pogledom, dodirima. Ali sad sam počela sumnjati.
Tako je olako krenuo sa mnom, da se pitam, ima li uz mene i druge. Često putuje, u posljednje vrijeme nema vremena za mene, kao prije.

Sanja (47)
Ne vidim izlaz. Sa ljubavnikom sam prohodala više iz inata mužu i stalnim svađama doma. Sad se svađam i sa ljubavnikom; često kasnije radi toga doma plačem. Nekidan mi je muž rekao da biše ne može izdržati moje ponašanje i da želi razvod. ...

Krešo (42)
Nakon devet godina, moja me ljubavnica ostavila zbog frendice; u vezi su. Bili smo strašno bliski; sad imam osjećaj da mi se ruši svijet. Obzirom da radimo skupa, morat ću promijeniti posao, jer ne mogu gledati taj smješak, kojeg je nekad dijelila samnom.. Moja supruga je dobra majka djeci, skupa otplaćujemo stan i auto; majka joj je teško bolesna, ali ja od prekida sa ljubavnicom nemam snage, nastaviti svoj život sa suprugom...

Anita (43)
Tokom godina, imala sam dosta ljubavnika. Moj muž nikad nije skužio. Međutim, meni se više ne da skrivati, smišljati gdje sam. Rekla sam Trenutnom da prekidam, ali on me ne pušta na miru; čak ostavlja poruke pod brisačem auta, kojeg muž i ja koristimo.
Pokušala sam razgovarati, ali on me ucjenjuje, da će moj muž saznati. Plašim se, izgubiti obojicu. ...

Mijo (39)
Nekidan mi je ljubavnica rekla, kako je u dizalu hotela ujutro vidjela moju suprugu zagrljenu s nekim likom, kako silaze na doručak. Mislio sam da je supruga na putu u Rusiji, a ljubavnicu se ne usudim pitati, što je ona radila u tom hotelu ujutro u 6. Kako da se postavim?

... I tako, mili moji... Situacija ima raznih...
Jeste li imali sličnih iskustava?
Pomaže li odlazak na zornicu?
Domestos – terapija?
Tečaj heklanja, ili ipak Gestalt terapija?

Zadovoljni bili, bez ako i ili,

Vaš Jelo Ž.

- 09:11 - Stisni pa pisni (9) - Papirni istisak - #