Subota
|
Ne sjećam se, kad sam spavao do pola deset (pogotovo uz šalicu kave u pola sedam). Ne tako davno, smijao sam se susjedi, dok bih kretao na faks, a iz njezine kuhinje osjetio bi se dinstani luk. Tom se mirisu više ne smijem, jer ga i sam produciram istodobno. Gadluk - gadLUK - nesanice. Ali me malko plaši što je susjeda sad u penziji pa usisava u šest ujutro. Vidim budućnost. Svog usisavača. Ali ima dana... Naspavao se. U međubuđenjima guštao u mirisu svog kvarta, u šumu kiše po svijetlozelenom javorovom lišću. Draga me osoba probudila pozivom (na koji se nisam javio). Kava sjela. Sauna u Tuhelju tim više. I onda sretnem dragog poznanika na Jarunu - nakon što mi je zubar obznanio da je dobra stara sedmica imala sreće još jednom - i istorokamo se pod krilima Pilatusa i rotorima helikopterskim. I onda, taman prije Caberneta i patarača, pogledam preko plota birca pred ulazom... i ... kad ono... M.; zgodna, nasmijana, topla, lucidna. I uglavnom... Divna subota. (Švabo u meni ne bi išao slikati avione bez tri paketa baterija. Meni u meni desilo bi se da su dva prazna. Trećeg sam nagovorio da preživi; hvala US Institute for Peace na seminaru o pregovaranju... Zoom ću valjda sutra nekako uvintlati... :-P )       Laku noć, Petre Pane... :-) |
