Ne sjećam se, kad sam spavao do pola deset (pogotovo uz šalicu kave u pola sedam).
Ne tako davno, smijao sam se susjedi, dok bih kretao na faks, a iz njezine kuhinje osjetio bi se dinstani luk.
Tom se mirisu više ne smijem, jer ga i sam produciram istodobno. Gadluk - gadLUK - nesanice. Ali me malko plaši što je susjeda sad u penziji pa usisava u šest ujutro. Vidim budućnost. Svog usisavača.
Ali ima dana...
Naspavao se. U međubuđenjima guštao u mirisu svog kvarta, u šumu kiše po svijetlozelenom javorovom lišću.
Draga me osoba probudila pozivom (na koji se nisam javio).
Kava sjela.
Sauna u Tuhelju tim više.
I onda sretnem dragog poznanika na Jarunu - nakon što mi je zubar obznanio da je dobra stara sedmica imala sreće još jednom - i istorokamo se pod krilima Pilatusa i rotorima helikopterskim.
I onda, taman prije Caberneta i patarača, pogledam preko plota birca pred ulazom... i ... kad ono... M.; zgodna, nasmijana, topla, lucidna.
I uglavnom...
Divna subota.
(Švabo u meni ne bi išao slikati avione bez tri paketa baterija. Meni u meni desilo bi se da su dva prazna. Trećeg sam nagovorio da preživi; hvala US Institute for Peace na seminaru o pregovaranju... Zoom ću valjda sutra nekako uvintlati... :-P )
Laku noć, Petre Pane...
:-)
Post je objavljen 28.05.2011. u 22:58 sati.