Tko smo MI a tko histeričan, uz neodgovoreno – zašto?
BBC javlja, u švicarskom parlamentu većinu čine, taram!, žene.
U Hrvatskoj, slijedom i povodom tragične smrti triju žena u zagrebačkom općinskom sudu, obilježen da borbe protiv nasilja nad ženama.
I super, naravno.
I super, naravno, ali.
Kako bismo reagirali ne na statistiku, nego na vijest, eksplicitnu, senzacionalnu, trijumfalnu, da većinu odbornika tu-i-tu čine muškarci (yess!!)? Ne bi li to bio opaki, primitivni seksizam?
Kako li bi to objavio seriozni BBC? Ili bi prešutio, jerbo da je takvo etiketiranje kliska priča?
I nije li, u slučaju ubojstava u zgradi suda, jedan OIB upucao tri druga OIB-a, bez obzira i uz neminovnost, da svakom OIBu pridružujemo spol nositeljice ili nositelja?
Nije li proizvoljno, selektivno isticanje jedne grupe (muško nasilje, ženska kuća, hrvatsko selo) zapravo klica segregacije, upravo suprotna ideji ravnopravnosti spolova, religija ili drukčije definiranih grupa?
Jer ...
... uglavnom su muškarci piloti i vozači. Utoliko, veća je i vjerojatnost da muškarci uzrokuju udese. Kao što je u zatvorima, statistički, više muškaraca nego žena. Zaključak ispada, muškarci su mahom ubojice i zločinci (o vojsci i ratu da ne govorimo...)
... uglavnom ženama sudovi dodjeljuju djecu slijedom razvoda. Zaključak ispada... sustav je seksistički izmanipuliran i krši jednakost spolova pred zakonom... (?! ;-) )?
Ili... U državi Iksiziji, nemarom liječnika u protekloj je godini umrlo toliko-i-toliko budista. Zaključak, Iksizija treba Dan inkluzije budista?!
U Hrvatskoj, pak, živi zanemariv broj Afroamerikanaca. Zaključak – ne potičemo njihov dolazak ...??
No nismo sami.
U Njemačkoj, jedan je liječnik obiteljske medicine izvjesio natpis, u kojem moli da njegovu ordinaciju ne posjećuju umotane žene sa mnogobrojnom djecom.
Prijeti mu isključenje iz strukovne komore zbog netrpeljivosti prema strancima, premda argumentira kako umotanu ženu ne može pregledati, a puno djece u čekaonici stvara nered i nemir ostalim pacijentima.
Isto u Njemačkoj, javna i institucionalna hajka na političara, koji – zanemarujući uzus političke korektnosti – među ostalim upozorava na intelektualnu eroziju zemlje radi neintegrabilnosti dijela došljačke djece u školski sustav.
Mediji ekstatično redaju polemike i debate o vječnom pitanju integracije, o „nama“ i „njima“; političara javno komentiraju kao desničara, ekstremista i avet prošlosti. Istovremeno, njegovu je knjigu nemoguće nabaviti (u knjižarama vam došapnu kako tiskare ne stižu odštampati novo izdanje), a procjene mu u samom startu daju 20% parlamentarnih sjedišta, kad bi svoje stavove artikulirao u program nove stranke.
I dakle, dok gledajući svoj odraz u izlogu u hodu namještamo push-up ili hang-down (respektivno spolu nam) - ... zapitajmo se malo... tko smi MI, tko histeričan ... i zašto...
Potaknut monotonijom provincije u kojoj privremeno živim deset godina, znatiželjan na oca Dalmatinca, introvertiran na majku Njemicu, ponekad u čudu na suprugu Tuzlanku, u životu svugdje pomalo, ovog pljuštećeg popodneva udovoljavam Vodenjaku u sebi i nekim dobronamjernicima koji me gurkahu na blogojavljanje, i ... kreće općeobrazovni blog introspektivnog snatrenja...
... a zašto baš Shelly Kelly?
Isključivo hommage imenu.
Interes za zrakoplovstvom odveo me u vrlo slojevitu priču o mogućoj kolateralnoj žrtvi interesa politike, o raznim licima istine i slučaju trenutka, o nafaki i sićušnosti svih nas na nekoj apstraktnoj, univerzalnoj šahovskoj ploči - privilegija je, moći pričati ...
(Šlagvort za zainteresirane - let IFOR-21, Ćilipi 1996. ...)
O bloženju načelno i konkretno: "Da većina ljudi ne zna pisati, kompenzira činjenica što ionako nemaju što reći."
(Harald Schmidt)
"Nikad ne treba očajavati, kad se nešto izgubi, osoba ili radost ili sreća; sve se još divnije vraća. Što otpasti mora, otpada, što nama pripada, uz nas ostaje, jer sve se po zakonima odvija, koji su veći od naše spoznaje i s kojima smo samo naočigled u suprotnosti. Treba u sebi živjeti i na cijeli život misliti, na sve svoje milijune mogućnosti, širine i budućnosti, naspram kojih ne postoji ni prošlo niti izgubljeno.-"
(Rainer Maria Rilke, Rim, 29.4. 1904.)
"Inženjeri su deve, koje jašu ekonomi."
"Pametan čovjek nema vremena za demokratske većine."
(prof. Branko Katalinić)
"Malo ljudi vlada umjetnošću, plašiti se pravih stvari."
(Juli Zeh)
"Niemand lasse den Glauben daran fahren, dass Gott mit ihm eine grosse Tat will!"
(Dr. Martin Luther)
"Što manje ljudi znaju o tome, kako se prave kobasice i zakoni, to bolje spavaju."
(Otto von Bismarck)
Napomena:
Za sadržaj linkova objavljenih ili preuzetih na svom blogu ne odgovaram.
... a ako netko želi mene linknut', u diskreciji, vlastitom prostoru, bez obaveza, ne svojom krivnjom, djeca ne smetaju itd ...:
grapskovrilo@gmail.com
...Godišnjem dobu sukladno...
... Uvijek ću se nakloniti imenima ...
Ernest Hemingway, Jacques Prevert, Peter Ustinov, Willy Brandt, Hans Dietrich Genscher, Brunolf Baade, Hugo Junkers, Ferry Porsche, Ruth Westheimer, Leni Riefenstahl, Dean Reed, Astor Piazzolla, Amalia Rodriguez, Ana Rukavina, Dieter Hildebrandt, Ivica Račan, Nela Sršen, Boris Dežulović, Ayrton Senna, Niki Lauda, Al Pacino, pater Stjepan Kušan ... i ima ih još mnogo, Bogu hvala ...