Marketing
Tko smo MI a tko histeričan, uz neodgovoreno – zašto?
BBC javlja, u švicarskom parlamentu većinu čine, taram!, žene.
U Hrvatskoj, slijedom i povodom tragične smrti triju žena u zagrebačkom općinskom sudu, obilježen da borbe protiv nasilja nad ženama.
I super, naravno.
I super, naravno, ali.
Kako bismo reagirali ne na statistiku, nego na vijest, eksplicitnu, senzacionalnu, trijumfalnu, da većinu odbornika tu-i-tu čine muškarci (yess!!)? Ne bi li to bio opaki, primitivni seksizam?
Kako li bi to objavio seriozni BBC? Ili bi prešutio, jerbo da je takvo etiketiranje kliska priča?
I nije li, u slučaju ubojstava u zgradi suda, jedan OIB upucao tri druga OIB-a, bez obzira i uz neminovnost, da svakom OIBu pridružujemo spol nositeljice ili nositelja?
Nije li proizvoljno, selektivno isticanje jedne grupe (muško nasilje, ženska kuća, hrvatsko selo) zapravo klica segregacije, upravo suprotna ideji ravnopravnosti spolova, religija ili drukčije definiranih grupa?
Jer ...
... uglavnom su muškarci piloti i vozači. Utoliko, veća je i vjerojatnost da muškarci uzrokuju udese. Kao što je u zatvorima, statistički, više muškaraca nego žena. Zaključak ispada, muškarci su mahom ubojice i zločinci (o vojsci i ratu da ne govorimo...)
... uglavnom ženama sudovi dodjeljuju djecu slijedom razvoda. Zaključak ispada... sustav je seksistički izmanipuliran i krši jednakost spolova pred zakonom... (?! ;-) )?
Ili... U državi Iksiziji, nemarom liječnika u protekloj je godini umrlo toliko-i-toliko budista. Zaključak, Iksizija treba Dan inkluzije budista?!
U Hrvatskoj, pak, živi zanemariv broj Afroamerikanaca. Zaključak – ne potičemo njihov dolazak ...??
No nismo sami.
U Njemačkoj, jedan je liječnik obiteljske medicine izvjesio natpis, u kojem moli da njegovu ordinaciju ne posjećuju umotane žene sa mnogobrojnom djecom.
Prijeti mu isključenje iz strukovne komore zbog netrpeljivosti prema strancima, premda argumentira kako umotanu ženu ne može pregledati, a puno djece u čekaonici stvara nered i nemir ostalim pacijentima.
Isto u Njemačkoj, javna i institucionalna hajka na političara, koji – zanemarujući uzus političke korektnosti – među ostalim upozorava na intelektualnu eroziju zemlje radi neintegrabilnosti dijela došljačke djece u školski sustav.
Mediji ekstatično redaju polemike i debate o vječnom pitanju integracije, o „nama“ i „njima“; političara javno komentiraju kao desničara, ekstremista i avet prošlosti. Istovremeno, njegovu je knjigu nemoguće nabaviti (u knjižarama vam došapnu kako tiskare ne stižu odštampati novo izdanje), a procjene mu u samom startu daju 20% parlamentarnih sjedišta, kad bi svoje stavove artikulirao u program nove stranke.
I dakle, dok gledajući svoj odraz u izlogu u hodu namještamo push-up ili hang-down (respektivno spolu nam) - ... zapitajmo se malo... tko smi MI, tko histeričan ... i zašto...
Post je objavljen 23.09.2010. u 09:09 sati.