|
I want that feeling
of non-existing,
I want that feeling
like I'm floating,
just wanna be up high
so I don't touch that dirty ground,
wanna be so quiet
my motions dont make a single sound,
wanna turn to a pretty butterfly,
then burn out in the air,
turn to a dust of butterfly's wings,
and fall like a rain on everyone who didn't care…
"Ne zelim ni pod koju cijenu unistiti ovaj zacahureni svijet koji sam izgradila. Taj svijet, ciji su jedini stanovnici moje tijelo i ogledalo, je moj, i odgovoriti povtrdno na pitanje o njemu, znacilo bi – izdati ga."
|
Lost in a colorful autodestructive world...
petak, 26.09.2008.
My life is so confusing, do this to myself, I'm losing...
Ne znam sto zapravo zelim napisati.
Vec sam par puta zapocela s postom, i svakog bih ga puta prekinula i izbrisala.
Bila sam lose zadnjih dana. Opet sam se pocela povlaciti u sebe, udaljujuci druge od pravog kaosa koji vlada u meni.
Ne volim dok to radim. Ali, zasto onda ne prestajem s tim? Zasto se ne trudim to promijeniti? Ako to uistinu zelim, cim bih se uhvatila u povlacenju u sebe, mogla bih stati i popraviti stanje. Ali ne, ja se zakopavam jos dublje i dublje, guseci sebe, a i pojedince koji uvidaju sto radim. No, barem cinim dobro djelo za one slijepe - neka zive u sarenim sretnim mislima kako imaju uvijek veselu prijateljicu i kcer za ciju su srecu zasluzni upravo oni. Da… kada bih barem i istina bila takva.
Ma jesen je kriva.
Ne oni.
Ne ja.
Ne misli koje vladaju mojim mozgom.
Ne samoca.
Samo jesen…
Ironija,
ili bijedni pokusaj samozavaranja?
|
|
|