Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu
nedjelja, 30.01.2022.
Zastavoslovlje
Zastava Francuske Mauritanije - Francusko kolonijalno carstvo
Naziv zemlje potječe od drevnog berberskog kraljevstva Mauretanije koje je egzistiralo od trećeg stoljeća prije Krista, ali kasnije je postalo rimska provincija Mauretanija.
Povijesna Mauretanija bila je znatno sjevernije od današnje Mauritanije. Arapi su osvojili ovo područje u osmom stoljeću, donoseći islam, arapsku kulturu i arapski jezik.
Početkom 20. stoljeća Mauritaniju je kolonizirala Francuska kao dio francuske Zapadne Afrike.
Mauritanija je neovisna od 1960., ali je sve do 2019. bila opterećena brojnim nasilnim prevratima i vojnim udarima. Tako je Mauritanija zapamćena kao posljednja država u svijetu koja je službeno ukinula ropstvo (1983.), a kriminalizirala ga tek 2007.
Mauritanija je danas kulturno i politički dio arapskog svijeta, a arapski je jedini službeni jezik. Službena vjera je islam, a gotovo svi stanovnici su sunitski muslimani.
Međutim, francuski jezik ipak se govori u Mauritaniji i kao da odražava nekadašnje kolonijalno nasljeđe, a i samo društvo je multietničko (30-40-30), točnije Bidhan, Haratin i razne podsaharske etničke skupine.
Zastava kolonijalne Mauritanije je zastava Francuske zapadne Afrike (svijetloplava s francuskom zastavom u grboslovno gornje desnom kutu polja zastave).
Zastava Mauritanije od 1958. je zeleno polje u čijem središtu se nalaze žuti (zlatni) polumjesec i zvijezda pri čemu žuta boja simbolizira Saharu, a zelena islam.
Kako su panafričke boje zapravo zelena, žuta i crvena, moguće je da je Mauritanija dodatkom dviju vodoravnih crvenih traka (pruga) na rubovima zastave, slijedila to načelo, ali službena simbolika te nove zastave glasi: crvene trake simboliziraju krv i odlučnost, koju je i koju će narod, prolio i proliti za obranu zemlje.
Polumjesec i zvijezda simboli su islama, što je državna vjera Mauritanije, ali postoje i teorije da zelena boja simbolizira svijetlu budućnost i rast.
subota, 29.01.2022.
Zastavoslovlje
Francuske kolonije u Africi - Francusko kolonijalno carstvo
Francuska kolonizacija Afrike započela je u 17. stoljeću uspostavom trgovačkih postaja na obali današnjeg Senegala.
Iz Senegala francuski se utjecaj proširio na unutrašnjost kontinenta osobito tijekom druge polovice 19. stoljeća.
Do kraja Prvog svjetskog rata francusko kolonijalno carstvo u kontinentalnoj Africi ustrojeno je u dvije federacije: Francusku Zapadnu Afriku (osam kolonija i jedan mandatni teritorij) i Francusku Ekvatorijalnu Afriku (četiri kolonije i jedan mandatni teritorij).
Francuska Zapadna Afrika (fra. Afrique-Occidentale francaise , AOF) bila je federacija osam francuskih kolonijalnih teritorija u Africi (Mauritanija, Senegal, Francuski Sudan (danas Mali), Francuska Gvineja (danas Gvineja), Obala Slonovače, Gornja Volta (danas Burkina Faso), Dahomej (danas Benin) i Niger.
Senegal je stekao neovisnost 20. kolovoza 1960., kada se odvojio od Malijske federacije i samostalno postao neovisna država.
Grboslovlje (heraldika) i zastavoslovlje (veksilologija) Senegala su slijedeći: Grb se sastoji od štita nabijenog lavom na lijevoj polovici (grboslovno desno) i stabla baobaba na desnoj (grboslovno lijevo), okruženog palminim granama i na vrhu sa zelenom zvijezdom pet krakova.
Zastava Senegala je u panafričkim bojama okomitih stupova (crveno-žuto-zeleno) sa zelenom zvijezdom u sredini (zvijezda na grbu identična je onoj na zastavi Senegala) žutog stupa.
Zelena zvijezda aludira na islam, vjeru koju prakticira 94% stanovništva Senegala, ali moguće je da je ona (zvijezda) religiozni simbol 'Serer' (Yoonir) koji je kao vjerski i kulturni simbol rabio narod Serer u Senegalu, Gambiji i Mauritaniji (mnogo prije prodora islama u regiju Senegambije).
Lav simbolizira snagu i predstavlja sjevernu senegalsku etničku skupinu koja čini većinu stanovništva. Povijesno gledano lav je bio simbol moći za senegalske kraljeve prije nego što su Francuzi kolonizirali Senegal.
Stablo drva baobaba je simbol teritorija Senegala (skupine stoljetnih stabala baobaba središte su mnogih starih senegalskih sela), a to drvo igra važnu ulogu u seljačkom gospodarstvu jer daje vrijedne plodove i lišće koje se koristi kao lisnato povrće.
nedjelja, 23.01.2022.
Zastavoslovlje
Zastava Belgijski Kongo – Belgijsko kolonijalno carstvo
Kod Konga, odnosno kod identifikacije zastave Konga, najlakše je pogriješiti. Naime, Danas postoje dva Konga, Republika Kongo (nekadašnja francuska kolonija Brazzaville) i Demokratska Republika Kongo (nekadašnja belgijska kolonija Kinshasa, odnosno Belgijski Kongo).
Povijest Konga seže i datira do Kraljevine Kongo u 17. stoljeću i jako je izmiješana, odnosno, povezana s tadašnjim starosjedilačkim kraljevstvima Afrike.
No, dolaskom 'bijelaca' (Europljani) taj 'afrički kotao' jednostavno je prekipio i postao još zapetljaniji.
Dakle, prvi pokušaj Europljana u 'civiliziranju' Konga bila je Slobodna država Kongo (1885. do 1908.) gdje je teror manjine nad većinom narastao do točke vrenja, pa je belgijski kralj Leopold jednostavno morao pretvoriti Slobodnu državu Kongo u koloniju Belgijski Kongo.
Stjecajem neovisnosti godine 1960. Belgijski Kongo postaje suverena država u središnjoj Africi nazvana Republika Kongo. No, tako se naziva i susjedna država koja je stekla nezavisnost od Francuske.
Radi lakšeg raspoznavanja belgijski Kongo naziva se 'Kongo Leopoldvil', a njegov sjeverozapadni susjed 'Kongo Brazzevill' (francuski Kongo bit će tema drugi put).
Godine 1971. vrhovni zapovjednik nacionalne vojske Konga, Mobutu Sese Seko, preuzeo je nadzor nad zemljom, pa je Kongo postao Republika Zair i tako je ostalo sve do 1997. kada Zair dobiva naziv Demokratska Republika Kongo.
Na donjoj slici prikazao sam svoj slijed zastava Konga, od Kraljevine Kongo, Unije kraljevina Kongo, Slobodne države Kongo, Belgijski Kongo, Republike Kongo, Republike Zair i Demokratske Republike Kongo.
Na kraju, naziv 'Zair' potječe od bantu riječi 'nzere' što bi u prijevodu značilo 'rijeka koja guta sve rijeke'.
subota, 22.01.2022.
Zastavoslovlje
Belgijsko kolonijalno carstvo – zastava Belgije
Belgi (kel. Belgae) keltski narod, po kojem današnja Belgija nosi ime, živio je u području koje je danas nastanjeno Flamancima.
Flamanci su narod koji pripada skupini Germana, a Valonci pak su narod koji pripada romanskim narodima, točnije frankofonskim skupinama.
Belgija je dugo vremena podijeljena, a za nju se stalno spore Habsburzi (Austrijanci) i Nizozemci.
Tako je Belgija postala nezavisna tek 1830. (prije je bila dio Nizozemske), pa je tako (poput Njemačke) 'zakasnila' na 'podjelu kolonija'.
Belgijsko kolonijalno carstvo je činilo skup belgijskih kolonija od 1901. do 1962., a u usporedbi s drugim kolonijalnim državama, belgijski kolonijalizam se razvio relativno kasno.
Dakle, Belgijski Kongo (od 1908. do 1960.), kasnije znan kao Zair, danas Demokratska Republika Kongo od 1885. bio je osobno vlasništvo belgijskog kralja Leopolda II. (pod imenom Slobodna Država Kongo), a 1908. je pretvoren u belgijsku koloniju – Belgijski Kongo.
Kasnije, Belgija će podjelom njemačkih kolonija, dobiti Ruandu i Urundi (danas Burundi).
Belgijska zastava nastala je spajanjem boja flamanske i valonske zastave. Naime obije zastave su žutog polja, a razlikuju se po tome što je na flamanskoj crni lav Barbantskih kneževa, a na valonskoj to je crveni galski pijetao.
Današnja moderna zastava Belgije sastoji se od triju jednako širokih uspravnih stupova crne, žute i crvene boje, pri čemu je zastava Francuske bila temelj za dizajn.
Međutim, belgijski Ustav u članku 193. opisuje belgijske boje kao crvenu, žutu i crnu (točno tim redosljedom), a to je najvjerojatnije kao podsjetnik na prvu (pobunjeničku) zastavu Belgije koja je zapravo bila zastava vodoravnih greda sa slijedećim bojama: crvena, žuta i crna.
No, ta zastava previše je podsjećala na njemačku, pa su zastavoslovne grede okrenute u zastavoslovne stupove.
nedjelja, 16.01.2022.
Zastavoslovlje
Španjolska Gvineja – Ekvatorijalna Gvineja
Španjolska Gvineja (špa. Guinea Espanola) bila je skup otočnih i kontinentalnih teritorija pod nadzorom Španjolske od 1778. u Gvinejskom zaljevu i u zaljevu Bonny (Biafra), u središnjoj Africi.
Rio Muni je ustupljen Španjolskoj od strane Portugala 1778. (Ugovor iz El Pardo).
Između 1926. i 1959. Španjolska je ujedinila otok Bioko i Rio Muni kao koloniju Španjolske Gvineje.
Španjolska je pokrenula vojne kampanje 1920-ih kako bi pokorila autohtoni narod Fang, a cijela kolonija se smatrala 'pacificiranom' do 1929.
Ekvatorijalna Gvineja nezavisnost je stekla 1968. kao moderna država.
Zastava Ekvatorijalne Gvineje utemeljena je 21. kolovoza 1979., a to je vodoravna trobojnica, sa zelenim, bijelim i crvenim gredama i plavim trokutom grboslovno desno.
U središtu polja je grb (amblem) štita u čijem se polju nalazi drvo. Štit nadvisuje šest žutih zvijezdi (šest krakova) koje simboliziraju kopno i pet otoka. Zelena boja simbolizira prirodna bogatstva, (poljoprivredu i džungle zemlje), plava boja simbolizira more koje povezuje kopno s otocima, bijela boja simbolizira mir, a crvena boja simbolizira krv koju se prolila tijekom borbe za neovisnost.
Pod vladavinom diktatora Francisca Ngueme zastava je izmijenjena i u njoj je korišten drugačiji nacionalni amblem (nekoliko alata, mač i pijetao). Nakon što je svrgnut, originalna zastava je vraćena.
Ispod štita nalazi se srebrni svitak s nacionalnim motom Unidad, Paz, Justicia (Jedinstvo, mir, pravda).
subota, 15.01.2022.
Zastavoslovlje
Zastava Španjolskih Kanara – Kanarski otoci (Tenerifi)
Kanarski otoci ili Kanari (špa. Canarias ili Islas Canarias) su otočje od sedam otoka vulkanskog podrijetla u Atlantskom oceanu, sjeverozapadno od obale Afrike, a najbliži otok je 108 km udaljen od sjeverozapadne afričke obale Maroka.
Osvajanjem Kanarskih otoka (Conquista Betancuriana) označava početak atlantskog širenja Španjolske (kastiljsko kraljevstvo) tijekom vremena 1402.– 1405.
Otoci danas pripadaju Španjolskoj, unutar koje čine autonomnu zajednicu, a naziv je latinskog podrijetla 'Insularia Canaria' (Otok pasa).
Pas 'Presa Canario' je španjolska pasmina velikih pasa mastifa čija je domovina na Kanarskim otocima, a poznat je i pod nazivom 'Dogo Canario'. Tradicionalno se koristio kao pas čuvar, kao pas za čuvanje ovaca i goveda, te za borbe pasa.
Starosjedioce otočja, narod Guanche, u potpunosti su istrijebili španjolski osvajači (konkvistadori).
Zastava Kanarskih otoka sastoji se od tri jednaka okomita stupa, čije su boje, počevši od jarbola (grboslovno desno), bijela, plava i žuta.
Kanarski otoci imaju svoj vlastiti grb, čiji je opis sljedeći: u plavom polju štita sedam je srebrnih otoka, (2-2-2-1) sa španjolskom kraljevskom krunom koju nadvisuje srebrna vrpcom s motom 'Ocean'. Štitonoše su dva Kanarska psa mastifa u smeđoj boji.
nedjelja, 09.01.2022.
Zastavoslovlje
Španjolska Sahara – Zapadna Sahara (Arapska Demokratska Republika Sahrawi)
Španjolska Sahara je neplodno pustinjsko područje koje je od 1884. Španjolska nadzirala kao svoju koloniju.
Od ranih 1960-ih Maroko i Mauritanija počeli su tražiti dijelove Španjolske Sahare, ali je Španjolska to sve odbijala do 1976. kada se povukla i cijelu Španjolsku Saharu prepustila Maroku.
Između 1946. i 1958. Španjolska Sahara spojena je s obližnjim španjolskim kolonijom Cabo Juby i španjolskim Ifnijem, kako bi se ustrojila nova kolonija - Španjolska Zapadna Afrika.
No, od toga je Španjolska odustala tijekom Ifni rata pa su Ifni i Sahara odvojeno postale španjolske kolonije, a Cabo Juby ustupljen je Maroku mirovnim sporazumom.
Španjolska je odustala od svog posjeda Sahare nakon marokanskih zahtjeva i međunarodnog pritiska, uglavnom zbog rezolucija Ujedinjenih naroda o dekolonizaciji.
Postojao je i unutarnji pritisak od strane domorodačkog stanovništva Sahrawi, (Polisario Front) i potraživanja Maroka i Mauritanije.
Nakon stjecanja neovisnosti 1956., Maroko je polagao pravo na teritorij Španjolske Sahare kao dio svog povijesnog pretkolonijalnog teritorija, a Mauritanija pak je polagala pravo na Španjolslu Saharu na povijesnoj osnovi, ali je na kraju odustala od svih zahtjeva 1979.
Godine 1975. Maroko je okupirao veći dio teritorija, sada poznatog kao Zapadna Sahara , ali 'Front Polisario', promičući suverenitet neovisne Saharske Arapske Demokratske Republike (SADR), vodio je gerilski rat 16 godina protiv Maroka.
Danas je Zapadna Sahara podijeljena na dva dijela (pod okupacijom Maroka i pod nadzorom Fronta Polisario).
Afrička unija (AU) i više od 80 zemalja svijeta smatra da Zapadna Sahara treba biti suverena Arapska Demokratska Republika Sahrawi (SADR).
Zastava Španjolske Sahare ne postoji, na mojoj slici prikazana je alternativna zastava, ali zato postoji grb. Grb je klasični španjolski, na zelenoj ispuni tri valovite crte simboliziraju tri rijeke Zapadne Sahare (Saguia el-Hamra, Al-Dhahab i Draa), na grboslovno lijevoj strani gore je drvo palme koje simbolizira brojne oaze, a grboslovno desno dolje je zlatna deva koja simbolizira stočarstvo naroda Sahrawi.
Oko grba je crveni okvir s četiri dvorca (kraljevstvo Kastilja) i četiri lava (kraljevstvo Leon).
U jednom trenutku (kada je u Španjolskoj na vlasti još bio Franco) pojavila se plavo-žuta zastava s crvenim polumjesecom i zvijezdom u središtu. Bio je to pokušaj nametanja zastave provladinog Partido de Union Nacional Saharaui (PUNS), ali je ubrzo odbačena.
subota, 08.01.2022.
Zastavoslovlje
Španjolska kolonija Cabo Juby – rt Juby (Tarfaya)
Rt Juby (špa. Cabo Juby) je rt na obali južnog Maroka, blizu granice sa Zapadnom Saharom, istočno od Kanarskih otoka.
Danas je ovo dio Maroka, odnosno općina Tarfaya koja se u nekim izvorima naziva 'Tekna zona' (Tekna je starosjedilačko pleme naroda Saharawi).
Dakle, to je zapravo krajnji jug međunarodno priznatog Maroka i čini polupustinjsku tampon zonu između samog Maroka na rijeci Draa i Zapadne Sahare.
Tijekom većeg dijela 20. stoljeća, ovo je bio Španjolski Maroko pod vlašću Španjolske, ali je zapravo bio dio španjolske kolonije Španjolska Sahara.
Godine 1958. Španjolska je predala (vratila) svoju koloniju Cabo Juby Maroku.
Zastava ove španjolske kolonije crvene boje sa zelenim grboslovnim kantonom (kut, pravokutnik) u grboslovno desnoj strani. U središtu kantona nalazi se, saharska zvijezda' pet krakova bijele (u nekim inačicama žute boje).
Zastava nalikuje današnjoj marokanskoj zastavi, ali ipak ima svoje prepoznatljive razlike.
Grb Cabo Juby je crveno-zlatne podijele sa srebrenom bordurom (okvir) na kojoj se nalazi osam plodova datulje. U crvenom polju su ruke (španjolskog oklopnika i saharskog berbera), u rukovanju, što simbolizira mir između Španjolaca i starosjedilačkih plemena.
Ispod u zlatnom polju je stablo datulje (neki izvori tvrde da se pod takvim stablima potpisivao mirovni sporazum u pustinji).
Dakle, ovaj grb ima slične grboslovne oznake sa marokanskim grbom općine Sidi Ifni, tamo je isto drvo datulje u zlatnom dijelu štita, ali je u crvenom dijelu srebreni polumjesec.
petak, 07.01.2022.
Zastavoslovlje
Španjolska kolonija Ifni – Sidi Ifni (Santa Cruz de la Mar Pequena)
Južno od Agadira, preko puta Kanarskih otoka, na atlantskoj obali Maroka utemeljeno je 1476. španjolsko naselje Santa Cruz de la Mar Pequena (Sveti Križ Malog mora), a danas se to naselje naziva Sidi Ifni.
Sredinom 19. Stoljeća, točnije 1859. između Španjolske i Maroka izbija rat, a povod je bio iznenadni povećani interes Španjolske za Sidi Ifni koji je Španjolska napustila 1524.
Godine 1860. Maroko je prisiljen prepustiti Sidi Ifni Španjolskoj koja tu ostaje sve do 1946., a tada je ta enklava pripojena Španjolskoj Sahari (Zapadna Sahara).
Godine 1957. izbile su borbe između neregularne vojske Maroka za oslobođenje Sahare i španjolskih snaga. U prosincu iste godine 6000 španjolskih vojnika zauzelo je položaje oko Sidi Ifnija i držalo se dvanaest godina (do 1969.).
Nadnevka 4. siječnja 1969. Španjolska i Maroko potpisali su sporazum o predaji enklave Sidi Ifni Maroku, ali je predaja izvršena tek 30. Lipnja 1969. Zauzvrat, Španjolska je dobila pravo na ribolov uz atlantsku obalu Maroka.
Zastava kolonije Ifni ostala je nepoznata, ali je kolonija imala svoj grb. Grb kolonije Ifni bio je plavo-zlatni štit kojeg nadvisuje španjolska kneževska (knez - vojvoda) grboslovna kruna.
Na gornjem azurnom (plavom) dijelu srebrena je riba, a na donjem zlatnom dijelu je crveni jeruzalemski križ.
Današnji grb marokanske pokrajine u kojem je grad Sidi Ifni nosi neke grboslovne dijelove (poput štitonoša dvije ribe), marokanski petokutni štit u svom polju ima crveno-žutu (zlatnu) podijelu.
U gornjem crvenom polju nalazi se srebreni polumjesec, a u donjem zlatnom dijelu je zeleno drvo datulje. Pet ploda datulje nalazi se u svakom kutu štita koji u pozadini ima žuto sidro na kojem (na spoju krakova) se nalazi zupčanik.
Taj marokanski grb ima neke sličnosti sa španjolskim grbom kolonije Juby (dio Španjolske Sahare danas Zapadna Sahara), ali o tomu u slijedećem tekstu.
četvrtak, 06.01.2022.
Zastavoslovlje
Španjolske kolonije u Africi – španjolske enklave
Dva grada, dvije španjolske enklave, Ceuta i Melilla, smješteni na obali Sredozemnog mora na sjeveru Afrike, okružena su teritorijem Maroka.
Španjolska ta dva grada smatra dijelom Andaluzije zbog povijesnih razloga (povijest Ceute i Melille praktički je identična s poviješću gradova u južnoj Španjolskoj oslobođeni su pet godina poslije Granade i nalaze se u španjolskim rukama praktički od kad Španjolska postoji).
Oba grada sastavni su dio provincije Malage, sve do 14. ožujka 1995., kada su dobili Statut autonomije, te postali autonomni gradovi.
Maroko postavlja zahtjev za uključivanjem Ceute, Melille, nekoliko španjolskih otoka ispred afričke obale (špa. Plazas de soberania) i Kanarskih otoka, povlačeći paralelu sa španjolskim zahtjevom nad Gibraltarom.
No, Španjolska je taj zahtjev glatko odbila. Gradovi Melilla i Ceuta su ostali i dan danas u sastavu Španjolske i to su jedina dva teritorija Europske unije na afričkom kopnu.
Zastava Ceute je bijelo-crno trokutasta, poznata i pod nazivom zastava Svetog Vincenta ili zastava Lisabona. To je jedna od najstarijih zastava u Europi, a po bojama pripada vojnom redu Svetog Dominika.
U središtu zastave je španjolski grb po uzoru na portugalske grbove, ali ima španjolsku krunu markiza.
Dakle, Ceuta je bila prvo mjesto osvojeno izvan kontinentalnog Portugala, a dodijeljeni grboslovni simboli predstavljali su je kao glavni grad novog portugalskog prekomorskog carstva (zato sličnosti s zastavom Lisabona).
Grboslovni opis bio bi slijedeći: Na srebrnom polju štita u pozadini nalazi se pet azurnih ili plavih štitova, raspoređenih u križnom uzorku, svaki nabijen s pet srebrnih novčića (bezanta) koji tvore križ sv Andrije (saltire), s crvenom bordurom (gules). Crvena bordura štita nabijena je sa sedam dvoraca, a štit tradicionalno nadvisuje markizova kruna.
U ovom grboslovnom štitu i rasporedu boja, te simbola na njemu, prikazana je sva raskoš grboslovnih pravila – metali (srebro i zlato) i boje (crvena i plava) u idealnom i skladnom su rasporedu i odnosu (usput, tu leži i počiva tajna kada na hrvatskom grboslovnom štitu polje počinje metalom (srebrom), ili pak bojom (crveno)).
Zastava Melille azurne je boje polja sa štitom Kuće Medine Sidonije (španjolska dinastija) kojeg nadvisuje kneževska grboslovna kruna.
Grboslovni opis grba bio bi slijedeći: Na azurnom polju štita dva su šahirana kotla sa po sedam zelenih (vert) zmijskih glava okružen šahiranom srebreno-crvenom bordurom. U borduri se izmjenjuju zlatni dvorac i srebreni lav kraljevine Kastilje. Štitonoše su dva Herkulova stupa, a nadvisuje ga kneževska kruna, s kulom dvorca Tarifa, na kojoj je Guzman Dobri koji baca bodež na prijetećeg zmaja u dnu štita.
Svitak u gornjem dijelu, koji okružuje kulu dvorca Tarifa, ispisan je latinskim motom: 'Prefere Patriam Liberis Parentem Decet' (Slobodna domovina je važnija od smrti rođaka).
srijeda, 05.01.2022.
Zastavoslovlje
Španjolska zastava i zastave španjolskih kolonija u Africi
Povijest nastanka i izgleda španjolske zastave vrlo je bogata i za to postoje mnogi izvori.
Izgled zastava za španjolske kolonije, kao univerzalan, ipak ne postoji, ali to opet ne znači da ne postoje zastave nekadašnjih španjolskih kolonija.
Španjolsko grboslovlje, a time i zastavoslovlje, vrlo je bogato i na tim područjima postoje mnogi izvori od najranijeg doba sve do današnjih modernih.
Dakle, u slijedećim danima pisat ću o zastavama španjolskih afričkih kolonija i iste usporediti s današnjim modernim zastavama.
Povijesno gledano, španjolsku nazočnost u Africi karakterizira odnos konvergencija (sličnost, sukladnost, podudarnost … ) i divergencija (neslaganje, nesuglasje, odstupanje, razilaženje, razlikovanje, razmimoilaženje …), pa je tako i kod zastava o kojima će biti riječi.
Španjolski Rif (autonomni španjolski gradovi Ceuta i Melilla), Španjolska Sahara (Ifni, Rt Juby i Zapadna Sahara), te Španjolska Gvineja (Ekvatorijalna Gvineja s otocima Fernando Po i Annobon) moje su ciljane teme.
No, prije svega prvo (nešto malo) o španjolskoj zastavi. Na mojoj slici vide se tri španjolske zastave (Zastava španjolskog Carstva – imperijalna, te zastave Španjolske (1785. – 1931.) i moderne danas službene zastave Španjolske (od 5. listopada 1981.).
Dakako, postoje i druge (po izgledu i dobu primjene) španjolske zastave, ali one u ovom dijelu neće biti tema.
Temelj modernoj španjolskoj zastavi (grbu) počiva na starim grbovima španjolskih kraljevstva: Kastilja, Leon, Aragon, Navarra i Granada, kući Burbon te na ostalim grboslovnim simbolima poput Herkulovih stupova, kraljevske krune …
Kako to izgleda prikazano je na mojoj slici dolje u privitku ovog teksta.
utorak, 04.01.2022.
Zastavoslovlje
Zastava Portugalski Sveti Toma i Princip
Portugalski Sveti Toma i Princip danas je Demokratska Republika Sveti Toma i Princip (por. Sao Tome i Principe), a sastoji se od dva arhipelaga oko dva glavna otoka Sveti Toma i Princip (međusobno udaljena oko 140 km) i oko 250 (Sv. Toma) i 225 (Princip) km od sjeverozapadne obale Gabona.
Príncip (Principe – princ, kraljević) se u početku zvao Santo Antao (Sveti Antun).
Vodeća snaga za nezavisnost otoka bila je Pokret za oslobođenje Svetog Tome i Principa (Movement for the Liberation of Sao Tome and Principe - MLSTP) koji je nastao 1960. nakon revolucije u Portugalu u travnju 1974.
Nacionalna zastava Sveti Toma i Princip sadrži tri horizontalne grede panafričkih boja: zelenu (gore), žutu (dvostruke širine u sredini) i zelenu (dolje). Dvije crne zvijezde petokrake postavljene su jedna uz drugu u središtu žute trake, a crveni jednakokračni trokut je na bočnoj grboslovno desnoj strani zastave.
Ova zastava temelji se na zastavi pokreta MLSTP na čijoj su sve tri grede iste širine.
Simbolika boja je slijedeća: Zelena boja označava bogatu vegetaciju zemlje. Žutom bojom predstavljeno je tropsko sunce koje sja nad zemljom tijekom cijele godine i podržava sav život koji tamo postoji.
Žuta boja također simbolizira kakao koji je jedan od glavnih poljoprivrednih proizvoda u zemlji. Crveni trokut simbolizira teško vođenu borbu za neovisnost, ali i jednakost (dva ista kraka trokuta) oba otoka. Dvije crne zvijezde predstavljaju dva glavna otoka
.
Nacionalni grb Sveti Toma i Princip usvojen je 1975. Na njemu se nalazi crvenonogi sokol s lijeve strane i siva papiga na desnoj strani koji drže štit (grboslovno štitonoše).
Plava zvijezda počiva iznad štita zajedno s trakom na kojoj se navodi ime zemlje, a nacionalni moto: 'Unidade (jedinstvo) Disciplina (stega), Trabalho (rad) prikazan je na vrpci ispod.
U nekim izvorima postoji prikaz zastave gdje su crne zvijezde pomaknute bliže trokutu (kao što je prikazano na mojoj slici ispod), no to nije službena zastava to je najvjerojatnije krivo razumljiv navod da se 'zvijezde nalaze na istoj udaljenosti' u središtu žute grede.
ponedjeljak, 03.01.2022.
Zastavoslovlje
Zastava Portugalskih otoka Capa Verde – Zelenortski otoci
Zelenortska Republika ili Zelenortski Otoci (por. Cabo Verde, kre. Kabu Verdi, eng. Cape Verde) bila je kolonija portugalskog carstva od 1462. do neovisnosti 1975.
Zelenortski Otoci danas su mala otočna država na istoimenom otočju u sjevernom dijelu Atlantskog oceana, oko 600 km od najzapadnijeg dijela afričke obale.
Portugalci su te nenaseljene otoke pronašli i kolonizirali u 15. stoljeću kada su im postali važna luka i središte trgovine robovima.
Portugalski naziv 'Cabo Verde' u prijevodu znači 'Zeleni rt' (hrid).
Godine 1975. Zelenortski Otoci su dobili nezavisnost zahvaljujući naporima Afričke stranke za nezavisnost Gvineje Bisau i Zelenortskih otoka.
Odmah nakon stjecanja nezavisnosti Afrička stranka za nezavisnost Zelenortskih otoka (ASNZO), zajedno sa Afričkom strankom za neovisnost Gvineje Bisau i Cabo Verdea pokušala je ujediniti Zelenortske Otoke i Gvineju Bisau, ali ovi su planovi 1980. propali.
Zelenortska Republika se sastoji od 10 većih i 8 manjih otoka. Jedini nenaseljeni otok je Santa Luzia. Danas je to prirodni rezervat. Svi otoci su vulkanskog porijekla, a jedini aktivni vulkan se nalazi na otoku Fogo.
Nandnevka 5. srpnja 1975. Utemeljena i dizajnirana je, potvrđena je zakonom 19. travnja 1976. Zastava Zelenortskih Otoka.
Temeljni dizajn zastave je bio kao i dizajn zastave Gvineje Bisau (u crvenom okomitom polju bio je 'grb sa školjkom' umjesto crne zvijezde).
Na slobodnim izborima 1991. Pokret za demokraciju pobijedio je vladajuću stranku, a kako bi simbolizirao raskid sa socijalističkom i panafričkom politikom, utemeljena je nova nacionalna zastava.
Ta današnja zastava Zelenortskih Otoka ima plavo polje u donjem dijelu prekinuto bijelo-crveno-bijelom prugom s prstenom od 10 žutih zvijezda koje simboliziraju 10 glavnih otoka Zelenortskih Otoka u Atlantskom oceanu.
Simbolika boja je opetovano vrlo neobična. Naime, plava boja predstavlja Atlantski ocean, ali i poveznicu s Portugalom i Sjedinjenim Američkim Državama.
Vodoravne pruge bijelo-crveno-bijele (koje su zapravo pobunjeničke pruge američkih 'Sinova Slobode') ovdje simboliziraju mir i nacionalnu odlučnost na putu izgradnje nacije.
Nova zastava postala je službena 25. rujna 1992., od kada simbolizira novu budućnost koju je odabrala zemlja.
nedjelja, 02.01.2022.
Zastavoslovlje
Portugalske zastave gradova kolonijalne Gvineje Bisau
Zastava portugalske kraljevske tvrtke, odnosno trgovačke tvrtke, koja je bila institucija zadužena za istovar, posebno začina, izvlačiti kraljevski dio i fiksirati cijene robe u Gvineji Bisau zvala se 'Casa da Guine '.
Zastava te tvrtke bila je bijela s moćnim (velikim) zelenim križem u središtu polja zastave.
Grboslovno precizne i vrlo lijepe bile su i portugalske kolonijalne zastave gradova Portugalske Gvineje.
Dakle, 'Portugalsko zastavoslovlje' (veksilologija) pridržava se strogih pravila, pa zastave doista 'pričaju' priče o naseljima i gradovima koje predstavljaju te se iz tih priča lako pročita povijest.
Nažalost, zastave gradova Gvineje Bisau iz kolonijalnog doba, bespovratno su i neoprezno uništene od strane samih stanovnika Gvineje Bisau tijekom borbe za oslobođenje od kolonijalne vlasti.
To je 'donekle' razumljivo (prezir prema svemu što je kolonijalno), ali to je zapravo uništenje vlastite povijesti svojih budućih naraštaja … No, dobro.
Zastave portugalskih gradova prate 'srednjovjekovne portugalske standarte', odnosno, da bi bilo razumljivije, prate dijeljenje i kolanje polja zastave u geometrijskim oblicima pravokutnika (esquarteladas) ili trokuta (gironadas).
U grboslovlju je to 'giratorni (trokutasto dijeljen) štit', podijeljen dijagonalnim crtama, te je kao takav skraćen, izrezan i usitnjen, pa tvori osam trokuta koji se nazivaju girons, naizmjenično podijeljenih na metal i boju.
Ta grboslovna pravila zorno su prikazana na mojoj slici dolje, u crno-bijeloj izvedbi, kako se ne bi 'miješala' sa zastavoslovnim pravilima samih prikazanih zastava na istoj slici.
Isto tako, vidljiva su i pravila za gradove (cidade) sjedišta (općina, županija, provincije), za gradove (vila) te naselja i sela (aldeia).
Zastava grada Bissau je do 1975. imao općinsku zastavu sličnu onima u portugalskim općinama. Zlatna muralna kruna odlika je glavnog grada portugalske prekomorske provincije.
Zastava je 'žironija' od crne i crvene boje, a grb je crveni toranj kojem uz bok stoje domorodačke glave, a ispod srebrenog štita nalazi se bijeli svitak s natpisom 'CIDADE DE BISSAU' crnih velikih slova.
subota, 01.01.2022.
Zastavoslovlje
Zastava Portugalska Gvineja
Portugalska Gvineja (Prekomorska provincija Gvineja 1951. do 1972.), a zatim Država Gvineja od 1972. do 1974., bila je zapadnoafrička kolonija Portugala od 1588. do 10. rujna 1974., kada je stekla neovisnost kao Gvineja Bisau.
Ne smije se miješati s Gvinejom, Papuom Novom Gvinejom, Zapadnom Novom Gvinejom ili Ekvatorijalnom Gvinejom.
Zastava Gvineje Bisau usvojena je 1973. godine kada je zemlja stekla nezavisnost od Portugala.
Na zastavi Gvineje Bisau nalaze se panafričke boje: zlatna (žuta), zelena i crvena, te crna zvijezda koja simbolizira Afriku.
Simbolika boja ima slijedeće značenje: crvena predstavlja krv prolivenu u borbi za slobodu, zelena predstavlja šume, a zlatna rudna bogatstva.
Dizajn zastave podsjeća na zastavu susjedne Gane (Gana je prva neovisna afrička nacija 20. stoljeća), čak je i simbolika boja ista, ali zastava Gvineje Bisau ipak se razlikuje po izgledu (odnosno po rasporedu boja u polju zastave).
| < | siječanj, 2022 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Opis bloga
Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...
O vojnicima, dočasnicima i časnicima
Bili smo vojnici i mladi ...
... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!
Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!
O ratovima
Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...
Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...
Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.
Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …
Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …
Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.
Athumanunhova promišljanja
Zašto budale galame - zato što mudri šute!
… o hladnoći, tami i zlu
Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.
Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …
Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!