Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

nedjelja, 31.10.2004.

Veliki vojskovođe

Aleksandar III. Makedonski – Veliki (356. – 323. p. K)

Imao je samo 20 godina kada mu je umro otac kralj Filip II. Makedonski. Iako se iskustvo stječe s godinama, Aleksandar je vrlo rano pokazao da je sposoban vojnik, administrator i diplomat.
Imao je samo 16 godina kada ga je otac postavio za regenta tijekom njegove nenazočnosti zbog jedne od vojnih kampanji. Na svoju inicijativu poveo je vojsku protiv pobunjenih tračkih plemena, zauzeo njihov grad i nazvao ga Aleksandropolis. S 18 godina vodi u bitki kod Heroneje 338. p. K. Elitno makedonsko konjaništvo na također elitnu tebansku svetu satniju. Kao vojni zapovjednik pokazao je da ima smisla za organizaciju, ali i za inventivnu improvizaciju. U vojnoj kampanji u Trakiji, nakon očeve smrti, protivnik je jednom napao makedonsku vojsku na hodnji. S jedne uzvisine na kolonu su puštena prazna i bez zaprega bojna kola. Aleksandar je zapovjedio vojnicima da se razmaknu i propuste kola, a oni koji to zbog sabijenosti ne mogu, neka legnu i prekriju se štitovima. Incident je prošao bez gubitaka po vojnike makedonske falange. Drugom prilikom improvizirao je prijelaz svoje vojske preko Dunava na ribarskim brodicama i čamcima koje je pokupio u nekoliko obalskih naselja, potpuno iznenadivši protivnika. U pohodu protiv Tesalaca dao je u planini Ossa prosjeći put u stijenama kako bi svoju vojsku mogao dovesti iza leđa protivniku koji ga je čekao zatvorivši prolaz kroz klanac.
Osobna hrabrost Aleksandra svakako je bila primjer i poticaj njegovoj vojsci. U bitki na Graniku Aleksandar je izgubio konja i dva puta je ostao bez koplja. U dvoboju je ubio perzijskog vrhovnog zapovjednika, kraljeva zeta Mitridata, potom njegovog dozapovjednika Roziaka, koji ga je prije toga dohvatio mačem po kacigi. Od napada drugog dozapovjednika Spitridata zaštitio ga je njegov prijatelj odsjekavši ovome ruku s mačem. U bitkama Aleksandar je bio nekoliko puta ranjen.
Pripremajući se za pohod na Perziju u svoj stožer uzeo je očeve iskusne generale i veterane i učene ljude svojeg doba, među kojima je bio i njegov učitelj i tutor Aristotel. U osvojenim gradovima na vlasti je ostavljao domaće plemstvo, a uspio je i okupiti grčko-makedonsku-perzijsku aristokraciju oko zajedničkih interesa. Osobno je priredio vjenčanje nekoliko tisuća svojih vojnika s perzijskim nevjestama vodeći se s idejom spajanja svjetova.
Kako bi danas izgledao svijet da Aleksandar nije umro u 33. godini života, možemo samo nagađati. Sa sobom je odnio u grob ideju jedinstvenog carstva svih naroda svijeta čije bi granice oplakivale samo vode oceana. Nakon njegove iznenadne smrti golemo carstvo podijelili su njegovi zapovjednici i kako je to već uobičajeno u ljudskoj povijesti – međusobno su zaratili.

Oznake činova

Natporučnik (eng. first lieutenant, njem. ober leutnant)

Obnaša zapovjedne dužnosti do zapovjednika satnije i administrativne dužnosti u zapovjedništvima i stožerima. Može biti voditelj jednog pododsjeka ili odsjeka S u zapovjedništvima bojni ili stožerima brigade. Provodi obuku, nadzire unutarnju službu i obnaša administrativne dužnosti.
Oznaka čina u HV sastoji se od jednog pletera i dvije sv. nedjeljice, a u US Army to je jedna okomita srebrena crta (u US Army srebro je vrjednije od zlata, second lieutenant (poručnik) ima zlatnu crtu).

subota, 30.10.2004.

Oznake činova

Poručnik – (lat. locum tenens – koji zamjenjuje, zastupa), eng. lieutenant, njem. leutnant
Prvi časnički čin u većini današnjih vojski i odgovara dužnostima do zapovjednika voda. Provodi obuku, nadzire unutarnju službu i na administrativnim je dužnostima u zapovjedništvima i stožerima. U europskim vojskama pojavljuje se početkom 16. stoljeća.
U Hrvatskoj vojsci (KoV) oznaka čina poručnika sastoji se od pletera i jedne svete nedjeljice, dok je u US Army to okomita crta zlatne boje. U Hrvatskoj vojsci na radnim i ratnim odorama časnički činovi se nose iznad lijevog džepa odore, na službenim i svečanim odorama časnički činovi su na naramenicama. Boja pletera i sv. nedjeljice je narančasta na radnim odorama, na ratnim odorama je crna, a na službenim je metalna zlatna, dok su na svečanim odorama pleter i sv. nedjeljica izvezeni zlatnim koncem.

petak, 29.10.2004.

General R. E. Lee

GETTYSBURG – najdramatičnija bitka građanskog rata

U lipnju 1863. godine, nakon više od dvije godine krvavog sukoba, vojska generala Roberta E. Leea prelazi rijeku Potomac i kreće u napad na Sjever. To je vojska od 70 000 vojnika. Kreću se polako i oprezno, a planine ih skrivaju. Žele izvući Sjevernjake na otvoreno i uništiti ih.
Vojska Potomaca, 80 000 vojnika primjećuje Južnjake i kreće sjeverno od Virginie u veliku potjeru uskim cestama Merylanda i Pensylwanie.
General Lee zna za pismo južnjačke vlade, nudi mir. Naći će se na stolu Abrahama Lincolna, predsjednika USA, dan nakon što Lee uništi vojsku Potomac, negdje sjeverno od Washingtona … -

Nakon bitke kod Gettysburga
Uvijek velikodušan general Lee nakon bitke kod Gettysburga obratio se preživjelim i ranjenim vojnicima i časnicima te preuzeo na sebe krivnju za poraz.

Iz knjige o generalu Lee:

-…
Ja sam kriv.
Vojnici i časnici skidajući svoje šešire, gromoglasno stanu vikati: Ne!
Mislio sam nepobjedivi smo. Ja sam kriv, prijatelji.
Vojnici se stanu zbijati oko generala na konju: Ne generale!
Slušajte me, molim Vas. Ja sam kriv za sve.
Ne! Ne! Ne, generale!
Slušajte me, sada se moramo odmoriti. Borit ćemo se drugi dan. On će doći, a dotad … Moramo pokazati stegu! Neka nas nikad ne vide da bježimo. Čujete li? Nikad!
Jedan od malobrojnih preživjelih časnika istupi pred generala: Napadnimo ih opet! Znamo da možemo uspjeti! …-

Zapovijed za predaju – posljednja zapovijed generala R. E. Leea

GENERAL ORDERS No. 9.
HDQRS. ARMY OF NORTHERN VIRGINIA
April 10, 1865.

Nakon četiri godine naporne službe koje su obilježile nenadmašnu hrabrost i odvažnost vojske Sjeverne Virginije, ona je sada prisiljena na predaju sa cjelokupnim ljudstvom i ostalim resursima. Ne želim sumnjati ili reći da se Vi koji ste prošli toliko mnogo teških bitaka ne bi i dalje hrabro i pošteno borili. Ništa Vam ne može nadoknaditi izgubljeno, ali vjerujte učinio sam najbolje za Vas i sad želim izbjeći Vaše daljnje žrtve ako bi nastavili borbu.
Prema uvjetima sporazuma svi časnici i vojnici mogu zadržati svoje konje i slobodno se vratiti svojim domovima.
Vašu volju i želju za borbom tijekom svih godina primio sam sa zadovoljstvom i sada Vam se zahvaljujem na Vašoj vjernosti i odanosti u službi. I zato molim milostivog Boga da Vam pošalje svoj blagoslov i zaštitu.
Još jednom divim se Vašoj nepromjenjivosti, vjernosti i odanosti našoj domovini koja će sigurno znati dugo i trajno cijeniti Vaše plemenite žrtve za nju i Vašu djecu.
Na rastanku sve Vas srdačno pozdravljam.
Zbogom!

Robert Edward Lee, General

četvrtak, 28.10.2004.

Pomorske bitke u I. Svjetskom ratu (Bitka oko Falklanda)

Borbe oko Falklanda 1914. godine II. dio (Pomorske bitke I. Svjetskog rata)

Najteže je bilo na KMS Scharnhorstu, britanske granate stvarale su sve veća i teža oštećenja, a ljudskih je žrtva bilo sve više. KMS Scharnhorst primio je više od pedesetak pogodaka, a srušena su mu tri dimnjaka, sve više požar se širio po njemu dok ga nije posve zahvatio da bi na kraju potonuo. Krstarica Gneisenau također je bila zahvaćena požarom koji su izazvale granate s britanskih brodova, a posada ništa nije poduzimala da se spriječi širenje požara. HMS Invicible također je primio 22 pogotka, ali niti jedan od njih nije prouzročio veću materijalnu štetu, a tek jedan mornar bio je ranjen. Oko 17.15 sati topnici s KMS Gneisenau ispalili su i pogodili HMS Invicible posljednjom granatom, a nakon toga ostali su bez streljiva. Njemački brod je ostao nepomičan, posada ga stala napuštati, a britanski brod ga je prestao gađati i stao izvlačiti preživjele njemačke mornare. Stječe se dojam da su borbe i sukobi u I. Svjetskom ratu bili nekako mnogo više ljudskiji, dostojanstveniji i uz izvjesnu dozu viteštva. Kako su britanski topnici gađali precizno broj preživjelih njemačkih mornara bio je relativno mali. Naime od 765 članova posade spasilo se svega 190, ali i mnogi od njih kasnije su podlegli zadobivenim ranama.
Njemačke lake krstarice predvodila je krstarica KMS Dresden, a pratile su je KMS Leipzig i KMS Nürnberg, dok su ih progonile britanske krstarice predvođene HMS Glasgow koju prate HMS Cornwall i HMS Kent. Oko 14.45 HMS Glasgow otvara paljbu na KMS Leipzig koji joj paljbom uzvraća i to veoma uspješno. Pod paljbom HMS Glasgow odstupa, ali druge dvije njemačke krstarice ni ne pokušavaju pomoći KMS Leipzigu, već se pokušavaju izvući iz borbe. Glasgow ponovno otvara paljbu na Leipzig koji se sada našao i u dometu topova HMS Cornwalla, dok se HMS Kent uputio za KMS Nürnberg. KMS Leipzig osuo je paljbu po obije britanske krstarica, ali na sreću po njih pogodci nisu nanijeli veću štetu, ali je zato u uzvraćenoj paljbi KMS Leipzig ostao bez dva dimnjaka i glavnog jarbola, a najgore pak je bilo to što su topnici ostali bez streljiva. KMS Leipzig pokušao je torpedima napasti HMS Cornwall, a kada to nije uspjelo posada stane napuštati KMS Leipzig. Krstarica Glasgow je oko 22.00 potopila napušteni KMS Lepzig, s kojeg je spašeno samo 18 mornara. Britanska krstarica HMS Glasgow nije bila oštećena, a HMS Cornwall pretrpio je dva pogotka i to jedan u strojarnicu od čega se brzina HMS Cornwalla drastično smanjila, pa nije mogla sustići KMS Dresden. KMS Nürnberg uzmicao je oko 10 milja staroj krstarici HMS Kent, ali su britanski mornari naložili kotlove do krajnjeg maksimuma, pa je ubrzo HMS Kent tresući se postigla brzinu od 25 čvora. Oko 17.30 krstarice su međusobno bile udaljene samo 3000 metara, pa su obije počele postizati pogotke. Nakon bitke presudile su teže granate i deblji oklop, pa je tako krstarica HMS Kent iako primivši 38 pogotka, uspjela potopiti KMS Nürnberg s kojeg se spasilo samo mornara. Na HMS Kent bilo je samo 16 ranjenih. U međuvremenu britanski brodovi Bristol i Macedonia potopili su njemačke brodove Baden i Isabela. Bijegom se spasila samo KMS Dresden za kojom Britanci organiziraju potjeru.

General R. E. Lee

Nakon građanskog rata

Nakon građanskog rata general Lee vratio se u Richmond. Optužen je za izdaju mada mu se nikada nije sudilo.Tijekom svojih zadnjih pet godina života služio je kao rektor Sveučilišta Washington u Lexingtonu, Virginia.
Umro je 12. listopada 1870. godine. Sahranjen je u Lexingtonu i zapamćen kao pedagog, kršćanski džentlemen i veliki vojnik koji je svoj život živio pošteno i s dignitetom. Često generala Leea uspoređuju s generalom Georgeom Washingtonom kada se govori o poštovanju koje je imao kod svojih vojnika, časnika i Sjevera i Juga, svoje regije i cijele američke nacije.

ZNAČAJKE GENERALA R. E. LEE KAO VOJSKOVOĐE

Za generala R. E. Leea slobodno se i s pravom može reći da je bio briljantan časnik, majstor strategije i sigurno jedan od velikih vojskovođa u povijesti. Njegov vojnički talent, njegova vještina u strategiji i sposobnost da brzo analizira borbenu situaciju, a sve to u kombinaciji s njegovom sposobnošću da probudi intenzivnu predanost postrojbi i zadaći uvijek je vodilo ka konačnom cilju. Njegovo bogato vojničko znanje, nesebičan trud i zalaganje, a na kraju i velika ljubav prema vojničkom poslu do izražaja dolaze već u kadetskim danima tijekom školovanja na Vojnoj akademiji, zatim kroz rat između Sjedinjenih Država i Meksika, da bi na kraju to sve kulminiralo u, nesretnom po američku naciju, građanskom ratu.
Poput pravog velikog vojskovođe general Lee pune četiri godine uspijeva nadvladavati i umanjivati učinak značajnih resursa za vođenje rata, a koji su bili superiorniji i daleko bogatiji na strani postrojbi Federacije.
Kraj rata i poraz Konfederacije dramatično su promijenile život generala Leea. Njegova vojna karijera je poništena, isključen je iz javnog rada, a za koji je bio osobno kvalificiran. Iako je među prvima priznao rezultate rata i pristao na amnestiju, više od deset godina i poslije njegove smrti nije mu se to priznavalo. Bio je i proglašen izdajnikom iako mu to na sudu nikad nije dokazano, čak mu se nije ni sudilo.
Međutim general Lee nije bio ogorčen, niti se odao samosažaljavanju. Odlučno je davao primjer svojim Južnjacima, nadao se i vjerovao da će se ratne godine zaboraviti, a Jug izgraditi i biti sastavni dio unificirane Amerike.
Upravo takav veličanstven dignitet, hrabrost i plemeniti karakter, izazvao je, izaziva i još će izazivati divljenje prema tom velikom vojskovođi, kako njegovih bivših vojnika i časnika, tako i njegovih bivših neprijatelja. U svom je porazu general Lee tako doživio najveću pobjedu i divljenje. I zato na kraju slobodno se može zaključiti da je general Lee imao sve duhovne vrline i intelektualne kvalitete velikog vojskovođe.
O njemu je lijepo zapisao u svojoj knjizi Williams Jones:

- … general Lee posjedovao je svaku vrlinu velikih zapovjednika, ali bez njihovih mana.
On je bio neprijatelj bez mržnje, prijatelj bez izdaje, građanin bez krivnje, susjed bez prigovora, kršćanin bez grijeha i čovjek bez licemjerja.
On je bio Cezar bez njegove ambicije, Fridrich bez njegove tiranije, Napoleon bez njegove sebičnosti, Washington bez njegove nagrade.
On je bio poslušan autoritetu kao sluga i lojalan u autoritetu kao pravi kralj, bio je nježan kao žena u životu, skroman i čist kao djevica u mislima, oprezan i pažljiv kao opatica vestalinka u službi, pokoran zakonu kao Sokrat i velik u bitci kao Ahil …-

Značajan je i doprinos generala Leea vojnoj praksi i ratnoj vještini uopće. Njegovo vješto korištenje manevra i fortifikacije bez premca su za to doba. Dobro je uvidio i značaj utvrđivanja, odnosno to da manja izloženost vojnika paljbi protivnika, zaklonjenost u uređenom zaklonu za paljbu, može znatno doprinijeti ishodu same bitke bez obzira na manji broj. To znači da brojčano slabiji, ali zaklonjen i manje izloženiji vojnik, može nanijeti osjetne gubitke brojčano jačem, opremljenijem i nadmoćnijem protivniku i time bitku okrenuti u svoju korist. Međutim takva taktika nije bila prihvatljiva onom vremenu ( linijska taktika - kruti linijski bojni poredak ) u kojem je živio general Lee i tek će se u dvadesetom stoljeću uvidjeti i početi primjenjivati u ratnoj vještini.

srijeda, 27.10.2004.

General R. E. Lee

Odluka – federacija ili konfederacija

Za razliku od mnogih Južnjaka, Lee od početka ne podržava robovlasništvo, a svoje robove sve do jednog je oslobodio. U početku on ne podržava odcjepljenje, jer nadahnut Georgeom Washingtonom izbjegava i samu pomisao na podijeljenu naciju, no kako je vrijeme odmicalo on spoznaje da njegova voljena država Virginia samo štiti svoju slobodu, nezavisnost i principe koje je utemeljio i za koje se borio i sam Georg Washington. Odlučio je napustiti Uniju, baš kao i Washington Britanski Imperij, a da bi se priključio onom što je Jug nazvao '' drugi rat za nezavisnost ''. Iako mu je predsjednik Lincoln ponudio zapovijedanje vojskom Unije i kako mu je bilo jako teško napustiti kolege i prijatelje s kojima je služio u drugim ratovima, Lee se odlučuje za svoju državu Virginiju. O tome je i napisao pismo svojoj sestri: … U sebi sam se morao suočiti s pitanjem da li mogu učestvovati protiv moje rodne i voljene države. Uz sve svoje poštovane i odanost Uniji, osjećaj lojalnosti i dužnosti američkog građanina, nisam bio u stanju odlučiti se podignuti ruku na moju rodbinu, moju djecu, moj dom. Stoga sam dao ostavku na svoju dužnost u vojsci i iskreno se nadam da neće biti potrebne moje vojničke sposobnost i da nikada neću biti pozvan da izvučem svoj mač … -

Građanski rat – Sjever protiv Juga

Neko vrijeme nakon što se priključio vojsci Konfederacije, Lee nema zapovjedništvo nad postrojbom već služi u Richmondu, Virginia, kao vojni savjetnik predsjednika Konfederalnih država Jaffersonu Davisu, a u svibnju 1861. godine promaknut je u generala. General Lee uspješno zaustavlja prijeteću invaziju iz zapadne Virginije i preuzima zaštitu obale Južne Karoline. Kada je general Joseph E. Johnston ranjen 1862. godine u bitci kod Fair Oaks
( Seven Pines ) Lee preuzima zapovijedanje nad Johnatanovom vojskom i naziva je Vojska Sjeverne Virginie.
Od prvog dana svog zapovijedanja Lee je suočen s velikim problemima. General Unije McClellan s 100 000 vojnika opasno se približio na sedam milja od Richmonda. Tri snažna korpusa opkoljavaju postrojbe Konfederacije generala Stonewalla Jacksona u dolini Shenandoah, Virginia, dok je četvrti korpus utaboren na rijeci Rappahannock spreman da pomogne generalu McClellanu. U nizu okršaja general Lee u bitci od '' Sedam dana '' prisiljava generala McClellana na povlačenje. Slijedile su teške bitke kod Bull Runa, Anteitema, Fredericksburga, Chancellorsvilla … General Lee zaključio je da njegova vojska obrambenom taktikom ne može dobiti rat, a stalno zadržavanje protivnika uzimalo je svoju cijenu i u pobjedama. Naime, Konfederacija jedva da ima pričuvu u ljudima i zalihama, dok Unija tih resursa ima na raspolaganju znatnije više. Dok su glavnu snagu vojske Konfederacije činili dragovoljci vični oružju i u početku rata se pokazali spremniji i jači od regularnih trupa Unije, sada su se počele osjećati nestašice resursa potrebnih za daljnje vođenje rata. Zbog svega toga general Lee odlučuje poduzeti ofenzivnu taktiku ne bi li pohodom prema Washingtonu okrenuo ishod rata u korist Konfederacije. O ovome on izvještava u svom pismu predsjednika Jeffersona Davisa.
Odlučan u svojim namjerama general Lee kreće u Pennsylwaniju gdje dolazi do odlučujuće bitke kod Gettysburga 1863. godine i u kojoj je njegova vojska poražena. Ta bitka označila je i prekretnicu u građanskom ratu. Uvijek velikodušan i brižljiv za svoje podređene general Lee preuzima krivicu za poraz na sebe.
U proljeće 1864. godine general Unije Grant poduzima niz operacija u kampanji Wilderness protiv Vojske Sjeverne Virginije kojom zapovijeda general Lee. U nizu teških i krvavih bitaka, nadmoćniji u topništvu i pješaštvu Sjevernjaci bilježe značajne pobjede. U obrani Petersburga general Lee devet mjeseci odbija napade nadmoćnijih Sjevernjaka, ali na kraju vidjevši da su mu vojnici gladni i umorni, prisiljen je na povlačenje. General Lee sada je glavni zapovjednik vojske Konfederacije. Godine 1865. pada Richmond, a general Lee prisiljen je na povlačenje prema zapadu.
Sjevernjačke trupe uspjele su 9. travnja 1865. godine odsjeći i potpuno okružiti vojsku generala Leea kod Appomattoxa, Virginia. Kako je general Grant izuzetno cijenio i poštovao generala Leea, on je nastojao što je više moguće olakšati njegovu predaju. Tako je dozvolio da svi konjanici Konfederacije zadrže svoje konje koje će moći iskoristiti za proljetne radove u poljima.
General Lee zadnji je put projahao ispred svojih postrojenih postrojbi koje su ga gromoglasno pozdravljale. Poraz kod Appomattoxa bio je kraj briljantne vojničke karijere generala Leea, ali nikako mrlja i sjena na njoj.

utorak, 26.10.2004.

General R. E. Lee

Rat između Sjedinjenih Država i Meksika

Kada je buknuo rat između Sjedinjenih Država i Meksika 1846. godine vojska šalje Leea u Texas kao savjetnika po inženjeriji generalu John E. Wool. Svi nadređeni časnici, a posebno general Winfield Scott, impresionirani su Leeom. Povjeravaju mu vrlo važne zadaće u izradi i crtanju zemljovida. Početkom rata kada je nadgledao izgradnju mostova prema meksičkoj granici Lee se ističe u izviđanjima i prikupljanju važnih inženjerijskih podataka. Svojim bogatim znanjima o utvrdama i njihovim slabostima Lee pomaže i savjetuje generala Scotta tijekom napada na jaku meksičku utvrdu Vera Cruz. General Scott ga je poslušao i američka je vojska ubrzo zauzela tu značajnu i snažnu meksičku utvrdu. Padom utvrde Vera Cruz američkoj vojsci otvoren je put prema Mexico Cityu. Zbog težine i važnost ove operacije, general Scott traži savjet i mišljenje Leea o načinu provedbe iste. Da bi prikupio što više potrebnih podataka o namjerama i obrambenim pripremama meksičkog generala Santa Anne, Lee više puta poduzima izviđanje u dubinu meksičkog teritorija. Zahvaljujući velikoj hrabrost i stručnosti Lee se više puta prišuljao meksičkim taborima i prisluškivao razgovore vojnika gdje je mnogo doznao o njihovim namjerama i pripremama.
U bitci kod Cetro Gordoa Lee osobno vodi vojnike u napad na prve crte i tu počinje bitka za Mexico City. Lee četiri dana i noći nije spavao izrađujući planove za napad na vanjske utvrde koje su branile prilaz u Mexico City i zahvaljujući njegovim dobrim procjenama i navođenjem topništva na slabe točke utvrda Američka vojska zauzima sve utvrde i ulazi u Mexico City. Time je rat službeno i završen. Inženjerijske sposobnosti Leea značajno su pomogle Američkoj vojsci u hodnji kroz teško savladive planinske prijelaze Chapultepec prema Mexico Cityu, pa je zbog toga Lee izvanredno promaknut u čin brigadira ( colonel ).
Sva službena izvješća visoko su ocjenjivala i hvalila Leea, a general Scott je izjavio : Uspjeh u Mexicu postignut je zbog vještine, odvažnosti i neustrašive hrabrosti Roberta Edwarda Leea … najvećeg vojnog genija u Američkoj vojsci …-

Službovanje nakon završetka američko – meksičkog rata

Nakon tri godine službe u utvrdi Fort Carol, u luci Baltimore, Lee postaje upravitelj akademije West Point 1852. godine. Iako mu je bila draža dužnost na terenu među vojskom od ove u uredu za stolom, Lee bez prigovora izvršava zapovijed i na tom poslu pokazuje uspjeh. On unaprjeđuje smještaj i uvjete rada kadeta kao i predavanja, a veliki dio vremena provodi s mladim kadetima, što mu je donijelo reputaciju dobrog i poštenog upravitelja. Godine 1855. Lee dobiva dužnost na '' teksaškoj '' granici kao konjanički brigadir. Kao dobar organizator i odličan časnik štiti doseljenike od napada Apača i Komanča indijanaca, ali on te godine ne voli, jer je udaljen od svoje obitelji i svaki slobodni trenutak koristi za obilazak iste.

ponedjeljak, 25.10.2004.

More i pomorske bitke

Sukob oko Falklandskog otočja 1914. godine

Ovaj sukob oko Falklanda gledano s vojničke strane nije bio posebno značajan, ali je zanimljiv kad su u pitanju ratne pogreške. Naime, njemačka flota kod Falklanda imala je u klopci britansku flotu, da bi na kraju britanska flota progonila njemačku, a sve zbog sporosti reagiranja njemačkog admirala Maximiliana von Spee. Evo kako je to bilo te daleke 1914. godine Prvog svjetskog rata kod dalekih Falklanda:
U luci Port Stanley, glavnom gradu Falklanda, na straži je bio britanski brod HMS Canopus. Istodobno u luci su usidreni brodovi HMS Invincible i HMS Inflexible, oklopljene krastarice HMS Bristol i HMS Glasgow, te naoružani trgovački brod Macedonia. Njemačke krstarice KMS Nürnberg i KMS Gneisenau nešto su prednjačile ispred glavnine flote s namjerom da napadnu rdiopostaju i lučka postrojenja Port Stenleya prije dolaska glavnine. Oko 08.30 Nijemci su opazili dim iz dimnjaka broda Macedonia, no nisu ni sanjali da su ih Britanci na obali primjetili već prije sat vremena i da su britanski motritelji o njihovoj nazočnosti odmah izvjestili HMS Canopus. Zapovjednik HMS Canopusa odmah je preko HMS Glasgowa o tome izvjestio admirala Strudea koji se nalazio na HMS Invincible. Svi britanski brodovi u tom trenutku opskrbljivali su se ugljenom i trebalo im je dosta vremena da podignu tlak pare u svojim kotlovima. Da su Nijemci napali u ovom trenutku britanski bojni brodovi bili bi lagane mete kao nepomični ciljevi. Ako bi i koji britanski brod povečao tlak pare i uspio zaploviti van luke bio bi pogođen topništvom cijele njemačke eskadre, te bi najvjerojatnije bio i potopljen, a kao olupina priječio bi izlaz drugim britanskim brodovima iz luke. No, Nijemci sve rade zapanjujuće sporo. Prvo troše vrijeme na pokušaj identifikacije koji se to sve brodovi nalaze u luci, nadajući se da su to sve zastarjele plovilice i da će s njima bez problema lako izaći na kraj. U međuvremenu, poput duha, dobro skriven iza jednog brežuljka, stražarski brod HMS Canopus, (topnici s Canopusa ne vide njemačke brodove) uz pomoć motritelja s obale užurbano podešava svoje ciljničke naprave i sustav za upravljanje paljbom. HMS Canopus otvorio je paljbu iz svojih pramčanih topničkih kula, granate su pale nešto ispred njemačkih brodova i izazvale iznenađenje za Nijemce. Nijemci nisu znali odakle i tko ih uopće cilja. Drugi plotun iz krmenih topničkih kula HMS Canopusa kod Nijemaca izazvao je još veće iznenađenje, naime pogodak je dobila krstarica KMS Gneisenau. Zbunjeni njemački brodovi stanu uzmicati, a HMS Canopus iako ne nastavlja paljbu po zbunjenom protivniku heroj je koji je cijelu britansku eskadru izvukao iz sigurne pogibelji. Oko 09.45 prvi britanski brod HMS Bristol ima dovoljan tlak pare i kreće u potragu za njemačkim brodovima. S razmakom od 15 minuta s punim tlakom kreću HMS Invincible, HMS Inflexible, HMS Kent Carnarvom i HMS Cornwall. Njemačka flota ima prednost od dvadesetak mija, ali britanski brodovi sada razvijaju brzinu od 25 čvorova, daleko veću od njemačkih brodova, pa uz još nekoliko sati danjeg svijetla lako mogu sustići njemačku eskadru. Doista, nakon nekoliko sati njemački brodovi iza sebe vide jarbole za koje su sigurni da pripadaju bojnim brodovima s kojima neće biti šale. Admiral Spee okreće svoju flotu prema jugoistoku ne bi li ušao u područje slabije vidljivosti, to primjećuje britanski admiral Strudee i zapovjeda svojim bojnim brodovima koji su puno brži od ostalih, da se izdvoje i čim prije ostvare vatreni kontakt s njemačkim brodovima. Nešto nakon podneva britanski bojni brodovi otvaraju vatru. Iako je paljba vrlo netočna admiral Spee shvaća da je sada u klopci. Zato zapovjeda svojim oklopnim krstaricama da pod svaku cijenu uspore britanske bojne brodove. No, admiral Strudee nije baš tako naivan. On zapovjedi HMS Invincible, Inflexible i Carnavornu da se pozabave s oklopnim krstaricama, a on ostatak flote navodi na njemačke lake krstarice koje pokušavaju uzmači. Uskoro britanski bojni brodovi topništvom djeluju po njemačkim brodovima KMS Scharnhorst i KMS Gneisenau. Nijemci se ne boje i uzvračaju paljbu, čak su i u nešto boljem položaju u odnosu na Britance. Naime, vjetar puše prema britanskim brodovima, te oni zbog dima iz vlastitih topova ne vide baš najbolje, ali topnici im ne gađaju loše, čak su postigli i nekoliko izravnih pogodaka za koje nisu svijesni zbog loše vidljivosti. Nijemački pogodci također padaju po britanskim brodovima, ali nanose im tek neznatna oštećenja.

Veliki vojskovođe

Uvod

Kao uvod u osobnost i kvalitete generala Roberta E. Leea, a u cilju odgovora na glavno pitanje: Koje je kvalitete vođenja pokazao kojima je zaslužio svoje posebno mjesto u povijesti, potrebno je napraviti kratak sažetak njegova života i vojne karijere.

Djetinjstvo, odrastanje i školovanje

Robert Edward Lee rođen je 19. veljače 1807. godine u Stratfordu, Virginia. Njegov otac Henry Lee bio je konjanički časnik, heroj Američke revolucije i blizak prijatelj Georgea Washingtona. Mladog Roberta uglavnom je odgajala njegova majka Ann Hill Carter Lee, koja ga je i naučila strpljenju, samokontroli i disciplini. Kao dječak upoznao je i prihvatio vjerske kršćanske principe, a odrastao je s velikom ljubavlju prema ladanjskom načinu života i svojoj rodnoj državi Virginiji, kojoj je ostao vjeran do kraja života. Bio je vrlo ozbiljan dječak te je puno vremena provodio u očevoj knjižnici čitajući knjige. Kada je njegov otac prokockao veću količinu obiteljskog novca i potom umro 1818. godine, to je još više potaklo i osnažilo želju mladog Roberta da uspije u životu.
Godine 1825. Robert E. Lee primljen je na Vojnu akademiju Sjedinjenih država West Point i već tada kolege kadeti dive se njegovoj oštroumnosti, trudu i ljubavi prema vojničkom pozivu. Akademiju završava s vrlo visokim ocjenama kao drugi u naraštaju, a još sjajnije je to što tijekom cijelog školovanja nikad nije dobio slabu ocjenu.

Službovanje nakon završene škole

Nakon završetka školovanja Lee, kao i većina najboljih kadeta, dobiva razmještaj u inženjerijsku postrojbu u činu poručnika ( second lieutenant ). Iako je tada imao samo dvadeset i jednu godinu već sudjeluje u raznim projektima i konstruiranjima vojnih baza, luka i utvrda. Sedamnaest je mjeseci služio u utvrdi Fort Pulaski na otoku Cockspur, Georgia. Godine 1831. premješten je u utvrdu Fort Mouroe, Virginia, kao savjetnik za inženjeriju. Tu se oženio s Mary Ann Randolph Curtis, praunukom Georga Washingtona. Od 1834. – 1837. godine Lee službuje u Washingtonu u uredu načelnika inženjerije kao pomoćnik, pa tako 1835. godine sudjeluje u razgraničenju država Ohio i Michigan. Godine 1837. iako u činu natporučnika ( first lieutenant ) dobiva važnu zadaću nadgledanja inženjerijskih radova na izgradnji luke St. Louis i u gornjim tokovima rijeka Mississippi i Missouri. Zbog kvalitete kojom su radovi završeni Lee je promaknut u čin satnika ( captain ) i 1841. godine premješten je u utvrdu Hamilton u luci New York gdje preuzima izgradnju utvrda.

<	listopad, 2004					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!