Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu
ponedjeljak, 25.10.2004.
Veliki vojskovođe
Uvod
Kao uvod u osobnost i kvalitete generala Roberta E. Leea, a u cilju odgovora na glavno pitanje: Koje je kvalitete vođenja pokazao kojima je zaslužio svoje posebno mjesto u povijesti, potrebno je napraviti kratak sažetak njegova života i vojne karijere.
Djetinjstvo, odrastanje i školovanje
Robert Edward Lee rođen je 19. veljače 1807. godine u Stratfordu, Virginia. Njegov otac Henry Lee bio je konjanički časnik, heroj Američke revolucije i blizak prijatelj Georgea Washingtona. Mladog Roberta uglavnom je odgajala njegova majka Ann Hill Carter Lee, koja ga je i naučila strpljenju, samokontroli i disciplini. Kao dječak upoznao je i prihvatio vjerske kršćanske principe, a odrastao je s velikom ljubavlju prema ladanjskom načinu života i svojoj rodnoj državi Virginiji, kojoj je ostao vjeran do kraja života. Bio je vrlo ozbiljan dječak te je puno vremena provodio u očevoj knjižnici čitajući knjige. Kada je njegov otac prokockao veću količinu obiteljskog novca i potom umro 1818. godine, to je još više potaklo i osnažilo želju mladog Roberta da uspije u životu.
Godine 1825. Robert E. Lee primljen je na Vojnu akademiju Sjedinjenih država West Point i već tada kolege kadeti dive se njegovoj oštroumnosti, trudu i ljubavi prema vojničkom pozivu. Akademiju završava s vrlo visokim ocjenama kao drugi u naraštaju, a još sjajnije je to što tijekom cijelog školovanja nikad nije dobio slabu ocjenu.
Službovanje nakon završene škole
Nakon završetka školovanja Lee, kao i većina najboljih kadeta, dobiva razmještaj u inženjerijsku postrojbu u činu poručnika ( second lieutenant ). Iako je tada imao samo dvadeset i jednu godinu već sudjeluje u raznim projektima i konstruiranjima vojnih baza, luka i utvrda. Sedamnaest je mjeseci služio u utvrdi Fort Pulaski na otoku Cockspur, Georgia. Godine 1831. premješten je u utvrdu Fort Mouroe, Virginia, kao savjetnik za inženjeriju. Tu se oženio s Mary Ann Randolph Curtis, praunukom Georga Washingtona. Od 1834. – 1837. godine Lee službuje u Washingtonu u uredu načelnika inženjerije kao pomoćnik, pa tako 1835. godine sudjeluje u razgraničenju država Ohio i Michigan. Godine 1837. iako u činu natporučnika ( first lieutenant ) dobiva važnu zadaću nadgledanja inženjerijskih radova na izgradnji luke St. Louis i u gornjim tokovima rijeka Mississippi i Missouri. Zbog kvalitete kojom su radovi završeni Lee je promaknut u čin satnika ( captain ) i 1841. godine premješten je u utvrdu Hamilton u luci New York gdje preuzima izgradnju utvrda.
| < | listopad, 2004 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Opis bloga
Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...
O vojnicima, dočasnicima i časnicima
Bili smo vojnici i mladi ...
... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!
Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!
O ratovima
Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...
Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...
Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.
Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …
Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …
Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.
Athumanunhova promišljanja
Zašto budale galame - zato što mudri šute!
… o hladnoći, tami i zlu
Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.
Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …
Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!